2440, 02 OKT 1997

INTERVJU SA ZORANOM DjINDjICEM

SRBIJA PRED PRINUDNOM UPRAVOM

Beogradski gradonacelnik dr Zoran Djindjic, lider demokrata smenjen je ovog utorka, i jos iste veceri na starom mestu, na Trgu slobode organizovao je miting, a potom i setnju pre svega protiv Vuka Draskovica i rezima. U sredu ujutro dosao u NIN da objasni raspad koalicije "Zajedno" ali i da upozori na raspad Srbije, njeno svodjenje na Beogradski pasaluk

Da li ste ocekivali da ce ovog utorka na Trgu Republike biti onoliko sveta? Novine i mediji prognoziraju da je bilo izmedju petnaest i dvadeset hiljada onih koji su izasli da protestuju zbog vaseg smenjivanja?

- Iskreno receno, nisam ocekivao, jer je to bio prvi ozbiljniji test poverenja ljudi od zavrsetka zimskih demonstracija. Svi znaci i signali koje smo dobijali govorili su o razocarenju ljudi onim sto se dogadjalo na demokratskoj opozicionoj sceni. Ljudi su imali pravo da budu razocarani. Imali su pravo da tu krivicu ne dele, nego da je upravo u paketu prebace na sve nas iz koalicije "Zajedno". Bilo je veliko pitanje sta ce se sinoc desiti, jer to je bio, pravo da vam kazem, probni kamen za ono sto mozemo da ocekujemo nadalje u Srbiji. Ta proba je bila vise nego uspesna.

Mislim da je mnogo vaznija ta pozitivna energija koja se oseca medju ljudima i spremnost da se ne popusti. Znaci, ljudi ovde kazu, uopste me ne interesuje ni policija ni represija, ne interesuju me ni radikali ni njihovi rezultati. Mi necemo da Srbija bude rupa, mi hocemo da Srbija bude normalna zemlja.

Da li ima energije za novih 88 dana?

- Ne treba sada govoriti o 88 dana. Ja mislim da ima energije da se svaka buduca politicka kriza u Srbiji, a njih ce biti mnogo, okrene i u pozitivnom smeru. Znaci, za to ima energije i to je vazno.

Ne mislim da ovo sada treba da bude opet neki lanac svakodnevnih demonstracija da bi se izdejstvovali novi izbori ili da bi se neke odluke promenile. Mislim da je ovo signal da u Srbiji jos postoji kompaktna demokratska energija i snaga.

Srbija ulazi u vrlo burne politicke vode kada ce ta snaga odigrati svoju ulogu, ne danas, ne sutra, nego za mesec dana, za dva i tri meseca kada ce ti ljudi imati svoju ulogu u politickim zbivanjima.

Kako komentarisete brzinu kojom je izvrsena vasa smena?

- Mislim da je to dogovoreno pre izbora, da je to dogovor o parama za kampanju i odredjeno, da tako kazem, gledanje kroz prste za neke radnje sumnjivog pravnog kvaliteta u nekim opstinama i, trece, dogovor o drzavnim medijima, koje je dobio SPO, a i avans za neke buduce ucinke.

Sta je moguci ishod - prinudna uprava?

- Mislim da je nacin na koji je vlast u Beogradu uspostavljena u funkciji republickih i predsednickih izbora, a ne u funkciji same sebe, vec doveo do toga da grad ne funkcionise, osim rutinski.

Da li ocekujete da ce socijalisti sada pomagati ovu novu vlast?

- Naravno, socijalisti su glasali za novi Izvrsni odbor. To je koaliciona vlast, manjinska vlast, ali ona pociva na koaliciji. No, mislim da ce socijalisti odmah posle drugog kruga napraviti nekoliko slaloma i da ce sve to uzeti ponovo za sebe.

Ako propadne drugi krug i ako ne bude izabran predsednik Srbije, nema funkcionisanja grada. I sta onda biva?

- Mislim da ce socijalisti sada vrlo inteligentno ostati da igraju igru otvorenih opcija. Znaci, oni su sada otvorili opciju prema SPO-u, a pustajuci Seselja u Zemunu da sprovodi samovolju i bezakonje, otvorili su opciju prema Seselju.

Medjutim, posle izbora, socijalisti ce da se saberu i vide sta ce da rade. Mislim da njima vlada sa SPO-om uopste ne odgovara, jer bi ih to u odnosu na radikale ostavilo bez ikakvog uporista.

Po mojoj proceni, najveci broj glasova koje je Seselj dobio su razocarani socijalisti koji su ozbiljno shvatili price da je Vuk napravio dogovor sa Milosevicem i koji su rekli, e, onda mi idemo kod Seselja, tako da to socijalisti znaju. Znaci, koaliciona vlada sa SPO-om njih izrucuje Seselju.

Vlada sa radikalima cini socijaliste apsolutno neprihvatljivim za Zapad.

Zajednicka vlada sve te tri stranke vodi tome da oni moraju da ojacaju druge dve stranke i finansijski i da puste da one udju u njihovu administraciju, drzavnu, da udju u policiju, u infrastrukturu. U tome socijalisti mogu samo da izgube. Znaci, oni sada idu samo na varijantu manjinske vlade.

To se cini uz precutnu saglasnost.

- Jeste. Da bi dobili prostor za to, oni sada daju Vuku Beograd, Studio B. Seselju ce takodje da daju odredjene stvari.

Da li imate neke dokaze da je SPS finansirao kampanju SPO-a?

- Ja nemam dokaze, ali iz vrlo visokih krugova SPS-a, iz nekoliko izvora mi je receno da je Dragan Tomic iz "Jugopetrola" prebacio u inostranstvo devizni iznos od nekoliko miliona maraka i da oni sada istrazuju koliko je zadrzao za sebe od svega toga.

Ko to istrazuje?

- SPS iz vrha, ljudi koji imaju informaciju da je Dragan Tomic od novca koji je bio za SPO, jedan deo zadrzao za sebe. Mislim da ce ta afera sigurno vrlo brzo, posle drugog kruga, uci u opticaj. I ja vas pitam, ko od opozicionih stranaka moze da vodi kampanju koja kosta pet, sest, sedam miliona maraka?

Rekli ste da je Beograd vec, na neki nacin, vlasnistvo SPO-a, odnosno porodice Draskovic. Da li je to tacno?

- Jeste, nazalost. Kada smo pravili definitivan dogovor o radu, koji je meni podnet u vidu ultimatuma pet minuta pred konstituisanje Skupstine, dobrovoljno sam potpisao da sve sluzbe u kojima se skuplja kes novac i sve najvece izvore finansija, kao sto su Direkcija za gradsko gradjevinsko zemljiste koja je u svakom gradu zapravo jedini stalni izvor novca, kontrolise SPO. Jer, dozvola za gradsko gradjevinsko zemljiste u socijalistickom uredjenju regularno je vrlo jeftina i sve to vrlo kosta, ali je onda sa strane ogroman manevarski prostor, ako ste jednoj firmi dali da napravi hotel ili lanac samoposluga. Mozete tri-cetiri miliona dolara da trazite sa strane. Takvo je bilo pravilo u prethodnoj vlasti.

Buvlja pijaca radi na isti nacin kao i do sada sa naplacivanjem reketa za tezge. Parking radi kao i do sada, inspekcijske sluzbe rade kao i do sada, kiosci se sada dodeljuju kao i ranije - i sve te poslove kontrolise SPO. Njihov uslov je bio apsolutna autonomija.

Vuka Draskovica znate od 1968. godine. On je tada sa Vucelicem igrao kozaracko kolo ispred Pravnog fakulteta. Vuk Draskovic je kasnije imao uspesnu novinarsku, rezimsku karijeru. Dopisnik Tanjuga se nije bivalo tek tako, pa sef kabineta Spiljaka. Onda, feljtoni protiv cetnickog pokreta itd. Da li ste uopste mogli da ocekujete da cete sa takvim covekom moci da radite nesto tako ozbiljno kao sto je rusenje komunizma i ovog rezima?

- Ja ne posmatram stvari subjektivno. Znam da u istoriji mnoge licnosti postignu one ciljeve koje nisu ni nameravale da postignu i da su najveci rezultati posledica delovanja ljudi krajnje spornih osobina. Uzmite Karadjordja, Milosa i druge. Konstelacija snaga u 1996. mi je govorila da mora doci do nekog grupisanja, jer su SPS i JUL bili u ogromnoj ekspanziji posle svojih februarskih koraka u 21. vek, kongresa, uclanjivanja na hiljade ljudi. Znaci, imali smo SPS, JUL, radikale, SPO i nas. Trebalo je da izaberemo jednu od te tri snage. Onda sam rekao: najbliza onome sto mi hocemo je ta koju je okupio Vuk Draskovic. Mnogo dalja je ona koju okuplja SPS, a najdalja je ona koju okuplja Seselj. Znaci, to je bila jedna svakog subjektivizma lisena procena.

Medjutim, kada smo mi otisli sa ulice i usli u institucije, odjednom je sve pocelo da zavisi od pojedinaca i bilo je jasno sta ce se desiti. Meni je to bilo jasno tri dana pred kraj demonstracija.

Vesna i ja smo se sa Vukom i Bozicem svadjali na Spomeniku i mi nismo hteli da zavrsimo. Bozic je dosao i rekao - danas se zavrsavaju demonstracije.

Kada je dosao Vuk, pitali smo ga sta se to desava. On je rekao, obecali smo, rekli smo da je nas cilj priznavanje izbornih rezultata. Oni su priznati. Znaci, mi smo ljudi koji drze svoju rec.

Moja velika greska je bila sto smo popustili.

Ne mislite li da je poraz koalicije bio onog casa kad je ona napravljena? Vi ste ipak covek koji je prvo formiran u Kapetan-Misinom zdanju pod "praksisovcima" sto je u onom trenutku bilo nesto najmodernije u ovom delu Evrope?

- Da, najliberalnije.

Vi ste covek frankfurtske filozofske skole, koji nosi u sebi Habermasovu politicku filozofiju. Kako ste uopste mogli, tako profilisan, da ocekujete da cete se sa jednim epskim, guslarskim, kvazimonarhisticki profilisanim covekom sloziti bilo kako i bilo oko cega?

- Ne slazem se. Ja sam pragmatican covek, mogu mnogo da istrpim i spreman sam svakoga da razumem. Moj princip je da iz postojeceg stanja izvucem maksimum, a ne da projektujem neko idealno stanje u postojece i da se onda zgrazavam nad njim. Znaci, lako ja mogu da se zgrazavam nad svim i nad Republikom Srpskom i nad Crnom Gorom i nad Karayicem, ali, sta imam od toga? Znaci, moj pristup je takav da vidim sta imamo i da od toga sto imamo izvucemo maksimum.

Nema Vuk Draskovic samo negativnu energiju. On ima i pozitivnu energiju i u tih 88 dana njegova energija je imala vrlo pozitivne posledice i jacala je ljude.

Nezgoda je u tome sto on nema stabilnosti i sto nekog sledeceg trenutka moze da se desi da isto tako stoprocentno uveren radi nesto sasvim suprotno i onda to dovodi do konfuzije. Ja sam od januara do januara, znaci, od januara 1996. do januara 1997. godine svesno pristao na to da zrtvujem i svoje znanje politicke teorije i neke svoje, da tako kazem, civilizacijske principe, ne samo u odnosu na gospodina Draskovica, nego i u odnosu na neke druge s kojima smo pravili i pokusavali da napravimo koaliciju. Ne bih ja tu ni DSS mnogo postedeo i njihov manir ucenjivanja, ultimatuma, sitne trgovine. Znaci, nije tu bilo mnogo razlike.

Rekao sam - zrtvovacu sve sto traze da napravimo jednu demokratsku listu, da se prvi put nadju na jednoj listi stranke demokratske orijentacije i da vidimo da li ce Srbija to da podrzi.

Bilo je jasno 3. i 4. novembra '96.da Srbija to nije nagradila. Onda sam ja rekao, o kej, pogresio sam, ali probao sam i sad cemo da radimo nesto drugo.

Slazem se da je u Srbiji vreme za jasne alternative, gde ljudi ne moraju mnogo da razmisljaju sta ce se desiti posle. Mislim da to nisu nikakve sarene koalicije, nego vrlo kompaktne politicke opcije.

Da li to znaci da cete se vratiti vasoj politickoj filozofiji koju ste zrtvovali iz pragmaticnih razloga i da cete se nje drzati na duge staze, svesni toga da nece biti odmah rezultata?

- Da, apsolutno.

Mi smo sada konacno nasli svoju ciljnu grupu koja nam garantuje opstanak. Vise nema razloga da u tudjim ciljnim grupama sabiramo, pabircimo neke procente i da kazemo da sada zbog tih deset odsto ljudi koje cemo i mi da obmanjujemo kao i ovi drugi, zrtvujemo one ljude koji ce, kada im kazemo istinu, biti nase prave pristalice.

Nema nikakvog razloga da taj gorki lek koji nudimo ljudima, zasecerimo. Znaci, Srbiji su potrebne korenite promene, demokratske reforme. To kosta, to boli. Kada se operise salo, to boli. Moraju da se jacaju misici, trening je tezak. Nema razloga vise da kazemo, salo je moderno, mi smo debeli, ali smo srecni i zdravi. Vreme laganja, tacnije ulepsavanja je proslo.

Znaci li to da ce se sada Demokratska stranka zajedno sa Gradjanskim savezom, jer to je neki prirodni politicki saveznik, otvarati za alternativne pokrete, za marginalne pokrete, i da cete biti osovina oko koje ce se formirati ono sto treba da se zove srpsko civilno drustvo?

- Moja je procena, posle naseg poraza na saveznim izborima i dogadjaja kroz demonstracije, da na politickoj sceni i u politickoj eliti Srbije nema dovoljno potencijala za demokratske reforme, a da u drustvu taj potencijal postoji. Znaci, bila je ogromna razlika izmedju glavnih odbora stranaka, rukovodstava stranaka, i mentaliteta i razmisljanja ljudi i onoga sto se desavalo na ulici.

Bilo je jasno da na ulici ima vise pameti nego u politickim forumima. Jedino resenje je bilo da se otvori prozor i da se pusti da to sa ulice udje unutra. Ocigledno je da Demokratska stranka ni druge stranke nemaju dovoljno kompetentnih i dobrih ljudi za velike poslove koji predstoje u Srbiji.

Pretpostavljate li neke posledice smene u Studiju B?

- Sigurno ce Studio B da bude neka vrsta TV Politike.

Odnosno, kako tumacite naglu rehabilitaciju i povratak Dragana Kojadinovica?

- On je igrac za sve timove i poklopac za sve lonce, tako da mislim da je njegova uloga bila krajnje sporna i u ranijoj fazi. Ja ne ulazim u razne teorije zavere, ali sada se svi ljudi koji su tada radili u Studiju B, pre pet-sest godina, veterani Studija B, veoma negativno odnose prema njemu. Ja to nisam sasvim razumeo, ali je Kojadinovic bio jako sporan za one ljude koji simbolizuju liberalni Studio B.

Sama cinjenica da je pristao da dodje pod tim uslovima za mene sada nije znacajna i ja nisam razmisljao da li je to tacno ili ne. Cinjenica da je on pristao da sada dodje kao prinudni upravnik, posle svega ovoga sto se desavalo, za mene je krunski dokaz da su sva ta sumnjicenja ipak bila tacna.

Jedni smatraju da SPS ocigledno gubi, da mu vlast curi iz ruku. Drugi su uvereni da je SPS pomagao, ili je bar deo SPS-a pomagao Seselju da ojaca. Trece, rekli ste da je SPS sve cinio da Vuka nekako instalira tu kao svog naslednika.

- Ma kakvi, ne razmisljaju oni o nasledniku. Oni su imali cvrstu nameru da dobiju 131 poslanika i napravili su citavu pripremu za to. Medjutim, stvar se potpuno otela kontroli. Prvo, njihovi biraci nisu pozitivno reagovali na promovisanje Draskovica. Naprotiv, bili su vrlo nezadovoljni. S druge strane, taj novi patriotizam, koji je sad otkriven, samo je dolio vodu na Seseljevu vodenicu, jer su ljudi rekli, znaci - on je bio u pravu sve vreme. Kakav Dejton, kakvi bakraci, kakva Amerika. Znaci, Milosevic kaze: nece nama tudja ruka, a tudja ruka to je Amerika, to je Nemacka, to je Engleska.

U sustini, Milosevic i Seselj su blizanci, samo ne mogu to da pokazu. To je glavni razlog za uspeh Seselja. SPS i Milosevic se sada nalaze pred teskom dilemom.

Milosevic je kao covek koji ima pantljicaru, a hraneci sebe, on hrani pantljicaru. Dakle, hrana koja je njemu prijatna, jos je prijatnija Seselju. Ako bi hteo da ubije pantljicaru, mora da izgladni sebe. Znaci, on bi morao da se odrekne citavog svog mehanizma, ideoloskog, vlasti i da se dobrovoljno spusti na onaj format koji bi mogao da ima u normalnim izbornim uslovima i u normalnoj situaciji, a to je dvadesetak odsto ili osamnaest odsto koliko bi imala jedna takva socijalisticka partija u Srbiji.

Njemu je draze da kalkulise kako da Seselja na kraju prevari, strpa u zatvor, eliminise, nego da mu udje u prirodan proces mrsavljenja, da svakog dana stane na vagu i kaze - opet pola kilograma manje, ali i pantljicara mi je manja.

Milosevic je sada u teskoj dilemi. Ako zeli da suzbije Seselja, on mora da promeni uslove koji su Seselja doveli do rasta. Znaci, mora da otvori medije, liberalizuje zemlju i kaze narodu istinu o privredi. Oni danas lazu. Privreda je danas u najgorem stanju u poslednjih pet godina. Dinara nema nigde. Poslednje plate i penzije u narednih sest meseci, bice isplacene sada, pred ovaj drugi krug. Posle toga nekoliko meseci nema penzija, nema nafte, nema gasa, nema nicega. Upalite "Dnevnik" - ima svega. Oni jos ni danas ne shvataju sta rade, to jest jos nisu promenili tu ideolosko-politicku paradigmu. Ako nastave to da rade, za dva-tri meseca imaju Seselja ne za vratom, nego na glavi.

Prvi strajk koji bude, bice Seseljev poziv - dosta vise nesposobne vlade, hajde da mi uvedemo red, rad i disciplinu u Srbiji. Tako je Milosevic u paradoksalnoj situaciji. On bi sad morao da se odrekne svega onoga sto je od njega napravilo lidera da bi smrtnu opasnost po sebe uklonio i moze samo da bira izmedju dve opcije.

Da rizikuje zivot, jer sa Seseljem on rizikuje zivot i vlast, i drugo da rizikuje vlast, a sacuva zivot, a to je moguce ako liberalizuje zemlju. Pitanje je sada, do koje je mere kod njega jak instinkt za fizicko samoodrzanje. Do koje mere on vidi da zapravo na ovaj nacin ugrozava svoju fizicku egzistenciju.

Znate li nesto o rascepu izmedju lilicevaca i Milosevica, unutar stranke? Moze li se ocekivati rascep poput crnogorskog?

- Nema figure koja bi integrisala to liberalno krilo, to je nezgoda. To je cak mogao biti Lilic. Ja znam da je Gorica Gajevic deset dana pred izbore rekla u jednom krugu i to ne saleci se. Rekla je: Garantujem da ce sledeci koga cemo iskljuciti iz partije biti Zoran Lilic, ali kao predsednik Srbije, a ne kao sada clan partije, jer je on poceo da pokazuje neke znake samostalnosti.

Kampanja koja je vodjena za Lilica, vodjena je da on ne pobedi. Njega su bacali u vatru tamo gde nije trebalo. Zasto su ga slali u Cacak, u Nis, Kragujevac? Da bi se tukli tamo. Ja imam informacije da su oni tamo angazovali kriminalce koji su u civilu izazivali nered.

Mislim da je Lilic imao izuzetnu sansu da bude neutralna licnost. Nikoga nije uvredio, nikome se nije zamerio, vrsio je cetiri godine funkciju, nije mu se niko mesao u posao, reprezentativno izgleda. Deluje dobronamerno i nije nesposoban covek. Ne moze se reci da je Mirko Marjanovic.

Drugo, Lilic nema tragova korupcije. Medjutim, oni su uspeli u izbornoj kampanji da to dovedu u pitanje. Postavlja se pitanje, za koga su onda oni radili.

Trece, zasto je Lilic dobio sto hiljada glasova vise kao predsednicki kandidat nego lista SPS-a koju je vodio Milosevic? Kako u SPS-u na to gledaju? Njemu nije bilo lako i nije mu ni sada lako. Mislim da ce mu olaksati zivot to sto nece biti u krugu onih koji ga ne zele.

Znaci, sve vodi ka tome da Seselj jaca, rekli ste, staje ne za vrat, nego na glavu Milosevicu. Kako onda izgleda Srbija?

- Srbija onda dolazi pod prinudnu upravu. Uvesce nam svet prinudnu upravu, potpunu blokadu. Ako se to desi, Crna Gora otpada, jer ce da je oteraju. Kosovo otpada, jer ce da se odvoji i to ce biti vrlo brzo, u mracnoj politickoj situaciji internacionalizovano kao problem: u Bosni NATO, u Makedoniji NATO, u Albaniji NATO, Sesta flota na moru i daj da vidimo da li ce neko da primeni silu. To je scenario dalje teritorijalne dezintegracije i na kraju svodjenje Srbije na nivo pre balkanskih ratova, na Beogradski pasaluk.

Ja se nadam da se nece desiti taj scenario, jer mnogi ljudi su svesni posledica. Nadam se drugom scenariju, da ce Milosevic i njegovo okruzenje shvatiti da ako hoce glavu svoju da sacuvaju, onda je bolje da daju vlast, ali ne nekome kao stafetnu palicu, nego da institucionalizuju i postepeno otvaraju zemlju i da to bude prirodni proces gde ce oni biti smesteni u prirodni format, to jest prirodno mesto koje nije kraljevsko, ali nije ni na groblju, ni u izbeglistvu, nego tu negde medju nama.

Socijalisti ce ostati trajni faktor nase politike. Mi ih ne mozemo izbrisati gumicom i reci - oni su pravili ruzne stvari i zabranicemo stranku, kao sto je Babic zabranio komuniste u Krajini. Ne, oni ce ostati trajni faktor politike, ali je pitanje da li ce ta politika da bude pracena nasiljem, atentatima ili ce to biti jedna normalna krizna politika sa mnogo problema, ali ipak problema koji ce biti resavani politickim sredstvima.

DRAGAN JOVANOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.