2435, 29 AVG 1997

(nastavak sa prve strane)

Intervju: mr Nebojsa Covic

TAKO ONI VLADAJU

Umesto da sebi krci prostor i bori se za mesto na politickoj sceni, DA je na samom pocetku stavljena pred dilemu: izbori ili bojkot. Da li je to hendikep i kako ce Demokratska alternativa postupiti - pitamo Nebojsu Covica.

- Mi kao mlada stranka u svakom slucaju imamo veliku dilemu, jer ako ne izadjemo na izbore dovodimo u pitanje nas dalji opstanak. Nasa stranka nije stara sedam godina i ne moze da se ponasa kao neke druge partije koje postoje duze i koje imaju infrastrukturu i materijalna sredstva. Demokratska alternativa ce konacnu odluku doneti do kraja ove nedelje, a za sada je dobar deo clanova, kao i inicijativnog odbora, za izlazak na izbore. Bez obzira sto smo potpuno svesni da izbori nece obezbediti ravnopravan tretman za sve stranke i da se na njima, mozda, i nece nesto znacajno dobiti, mi fakticki moramo da postavimo svoju stranku, da udarimo temelje za njeno trajanje, a istovremeno i za izlazak iz varijante, kako to neki opozicioni lideri kazu, patuljastih stranaka. Osim toga, DA je i osnovana na impulsu velikog broja ljudi kao alternativa dosadasnjim strankama.

Da li ce u ovakvoj medijskoj situaciji, kad se najveci deo gradjana informacijama napaja sa RTS-a, biraci umeti da se pravilno odrede prema onome sto kao izborna ponuda dolazi od levice? Da li ce, sasvim konkretno, nasesti na pricu o reformama?

- Mediji su izuzetno opasno sredstvo u rukama manipulatora. Mi ocito ne zivimo u toj zemlji o kojoj se prica na RTS-u ili pise u "Politici" i jos nekim drugim novinama. Mi mora da zivimo u nekoj drugoj zemlji jer je nasa stvarnost sasvim drugacija od onoga sto se prikazuje u drzavnim medijima. Sto se reformi tice, one su nuzne i pre bih to nazvao promenama, ali ja znam da njih ne mozemo sprovoditi s ljudima koji su nesposobni i koji nece promene. Smatram da je to najveci problem vladajuce koalicije. Ne zato sto u njenim redovima nema sposobnih ljudi, naprotiv, tamo, i pored svega, ima sposobnih ljudi, ali se njima ne dozvoljava da dodju do izrazaja, a kad im se to dozvoli, oni pocinju da strce i onda bivaju uklanjani. Dakle, njihove price o promenama i privrednom preobrazaju za mene predstavljaju strasno opasnu prodaju magle jer promene su - nemoguce sa njima.

Dugo ste bili, kako bi se reklo, u redovima vladajuce partije. Znali ste SPS iznutra. Kako biste opisali stanje u toj partiji: da li je tamo sve toliko monolitno, jedinstveno, niko ne odskace, niko se ne spori, vlada sloga ili su socijalisti veoma vesti da sakriju svoje unutrasnje razmirice?

- Prvo, oni su vrlo vesti u tome da se sve stvari zatvore i zavrse u svojoj kuci. Kad je u pitanju neka stranacka disciplina, moze da bude i u redu, ali ako neko prica o demokratskim procesima i ako prica da je za demokratiju, a oni pricaju na taj nacin, onda to mora da obezbedi i unutar sopstvene stranke. Uopste ne mislim da su socijalisti monolitni, ali mislim da je veliki broj ljudi zaplasen. Jedan od primera straha ili proizvodnje straha medju tim ljudima su upravo mere koje su primenili prema mnogim svojim bivsim clanovima pa, izmedju ostalog, i prema meni. To je primer kako ce se oni ponasati prema svakome ko pokusa da protivreci nekim odlukama koje, cak, nisu bile ni odluke partijskih organa. Imate, na primer, sastanak nekog tela SPS-a na kome se predlazu neke odluke. One se veoma brzo izglasaju, a nakon toga se ljudi razidju, odu u grupama. I onda pocinju analize, i price, i nezadovoljstvo kako kadrovskim resenjima tako i raznim predlozima. Kako opisati sve greske i ponovna kadrovska postavljenja nekih ljudi koji su evidentno i prakticno pokazali da ne znaju da rade? Kao primer mogu da navedem Sainovica, Goricu Gajevic ili druge koji kadrovski i dalje opstaju i cak napreduju.

Gospodine Covicu, kadrovski rudnik SPS-a se ocigledno tanji. U tu pricu ne ulaze novi ljudi. Vucelic je, recimo, bio otpisan, pa vracen i, izgleda, opet stavljen "na led". Vi, opet, kazete da u SPS-u ima postenih ljudi. Gde su, zasto cute?

- Mnogi ljudi zive i funkcionisu zahvaljujuci toj partiji i mnogo ljudi se plasi da napravi takav iskorak jer je ne samo njihova licna egzistencija nego i egzistencija njihovih porodica ugrozena, a u zavisnosti od toga kako bi se usprotivili mogu se osecati i zivotno ugrozeni. To bih objasnio na svom primeru, posto sam i sam imao takvih problema. Od pocetka, otkad sam usao u partiju, nisam prihvatao tu vrstu SPS mehanizma.

Bili ste "anfan teribl", hocete da kazete?

- Mozda zbog toga sto se pre 1991. uopste nisam bavio politikom i, hajde da uzmemo, da bas nista nisam znao o politici, ali to je moglo da bude te i sledece godine, nikako ne i kasnije. Nisam se slagao s mnogim potezima SPS-a i kada bih to govorio, dozivljavao sam mnoge neprijatnosti pa i "deakumulativne" kazne.

Stvarali ste sebi nevolje i neprijatelje?

- Tacno. Pri tom, stalno su me prozivali, te da sam clan Demokratske stranke, te da sam clan SPO-a, da sam prvo usao u SPO, da radim protiv SPS-a. A oni koji vam to pripisuju ni sami ne znaju sta su sve bili i na kojim su funkcijama sve radili i sta su sve na tim funkcijama obezbedili. Naravno, ne mogu da osudjujem ono obicno clanstvo SPS-a koje nema mogucnosti da u samom SPS-u kaze sta zaista misli, a takvih ima mnogo i upravo zbog toga dolazi do nevidljive erozije clanstva, sto SPS vesto skriva.

Otkud ta potreba, mislim na kadrovsku politiku koju vodi gospodin Milosevic kao predsednik partije, za ljudima s mrljom u biografiji, i za ljudima s greskom?

- Pa, njima se lakse upravlja. Takav pristup proizvodi negativnu kadrovsku selekciju.

Josip Broz je uvek bio prvi ali je redovno imao i drugog do sebe. U slucaju Milosevica postoji samo prvi, zapravo on - pa prazno. Da li postojanje drugog i postojanje sposobnih, mogucno, ugrozava gospodina Milosevica?

- Sto manji vodja, to je veci prazan prostor do onog prvog do njega. Misleci da ga takvi ljudi ugrozavaju, gospodin Milosevic pravi veliku gresku jer sa nesposobnim ljudima se ne moze dugo opstajati. To je i vreme pokazalo od onog prvog trenutka, tamo 1989. godine, kad je, bogami, 70-80 odsto gradjanstva Srbije bilo za SPS, a sveli su se sada na nekih tridesetak odsto, ako je i toliko. To se nije dogodilo samo od sebe i nije se desilo slucajno.

Zemlja je u teskoj krizi, i to u svim oblastima zivota. Moze li takva vodeca partija s takvim kadrovima da ucini preko potreban zaokret ka neminovnim promenama?

- Ne moze! Treba da budemo realni: socijalisti i SPS ce sigurno postojati i ubuduce, ali u vremenu koje je ispred nas nece imati vecinu. Mislim da ce to biti sreca ukoliko bas niko ne bude imao vecinu i ako na taj nacin budemo dosli do varijante da stranke moraju da kombinuju svoje timove, a dobro bi bilo da ih tako kombinuju da na odgovorna mesta postavljaju najstrucnije i najkvalitetnije ljude kako bi se kadrovska politika vodila prema problemima, odnosno prema nacinu njihovog resavanja.

Ako vas dobro razumem, mi smo od toga veoma daleko?

- Mozda i nismo tako daleko, mada za sada ne vidim takav inicijalni pristup. Takav pristup mora da dodje sa vise strana i od vise ljudi. Ukoliko to zavisi od jednog coveka, onda smo opet u situaciji da zavisimo od milosti lidera, a lideri su nas i do sada u svakom smislu preskupo kostali.

Idealno bi, naravno, bilo kad bi Srbi vec jednom posli za programom a ne za vodjom. Ne znam da li ste culi o ideji, svi kazu, veoma sposobnog Srbina iz Amerike, gospodina Miroslava Djordjevica o stvaranju tehnokratske vlade. Koliko ta ideja ima smisla i da li je u nasim uslovima ostvarljiva?

- Mislim da ima smisla i mislim da smo jedan od retkih naroda koji ne obraca paznju na svoje sunarodnike van granica nase zemlje, znaci na Srbe u dijaspori, medju kojima ima medjunarodno priznatih strucnjaka. Sto se konkretno gospodina Djordjevica tice, on bi mogao mnogo da pomogne, a zato bi mu bila potrebna pomoc odavde.

U nedavnom intervjuu NIN-u rekli ste da je SPS napravio Srpsku radikalnu stranku, a na pitanje da li je pravio jos neku, odgovorili ste, otprilike, da je pravio i one koje su mu bile potrebne. Da li biste sada rekli nesto vise o tome?

- Sto se Srpske radikalne stranke tice, SPS je napravio ne samo tu stranku nego i lidera te stranke 1992. godine. Secate se, kad je preminuo knjizevnik Miodrag Bulatovic, u Rakovici su se odrzali novi izbori. Tada je SPS postavio slabog, odnosno loseg kandidata upravo zbog toga sto je bio potreban neko ko ce permanentno da razbija opoziciju. Taj neko koji je pobedio na tim izborima bio je Vojislav Seselj, koji se odmah latio takvog zadatka, a pri tom je dobio i materijalne uslove, prostorije, opremu za te prostorije, uredjenje...

Srpska radikalna stranka je to dobila od SPS-a?

- Naravno, i uredjenje tih prostorija a i dobar deo infrastrukture, isto tako i dobar deo raznoraznih vezanih poslova iz kojih je finansirao svoju stranku. Sto se tice drugih stranaka, dok je jedne stvarao, druge je razbijao. Pogledajte kako je prosla Socijaldemokratska partija koja je nekoliko godina unazad razbijana na pojedine frakcije, a te frakcije su bile proizvod SPS-a. Pogledajte, isto tako, Seljacku stranku koja je, takodje, razbijana na niz frakcija. Ocigledno je da se vrh SPS-a stalno plasio socijaldemokratskih opcija i da se, takodje, plasio objedinjavanja poljoprivrednika i penzionera. Najnoviji primer je maltretiranje Penzionerske partije Srbije koja ne moze da se registruje jer, navodno, potpisnici nisu rodjeni u Jugoslaviji, inace zive u Jugoslaviji dvadeset, trideset i cetrdeset godina. Sve to nije slucajno. Sve je to smisljeno i matematicki proracunato.

U javnosti se, bas tim povodom, cesto tvrdi da se SPS veoma izvestio za rovarenje unutar opozicije, a govori se da vladajucoj koaliciji u tome pomaze i Sluzba drzavne bezbednosti?

- To nije nista neobicno. Mislim da se tu koriste sva raspoloziva sredstva. Evidentno je da je koncepcija rovarenja zasnovana na nasem mentalitetu koji su oni dobro izucili i na osnovu toga napravili strategiju kako razbijati, kako posvadjati, jednostavno, kako rusiti opoziciono delovanje na prostorima Srbije.

Da li na tim poslovima ima i policije?

- Ne znam da li je bas policija, ali posebne grupe i posebne ekipe ljudi koje, mozda, pripadaju nekim sluzbama, imaju takve zadatke. Nazalost, po svemu se moze zakljuciti da toga ima na nasoj politickoj sceni.

Znate li neku partiju koju je, recimo, napravila policija?

- Konkretno, nemam dovoljno uvida ni za jednu. U svaku partiju uvuku se i necasni, a postoje i neke partije koje su sastavljene samo od takvih.

Kako u svetlu onoga sto nam se dogadja ocenjujete ulogu Slobodana Milosevica? Koliko je on doprinosio sveopstoj krizi?

- Znate, celni covek, po logici stvari, nosi najvecu odgovornost za sve dobre i za sve lose stvari. Mislim da je zakljucak jasan.

Vi ste ga dobro poznavali. Da li je on covek s kojim se moze komunicirati, koji hoce da cuje sagovornika, da prihvati tudje misljenje i predloge?

- On je covek s kojim se moze komunicirati, cak se katkad moglo i raditi. Medjutim, on je i covek koji izgleda kao da slusa, ali bez obzira sta je cuo, on povuce potez kao da vas nije cuo. Mislim da na njega uticu i neki drugi faktori i neki drugi ljudi koji ga vode ka nekim odlukama koje su, svi vidimo, pogresne.

Na sta konkretno mislite?

- Mislim na odredjena okruzenja koja su napravljena oko njega.

A da li mislite i na, recimo, uticaj njegove supruge?

- Pod okruzenjem podrazumevam prve saradnike, a naravno i porodicu. Od toga se ne moze pobeci. To okruzenje, poneki put, ne dozvoljava da se suoci sa realnom situacijom, a cim to ne moze, onda ne moze da donese ni pravu odluku. Ako je neko na odgovornom mestu, mora stalno da bude sposoban da cuje i lose stvari. Nedopustive su situacije - danas je direktor firme, na primer, neraspolozen, nemojte mu nista lose govoriti. Ako to prenesemo na samu drzavu, onda i sami znate sta moze da se dogodi.

Ima ljudi koji tvrde da gospodin Milosevic zivi u nekom svom zatvorenom svetu i da ne zeli da sazna kakva je stvarnost. Ponekad mi se ucini da su takve tvrdnje potpuno tacne, inace bi predsednik, u suprotnom, morao drugacije da reaguje?

- Mozda on stvarnost i ne zeli da vidi onakvu kakva zaista jeste, a to je onda njegov ozbiljan problem.

Oprostite, ali ako gospodin predsednik odbija da se suoci s realnoscu, onda je to i nas problem?

- To jeste problem svih nas. Ipak, mislim da bi on mogao da zna sve.

Ako zna sve, kao sto kazete, sta mislite, zasto ne preduzima nista?

- Ni ja kao ni vi ne razumem. To biste morali upitati njega.

Mnogi misle da je u korenu svega sto radi gospodin Milosevic, u stvari, samo bitka za vlast. Da li ste o tome razmisljali?

- Jesam, i kada se sve sabere svodi se na to.

Gospodine Covicu, moram na kraju da vam postavim i to pitanje. Pod kojim biste se uslovima kandidovali za predsednika Srbije i da li cete to uciniti?

- Prvo, imam 39 godina i ne moram da zurim. Ukoliko bi ozbiljna procena govorila da imam ozbiljnih izgleda i ukoliko bi oni koji tako procenjuju to od mene trazili, mozda bi to i bilo moguce.

BISERKA MATIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.