2429, 18 JUL 1997

(nastavak sa prve strane)

Intervju: prof. dr Biljana Plavsic, predsednica Republike Srpske

NISAM AMERICKI COVEK

Da li cete postovati odluku Ustavnog suda Republike Srpske cak i ako utvrdi da je vasa odluka o raspustanju Narodne Skupstine Republike Srpske neustavna?

- Ustavni sud je jedna od institucija koju bi trebalo respektovati. Ustavni sud ima manji znacaj od Skupstine i Vlade. Ako se krene kroz institucije i ako se institucije afirmisu na najbolji nacin onda ih zaista treba respektovati i to je jedino sto sam trazila, I, naravno, da prestane kriminal koji je pustio duboke korijene na ovim prostorima. Funkcionisanje institucija postepeno bi neutralisalo ovu nasu veliku boljku - ovaj kriminal. Dogodi se ponekad nesto gdje se svako pokaze kakav je. To su obicno krizne situacije, a ovo je jedna kriza, kako god okrenete, koju neko naziva ustavnom, a ja je nazivam i krizom morala.

Gledala sam kako se te institucije ponasaju u ovo vrijeme i poznajem nacin njihovog funkcionisanja. Meni je zao sto moram da kazem da u Republici Srpskoj institucije nisu bas funkcionisale na onaj standardan civilizacijski nacin. Nacin funkcionisanja koji je bio prisutan za vrijeme rata mozda se mogao opravdati tim okolnostima, iako je tada funkcionisanje nekih institucija, koje su u domenu Vlade i Skupstine, cesto rjesavano jednim potpisom predsjednika Republike. Moram reci da mi se to nikada nije mnogo dopadalo. Bojala sam se da ce se takva praksa nastaviti.

Otkako je nastupio mir, odnosno otkako je izabrana Skupstina i Vlada, ta praksa nikako da prestane. Uvijek se nadje neko u Vladi ko je na vezi ne sa ovim predsjednikom koji je izabran, vec sa nekim ljudima iz partijskog vrha koji u tesko rjesivoj situaciji daju svoje rjesenje. Uvijek se nadje covjek koji ima sopstvena rjesenja, to se prihvata i ide se dalje. Ne postoji nacin da se to sprijeci. I Skupstina je na isti nacin funkcionisala. Pauze koje su nastajale u radu Skupstine nisu koriscene za konsultovanje poslanickih klubova, vec da se partijski vrh pita sta da se radi.

U programu SDS-a izricito je receno da je Republika Srpska pravna, a ne partijska drzava. U praksi to je potpuno drugacije: sve se rjesava u partijskom vrhu. Na takvom vrhu je vrsena negativna selekcija po jednom jedinom kriterijumu - da li si poslusan.

Da li ste vi poslusni?

Ja sam razmisljala zasto ja nisam partijski disciplinovana, a to je osnovna zamjerka iz koje proizilaze sve moje takozvane greske. Ja sam inace disciplinovana, ali mogu da kazem da nisam partijski disciplinovana. Postavlja se pitanje u kakvoj je kontradiktornosti nasa praksa i ono sto pise u programu SDS-a. Ostala sam usamljena braneci taj program, narocito u osnovnom principu iz koga se izvodi sve. Nisam patijski disciplinovana da bih neke stvari, za koje znam da su niskih moralnih vrijednosti, mogla da prihvatim.

Navescu vam drastican primjer Mustafe Golubica, koji je kao dobar intelektualac, fanaticno odan partiji, pristao da postane ubica. Dobijao je direktive i jednostavno ubijao ljude po svijetu. Necu da kazem da se takve stvari rade ovdje, ali ako treba da lomis kicmu i da rusis necije moralne norme, to je isto, na neki nacin, ubistvo.

Juce, u razgovoru sa gospodinom Buhom, rekla sam da Pale lome kicmu i dusu covjeku. Mustafa Golubic je fizicki likvidirao ljude, ovdje se ljudi ubijaju na drugaciji nacin.

Ta dvolicnost da se govori jedno, bez smisla da se neke stvari prikriju pred narodom koji vidi da prolaze sleperi nafte, cigareta, alkohola i ostale robe, to me prosto uzasava. Posto je narod gladan suprotstavlja se policiji, koja mora oruzjem da se suprotstavi narodu.

Opisala sam vam ukratko rad drzavnih institucija. Postoji jedna partijska kapa gdje se sve rjesava, a onda se to distribuira kroz drzavne institucije.

Analizirajuci drustvene institucije postavlja se pitanje moze li Ustavni sud biti izolovan i insistirati samo na profesionalnoj etici. Ako je to tako, onda ce Ustavni sud donijeti odluku koja ce ga politicki distancirati. Mislim da ce morati da povedu racuna i o odlukama venecijanske komisije. Cijenim sudije Ustavnog suda, jer su to ljudi koji su navikli da vode racuna o svom obrazu. Sticali su autoritet kao profesori naseg univerziteta. Medjutim, pitanje je koliko ce biti u stanju da se svojim autoritetom zaloze za istinu ili ce dozvoliti da im budu slomljene kicme, posto je evidentno da partijski vrh vrsi uticaj, a on je bez skrupula i njegovi metodi su jezivi.

Bil Klinton vas je podrzao. Optuzuju vas da ste americki covek.

- Ja nisam americki covjek, samim tim sto su mi oni upravo rekli da nisu bili srecni sto sam ja izabrana za predsjednika RS. Bila sam u Americi u jednom naucnom institutu gdje se rad jako cijeni. Iz iskustva znam da Zapad priznaje rezultate izbora. Oni su bili tu, kontrolisali su izbore, i legalno izabranog predsjednika oni postuju. Osim toga, u glavama tih ljudi potpuno je jasno ono sto bi trebalo da bude jasno i nasim politicarima. Na primjer, da u Ustavu ne postoje ni obaveza ni odgovornost clana Predsjednistva BiH. Znaci, nigdje ne mozete naci gospodina Krajisnika koji je ovdje glavni igrac. Pitam se sta u svemu tome trazi gospodin Krajisnik koji je zaposlen u BiH i jedan je od clanova, koji treba da raspravljaju tamo o onih 25 suvereniteta koji su prebaceni na taj visi nivo, BiH. To je njegov posao. Ja sam ocekivala, na primjer, juce, od gospodina Buhe da ce biti pragmatican. Medjutim, on je po struci filozof i neka mi oproste filozofi, kod njih moze i ovako i onako. Gospodin Buha je jedan od slomljenih ljudi, dok je g. Krajisnik takav kakav jeste iz uvjerenja.

Da li ste usamljeni u svojoj borbi?

- Vidite, ja sam usamljena u svojoj inicijativi rasciscavanja amoralnih djelatnosti u Republici Srpskoj i mnoge institucije od kojih je trebalo da dobijem podatke, uskratile su mi ih, cak sam dobijala i krive podatke. Na primjer, od carine sam cesto dobijala odgovor da je nesto pod carinskom kontrolom, a sa druge strane dobijala sam objasnjenje da moze da protekne i dvije godine dok se roba ocarini. Onda sam razmisljala: toliki sleperi - i ako moze da prodje dvije godine, onda bismo mi morali da imamo na ovoj teritoriji ogromno skladiste za tu robu.

Nailazila sam ovdje na veliki otpor kad sam zeljela da dodjem do podataka. A institucija koja je trebalo da mi da najbolje podatke bio je MUP, koji je upravo ukljucen u sav taj kriminal. Kada sam posla ovim putem onda sam upravo iz tih institucija dobijala prijetnje koje su se odnosile na moj zivot.

Da li su te pretnje bile anonimne?

- Kada vam neko kaze da nesto sto radite nije preporucljivo nigdje u svijetu pa ni kod nas, da "nije zdravo" uplitati se u takve poslove, to znaci samo to. Medjutim, kada su se neki podaci skupili i kada sam ih dala Vladi koja je formirala jednu komisiju, nisu svi mogli da zatvore oci. Kada sam u Skupstini rekla da sam dala Okruznom tuzilastvu predmete za samo dva preduzeca, mislila sam da se radi samo o ta dva preduzeca, ali nekidan sam dobila spisak od najmanje 22 preduzeca. Pravljen je, tako da kazem, "laboratorijski uzorak" u kratkom vremenskom roku. U istrazivanje nisu ukljuceni ni nafta, ni cigarete, vec samo kafa, brendi, sokovi... Od 64 transporta na dva kontrolisana prelaza, carina je naplacena samo u sedam slucajeva. Tu se vidi koliko je drzavni kriminal uzeo maha. Ja svakog dana dobijam izvjestaj o budzetu i mogu vam reci da je katastrofalan. Posto se budzet puni carinama i taksama, sto ovdje nije slucaj, znaci da neko krade drzavu i da u tome ucestvuje MUP, jer to traje suvise dugo. Onda dolazimo do tog poslednjeg pitanja: kuda odlaze pare. U budzetu ih nema, sto znaci da je rijec o licnom bogacenju nekih ljudi.

Nije moguce da se taj kriminal ostvari bez koordinacije. Mafija u Jugoslaviji povezana je sa mafijom u Republici Srpskoj i naravno da mora postojati primalac, mafijas u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nisam mogla to da ispitujem, jer na koncu nisam predsjednik ni Srbije ni Bosne i Hercegovine. Ljudi koji brane kriminal, kao sto je nacelnik SUP-a branio, kazu, mnogo je gore u Federaciji ili je mnogo gore u Srbiji. Moj odgovor je da sam ja predsjednik Republike Srpske. Shvatam da su zivotno pogodjeni i oni u Federaciji i oni u SRbiji sa prekidom ovog lanca, jer ta rabota sada ne moze da funkcionise u Republici Srpskoj.

Kako cete se dalje boriti sa kriminalom u RS?

- Trebalo bi institucijama, zato i insistiram da se ministar policije promijeni, jer ministar moze da promijeni cijelu hijerarhijsku piramidu a samo se na taj nacin moze presjeci drzavni kriminal. Mislim da je to najbolji nacin u borbi protiv kriminala. Neki ljudi ce se tek onda povuci, a neki ce iz toga izvuci pouku. I tek tada bi nastala sansa da se sve postavi na zdrave noge. Ko hoce i dalje da se bavi kriminalom, morace da preuzme rizik da ce ga tako cist MUP uhvatiti, kazniti, zatvoriti, sto sada nije slucaj.

Ja dobijam izvjestaj o kradji 25, 100 maraka a o cisternama i sleperima nema ni govora. To je svaki put tragikomicno. Komicno zato jer znam sta se desava, a tragicno zato sto imamo strasno mnogo samoubistava. Cetiri dnevno - i mislim da su ta samoubistva provocirana ovakvim situacijama.

Ocekujete li podrsku iz SRJ?

- Ne ocekujem. Da pojasnim: pri tome ne mislim na narod koji pati kao i ovaj ovdje koji je tako iscrpljen ratom. Ne mogu da kazem da intelektualci imaju drugaciji pristup. Ali od rezimskih ljudi ne ocekujem podrsku, jer nisu u stanju da kazu da je dobro ovo sto radim.

Kolika je razlika izmedju gospodina Krajisnika i vas?

- Pogledajte poslednji NIN. Ovo sto izjeda ovaj narod, to je njegova rak rana - kriminal, a on kriminal naziva sporednom stvari. On kaze da umjesto da se bavim drzavnickim poslovima i da vodim racuna o perspektivi i prosperitetu ovog naroda da se bavim ovim, sporednim poslom. A ja smatram da perspektiva i prosperitet naroda upravo ne mogu da krenu - zbog kriminala. Recimo, navescu vam primjer, da su mi studenti sasvim otvoreno postavili pitanje da li je drzavni vrh u stanju da im obezbijedi buducnost. Oni pri tome traze samo mogucnost da plasiraju ono sto su naucili. Oni se nude drzavi i moram reci da su oni strasni patrioti i da je duznost ove drzave da im to obezbijedi. Pri tome, potrebe drzave za njihovim znanjem su ogromne.

Imate li kontakte sa Slobodanom Milosevicem?

- Kada sam bila vrsilac duznosti predsjednika, dva-tri puta sam se sastala s njim. Nedavno sam dobila od njega pismo da treba da dodjem u Beograd. Nisam odbila, o tome nema govora, ali sam mu rekla da ako se radi, a radi se, o sudbini naroda Republike Srpske, onda je dobro da se razgovara na teritoriji RS, posebno nakon onog sto mi se dogodilo na beogradskom aerodromu. Zista nisam odbila da razgovaram sa gospodinom Milosevicem, ali jednostavno nemam one navike, koje imaju gospodin Karadzic i gospodin Krajisnik, da svaki put na pritisak njegovog dugmeta letim u Beograd. Ja ne potcjenjujem uticaj gospodina Milosevica, ali zaista mogao bi da dodje ovdje.

Hocete li istupiti iz SDS-a?

- Posto sam, nazalost, ostala jedini branilac programa SDS-a, mislim da ja imam vise prava da ostanem u SDS-u nego svi oni; jer u tom programu pise da Republika Srpska nece biti partijska vec pravna drzava. Nemam namjeru da istupim iz SDS-a. Ako treba, neka me to drustvo izbaci. Moram da kazem da sam nekada mislila da mi oni kao drustvo bas i ne odgovaraju.

Mnogo se spekulisalo o pismu generala Colica...

- Prije pisma general-majora Colica imala sam sastanak sa kolegijumom Generalstaba Vojske Republike Srpske i komandantima korpusa gdje sam zaista htjela da vojsku kao instituciju zastitim. Po programu SDS-a, i sto je jos znacajnije, po Ustavu, Vojska nije politicka organizacija. Nakon tog sastanka oni su dali saopstenje koje smatram da je dobro i koje moze da psluzi kao direktiva svakom vojniku. Ono sto je general Colic uradio kasnije pokazuje njegovu nezrelost odnosno njegovo nesnalazenje u ovoj situaciji. On moze licno biti clan SDS-a ili bilo koje druge stranke, ali kada je ukomponovan u vojsku, znaci u drzavnu instituciju onda to mora da ostavi na jednom drugom mjestu. Njegovo pismo zaista je pokazalo da neko manipulise Vojskom Republike Srpske.

Mislite li na gospodina Karadzica?

- Ne znam da li je on ili mozda g. Krajisnik. Medjutim, vojska ce biti distancirana od politike, jer na kraju krajeva imam i tu mogucnost da napravim carski rez ako bude neophodno.

Da li je tacno da su vas, po dolasku iz SRJ, stitili pripadnici multinacionalnih mirovnih snaga?

- Kada se podigla rampa na granici ja i dva moja saradnika nismo znali uopste kako dalje da se prevezemo, jer nismo imali kola. Ostali smo na prelazu. Nisu nas pratili ni nasi ni sforovci. I onda su naisla kola.

Hocete reci da ste stopirali?

- Jeste, tako smo dosli u Bijeljinu.

Hoce li biti novih susreta sa g. Krajisnikom?

- Ta mogucnost je iscrpljena, ja vise ne znam sta bih rekla g. Krajisniku. On je razgovore nazivao kompromisom, a ja ovdje sve vrijeme govorim o principima. Ne moze se praviti kompromis sa materijom ustava i sa programom SDS-a niti se moze praviti kompromis sa ljudima koji stite drzavni kriminal.

Juce ste se sastali sa Njegovom svetoscu patrijarhom srpskim gospodinom Pavlom i episkopom Atanasijem. Kako je protekao taj susret?

- Patrijarh Pavle i episkop Atanasije vise puta su intervenisali u kriznim situacijama u Republici Srpskoj. Oni su upoznati sa krizom u Republici Srpskoj. Oni su prije tri mjeseca bili na Palama i trazili su da razgovaraju sa Karadzicem, Krajisnikom i sa mnom. Tada im je jasno receno da je nemoralno da oni rade takve stvari, a da ja snosim odgovornost za njih. G. Karadzic odavno ne snosi nikakvu odgovornost, ali je on, nazalost, mnogo djelovao upravo od trenutka kada nije imao nikakvu odgovornost. Gospodin Krajisnik isto tako ne snosi odgovornost, jer je on zaposlen u BiH.

Bio je to veoma fin razgovor bez ikakvih pritisaka. Njihovo pitanje je bilo da li se moze prevazici situacija i Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle rekao je da brine za sudbinu svoga naroda ukoliko se na celo stavljaju ljudi koji po ustavu ne snose nikakvu odgovornost.

Episkop Atanasije navodio je citate iz Jevandjelja gdje se nekom visem cilju nesto mora i podrediti. Zna se sta je u ovoj zemlji najvisi cilj i ukoliko se pod hitno ne suzbije drzavni kriminal, ova drzava ce se sama iznutra urusiti na najnedostojanstveniji nacin. Kada izgubite bitku u ratu to nije nedostojanstveno, ali kada vam u miru strune drzava od kriminala onda je to stvarno grozno. Upravo sam se ovim rukovodila kada sam trazila raspustanje Skupstine koja je u tom trenutku kao institucija izjedala tijelo ovog napacenog naroda.

Da li strahujete za svoj zivot?

- Postoji verzija da je trebalo da me likvidiraju na teritoriji Jugoslavije i da je ono sto mi se desilo na aerodromu bila zastita. Vec sam rekla da mi je sa samog vrha partije otvoreno receno da me nece biti. Ja se za svoj zivot ne brinem, jer iskreno vjerujem da moj zivot nije u rukama ministra unutrasnjih poslova, partijskog vrha ili nekih pojedinaca, vec da je u bozjim rukama, tako da rijeci g. Sendica koji kaze da je jedini lijek za mene kugla u glavu i ne predstavljaju neku prijetnju.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.