2440, 02 OKT 1997

VOJISLAV SESELj, KANDIDAT

ZEMUN DO VIROVITICE

Ubedjen sam, kaze lider radikala, da niko ozbiljan u Srbiji ne misli da smo fasisti

U prvom krugu bio je drugi, nepunih dvesta hiljada glasova iza Zorana Lilica, to jest, iza levog bloka. U drugom krugu ocekuje da bude prvi. Sta bi Srbiju snaslo ako bi dr Vojislav Seselj, sef Srpske radikalne stranke, postao njen predsednik?

- Promenilo bi se mnogo toga - kaze lider radikala.- Ne treba preuvelicavati znacaj predsednickih izbora, ipak je bitna parlamentarna i izvrsna vlast. Ali, pobeda kandidata Srpske radikalne stranke na predsednickim izborima imala bi ogroman moralni znacaj i bila bi u izvesnom smislu pogonska energija za druge znacajnije promene u drugim vidovima vlasti. Predsednik Republike nema po Ustavu neke velike nadleznosti. Neki predsednicki kandidati su to preuvelicavali, skoro svi, sto govori da nisu ni citali Ustav i da ne znaju sta su nadleznosti. Sta predsednik Republike radi? Proglasava ukazom zakone i moze da vrati zakon na ponovno glasanje ako se ne slaze sa nekom njegovom odredbom. Ako ponovo Skupstina izglasa taj zakon, on ga mora proglasiti. Daje odlikovanja i pomilovanja.

Drugo, kod konstituisanja vlade, predsednik je duzan da mandat poveri prvoj po snazi politickoj partiji u Skupstini, pa ako ona ne uspe, onda drugoj po snazi, pa trecoj, ili ako se unapred formira neka parlamentarna vecina, pa predsednik bude obavesten da postoji ta parlamentarna vecina, onda je duzan da njoj poveri mandat. Predsednik ne moze da raspusti Narodnu skupstinu, osim na obrazlozen predlog vlade. Prema tome, ta funkcija sama po sebi nema neki veliki znacaj. Znacaj moze imati licnost koja je na toj funkciji, svojim moralnim autoritetom, politickim autoritetom, inicijativnoscu, invencijom...

Znaci, obecanja vecine predsednickih kandidata u kampanji - dolari, brze pruge - bila su nerealna?

- To je bilo besmisleno. Lilic juce kaze u Valjevu na televiziji da funkcija predsednika Republike omogucava veliku ulogu u suzbijanju kriminala. To je strasna izjava. Ta izjava svedoci o totalnom nepoznavanju ustavnih nadleznosti predsednika Republike. Drugo, mnogi kandidati su raspravljali o spoljnoj politici. Srbija kao federalna jedinica nema nikakve nadleznosti u spoljnoj politici. Mnogi kandidati su obecali milijarde dolara koje negde cekaju, samo da oni preuzmu vlast, pa da to dodje ovde. Mi smo jedini imali ozbiljnu politicku kampanju. To nije moglo da ostane bez rezultate.

Te zablude je inspirisala pozicija prethodnog predsednika Republike Srbije?

- Mnogi ne znaju da realna politicka moc bivseg predsednika Srbije Slobodana Milosevica nije zasnovana na ustavnim nadleznostima predsednika Republike, nego na cinjenici da je on bio lider vladajuce politicke partije na saveznom i republickom nivou. Uticaj nad partijskim aparatom, a preko njega nad drzavnim aparatom, njemu je davao veliku realnu politicku moc. Njemu je savezna vlada dala pravo da nastupa u spoljnoj politici i da zastupa celu drzavu. Da nije imao dominaciju u Republickoj i Saveznoj skupstini, njegova funkcija bila bi cisto protokolarna.

Vas takmac u drugom krugu je gospodin Zoran Lilic, kandidat levog bloka; on je pre toga bio predsednik Savezne Republike Jugoslavije. Kako ga vidite kao protivkandidata?

- Mislim da je on realno najozbiljniji protivkandidat koga je u ovom trenutku mogla da istakne leva koalicija. Pre svega, zato sto se iza njega ne vuku neke kriminalne afere, bar ja za njih nisam cuo. Dakle, u moralnom smislu ne moze nesto narocito da mu se prigovori. Ali, problem je u tome sto levi blok ne raspolaze nekim znacajnijim kadrovima, a ne raspolazu ni druge opozicione politicke partije. Nijedna partija, osim Srpske radikalne stranke, nema drugog coveka u svojoj hijerarhiji, nema treceg coveka, nema petog i desetog. Svi lideri konkurentskih stranaka jednostavno nastoje da eliminisu svaku snaznu licnost u svojoj okolini. Mi srpski radikali sasvim drugacije to postavljamo. Kod nas je izrasla ekipa snaznih licnosti od kojih svaka moze biti predsednik posebne politicke stranke i da ta stranka bude i te kako ozbiljna. Dakle, imamo pozitivnu kadrovsku selekciju.

Nacin na koji je Lilic obavljao funkciju predsednika Savezne Republike Jugoslavije u protekle cetiri godine, nije mu bila dobra preporuka - bezlicno, bez neke stvarne inicijative, bez nekog posebnog politickog efekta. Narod je cetiri godine navikao da posmatra Zorana Lilica u krajnje sporednoj politickoj ulozi, i ne moze sada za mesec dana da promeni takvo misljenje. To je ono sto Lilicu smanjuje sanse u drugom izbornom krugu.

Kazete da je Srpska radikalna stranka, stranka pozitivne selekcije kadrova. To, dakle, podrazumeva demokratiju u stranci. Vas bije glas da ste covek koji odaje autoritarnu licnost. Ako biste imali ozbiljnu vlast u Srbiji, kako biste vladali?

- Taj utisak, ne znam kako ste ga stekli, krajnje je pogresan. Ja sam covek koji je veoma demokratican i u javnim nastupima, a Srpska radikalna stranka je jedina ozbiljna politicka partija na srpskoj politickoj sceni koja je zaista sazdana na demokratskim osnovama. Jedini imamo tajne izbore za predsednika stranke, i to izmedju vise kandidata. Nisu to neke sporedne licnosti na glasackom listicu, nego najistaknutiji kadrovi stranke. To je nase bitno preimucstvo u odnosu na druge politicke partije. Drugo, kod nas se odluke nikad ne diktiraju, nego se donose na sastancima, u toku polemika koje vodimo medjusobno. Cesto sam u manjini u Centralnoj otaybinskoj upravi. Cesto cujem kriticke primedbe na svoj racun. Nekad se od njih branim, nekad se ne branim, nekada ih prihvatim.

Imamo, dakle, rastresitu politicku atmosferu u stranci koju drugi nemaju. U javnim nastupima sam, takodje, krajnje demokratican. Zelim svima u lice da kazem sve sto mislim i uvek sve podnesem sto drugi kazu da misle o meni, bez ljutnje, bez nerviranja.

Losa slika zasnovana je na nekoliko vasih radikalnih istupa u javnosti. Onaj slucaj sa studentima, sa prosvetnim radnicima, slucaj Barbalic u Zemunu...

- Jeste, ali sve su to naduvane afere. Koji slucaj sa studentima? Mi nemamo nikakav slucaj sa studentima. Ja sam izasao sa svog radnog mesta u Narodnoj skupstini i rulja me je napala. Kad me napadne neartikulisana rulja, puna besa i mrznje, ja ne razmisljam da li nju cine studenti, susteri ili bilo koja druga profesija. Za mene je to rulja koja mi ugrozava zivot i moram da se branim. Necu da bezim i nisam hteo, za razliku od drugih, da izlazim na sporedni skupstinski izlaz. Nikad ne idem na sporedni izlaz.

Sto se tice prosvetnih radnika, onaj jedan sto je dobio batine, kad su me tamo napali, ustanovilo se da je zemljoradnik iz Opova i nasli su mu snop pristupnica Srpskog pokreta obnove u yepu, a identifikovan je. Ono sto su tvrdili da je sukob sa taksistima, onaj jedan sto je dobio batine, jer me je fizicki napao, ispostavilo se da je tapetar iz Mirijeva. Mi sa taksistima nismo imali nikakvih sporova. Cak, kad sam se pojavio tamo, docekali su me aplauzima, pozdravljali se sa mnom. Ali, kad se neke politicke stranke umesaju u sindikalne proteste, oni unistavaju samu sustinu tog protesta, suzbijaju svaku sansu da radnici kroz svoje proteste ostvare izvesne sindikalne ciljeve.

Desio se prosle godine najflagrantniji slucaj zloupotrebe nezavisnih sindikata, a bio je u zavrsnici predizborne kampanje kada je koalicija "Zajedno" preko sindikata koji ona kontrolise izazvala haos u Gradskom saobracajnom preduzecu. Ove godine je levi blok preko Samostalnog sindikata, koji on kontrolise, isti takav haos izazvao i istim metodama se sluzio. To je ono protiv cega se mi borimo.

Negde ste ovih dana izjavili da vam je veliki broj glasova donelo to sto je letos pretucen advokat Nikola Barovic...

- Pa, neki procenat sigurno. Cela javnost u Srbiji je opravdala ono sto je zadesilo Nikolu Barovica i to je shvatio i ustaski lobi posle one freneticne kampanje koja je trajala desetak, petnaest dana, i odjednom su sve prekinuli. Shvatili su da nam idu u prilog. Cak su se pesme pocele ispevati o tom slucaju. Nema ozbiljnog i casnog coveka u Srbiji koji nije to opravdao.

Koji su vasi dokazi da u Srbiji postoji ustaski lobi?

- Prvo, jedan Hrvat, ciji su otac i majka bili nosioci stanarskog prava u Zemunu, pre sest godina su se iselili u Hrvatsku. Tamo imaju kucu na Krku, a sin, snaja i unuk su i hrvatski drzavljani. Sin je vec bio hrvatski drzavljanin na osnovu oca i majke, a snaja i unuk su na osnovu zahteva dobili drzavljanstvo. Imam original tog dokumenta. Onda su se pojavili pocetkom ove godine sa zahtevom da majka prenese stanarsko pravo na sina, a majka vec nije imala to stanarsko pravo. Pre tri godine su pokusali da otkupe stan, tadasnja socijalisticka vlast ih je odbila i krenuo je postupak za njihovo iseljenje.

Ovog puta je nasa opstinska komisija ustanovila da se stan vise od pet godina ne koristi. To mozete i sada da se uverite, ako odete u taj stan i vidite koliko godina nije krecen i kako izgleda. Nasli smo prazan opstinski stan, a mi smo vlasnici, i najnormalnije je bilo da ga odmah dodelimo prvom kome je taj stan najpotrebniji.

Ako pravno stvari stoje tako, ima nesto sto je moralno dubiozno. Zasto taj unuk, to dete, ne bi moglo da ide u obdaniste?

- Ne moze da ide u obdaniste, jer je strani drzavljanin. I obdanista u nasoj zemlji su socijalna kategorija. Drzava dotira svako dete u obdanistu. Ja sam cekao godinu dana da se stvore uslovi na listi cekanja da se moj srednji sin Aleksandar upise u obdaniste u Batajnici. Nema mesta u obdanistima. Obdanista su prebukirana. Nijedan stranac u Beogradu ne moze svoje dete da upise u obdaniste, osim u obdaniste koje je predvidjeno za strance i gde se placa puna cena, gde idu sinovi i cerke diplomatskih i trgovackih predstavnika. Dete stranog drzavljanina moze da ide u takvo obdaniste i da placa punu cenu.

Takvi vasi postupci daju argumente hrvatskom rezimu za represivne postupke prema Srbima...

- Nema tu nikakvih argumenata za hrvatski rezim, jer se mi krajnje korektno ponasamo i prema pripadnicima hrvatske nacionalne manjine koji zive u Zemunu. Prvo, nijednog Hrvata nismo otpustili iz zemunske opstine, nijednog nismo sikanirali na poslu. Potpuno su ravnopravni i niko ih ne pita koje su veroispovesti i koje su nacionalnosti. A bracnom paru, Zvonimiru i Jasni Milos, Hrvatima koji oboje rade u opstini, ove godine smo dodelili stan, a bili su beskucnici godinama. Prvi su bili na rang-listi i oni su dobili opstinski stan koji su odmah otkupili.

Gradjani Zemuna su se izjasnili o tome na ovim izborima. Pogledajte, objavljeni su rezultati sa 115 birackih mesta u zemunskoj opstini, pa vidite kako je sada prosla Srpska radikalna stranka, a kako je prosla prosle godine. Nema mesta gde bitno nismo povecali broj glasova, u vecini mesta iznad 50 odsto. Od 115 birackih mesta, na sto su radikali ubedljivo pobedili. Recimo, u Surcinu je najveca koncentracija Hrvata, a tamo smo sve dobili. Pala je u vodu i ta spekulacija da stanovnici sremskih sela zele opstinu Surcin. Nije istina. Zele radikalsku vlast i to su pokazali na izborima.

Utisak je u javnosti da su lideri vecine opozicionih stranaka u Srbiji nekriticni; to je pogubno po delovanje opozicije?

- Svaka stranka ima lidera koji joj odgovara. On, na izvestan nacin, govori o njenoj unutrasnjoj sustini, sto bismo se mi u to mesali? Nismo mi tu da se mesamo u unutrasnje odnose drugih stranaka, niti da im mi biramo lidere. Oni imaju svoje stranacke organe, a mi smo tu posmatraci sa strane. Naravno, u medjusobnim politickim sukobima cemo vesto koristiti svaku slabost konkurencije. Za nas su sve ostale politicke partije jednostavno konkurencija. Nas je cilj da konkurenciju pobedimo.

Ako biste pobedili na predsednickim izborima i ako bi clanovi vase stranke usli u vladu i imali ozbiljan uticaj, sta biste ucinili u takozvanoj svojinskoj transformaciji?

- Mora se promeniti Zakon o svojinskoj transformaciji, tako sto bi se privatizacija sprovodila u dve faze. Prethodno mora sva drustvena imovina da se normativno definise kao drzavna. Drustvena svojina je izmisljotina. Mora se jasno reci sta je to. To je drzavna svojina. U onoj prvoj fazi, sve sto moze da se proda na trzistu, na javnoj licitaciji, da se proda za gotov novac da bi drzava resila svoje probleme i isplatila dugove. Ono sto ne moze da se proda, sistemom besplatnih vaucera da preraste u privatnu svojinu gradjana, ne zaposlenih u tim firmama ili penzionera nego svih gradjana. Recimo, svih onih koji se 1. januara 1998. godine zateknu kao gradjani nase zemlje, bilo da je rec o tek rodjenim bebama, bilo da je rec o starcima od sto godina. Demagogija je ono sto tvrde levicari da je pravicno dati radnicima. Neki dan Lilic govori da su radnici ulagali svoj rad. To je besmislica. Radnici nisu nista ulagali. Radnici su u najamnom odnosu. Oni su prodavali svoju radnu snagu i nisu nista ulagali i neadekvatno su bili placeni za radnu snagu, jer je na trzistu velika ponuda radne snage, a mala potraznja. To je sustina.

Ako smo dobro razumeli, vi biste prodali elektroprivredu kao sto je sadasnji rezim vec prodao telekomunikacije?

- Ne celu elektroprivredu, ali izvestan procenat, kao telekomunikacije, recimo, do 49 odsto. Drzava jos izvestan period vremena mora da ima kontrolu, ne nad celom elektroprivredom, ali nad energetikom uopste, dakle i nad naftnom industrijom, ali u perspektivi se i to moze sve privatizovati. Sada jos ne, jer sada bi pretio haos. Mi nismo imali u principu nista protiv privatizacije 49 odsto telefonije, nasa primedba je sto privatizacija nije bila na osnovu javne licitacije, jer je onda osnovana pretpostavka da bi se postigla veca cena. Nasa primedba je bila u pogledu raspolaganja tim novcem koji je drzava dobila od privatizcije, jer drzava ne sme da se ponasa kao banka. Oni sad daju kredite, a nisu isplatili svoje obaveze. Zaostale su penzije tri meseca, zemljoradnicke penzije sedam meseci, decji dodaci godinu dana, materinski dodaci godinu dana, socijalna pomoc invalidima... Drzava mora prvo da vrati svoje dugove, a ako joj nesto preostane, da ulaze, ali opet ne sme da daje kredite firmama. Drzava ne sme da bude banka.

Govorili ste ovih dana da bi mozda bilo najbolje da se napravi cetvoroclana koalicija: SPS, SRS, SPO i JUL, koja bi se zvala vlada jedinstva. Kako biste radili?

- To bi bilo najefikasnije u sadasnjem momentu. Svaka od tih stranaka bi se trudila da da najkvalitetnije kadrove vladi. Drugo, svaka bi se ustrucavala i ne bi dozvoljavala svojim ministrima da ulaze u nove kriminalne afere. Trece, mi bismo apsolutno postavili uslov da nijedan od tih ministara ne moze nista drugo da radi sa strane i nijednom firmom da rukovodi, da bude vlasnik ili direktor, ili bilo kojoj firmi da daje monopolski posao i da ga omoguci na osnovu svog clanstva u vladi. Da budemo realni, najverovatniji ishod je koalicija dve levicarske stranke i Srpskog pokreta obnove. Na tome se radi. Na tome se radilo i pre predizborne kampanje. Dokle je to stiglo, ne znam, ali oseca se da je to poodmaklo. Necemo se ljutiti i ako se to desi. Zasto bismo se ljutili? To je njihovo legitimno pravo. Te tri stranke, Socijalisticka partija, Srpski pokret obnove i Jugoslovenska levica imaju vise nego komotnu vecinu. Imaju 155 poslanika. Dakle, gotovo dvotrecinska vecina. Zasto bismo se mi oko toga ljutili? Ne, mi cemo da delujemo kao opoziciona partija u takvim uslovima.

Cini se da se tu i svet mesa...

- Da, ima pritisaka sa Zapada. Mislim da Amerikanci idu na opciju koalicije socijalista, julovaca i Srpskog pokreta obnove.

Odmah ste se stavili na stranu koja je protiv gospodje Biljane Plavsic u RS. Na osnovu cega ste formirali stav?

- Za razliku od vas, ja sve ove ljude u Republici Srpskoj vrlo dobro poznajem. Gotovo sve tvrdnje Biljane Plavsic o kriminalnim aferama u Republici Srpskoj imaju realno utemeljenje. Ali, Biljana Plavsic je cutala kada su te afere bile aktuelne, a mi nismo cutali i prozivali smo i ministre Republike Srpske zbog afere sa Vogosce, zbog aluminijumske afere, i niza drugih afera, a ona je cutala. Trece, mnogi ljudi koji su sada uz Biljanu Plavsic, poznati su kao veliki kriminalci, poput Milorada Dodika. Dakle, tu ne postoji principijelna osnova na kojoj bi ona efikasno mogla da vodi borbu protiv kriminala. Ona to koristi samo kao sredstvo da slomi vrat Karayicu i grupaciji na Palama. Mi smo imali primedbi prosle godine kad je Karayic kandidovao Biljanu Plavsic za predsednika Republike i sve smo mu rekli otvoreno. Medjutim, posto nije odustajao, mi smo rekli, podrzacemo maksimalno, ali zapamtite ove reci. I tako se i desilo, nazalost. Cetvrto, onaj koga danas podrzavaju Amerikanci u unutarsrpskim sukobima, sigurno ne moze biti srpski patriota, jer Amerikanci nece podrzati nijednu patriotsku opciju. Oni podrzavaju samo izdajnicke opcije. Nase dosadasnje iskustvo nam o tome govori.

U nedelju su i predsednicki izbori u Crnoj Gori. I tu ste se opredelili?

- Opredelili smo se za onu opciju u sadasnjem raskolu u vrhu Demokratske partije socijalista Crne Gore koja je za opstanak zajednicke drzave. Milo Djukanovic sve otvorenije separatisticki nastupa. I u njegovom slucaju su se umesale zapadne sile i podrzavaju ga. Mi smo se prvi opredelili. Rezim u Beogradu se opredelio tek negde pocetkom avgusta. Nije nemoguce da Djukanovic pobedi (ja licno u to ne verujem), ali to mu ne daje pravo da krene putem separatizma.

I dalje je u opticaju vasa kovanica Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Ostajete li pri njoj?

- Nije to kovanica, nego je to zapadna srpska granica od koje nikad necemo odustati.

Koliko je realna i kad bi mogla biti realna?

- Kad ne bi bila realna, ja bih ovog trenutka prestao da se bavim politikom. Ne zaboravite, nije to samo moja granica. I Draskovic je bio za tu granicu. Mogu sada da vam pokazem "Srpsku rec" iz 1990. godine, gde je objavio tu granicu.

Sta kazete o smeni Zorana Djindjica? Je li Djindjic stvarno kriv?

- Ne smenjuje se politicar zato sto je kriv, nego zato sto je izgubio podrsku. Tako ste me napadali, svojevremeno, sto smo smenili Dobricu Cosica. Nasom voljom je bio izabran. Okrenuo se protiv nas i to je bio razlog da ga smenimo... Pa da je najbolji politicar na svetu, da je genije, da je bozanstvo, da je bilo sta... To je politika. Onog trenutka kada izgubi nasu podrsku, on mora da ode, i to je nasa moc. Njega su izabrali Srpska radikalna stranka i Socijalisticka partija, i on se odmah okrenuo protiv tih stranaka i morao je otici. Socijalisti su oklevali, a mi smo prosto ucenili socijaliste da bude smenjen. Tako je i u ovom slucaju. On je izgubio skupstinsku vecinu i moze biti najbolji gradonacelnik na svetu, ali trebalo je sam da ode.

Razgovor je zanimljiv, sve cemo savesno da prenesemo...

- Nemojte da sazimate, dajte sve u listu. Iskupite se za to sto ste nas ranije sikanirali. Davali ste prostor u predizbornoj kampanji svima, a meni niste. Dali ste intervju Djindjicu, Draskovicu, Kostunici, meni ne. Nemojte da dajete druge gluposti u novinama, dajte meni stranu vise...

Milivoje Glisic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.