SAGOVORNIK NIN-a: MILO DjUKANOVIC, CRNOGORSKI PREMIJER

NJEGOSEVSKA JUGOSLAVIJA

Jugoslovenska ideja starija je i od Momira Bulatovica, i od Slobodana Milosevica - ona je prvenstveno njegosevska. Zato joj posebni cuvari nisu potrebni i ne prilice, posebno ne oni koji joj nicim ne doprinose

Svaki intervju premijera Crne Gore Mila djukanovica izaziva lakse tektonske poremecaje na jugoslovenskoj politickoj sceni i nesto teze reakcije establismenta u Beogradu. Posle duzeg vremena, covek koji je uzdrmao Jugoslaviju dao je intervju NIN-u u kome o ozbiljnim politickim potresima u trecoj Jugoslaviji govori smirenije, a njegovo odgovori daju obrise politickog pejsaza u SRJ nakon izbora u Srbiji i Crnoj Gori.

Savezni ustavni sud proglasio se kompetentnim da resava unutrasnje sporove u Crnoj Gori. Mislite li da ta odluka predstavlja uvod u dalje zaostravanje odnosa izmedju Podgorice i Beograda?

- Povodom tog slucaja pokrenuta je, smatram s pravom, ziva strucna i politicka polemika. Izuzetnu politicku tezinu ovom predmetu ne daje, kako to neko moze pomisliti, dilema da li ce gospodin Momir Bulatovic ucestvovati na izborima za predsjednika Republike Crne Gore i u cije ime.

Pa, u cemu je problem?

- U tome sto je dobar dio strucne i politicke javnosti u Crnoj Gori, a vidjeli smo i u Jugoslaviji, ocijenio da uplitanje Saveznog ustavnog suda u zonu odgovornosti Republike Crne Gore moze da znaci pocetak pravno-politickog preuredjenja zajednicke drzave, napustanje koncepta federalizma i unitarizaciju Jugoslavije.

Drugim rijecima, Savezni ustavni sud nije mogao da ulazi u ocjenu onih odnosa koji nijesu regulisani Ustavom SRJ i saveznim zakonom, nego su uredjeni iskljucivo Ustavom Republike Crne Gore i republickim zakonom. Ako se suprotno postupa, kao sto se desilo u konkretnom slucaju, onda se opoziva odredba clana 6. Ustava SRJ, po kojoj je republika clanica suverena u svim pitanjima koja nijesu regulisana Ustavom SRJ, a posebno kada je u pitanju organizacija i sistem vlasti republike i lokalna samouprava. Izuzetak je samo odredba 20. stav 1. Ustava SRJ koja stiti ravnopravnost svih gradjana Jugoslavije bez obzira na njihova svojstva, nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru, politicko ili drugo uvjerenje, obrazovanje, socijalno porijeklo, imovno stanje i drugo licno svojstvo. U konkretnom slucaju Savezni ustavni sud je bitno povrijedio suverenu nadleznost Republike Crne Gore i izazvao veoma negativne posljedice po ustavni sistem Jugoslavije u cjelini, posebno u pogledu ostvarivanja dogovorenih odnosa u federaciji. Ova i slicna prekoracenja ustavnih nadleznosti, nazalost, mogu, posebno ako bi ucestala, da vode u nepotrebno zaostravanje odnosa izmedju Podgorice i Beograda.

Predsednik Crne Gore Momir Bulatovic izjavio je da ga posebno brine lansiranje teze o uvodjenju vanrednog stanja u Crnoj Gori i odbacio takvu mogucnost. Pretpostavljam da delite zabrinutost vaseg politickog protivnika?

- Obradovan sam da je - nakon dugog cutanja - predsjednik Republike Crne Gore javno izrazio zabrinutost povodom tih najava i da je odbacio mogucnost uvodjenja vanrednog stanja u Crnoj Gori. Ostao je, medjutim, gorak utisak da je upravo on, cestim, netacnim i politikantskim izjavama o navodnom besporetku u Crnoj Gori, sustinski prizivao pomoc sa te strane. Ostaje, takodje, upisano u analima vrsenja drzavnih poslova da je sef jedne drzave toliko ruznog napricao o "svojoj" drzavi, da se cak i tuzakao s njom po sudovima. Da nije tuzno, jer se dogadja nama, bilo bi zabavno.

Bulatovic je uradio upravo ono sto, mozda jedino, sa moralnog i politickog stanovista, nije dozvoljeno predsjedniku jedne drzave, a to je da u svom vec poznatom maniru, predstavljajuci se zrtvom, priziva nasilnicku pomoc od nekog izvan Crne Gore, da mu rjesava probleme u Crnoj Gori. Iako, upravo sa stanovista funkcionisanja drzave, tih problema realno nema. Svi problemi su nastali, zapravo, samo zbog nesklada nekontrolisanih politickih ambicija Momira Bulatovica i realnog pada njegovog autoriteta u narodu Crne Gore.

Predsednica DPS Milica Pejanovic-Djurisic je nedavno izjavila da zvanicni kontakti sa SPS-om ne postoje. Da li je, u medjuvremenu, vas koalicioni partner pokazao spremnost za dijalog i smirivanje medjusobnih odnosa?

- Nema dileme da je nekim svojim prvim stavovima i potezima u odnosu na politicku krizu u DPS-u i Crnoj Gori, SPS stavila jasno do znanja da joj je bliza platforma gospodina Bulatovica i njegove nove partije. Smatram, medjutim, da je takav odnos rukovodstva SPS-a bio ishitren i zasnovan na, danas ocitoj, manipulaciji kako je gospodin Bulatovic jedina politicka licnost u Crnoj Gori s kojom je moguce graditi Jugoslaviju. Ta manipulacija je, inace, svojstvena Bulatovicu. On je najprije sebe ubijedio, a onda izgleda jos ponekoga, kako je on jedna od dvije presudno vazne karike na kojima pociva opstanak Jugoslavije. A to je jako pogresno i pretenciozno. Jugoslovenska ideja starija je i od Momira Bulatovica, i od Slobodana Milosevica - ona je, ako hocete, prvenstveno njegosevska i ona je nasla svoje uporiste u istorijskom i aktuelnom interesu srpskog i crnogorskog naroda i gradjana danasnje Jugoslavije. Zato joj posebni cuvari ne trebaju i ne prilice, posebno ne oni koji joj nicim ne doprinose. Da je tako upucuju i nedavne izjave i nekih od celnih ljudi SPS-a, ukljucujuci i dva njena potpredsjednika, gospodu Lilica i Vucelica. U tim izjavama dominiraju znatno racionalniji i trezveniji politicki tonovi. Uostalom, svi koji ozbiljno politicki promisljaju, moraju racunati na partnerski odnos sa svim politickim partijama u Crnoj Gori i Srbiji, a koje su privrzene ideji Jugoslavije, reformama i demokratiji u njoj. To ne smije biti predmet politickog monopola bilo koje partije ili zatvorene koalicije. Bas kao sto nije moguce u tom projektu zaobici SPS i DPS, kao dva realno najjaca politicka subjekta u ovoj zemlji. Siguran sam da ce ove dvije partije nakon nase predsjednicke pobjede naci nacin saradnje, jer je to u interesu stabilnosti federacije.

Sadasnjeg predsednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica nazvali ste prevazidjenim politicarem, a niste nimalo sakrivali ni kriticko misljenje o Jugoslovenskoj levici. Ako je suditi po beogradskim medijima bliskim rezimu, "vladajuca porodica" nema osobito misljenje o vasoj politickoj delatnosti. Kako zamisljate saradnju sa predsednikom SRJ, ako pobedite na izborima?

- Ta saradnja je, po mom misljenju, ne samo mogucna nego i realna. I to vec za dvadesetak dana. Politicko iskustvo kazuje da politicka, kao i uopste radna saradnja ne podrazumijeva uvijek pozitivne emocije medju ucesnicima, vec da je za posao koji se zeli obaviti sasvim dovoljno postovanje jasnih pravila, u ovom slucaju Ustavom predvidjenih, i odredjeni nivo medjusobnog uvazavanja. U politici se saradjuje cak i sa onima s kojima o vaznim pitanjima ne mislite isto, pa i sa onima prema kojima imate veliku dozu podozrivosti. U konkretnom slucaju, gospodin Milosevic je predsjednik SRJ, a ja prema zajednickoj drzavi, njenim institucijama, pa dakle i instituciji predsjednika, imam postovanje.

Glavni izborni slogan u vasoj predsjednickoj kampanji glasi: "Nikad sami, uvijek svoji". Kako tu vestu propagandnu poruku uskladiti sa dugogodisnjom politikom obelezenom izolacionizmom, ali i potrebom da se iz jednog centra moci gospodari svim politickim prilikama i neprilikama u SRJ i Republici Srpskoj?

- Moj predizborni slogan, koji ste naveli, nije puke propagandne prirode. Tacno tako mislim, tako sam radio kao predsjednik Vlade, tako cu nastupati kao predsjednik Crne Gore.

Sa politikom izolacionizma nema, niti moze biti, usaglasavanja. Prosto, svaki izolacionizam, a pogotovu drzavni, danas i ovdje, znaci smrt. Za tako nesto Crna Gora nikome, pa ni meni, ne bi dala mandat. To ce, vrlo brzo, najbolje iskusiti gospodin Bulatovic.Jednog i svevideceg centra moci u savremenom drustvu, tako ni u savremenom svijetu, poodavno vise nema. Ni Vatikan to vise nije, a ideoloski Kremlj je u rusevinama. No, ni to nije najgore: Bukurest je zavrsio u krvi.

Na zasedanju crnogorskog parlamenta govorili ste prilicno ubedljivo o opasnosti unitarizma i potiranja tradicije crnogorske drzavnosti. Kako izgraditi i sacuvati samobitnost u zajednickoj drzavi?

- Ta "samobitnost" je vjekovna, istorijska i Berlinskim kongresom (1878) - kad i Srbiji - potvrdjena drzavnost Crne Gore, a njen savremeni suverenitet je precizno opredijeljen demokratskom voljom gradjana Crne Gore, Ustavom i zakonima. Za Crnu Goru nije prihvatljivo manje drzavnosti. Utoliko je presudno da se dosljedno postuje usvojeni koncept jugoslovenskog federalizma.

Struktura odnosa u nasoj Federaciji dodatno je osjetljivo pitanje zbog njene dvoclanosti i izrazite disproporcionalnosti medju clanicama u pogledu velicine, broja stanovnika i ekonomskih potencijala. Zato smatram da treba biti krajnje pazljiv u tumacenju i primjeni utvrdjenih ustavnih nacela kojima se uredjuju odnosi u zajednickoj drzavi, kako bi se suzbili ocito prisutni unitaristicki stavovi i dostigao zeljeni kvalitet u funkcionisanju Federacije. Niko nema pravo na luksuz da ignorise drzavno sustinske stavove jedne clanice Federacije, obavezno 50 posto zajednicke drzave. Zato su nam potrebni dogovori, razumijevanje, povjerenje.

U Crnoj Gori ljudi su se dobrovoljno opredijelili za jugoslovensku Federaciju i potvrdili, po ko zna koji put, privrzenost zajednickom zivotu sa Srbijom i jugoslovenskoj ideji.

Istovremeno, Crnogorci su veoma ponosni na svoju drzavnost i ocekuju njeno postovanje, makar u onoj mjeri u kojoj oni postuju drzavnost drugih. A tome svakako ne doprinosi neustavno mijesanje saveznih organa u suverenu nadleznost Crne Gore, niti pak zaobilazno prekrajanje Ustava Jugoslavije kroz pripremu saveznih zakona i "fleksibilno" tumacenje pravnih normi, kojima se dokidaju ustavne nadleznosti Crne Gore i time obezlicava i urusava crnogorska drzavnost. Mnogo je takvih primjera. Pocev od pitanja vodjenja spoljnih poslova, preko uredjenja poreskog sistema do pitanja funkcionisanja organa bezbjednosti. To su temeljni, nediskutabilni prerogativi drzavnosti Crne Gore i svaki pokusaj jednostrane, brzoplete promjene na ovim sektorima tumacimo, i tumacicemo, kao napustanje dogovorenog i prihvacenog koncepta jugoslovenske Federacije.

U beogradskoj javnosti je stvorena slika o reformskom i dogmatskom krilu DPS-a. Neke opozicione stranke u Crnoj Gori, medjutim, odbacuju podelu i tvrde da je rec o sukobu dve interesne grupe sa gotovo identicnom ideoloskom matricom. Kako vi sagledavate te razlike i kada su one stvorene?

- Da, ima i onih koji problem u DPS-u pokusavaju da predstave kao sukob dva lidera, ili dvije interesne grupe. Medjutim, svima koji su s paznjom pratili evoluciju krize u DPS, jasno je da je rijec o dubokom koncepcijskom nesporazumu i ja sam ga upravo tako definisao odmah nakon njegovog iniciranja 24. marta. U stvari, citav taj sukob pociva na nasem nepremostivom razlikovanju u odnosu na pitanje demokratije.

Bez namjere da ovom prilikom dajem detaljnu politicku analizu, zelim da podsjetim da je politicka matrica sukoba, kako je postavio i predstavljao Bulatovic, uz prepoznatljivu logistiku sa strane, poznata i provjerena na ovim prostorima. To je grubo etiketiranje mene i moje reformske koncepcije kao antijugoslovenske, antisrpske i kriminalne, sto je trebalo da posluzi kao platforma za moju politicku likvidaciju.

Medjutim, sada je, vjerujem, svima jasno, nakon sto su se rasprsile, jedna po jedna, optuznice gospodina Bulatovica, da je u pozadini svega njegov ocajnicki pokusaj konzervacije postojeceg stanja, otpor svim pozitivnim procesima demokratizacije i ekonomskim reformama, jednom rijecju pokusaj rehabilitacije jednog prevazidjenog sistema vrijednosti koji nema ni autoritet, ni snagu da Crnu Goru povede u XXI vijek, ali koji, nazalost, ima snazno uporiste u ekstremnim - i lijevim i desnim - politickim snagama i u Crnoj Gori i u Srbiji.

Nasuprot tome, DPS, na celu sa Milicom Pejanovic-Djurisic, ciji sam potpredsjednik, partija je savremenih, realnih politickih i ekonomskih ideja i projekata, nuznih za napredak nase zemlje i bolji zivot svih njenih gradjana. To je partija privrzena nacelima demokratskog organizovanja zajednicke drzave, dinamicne, savremene transformacije drustva, na principima ravnopravnosti u Federaciji, trzisnog privredjivanja i konstruktivne saradnje svih politicki relevantnih struktura, na putu povratka Jugoslavije u drustvo demokratske Evrope.

Hocu da vjerujem da SPS racuna na takvu, izvornu platformu DPS-a kao ozbiljnog politickog faktora i partnera za odnose u Federaciji. Medjutim, DPS i reformske snage u Crnoj Gori morace, takodje, da racunaju na jos snazan uticaj konzervativnih i antidemokratskih snaga u Jugoslaviji. Konkurencija ove dvije opcije ili koncepcije jos ce trajati i od njenog ishoda zavisice uveliko buduca politicka slika Jugoslavije.

U narednom periodu upotrijebicu i sav svoj predsjednicki uticaj, u okviru Ustava i zakona, iskustvo i znanje, da u nasoj buducoj saradnji, bilo direktno partijskoj, ili kroz institucije sistema zajednicke drzave u kojoj sjede nasi predstavnci, najvaznije teme rada i stvaranja budu reforme sa ciljem ubrzane ekonomske obnove, demokratizacija i intenziviranje pregovora sa medjunarodnim institucijama i organizacijama.

Da li se posle visemesecne krize u DPS-u moze govoriti o redefinisanju programa i ciljeva te partije? Ili, preciznije, da li je doslo do pomeranja te partije ka politickom centru i napustanja nekih rigidnih levicarskih principa?

- Izvorni program DPS-a kao i politicka i ekonomska vizija nase partije, nijesu nikad bili rigidno ljevicarski. Mi smo, ne zaboravite, imali ozbiljno prestrojavanje u partiji - bivsem Savezu komunista - u periodu 89-92, kada smo promijenili ne samo ime, vec i u znacajnoj mjeri program i ciljeve partije. Vec tada, DPS je pomjerena ka politickom centru i zahvaljujuci tome, ona je bila u stanju da okupi siroke slojeve stanovnistva, raznih drustvenih profila, nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Sadasnja kriza DPS-a bila je ozbiljan udar na izvorne principe takve nase partije i pokusaj rehabilitacije upravo rigidnih ljevicarskih principa, odbacenih u svim bivsim socijalistickim zemljama. Zato je brza konsolidacija partije i nas uspjeh da ne samo zadrzimo najbolje ljude, vec pridobijemo nove, strucne kadrove i mnogo mladih ljudi, vazan podsticaj i potvrda ispravnosti naseg programa i nase vizije. Uvjeren sam, i zato, da ce 5. oktobar biti trijumf demokratije i poraz demagogije u Crnoj Gori.

Vladajuca partija Crne Gore djeluje prilicno uzdrzano prema dramaticnim dogadjajima i ozbiljnim politickim problemima van Crne Gore. Gde vi, kao predsednicki kandidat najjace stranke, vidite izlaz duboke ustavne krize u Republici Srpskoj i kosovskog problema?

- Politicka kriza u vladajucoj partiji Crne Gore i u Republici Srpskoj vremenski se poklopila, pa se zbog nase zaokupljenosti "zlom domacijem", mogao steci utisak uzdrzanosti u odnosu na probleme u Republici Srpskoj. U vise navrata sam se, ipak, u ime partije i svoje licno, jasno odredjivao prema situaciji u RS, iskreno zabrinut sto se, evo, bez izuzetka, ponavlja istorijsko pravilo bratskih podjela i sukoba. Sustina naseg politickog odredjenja prema akterima tamosnje krize jeste njihov odnos prema sprovodjenju Dejtonskog sporazuma. Zato sto je time predodredjena i sudbina RS, njena ekonomska obnova, pa dakle i opstanak. Za Dejtonski sporazum je, najzad, u znacajnoj mjeri vezana i sudbina SR Jugoslavije, tempo naseg povratka u medjunarodnu zajednicu, stabilnost mira u regionu. Uz to, sprovodjenje Dejtonskog sporazuma je spoljnopoliticki prioritet SAD i Evropske unije, pa se kooperativnost svih politickih faktora relevantnih za uspjeh ovog sporazuma, nalazi pod posebnom njihovom paznjom. Nadam se da ce rezultati predstojecih lokalnih izbora biti prilog rjesavanju postojece, veoma zabrinjavajuce situacije u Republici Srpskoj.

Sto se tice Kosova, to je kompleksan, ali i zapusten problem, cije ce rjesavanje biti veoma vazno za poziciju Jugoslavije u medjunarodnoj zajednici. Moramo u najskorije vrijeme hrabro, bez predrasuda, otpoceti rjesavanje kosovskog spora i obnovu odnosa sa Albanijom. Mi u Crnoj Gori nemamo istorijski opterecene odnose sa Albancima, a uz to smo Ustavom i konkretnim programima uradili mnogo na ucvrscivanju medjusobnog povjerenja i integracije Albanaca u politicki i privredni zivot Crne Gore.

Sta mislite o odluci opozicionih stranaka da ne ucestvuju na predsednickim izborima?

- Sklon sam da tumacim njenu pozitivnu stranu, s obzirom na to da je ta odluka bila nagovjestaj znacajnog sporazuma oko koga su se okupile sve stranke u nasem parlamentu, s namjerom da zajedno rade na realizaciji najznacajnijih drzavnih, nacionalnih, demokratskih i razvojnih pitanja za Crnu Goru.

Ocekujete li da ce se glasaci naklonjeni opoziciji na tim izborima opredeliti za vas?

- U toku sam, naravno, sa rezultatima sondaze birackog tijela Crne Gore, koje se rade za potrebe predizborne kampanje, a koje su potvrdne u odnosu na vase pitanje. Uostalom, predsjednik drzave treba da bude predsjednik svih gradjana. Nastojacu, razumije se, da zastupanjem interesa crnogorske drzave, radim u interesu svih njenih gradjana.

Da li sebe dozivljavate kao vodeceg opozicionara u SRJ?

- Ne. Jako sam na svojoj kozi osjetio sta znaci biti oponent pojedinih centara politicke moci, koji su u periodima najzesce kampanje za moju politicku likvidaciju aktivirali najgore metode podmetanja i kleveta. Tacnije je da sam dio strukture vlasti u SRJ, a tu cu poziciju i ucvrstiti poslije 5. oktobra.

Lideri DPS-a, sest opozicionih stranaka i vi kao predsednik vlade, potpisali ste nedavno Sporazum o minimumu principa za izgradnju demokratske infrastrukture u Crnoj Gori. Potpisnici Sporazuma su taj dokument nazvali "istorijskim" i ocenili da ce se njegova prava vrednost pokazati u godinama koje dolaze. Vasi oponenti, medjutim, smatraju da je rec o obicnoj politickoj trgovini i postavljaju pitanje zasto se na taj sporazum cekalo sedam godina?

- Prvi put nakon mnogih politickih cistki, sukoba i svadja, koje su decenijama trosile energiju i ljude na ovim prostorima, vodeci politicki lideri u Crnoj Gori su odlucili da zajedno rade u interesu dobra svih gradjana. Zaista je cinizam nazivati ovaj sporazum politickom trgovinom, jer je on upravo konsenzus o onome s cim Crna Gora ne smije trgovati. Jos je veci cinizam postavljati pitanje zasto se na taj sporazum cekalo sedam godina, jer je poznato da je visepartijski sistem kod nas u povoju, nakon 45 godina partijskog monizma, i da su se politicke prilike u Crnoj Gori, moze se slobodno reci, tek u posljednjih godinu dana iskristalisale do mjere jasnog odredjenja - ko je za demokratiju i Crnu Goru a ko protiv njih.

Van ovog sporazuma ostala je samo jedna parlamentarna partija, DPS na celu sa Momirom Bulatovicem, kao opozicija Crnoj Gori, kao inforiorni i podanicki privjesak jednog centra moci, koji pretenduje da gospodari svim politickim prilikama i neprilikama u ovoj zemlji.

Nedavno ste razgovarali sa patrijarhom srpskim gospodinom Pavlom. Da li ste prijem u Patrijarsiji doziveli kao neku vrstu blagoslova ili bar podrske vasem programu reformi?

- Susret sa prvim covjekom duhovnog zivota ovdasnjeg pravoslavnog svijeta, posebno kad je u pitanju licnost koja je olicenje zivotne mudrosti, medjuvjerske i medjuljudske tolerancije, kao sto je to patrijarh Pavle, nije svakako obican i svakidasnji. Posebno u ovim vremenima pojacane politicke napregnutosti, svakojakih podjela, svadja, netolerancije, kad su nam svima potrebni iskreni savjeti.

Uostalom, demokratija i gradjansko drustvo podrazumijevaju njegovanje tradicije i vracanje pravim porodicnim vrijednostima, a vjera je uvijek bila snaga i podrska tih vrijednosti.

BATIC BACEVIC