2433, 15 AVG 1997

SAGOVORNIK NIN-a

MILICA PEJANOVIC-DjURISIC, PREDSEDNIK DPS-a

CRNA GORA NIJE SRBIJA

"Predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic nam je argumentovao potrebu da se promijeni Ustav argumentacijom potpredsjednika SPS-a Milorada Vucelica"

Jedan od poteza koji moze da udje u malu antologiju svetske politike, jeste odluka predsednika Crne Gore Momira Bulatovica da tuzi sopstvenu drzavu. O uzavreloj situaciji u zemlji sa najmanje dva gospodara, razgovarali smo sa predsednicom vladajuce Demokratske partije socijalista Milicom Pejanovic Djurisic. Razgovor je vodjen na Kraljicinoj plazi, gde se prva zena crnogorske politicke scene odmara od iscrpljujuceg sukoba na levici.

Da li mislite da sukobi izmedju predsednika drzave i vlade i ostalih institucija iste drzave mogu da dovedu do urusavanja pravnog poretka? Kako vi, kao predsednik vladajuce partije, gledate na tu dihotomiju vlasti?

- Nazalost, tacno je da smo proteklih mjeseci svjedoci nekih situacija u Crnoj Gori koje se maltene mogu smatrati antologijskim, kad je u pitanju podjela vlasti u okviru postojeceg sistema i zelje nekih ljudi, odnosno konkretno aktuelnog predsjednika Republike da odjednom, iz samo njemu znanih motiva, funkcionisanje vlasti dovede u pitanje. Sudski spor sa sopstvenom drzavom je apsurdan, zato sto se u konkretnom slucaju nesporazum javlja na relaciji izmedju ljudi koji su nekada pripadali DPS-u i onih ljudi koji su ostali u DPS-u. Dakle, rijec je o jos jednom od pokusaja predsjednika Republike da diskredituje drzavne organe sto i jeste njegova kontinuirana aktivnost od marta mjeseca. S druge strane, vecina u DPS-u se opredijelila za nastavak afirmacije svog prepoznatljivog programa. Svi smo svjesni i da postoje i odredjene slabosti u funkcionisanju izvrsne vlasti i da dosta toga treba uraditi da bi se njena efikasnost poboljsala. Paralelno s tim u okviru same partije, postoji znacajan prostor za kontrolu izvrsne vlasti na osnovama koje nisu nepoznate, ali se kod nas do sada nisu primjenjivale na pravi nacin. Racionalan i odgovoran odnos prema stvarnosti upucuje da realizacija drustvenih i demokratskih iskoraka u Crnoj Gori ne moze biti ostvarena tako sto ce vlast stalno biti optuzivana i, sto je najgore, optuzivana bez argumenata.

Istovremeno, predsednik drzave, pracen podrskom nekih medija iz Beograda, svakodnevno iznosi nove optuzbe - o kriminalizaciji citavog drustva, o odgovornosti vlade koja je pokrovitelj citavih tih aktivnosti, priznajuci na neki nacin da je i on odgovoran jer je to tolerisao neko vreme.

- To je teza koja je postala stereotip, ne samo u nasem drustvu nego u svakom drustvu koje se nalazi u tranziciji. Upravo u drustvima kao sto je nase, sa izrazenim socijalnim tenzijama, ta teza nailazi na vrlo plodno tle i nije slucajno da se na njoj pokusava graditi nekakav politicki autoritet i politicka pozicija. Ono sto je nesporno cinjenica, jeste da se Crna Gora, kao i Srbija, naravno, nalazi u stanju koje je i te kako optereceno sankcijama kojima smo bili izlozeni. Izolacija od medjunarodne zajednice, uslovljena spoljnim zidom sankcija bitno je ugrozila nas zivot i funkcionisanje. U takvom ambijentu nuzno se javljaju i neki do skoro nepoznati drustveni fenomeni, poput onog sto se uobicajeno zove siva ekonomija, sverc i ostalo. Ima tu i krupnijih i ozbiljnijih stvari. Medjutim, DPS ne bezi od realnosti i cinjenica. U nasoj partiji postoji apsolutna spremnost da se o tim pojavama razgovara, da se identifikuju njihovi uzroci, razlozi, i da se pronadju nacini da se obezbijedi vece postovanje reda i zakona. Treba imati u vidu da je Crna Gora dio jedinstvenog jugoslovenskog prostora i da neke prave aktivnosti na afirmaciji vladavine prava ne moze biti ako ona nije paralelno pracena aktivnostima i u Srbiji. U tom smislu najveca odgovornost je na saveznoj vladi, koja mora da konacno pocne da se ponasa kao savezna vlada, vlada koja vodi unutrasnju i spoljnu politiku ove zemlje.

Dakle, rijec je o ozbiljnim poslovima koji treba da doprinesu stabilnosti i u Crnoj Gori i u SR Jugoslaviji, i svakako se ne mogu se realizovati tako sto se sa tribine na tibinu po mjesnim zajednicama, prozivaju ljudi bez pravih argumenata i, optuzuju - ne vlada, nego cak sopstvena drzava da je leglo kriminala, mafijasa i slicno. O apsurdnosti i moralnoj dimenziji takvog odnosa ne treba mnogo trositi rijeci. Nosioci optuzbi nisu ljudi udaljeni od izvrsne vlasti i od vlasti uopste, nego upravo ljudi koji ili jesu ili su doskora bili u toj izvrsnoj vlasti. Dakle, odjednom se pojavljuju neki pojedinci u Crnoj Gori, stavljajuci se u poziciju "zrtve" i izigravajuci, pri tom, odredjeno sazaljenje gradjana, pokusaju da dobiju za sebe neki politicki poen. Dakle, sustina je jasna i nije u namjeri da se stvori zakonski uredjeni ambijent za borbu protiv kriminala. Sustina je u tome da se napravi politicki marketing zasnovan na najosjetljivijim razmisljanjima ljudi.

Vi ste do sada vladali kao dobro uigran tim i nije se mogla primetiti neka pukotina u tom timu, da kazemo, mladih, lepih i sposobnih socijalista. Zasto je onda nastao rascep i da li je u pitanju sukob razlicitih koncepcija ili je, ipak, u pitanju sukob nekih prizemnijih interesa?

- Taj trenutak u koji mogu da lociram pocetak razdvajanja unutar najuzeg rukovodstva DPS-a, odakle je sve i pocelo, vezujem za dogadjanja u Srbiji poslije novembarskih izbora. Pojavila su se neslaganja o nacinu reagovanja nase partije prema Socijalistickoj partiji Srbije povodom tih konkretnih dogadjaja. Medju nama je bilo ljudi koji su smatrali da treba odlucnije reagovati i traziti sto prije razrjesenje te postizborne krize iz jednog jedinog razloga - stvorene atmosfere iscekivanja i nemogucnosti realizacije nasih izbornih ciljeva. Na drugoj strani su bili ljudi koji su smatrali da je to interna stvar srpskih vlasti, da nama ne pripada bilo sta da sugerisemo, vec da cekamo i da vidimo sta ce se desiti. Dakle, ta nerazumijevanja, koja sustinski znace razlike u pogledu pozicije, ne samo DPS-a, vec i Crne Gore, u odnosu na drugu federalnu jedinicu, od tog trenutka bivala su sve izrazenija, sto se najbolje vidjelo prilikom inicijative za promjenu Ustava.

Mislim da je to bila definitivna tacka razdvajanja unutar DPS-a. U toj fazi smo na nasim partijskim skupovima bili u prilici da slusamo Momira Bulatovica koji nam je argumentovao potrebu da se promijeni Ustav, istom onom argumentacijom koju smo slusali od Milorada Vucelica i ostalih koji su bili u delegaciji SPS-a koja nam je tu inicijativu prezentirala. Zasto Momir Bulatovic nije do kraja na Glavnom odboru DPS-a izrazio i glasnije svoj stav, on to vjerovatno najbolje zna. Licno sam ubijedjena da to nije ucinio zbog toga sto je bio suocen s apsolutnom vecinom u Glavnom odboru i da, uprkos uvjerenjima, nije htio u tom trenutku da javno ostane u manjini, s obzirom na to da je takvo svoje ponasanje on inace demonstrirao u mnogim prilikama na Glavnom odboru.

Cini se da Momir Bulatovic do sada nije javno saopstio da podrzava promenu Ustava, a da je pri tom, prema recima nekih clanova Glavnog odbora, pokazao razumevanje za tu inicijativu.

- Apsolutno. Mislim da ste bili u prilici da vidite da je i prilikom posljednje posjete delegacije SPS-a Momir Bulatovic sasvim blagonaklono odslusao pricu Zorana Lilica o tome da ta inicijativa ostaje aktivna i da ce biti procesirana.

Mnogi potezi SPS-a, pocev od smenjivanja Cosica, do imenovanja predsednika SRJ i otvorene podrske Momiru Bulatovicu kao predsedniku DPS-a, govore da je ta saradnja na saveznom nivou zapala u ozbiljnu krizu. Mislite li da je moguce naci nove nacine saradnje sa SPS-om, i ako mislite, da li verujete da je to moguce uraditi sa Milosevicem kao glavnim politickim igracem Jugoslavije?

- Koalicija SPS i DPS je do sada funkcionisala na specifican nacin, jer se uglavnom svodila na relaciju prvih ljudi nasih partija, dakle tadasnjeg naseg predsjednika Momira Bulatovica i Slobodana Milosevica. U proteklim godinama mi smo vrlo cesto trazili da ta saradnja ne bude svedena samo na komunikaciju prvih ljudi, nego da postoji osmisljeniji i kontinuirani kontakt koji ce omogucavati da se zajednicki i timski dogovaramo o projektima koji su bitni za funkcionisanje savezne drzave.

Medjutim, stalno smo dobijali uvjeravanja da nacin organizacije SPS-a ne dozvoljava takvu vrstu saradnje. Moram da kazem da se u okviru DPS-a u proteklom vremenu nagomilalo dosta nezadovoljstva takvim odnosom. Prosto, mislili smo da tu saradnju postavimo na nacin prepoznat u zemljama razvijenog parlamentarizma. U poslednjem zvanicnom susretu sa predstavnicima SPS-a, 5. juna, insistirali smo na medjusobnom unapredjenju odnosa, tako sto cemo u prvom koraku utvrditi protokol o saradnji. Upravo je Milorad Vucelic preuzeo obavezu da vodi aktivnosti u tom pravcu, ali s obzirom na to sto se poslije desavalo, nazalost, ne da nije uradjen taj korak naprijed, nego je ta komunikacija dosla do vrlo niskog nivoa.

Hocete da kazete da nemate nikakve zvanicne kontakte?

- Nemamo nikakve zvanicne kontakte, izuzimajuci kontakte koje imaju poslanici u Saveznoj skupstini, gdje oni, naravno, u okviru odbora Savezne skupstine, na nivou klubova poslanika saradjuju s poslanicima SPS-a. Imamo tu saradnju na nivou savezne vlade, koja podrazumijeva angazman i nasih i njihovih ministara na onome sto je program rada vlade. Medjutim, kada je u pitanju klasicna partijska saradnja, od 11. jula ona je u svojevrsnoj krizi. Socijalisticka partija odlucila je da zanemari realnost - da Momir Bulatovic vise ne predstavlja DPS. Ne sporeci cak ni cinjenicu da mu oni daju podrsku - to je njihovo pravo, mislim da pokazan odnos prema jedinoj i legitimnoj DPS, koja obezbjedjuje stabilnost zajednicke drzave, predstavlja krupnu gresku. Sa svoje strane, DPS nece praviti nikakve ishitrene poteze. Pokusace da mudrim i strpljivim radom ne dovede stabilnost u pitanje. Tu smo da maksimalno pomognemo u radu savezne administracije i nece biti daleko taj trenutak, a ja ga vezujem za 5. oktobar, kad ce SPS shvatiti da je napravila jos jednu krupnu politicku gresku, cije posljedice nece moci locirati na nekog drugog.

Dakle, vi ocekujete da SPS uvidi svoje zablude i pocne da saradjuje sa legalnim rukovodstvom DPS-a. Da li razmisljate o saradnji sa nekim drugim strankama u Srbiji?

- Socijalisticka partija ce nuzno biti suocena s rezultatima predsednickih izbora. Na njima odluka pripada jedino gradjanima Crne Gore. Cvrsto sam uvjerena da ce kandidat DPS-a pobijediti na tim izborima nakon cega ce SPS svakako morati da odredi svoj odnos prema zajednickoj drzave koju cine ravnopravne republike. Sto se tice saradnje sa ostalim strankama u Srbiji, vise puta smo rekli da smo apsolutno spremni da saradjujemo sa svim demokratskim snagama sa kojima mozemo da nadjemo dodirne tacke o pitanjima funkcionisanja zajednicke drzave i razvoja, kako Savezne Republike Jugoslavije, tako i Crne Gore i Srbije.

Ocekuje se da ce ipak odlazak jednog krila DPS-a vama odneti izvestan broj simpatizera ili glasova. Predvidja se da ce vasa stranka zadrzati status vodece stanke, ali nece imati apsolutnu vecinu u parlamentu. Da li vec vidite u Crnoj Gori pogodnog i prihvatljivog koalicionog partnera?

- Cinjenica jeste da su neki clanovi DPS-a odlucili da napuste njen program i da fakticki, danas-sutra, formiraju neku novu stranku i time oslabe osnovno biracko tijelo. Dakle, to je nesto sto je realnost. Medjutim, realnost je takodje da je u vremenu krize nasa partija malo jace profilisala svoj politicki program i stvorila uslove da izraste iz situacije u kojoj je bila vise politicki pokret. Paralelno s odlaskom izvesnog broja clanova, ima veliki broj gradjana koji pokazuju interesovanje da postanu clanovi DPS-a jer su je sve ovo vrijeme iz raznih razloga bili uzdrzani. Rekla bih da se ne mijenja samo DPS, vec je vjerovatno prelom, koji je genericki nastao u DPS-u, preseljen na nivo javne scene i on nuzno izaziva novu preraspodjelu politickih snaga u Crnoj Gori. Da li cemo mi tu proci bolje ili gore nego do sada, to jedino mogu da odgovore grdjani na izborima.

Ne sumnjam da cemo vec prvu probu imati nakon predsjednickih izbora, ali svakako onu definitivnu na prevremenim parlamentarnim izborima koje smo zajedno s opozicionim strankama dogovorili za prvu polovinu naredne godine. I sama cinjenica da smo usli u zajednicki rad s parlamentarnim opozicionim strankama na pitanju kvalitetne pripreme demokratskih izbora, govori o tome da je zaista namjera nase partije da svojom politickom aktivnoscu stvori uslove za demokratizaciju Crne Gore i da, u skladu s tom vrstom obaveze, na tom zadatku saradjuje i s ostalim parlamentarnim strankama.

Pitanje koalicije koje se nuzno u takvom jednom kontekstu postavlja, za nas nije aktuelno. Dakle, ne mislim da cemo biti u poziciji da pravimo bilo kakve predizborne koalicije, a o postizbornim koalicijama govoricemo onda kad budemo imali rezultate izbora.

Vasa partija uspevala je da zahvati prilicno sirok prostor na politickoj sceni, ali je ovaj potres svorio citav niz ozbiljnih podela. Mislite li da te podele na bjelase i zelenase, jug i sever, mogu dovesti do nekih opasnijih posledica?

- Sve to sto ste naveli, a ima jos toga, to su neke tradicionalne podjele koje postoje na podrucju Crne Gore, koje su vrlo opasne kad dodju do izrazaja. Upravo nasa partija svih ovih godina trudila se da izbalansira mnogobrojne razlike koje postoje u Crnoj Gori. Izgradjivali smo se kao gradjanska partija. Upravo posljednji novembarski izbori, na kojim smo dobili glasove na svim podrucjima Crne Gore i od gradjana razlicitih nacionalnosti i vjera, bili su potvrda cinjenice da smo, ne deklarativno, vec zaista gradjanska stranka. Nazalost, izvjestan broj ljudi koji su srecom izasli iz DPS-a, pokusao je, u toj nekoj ocajnickoj borbi za svoju poziciju, da zaigra na neke strasti ljudi, da zaigra na ono na sta DPS nikad nije igrao.

I to je ponovo Crnu Goru dovelo u neko stanje prebrojavanja, sto je vrlo opasno za Crnu Goru zato sto su mnoge rane u Crnoj Gori jos aktuelne i nije ih dobro dirati. Situacija je utoliko ozbiljnija sto je autor obnovljenih podjela upravo predsjednik Republike, ali mislim da smo i mi unutar DPS-a u posljednjih nekoliko mjeseci maksimalno pokusavali da saniramo tu stetu. Ne mislim da smo u tome do kraja uspjeli, jer vidim da ispitivanje javnog mnjenja pokazuju da postoji velika uznemirenost medju gradjanima, strah...

Od cega gradjani strahuju?

- Strahuju da bi situacija na politickoj sceni mogla dalje da se zaostrava. Pri tome imaju snazan osjecaj da su prevareni, jer su dajuci glas DPS-u, u stvari dali glas za svoju sigurnost, za svoju stabilnost i za mir. I sad su ljudi zbunjeni. Desilo se da je gospodin Bulatovic, suocen sa cinjenicom da nije imao vise argumenata za politicku borbu unutar Glavnog odbora svoje stranke, na javnoj sceni posegao za onim sto je on smatrao dovoljno kurentnim kad je njegova politicka opcija u pitanju, ne prezajuci pri tome ni od cinjenice da on bude taj faktor destrukcije, odnosno nestabilnosti Crne Gore.

Postoje prilicno ozbiljne indicije da bi savezno pravosudje moglo da promovise Bulatovica kao validnog predsednika DPS-a. Sadasnji predsednik Jugoslavije je pokazao u mnogim slucajevima, ukljucujuci i postizbornu krizu, da zakon moze da bude prilicno elasticna pravna pojava.

- Da, vjerovatno, ali Crna Gora nije Srbija. I u Crnoj Goris u se dosad postovali zakoni i dok je god ovog DPS-a, on ce se zaista boriti za to da se zakoni postuju. Pri tome, ono sto je vrlo bitno, jeste da mi tu imamo konsenzus i sa ostalim parlamentarnim strankama, koji ne moze biti zanemaren. Dakle, kad god se namjeravaju, s bilo kog nivoa, povuci odredjeni potezi prema Crnoj Gori, onda se mora voditi racuna o raspolozenju njenih gradjana, onom raspolozenju koje profiliraju u prvom redu parlamentarne stranke. U pitanjima koja se ticu postovanja reda, zakona, koja se ticu ovlascenja, nadleznosti i slicno, u Crnoj Gori je dosad postojao jedan red i taj red cemo odrzati i dalje. Naravno, ne plasimo se toga da koriscenje svih prepoznatih demokratskih sredstava moze dovesti do bilo kakvog poremecaja u Crnoj Gori. Ono sto lebdi kao, da tako kazem, odredjena dilema kod politicki mislecih ljudi, jeste da li postoji opasnost da se za sopstvenu politicku poziciju i za politicku poziciju favorizovane SPS u Crnoj Gori koriste neka nedemokratska sredstva. Od toga nisam uplasena i mislim da takva opasnost nije realna.

Mislite li vi da ova sadasnja moze da prezivi eventualni rascep saradnje vodece dve sestrinske partije? Bivsa Jugoslavija nije prezivela raspad SKJ.

- To poredjenje ne moze se do kraja izvoditi iz prostog razloga sto je ono bilo drugo vrijeme, to je bilo vrijeme jednopartijskog sistema u kojem niste mogli povuci jasnu razliku izmedju tada jedne partije i drzave i tu je prosto postojalo neko prelamanje situacije u drzavi na situaciju u partiji i obrnuto.. Sad smo u nekom drugom vremenu, u vremenu visepartijskog sistema, u vremenu sve izgradjenijih demokratskih pravila, nesto jace izgradjenih u Crnoj Gori nego u Srbiji, ocigledno, ali mislim da takvo vrijeme, takva situacija ne dopustaju analogiju te vrste. Dakle, apsolutno sam uvjerena da zajednicka drzava koju su izabrali gradjani Crne Gore na referendumu i koja funkcionise zasad na bazi te saradnje SPS-a i DPS-a, nije drzava ni SPS-a, ni DPS-a, ni drzava bilo kog pojedinca; dakle, nije drzava ni Slobodana Milosevica, nije drzava ni Momira Bulatovica, i ona ce nastaviti da funkcionise po pravilima koji su zapisani u Ustavu i nece biti dovedena u pitanje cak i ako nasi medjusobni odnosi dodju do nekog kriticnog nivoa, pri cemu ocekujem da ce u okvirima SPS-a biti vrlo brzo shvaceno da moraju saradjivati u Crnoj Gori sa relevantnim politickim snagama koje ce pomoci da zajednicki odrzimo SRJ i ucinimo njeno funkcionisanje mnogo boljim.

Nije li sadasnji sukob u DPS-u druga etapa u sazrevanju vase partije nakon 1989, kad ste uspeli da se oslobodite starih kadrova? Da li vi gledate na Kongres u Kolasinu kao na neki zavrsetak oslobadjanja DPS-a od tvrdokornih komunistickih kadrova?

- To je bila jedna od mojih teza vec prije nekoliko mjeseci. S obzirom na cinjenicu da sam i ja bila dio onoga sto se desavalo 1989. godine i da je DPS u stvari i nastao iz Saveza komunista Crne Gore i da znam kao neposredni ucesnik da je jedan od osnovnih motiva nase tadasnje politicke angazovanosti bila upravo borba za demokratizaciju, mogu da ustvrdim da odredjene rezultate i postigli. Desio se visepartijski sistem, desilo se mnogo onoga sto smo prije 1989. smatrali nemogucim. Medjutim, rat u okruzenju, sankcije i sve ostale posljedice dovele su do toga da taj zapocet hod ka demokratiji nije mogao biti nastavljen onako kako je bio otpoceo. Tako se objektivno desio zastoj. Ono sto se sada desava, najprije unutar DPS-a kao najmocnije partije, a zatim i na politickoj sceni Crne Gore, jeste na neki nacin druga faza onoga sto je bilo 1989. godine u pravcu borbe za demokratiju. Pri tome, iskreno se nadam da ovaj put necemo imati tako krupnih poremecaja koji bi nas na tako projektovanom zadatku zaustavili, jer vise nemamo vremena za odlaganje.

BATIC BACEVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.