2429, 18 JUL 1997

NEDELjNIK

PREDSEDNIKU S LJUBAVLJU

Predsednik je izabran po hitnom postupku, zato sto se ukazala prilika (misao Radmila Bogdanovica), mada laiku izgleda - kolokvijalno receno - kao da je nesto smuvano.

Dvorane u Skupstini SRJ bile su u tom svecanom casu poluprazne, u Skupstini Srbije nije bilo kvoruma. Kvorum se preselio u savezni parlament, da glasa. Srbija je strpljivo sacekala Jugoslaviju, da se odluci.

Sve je, po Milomiru Minicu, zasnovano na Ustavu i poslovniku, racunajuci tu i volju naroda. Cetvrta vanredna sednica u Skupstini Jugoslavije pretekla je Trecu vanrednu, jer se naslo 14 poslanika, kojima se po poslovniku ukazala prilika da Cetvrtu ubace usred Trece.

Slobodan Milosevic nije imao premca; razume se da je odmah izabran. Ostali kandidati eliminisani su u prethodnom postupku, nisu imali uverenja o drzavljanstvu.

Glasalo se tajno, pod kontrolom Ivice Dacica i Milutina Stojkovica (SPS), Zivka Soklovackog (vecini glasaca pozajmljivao nalivpero) i Ljubise Ristica (obojica JUL), a Soklovacki i Ristic kontrolisali su se medjusobno. Seselj je, da vidi rezim, javno precrtao glasacki listic!

Da bi nabio cenu izboru saveznog predsednika, Dragan Tomic je izracunao da jedan dan zasedanja u Skupstini Srbije kosta cak 100 hiljada maraka, u Saveznoj neznatno manje; opozicija, pak, tvrdi da Tomic ne ume da racuna i da je cena deset puta niza. Ako je, dakle, verovati opoziciji, izbor predsednika SRJ nije bio skup. Nesto ispod 10 hiljada maraka...

Cim je - prema Tanjugu - obavljen izbor od istorijskog znacaja, kojim je potvrdjen nemerljiv doprinos ocuvanju dostojanstva drzave, u Skupstini Srbije se zapevalo, a u narodu je (RTS) izbila erupcija zadovoljstva. Savezna drzava je afirmisana, izjavio je v. d. predsednika SRJ Srdja Bozovic, Tanjug je hitno otvorio servis za cestitke, a RTS je, ne caseci ni casa, sprovela uobicajenu ulicnu anketu medju gradjanima svih nasih gradova iznad 15 hiljada stanovnika. Narod odusevljen; kaze, Slobodan je uveo blagostalje! Nijedan protiv...

Izbor za predsednika Savezne Republike Jugoslavije, Slobodanu Milosevicu su medju prvima cestitali Dragan Tomic, koji je u medjuvremenu u Skupstini Srbije cekao kvorum, i generalni sekretar SPS Gorica Gajevic. Svi na "vi", samo Gorica na "ti", i onda mu je rekla: "Uvereni smo da ces, kao i do sada, svojom istrajnom i principijelnom politikom afirmisati nasu drzavu kao ravnopravnu zajednicu gradjana i republika Srbije i Crne Gore, podsticati njeno jacanje sprovodjenjem privrednih i politickih reformi, doprinositi brzem ukljucivanju u svetske i evropske integracione procese, organizacije i isntitucije, i raditi za opstu dobrobit naroda SRJ i svih gradjana".

Kratko receno, mi smo Milosevicevi, Milosevic je nas!

Iako, naravno, presrecan, i u telegramu odusevljen, Dragan Tomic je bio pomalo i zbunjen. Dva su razloga: prvi, nisu ga na vreme obavestili sta ce se toga istorijskog dana dogoditi u Saveznoj skupstini - verovatno se prilika ukazala neocekivano - jer inace ne bi priredio farsu u Skupstini Srbije i zakazivao sednicu koja se nece odrzati; zatim, ni Tomicu nije u prvi mah bilo jasno - opet ga nisu obavestili - kada po Ustavu, kao predsednik Skupstine Srbije, preuzima funckiju vrsioca duznosti (v. d.) predsednika Republike Srbije - odmah ili kad novoizabrani predsednik SRJ, 23. jula, polozi zakletvu. Naknadnim tumacenjem se ispostavilo, tek 23. jula. Ali - opet laicko pitanje - da je dosadasnji predsednik Srbije Slobodan Milosevic otisao u privredu ili se vratio u banku - a tamo se ne zaklinje - sta predvidja Ustav, kada bi Dragan Tomic poceo da vrsi duznost?

Ipak se Tomic, videlo se na RTS, iskreno obradovao iznenadnom dobitku, kako za Jugoslaviju, tako i za Srbiju, pa i za sebe licno u narednih 60 dana (po Ustavu).

Zasto se, najzad, tako iznenadno ukazala prilika da se toga dana, 15. jula 1997. godine, izabere Slobodan Milosevic za sefa savezne drzave, a ne 23. jula, kako je najavljeno - cenice istorija, dok obicni, smrtni posmatraci to tumace strahom od razvoja situacije u Crnoj Gori. Obe zavadjene strane u crnogorskoj vladajucoj partiji (DPS) obecale su podrsku Slobodanu Milosevicu kod izbora za predsednika (pod uslovom da ne menja savezni Ustav), ali posto je sudar te dve strane vec kod belog usijanja, neko bi mogao da se popismani. Uostalom, Svetozar Marovic je za 22. jul zakazao sednicu Crnogorske skupstine, na kojoj je trebalo da se raspravlja o kandidatu Milosevicu. Sada ce se raspravljati - o cemu?

I narod je blagovremeno razmisljao - prema anketi Mark planimetrije - kakav mu je predsednik podoban. U anketi je navedeno vise od hiljadu pozeljnih karakteristika. Najcesce se ocekuje od predsednika da je posten, pametan, sposoban, dosledan, patriota, mudar, odgovoran, cvrstih stavova, demokrata, tolerantan, dalekovid...

Onaj deo naroda koji se u utorak uvece izjasnjavao po ulicama, pred kamerama Radio televizije Srbije, sve te osobine nasao je bas kod Slobodana Milosevica.

To je, dakle, njegov izbor, preko njegovih parlamentarnih predstavnika.

Zato taj deo naroda ne bi mogao reci da je nevin ako bi mu se, ne daj Boze, opet nametnulo nesto nepravedno i nicim zasluzeno...

Milivoje Glisic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.