2432, 08 AVG 1997

Nedeljnik

PROIZVODNjA STRAHA

Raspada li se i ova, treca Jugoslavija? Ne, verovatno ne

Prva i druga Jugoslavija bejahu tvorevine iz interesa. Juraj Krnjevic je, kad su to nalagali hrvatski interesi, govorio da su Hrvati iskrene pristalice zajednice sa slovenskom bracom, Slovencima i Srbima; da se jugoslovenska misao rodila bas medju Hrvatima, davno, pocetkom devetnaestog veka, "kao posljedica sve vece pangermanske i talijanske pogibelji". Kad su se promenili hrvatski interesi, Krnjevic je rekao da je "hrvatski narod silom i prevarom gurnut u zajednicu sa Srbima".

Za trecu Jugoslaviju pre bi se moglo reci da je tvorevina iz moranja. Njenom dizajneru i krojacu ucinilo se da ime u parnicnom postupku, u raspravi oko nasledja, Srbima moze doneti nekakve koristi. Svikli na to ime, Srbi se ne bune (ili: bune se samo malobrojni Srbi), ali sada ih srbijansko-crnogorske politicke igre i medjusobice vode do nove uplasenosti i novog pitanja: da li bas svaka Jugoslavija mora da ode u mutnu Maricu?

Ako se sutra, prekosutra, i formalno pocepa vec pocepana Demokratska partija socijalista Crne Gore, ako Bulatovic dobije dovoljno pristasa, moci ce Slobodan Milosevic da vlada saveznom drzavom sa svojim i njegovim socijalistima.

Vlast je u Jugoslaviji droga, a uz nju, prirodno, ide novac. Cuvari tog opijata, zavisnici i ostali u lancu (ne)srece nisu samo medju Milosevicevim sledbenicima. Ima ih i levo i desno od Milosevica, i medju njegovim protivnicima, u raznim i razlicitim partijama.

Nekadasnji monah komunizma Slobodan Milosevic moze tvrditi da njemu vlast nije potrebna zbog sedenja u Titovom "mercedesu", spavanja u luksuznim vilama, i novca kojeg, kazu, vec ima mnogo, nego zbog ostvarenja drzavnih i nacionalnih ciljeva. Njegovi mnogi vrsnjaci, medjutim, i njihova deca, gube nadu da ce videti to ostvarenje. Stalna cepanja drzavnih i nacionalnih snaga, ritmicni politicki potresi, podzemne igre smisljene radi ocuvanja vladavine - to je ono cega ce se apaticno secati. Ostali, manje zahtevni i manje skepticni, posmatraju nas haos kao udes sudbine, kao rezultat srbofobije i svetske zavere protiv nebeskog naroda. Njih ce fascinirati Milosevicevo snalazenje u haosu i oni ce, svakako, aplaudirati spasitelju.

Ako Milosevic u tim igrama bez granica sacuva Jugoslaviju, sacuvace, u stvari, samo vlast u drzavi neodgovarajuceg imena.

Jugoslavija nekada jeste bila srpski izbor, kao zajednicka kuca Juznih Slovena, pa dakle i svih Srba rasejanih po juznoslovenskim zemljama. Zatim je postala samo geografski pojam i, konacno, raspala se na nacionalne drzavice. Arnold Tojnbi je tvrdio da su i Srbi, i Hrvati i Slovenci narodi bez istorije, jer je povest njihova neodvojiva od povesti susednih velikih drzava; vizantijske, franacke, ugarske, mletacke, austrijske... Sve do 1918, pisao je Tojnbi, Juzni Sloveni su bili unutrasnji proletarijat univerzalnih imperija. I Dusanovo carstvo on vidi samo kao privremeni rezultat bune jednog vazala i uzurpatora.

Uzmimo da je veliki engleski istoricar civilizacije donekle pogresio u gledanju na Balkan, ali nije pogresio Stojan Novakovic, koji je cara Dusana nazvao megalomanom, i nije se preracunao Dimitrije Djordjevic koji kaze da je mnogo sta u nasoj istoriji propalo zbog prenapregnutosti.

Prenapregnutost je stanje u kome traje i ova, treca Jugoslavija, drzava Srba iz Srbije, Srba iz Crne Gore, Crnogoraca koji nece da budu Srbi i gradjana raznih nacionalnosti koji vecinom nisu Sloveni. Iz te prenapregnutosti dosla je nesigurnost, iz nesigurnosti strah.

Pre nekoliko dana Dnevni telegraf objavljuje da je voz broj 810 iz Bara stigao u Beograd bez polovine putnika; da su carinici pajserima demolirali vagone; da su putnici iskakali iz voza u pokretu.

Oni koji su bili Gazda-Jezdini i Mama-Dafinini mentori, koji su organizovali drzavnu pljacku i drzavni sverc, sada za politicke potrebe otkrivaju da je Crna Gora pod vladom Mila Djukanovica postala svercersko staniste. I ko strada? Odgovor na to pitanje nahodi se u pomenutom clanku Dnevnog telegrafa koji vise lici na sinopsis za film strave nego na novinski tekst. "Carinici ne postuju ni nas ni policajce koji krajnje korektno vrse pregled u vozu. Bezobzirnom otimacinom od sitnih svercera, uglavnom izbeglica i sirotinje, omogucava se prolaz onima koji svercuju na veliko." Tako govori neimenovani svedok za koga se kaze da pripada osoblju voza broj 810. "Razvalili su sve sto moze da se otvori - platforme iznad mokrih cvorova, poklopce za deblokiranje vrata iz kojih sada vire pocupani kablovi, lustere koji su ostali da vise. Vagoni su u takvom stanju da bi trebalo da ih otpremimo u Gosu, na generalnu opravku", kaze Veselin Scekic, kondukter.

Sve bi to bilo manje opasno i manje nerazumljivo da se desava izmedju Albanije i Jugoslavije, izmedju Jugoslavije i Bugarske, ali taj horor se zbiva u istoj zemlji, u vozu izmedju gradova Srbije i Crne Gore, izmedju republika iste zemlje.

A kakva je to zemlja u kojoj zbunjeni policajci cutke posmatraju kako carinici, prosipajuci besove, razvaljuju sve sto moze da se otvori? Kakva je to carina koja pred zbunjenom policijom sme da razvaljuje ono sto moze da se otvori? To je zemlja pravne nesigurnosti i to je carina ovlascena da proizvodi strah?

Pametni politicari morali bi da se najvise boje straha.

Milo Gligorijevic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.