2431, 01 AVG 1997

JUNACI NASEG DOBA

ZALUDNA MISTRIJA

Arhitekta Bogdan Bogdanovic, bivsi gradonacelnik Beograda, seca se kako je zezao Tita

Tipican odliv mozga! Kad je video da ovde nema perspektivu, Bogdan Bogdanovic (75), gradonacelnik Beograda u dva mandata, spakovao je kofere i otisao u Bec, trbuhom za kruhom. Nova garnitura na vlasti onemogucila ga je da se izrazi. Izdrzao je dva mandata, treci mu nisu dali.

Sta je to nego pizma.

Zato se i spakovao; za taj gest kurazi nedavno je dobio prestiznu Herderovu nagradu za arhitekturu. Pomocna disciplina bila mu je teza da su Srbi nekrofilni i da je srpski fasizam mnogo mracniji od hrvatskog i svakog drugog. To pomaze.

Danas sedi u Becu, ponekad skokne do Sarajeva, pise i objavljuje memoare. Seca se... Onda pomisli da se vrati u Beograd, ali mu se Beograd ne dopada.

Bogdan je zezao Tita!

Sam kaze, u memoarima, da je zajebavao ali s merom; nije, veli, smeo da ide do kraja. Dodje on, tako, kod Tita u patikama bez carapa, u yemperu, neobrijan, da razgovaraju o spomeniku u Jasenovcu. Svita konsternirana. Konsterniran i Tito, samo, vestac, to lukavo krije. I prezire ga. ("Cele istine radi, moram dodati - utisak koji mi se jos onda duboko urezao u secanje - da je monarh u tom trenutku prezirao i svoju pratnju i sve nas redom, nekakve Srbe i nekakve Hrvate, i sve Jugovice zaredom..."). Bogdan mu je doskocio sledecim ucenim recima: ateisticka metafizika, natkonfesionalni ritualizam inscenacije, opsteljudska antropoloska memorija... Broz je bio paf! Popustio je s prezirom. Rekao je: "U redu, nas je, pustite ga da radi".

Razumljivo je da i hrabrost ima granice. Kaze Bogdan: "Ja mu, medjutim, nista nisam dosapnuo. Tesko da bih se usudio..."

I otac Bogdanov, Milan Bogdanovic, umeo je da zivi, i Tita da zavoli kad zatreba, da promeni veru radi zgodne zenske, pa i drzavnu lovu da trosi (izvor - Djilas). Sve te privilegije pokrivao je lepim recima, ponekad i napadom na one pisce koji se vrhu nisu milili (Crnjanski, itd).

Bogdan je, opet, Bogdanovic ostao zapazen kao gradonacelnik Beograda. (Da nije zapazen u prvom, ne bi dobio drugi mandat). Jos u secanju vijori njegov beli sal. Kad ono nije bilo struje - karakteristika Beograda za duzi vremenski period - lordmer Bogdanovic, Evropejac dusom, do cega drzi, i clan CeKa, naredio je gradjanima da se kupaju jednom nedeljno (subotom?), po mogucstvu kod komsije (svi Srbi u jednom kupatilu!), da se struja ne bi rasipala i da bi se ljudi zblizili! Iskljuciti frizider, namirnice drzati na terasi (bilo je zimsko doba). Televizor takodje. Ne grejati se, cim smrkne leci. Decu dobro utopliti...

Ukoliko bi se neko brckao u kadi, ili bio primecen da krcka sarmu, takvog bi valjalo prijaviti - porucio je Bogdanovic i pozvao mase u akciju bespostednog prijavljivanja Gde Treba. U cilju stednje elektricne energije!

Karakteristicno je za Bogdana Bogdanovica da je uvek neobicno cenio instituciju kojoj se prijavljivalo. I licno je isao Gde Treba. Bio je ovakav slucaj (sam je to ispricao): posalje njega Pavle Savic u policiju da proveri podobnost jednog akademika (koliko se secam, Obrena Blagojevica), i Bogdan proveri. Malo zatim, izbori u SANU, Bogdana ne prime za redovnog clana. Bogdan misli, zato sto je isao Gde Treba, i odluci da se osveti radnom sastavu Srpske akademije nauka i umetnosti. Dodje jednom u taj hram mudrosti, ni bos, ni u patikama, nego u zutim carapama i braon cipelama. Pun pogodak: zuto je nadrazilo akademike.

Tako je Bogdan Bogdanovic raskinuo sa Akademijom nauka, pre Memoranduma i Osme sednice...

Neimar je, inace, u zivotu dizao etrurske nekropole sirom prethodne Jugoslavije, na svim stratistima, i pisao knjige. Radeci na spomen obelezju u Jasenovcu, Bogdanovic je zakljucio da su Srbi nekrofilan narod, jer su, kaze, duplirali broj svojih zrtava u toj ljudskoj klanici na 700 hiljada.

Kucu nije sazidao, nijednu. Zato sto kuca trazi temelje.

Napisao je Zaludnu mistriju, Urbanisticke mitologeme, Rogatu pticu, Gradoslovar, Povratak grifona, Krug na cetiri coska, Mrtvouzice - mentalne zamke staljinizma, Knjigu kapitela. Bio profesor Arhitektonskog fakulteta.

Bogdan Bogdanovic misli sada - u Becu - da su Srbi porazeni i da je dobro sto su porazeni, jer su nekad u srpskoj istoriji porazi bili zdravi. Na primer, kad smo od Bugara dobili batine na Slivnici: "Kralj Milan je prestao da pije, prestao da se karta, prestao da juri svalerke, osnovali su pravu akademiju, ne ovu danasnju nego istinsku, bolji univerzitet... Ljudi su dosli sebi".

Zato, veli Bogdan, valja priznati poraz. Ta Bogdanova misao bila bi zdrava, da u zdravlju ne preteruje. Kada govori o Kosovu, govori o pravoslavnom fundamentalizmu. Boze, jos i to!

Kad je, po sopstvenom osecanju, Bogdan Bogdanovic izgnan iz Srbije, zavapio je: "Da bi rat stao, treba bombardovati Beograd"

Tako je govorio bivsi gradonacelnik! Sto nije dobro - bombardovati Beograd - jer opet ne bi bilo struje i opet bismo morali u komsiluk. I kome da prijavis komsiju da se brcka - okupatoru?

S druge strane, Srbija je po Bogdanu veliko zlo. Pita se: "Kako se moze sacuvati mir u Srbiji koja ostalim narodima ne priznaje pravo na zivot i postojanje?"

Tim recima!

Jednom je Bogdan izjavio da je nagon za razaranjem grada karakteristican za nomadska plemena u ranoj istoriji, isto kao za postmodernisticko medijsko drustvo u globalnom selu. Nije li to, pak, istovetno sa Bogdanovim nagonom za bombardovanjem Beograda? Ili je i sam Bogdan postao nomad - zato sto zivi u Becu!?

Zavrsna epizoda. Na spomeniku koji je Bogdan Bogdanovic sagradio u Sremskoj Mitrovici pisalo je da je od ustasa stradalo 7 950 rodoljuba i da su svi bili komunisti. Stradalo je, medjutim, 2 180 Srba i svi su bili (fundamentalno?) pravoslavni.

Spomenik je otkrio Aleksandar Rankovic.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.