Intervju: Svetozar Marovic, predsednik Skupstine Crne Gore

POBEDA POBEDNIKA

Americki teoreticar Kristofer Las u svojoj knjizi "Pobuna elita i izdaja demokratije" iznosi misljenje da je perspektiva demokratije sumorna, ustvrdivsi da je njena supstanca istrosena. Istovremeno, Las postavlja pitanje da li demokratija ima buducnost?

U americkim uslovima zivota ovako luksuzna i ekstravagantna pitanja mozda imaju smisla. U nasim uslovima smisla ima samo parafrazirano Lasovo pitanje: ima li buducnosti bez demokratije?

Tokom razgovora sa Svetozarom Marovicem u ponedeljak - neposredno pred pocetak, zasedanja (drugi dan) crnogorskog parlamenta na Cetinju - osnovna tema bila je upravo razvoj i jacanje demokratskih procesa u Crnoj Gori i Jugoslaviji.

Zahtev DPS - Momir Bulatovic da se Rezolucija o ponistenju rezultata predsednickih izbora nadje pred Skupstinom Crne Gore odbili su Vlada, Zakonodavni odbor Skupstine i svi poslanicki klubovi. Medjutim, Skupstina je, fakticki, raspravljala po ovom zahtevu?

- Skupstina nije prihvatila da raspravlja o toj rezoluciji kao posebnoj tacci jer da je prihvatila, to bi znacilo da je Skupstina stavila na dnevni red tacku za koju nema ustavnog osnova da o njoj raspravlja. Mi smo, u stvari, pokazali spremnost da predocimo crnogorskoj, jugoslovenskoj i medjunarodnoj javnosti da smo spremni da raspravljamo o politickim konsekvencama minulih predsjednickih izbora. Ljudi koji podrzavaju Momira Bulatovica izazivaju u ovom trenutku probleme ne samo sto nepotrebno produzavaju napetost demonstracijama na ulicama, vec prije svega sto, dugorocno gledano, dovode u pitanje smisao, kvalitet i karakter demokratskog drustva u Crnoj Gori.

Neka mi ne bude zamereno, ali zar "mlado crnogorsko rukovodstvo" nije na slican nacin doslo na vlast?

- Vidite, 1989. godine pokrenut je proces u duhu kretanja velikih istocnoevropskih reformi. Tim protestima stvorena je potrebna energija za promjenu jednopartijskog sistema u visepartijski sistem. Danas bi bilo veoma opasno i retrogradno, rekao bih zastrasujuce, da se s populistickom energijom pokusava dovesti u pitanje logika, sadrzaj, karakter i kvalitet demokratskog zivota u Crnoj Gori. Ovo je pokusaj da se iz visepartijskog sistema ponovo vratimo u jednopartijski sistem. To je komunisticki sindrom koji se ovoga puta prepoznaje u sadejstvu sa najradikalnijim srpskim grupama. Izbori, ako se izgube za jedan glas, u demokratskim zemljama - izgubljeni su izbori. Manjina nema prava da ugrozava zajednicu zbog svog poraza. Posebno principe te zajednice. A principi Crne Gore i Jugoslavije moraju biti principi demokratskog drustva. Otpori prema konkretnim izbornim rezultatima nose, kao dugorocnu opasnost dovodjenja u pitanje ideje gradjanskog drustva, pri cemu se pokusavaju stvoriti uslovi za ostvarivanje ideje o iskljucivo nacionalnoj, radikalno nacionalnoj drustvenoj koncepciji razvoja, po kojoj bi Crna Gora bila zajednica samo jedne nacije dok bi svi ostali narodi bili marginalizovani.

Manjinski narodi kao i etnicke grupe i verske zajednice kojima oni pripadaju, bili bi na nizem rangu drustvene piramide?

- Da. Time bi se direktno ugrozio sam ustavni poredak Crne Gore.

Zbog cega to radi gospodin Bulatovic? On nije neiskusan politicar. Zna da ta vrsta politike moze stvoriti zlo. Kako vi to procenjujete, s obzirom na to da ste doskora radili zajedno? Vi ste i kumovi!

- Ne zelim da povrijedim licno gospodina Bulatovica. Gospodin Bulatovic je covjek s kojim sam radio zajedno sedam godina i zelio bih da taj period naseg prijateljstva iz tih godina, ako je moguce, ostane. Ono sto kao analiticar, odnosno ucesnik u svim ovim dogadjajima pratim, jesu pojave. Pojave u kojima ucestvuje politicka grupa oko gospodina Bulatovica. Tu uocavam dva moguca razloga za ovo sto me pitate. Prvo, vi znate da u SRJ postoji u ovom trenutku jedna piramida moci koja nadilazi sistem u celini i koja je strukturirana nezavisno od pravne raspodjele moci u zemlji. Tako, na primjer, predsjednik savezne vlade treba da vodi unutrasnju i spoljnu politiku ali i vi i ja znamo to nije tako. Da se primjenjuje Ustav danas bi predsjednik Savezne vlade bio na Kritu. Cak i da je gospodin Lilic sada predsjednik SRJ, ni on ne bi bio na Kritu. Na Kritu je, naravno, gospodin Slobodan Milosevic. Znaci, u Jugoslaviji egzistira jedna fakticka struktura moci koja je iznad ustavnog i pravnog sistema. Ta struktura moci je vezana za odredjenu licnost, odredjenu porodicu i njihove prijatelje. Ta moc je sada osjetila da je destabilizovana.

Prvi put kroz institucije sistema?

- Jeste. Mediji koje kontrolisu ljudi iz JUL-a i ljudi bliski tom krugu, finansijska sredstva i sve ostalo sto je moglo da se stavi na raspolaganje gospodinu Bulatovicu u Crnoj Gori, je stavljeno je u pogon da bi se ta piramida moci zastitila. Gospodin Bulatovic je vec od ranije nasao svoje mjesto u toj strukturi moci. Dakle, on je poznata varijabila koji je za tu strukturu moci nosio visok stepen sigurnosti. On je iskustvo koje ni po cemu nije ugrozavalo poznati raspored snaga i prirodno je da je ta porodicna moc nastojala da sacuva g. Bulatovica. Medjutim, tako nije mislio narod u Crnoj Gori i, naravno, tu se nije moglo nista uciniti.

Druga stvar je unutrasnje prirode. Mislim da gospodin Bulatovic sada nastoji da sacuva mobilizaciju emocije svog politickog pokreta, jedne politicke ideje koja nosi sve one opasnosti sa pocetka nase price. On zeli da sacuva mobilizaciju te emocije do narednih izbora koje nastoji da sto prije izdejstvuje kako bi pokusao da na tim izborima pokupi i one glasove koji inace ne bi bili njegovi.

Prema tome, narod nije vazan; vazno je samo da se sacuva ta piramida moci i da narod ne pravi velike probleme. Medjutim, u Crnoj Gori kod vecine naroda vise nema straha od takve vrste svjesti i takve politike. Ljudi su izgradili temelje svoje gradjanske zrelosti i odgovornosti i mislim da su demokratski procesi u Crnoj Gori nezaustavljivi.

Imate li utisak da su nacini vaninstitucionalne politicke borbe gospodina Bulatovica u ovom trenutku vrlo opasni ne po politicke protivnike vec po bezbednost Crne Gore?

- Odlicno ste to uocili. Mislim da je nastavak tih protesta direktno u funkciji izazivanja gradjanskih sukoba u Crnoj Gori. Izazivanje gradjanskih sukoba u Crnoj Gori direktno ugrozava i SRJ.

Ali ne i vlast g. Milosevica? U toj vrsti politickih voda on se dobro snalazi?

- Vidite, ukoliko bi se taj trend nastavio, to bi znacilo otvaranje prostora i stvaranje uslova za novo mijesanje medjunarodnog faktora na ovom prostoru. Niko vise ne bi dopustio i nece dopustiti gradjanski rat i nove medjunacionalne sukobe. Prethodna iskustva su isuvise tragicna.

Crna Gora, bar tokom ovog veka, nije imala bolji medjunarodni polozaj od sadasnjeg ali se postavlja pitanje kako to sada materijalizovati?

- Pobjeda demokratije u Crnoj Gori je stvarno vazna i velika pobjeda za citavu nasu zemlju. Naravno, Crna Gora je samo dio SRJ i bice veoma vazno da ti demokratski procesi dobiju na snazi u cijeloj Jugoslaviji. Protesti koji se sporadicno desavaju u Crnoj Gori samo smetaju da se ovaj polozaj koji sada Crna Gora ima u svjetskim okvirima, materijalizuje. Ono sto je dobro za Crnu Goru dobro je i za Jugoslaviju. I obrnuto. Prema tome, umjesto da iz Srbije dobijemo podrsku sa najuticajnijih politickih nivoa, mi danas imamo samo sumnje, cak direktne smetnje.

Znate, svijet ima veliku komociju, mi moramo da ucinimo sve da nasi ljudi bolje zive, bilo bi tragicno da ijedan covjek u Crnoj Gori i Jugoslaviji izgubi zivot zbog vlasti ovog ili onog politicara, bez obzira kako se on zvao. Vise je nego jasno da ljudi koji brinu samo o svojoj vlasti nece imati uspjeha kod naroda kako je to do sada bilo. Evo, Crna Gora je primjer.

Iako je u politici sve moguce - narocito nasoj, balkanskoj, setimo se samo slucaja Biljane Plavsic - mora se postaviti pitanje: kako ce funkcionisati jugoslovenska federacija kada su vladajuce stranke u republikama i dvojica predsednika Milosevic i Djukanovic na tako dijametralnim pozicijama?

- Mislim da samo treba postovati pravila, odnosno principe sistema. Ustav SRJ je veoma precizno definisao sta ko treba da radi.

Da to nije tako, vi znate bolje od mene?

- Vidite, ono na cemu cemo mi insistirati, jeste da svako radi svoj posao. To znaci mi zelimo da saradjujemo sa svakim. Saradjivacemo sa svakim legitimnim predstavnikom gradjana Srbije i gradjana SRJ bez obzira da li su oni u Crnoj Gori ili u Srbiji. Zelimo da saradjujemo u interesu SRJ i zelimo da saradjujemo u interesu razvoja demokratije i boljitka nase zemlje. Prema tome, tamo gdje se mozemo saglasiti, tamo cemo se saglasiti. Tamo gdje to ne bude bilo moguce, znaci da necemo biti saglasni.

Ovo je kancelarski tip drzave kojom bi gospodin Kontic trebalo da rukovodi. Medjutim, gospodin Kontic se veoma uspesno ne mesa u svoj posao?

- Mi cemo traziti da se o svim pitanjima odlucuje tamo gdje im je mjesto. Ona vlada koja ne bude ostvarivala zadatke i aktivnosti koji su joj u nadleznosti i koji su u interesu naroda, nece imati nasu podrsku. Mi sada ulazimo u fazu u kojoj ce SRJ morati da se suoci sa cinjenicom da ona nije tekovina a pogotovu ne vlasnistvo gospodina Milosevica i gospodina Bulatovica niti da je ona vlasnistvo JUL-a, DPS-a, SPS-a ili bilo koje druge partije. Prema tome, mi cemo imati kvalitetno nove odnose u saveznom parlamentu. Nece sve moci pocivati na dogovoru izmedju uskih rukovodstava DPS-a i SPS-a.

To nije nesto sto bi moglo da obraduje gospodina Milosevica. To nije oblik vlasti na koji je on navikao?

- Svi se moramo navikavati na prave demokratske odnose.

Naravno, ali gospodin Milosevic, cini se, nije bas sklon tome? Sta su konsekvence?

- Nadam se da ce vrlo brzo svi u ovoj zemlji postati svjesni toga da bez demokratije nema buducnosti.

I gospodin Milosevic?

- I gospodin Milosevic, naravno. On se vec suocio sa cinjenicom da je izabran u parlamentu i da taj parlament moze da postavi pitanje njegove odgovornosti. Ne vjerujem da to treba da se radi avanturisticki i jednostrano. Mi smo imali negativna iskustva kada smo smjenjivali predsjednike preko noci samo zato sto se nekome nije dopala ova ili ona njegova izjava. Ozbiljna zemlja to vise ne smije da dopusti.

Moram da primetim da su gospodin Cosic i gospodin Panic smenjeni bas tako i uz punu saglasnost Crne Gore. Moze li se tako nesto dogoditi i Slobodanu Milosevicu?

- Mi se sada borimo, u stvari, za nova pravila u ovoj zemlji, za neke nove principe. Naravno, ta su pravila i principi novi samo za nas. U demokratskim zemljama svijeta oni su odavno tekovina. U ovim slucajevima koje ste pomenuli g. Milosevic je odlucio prvo da ode gospodin Panic koga je on doveo, potom gospodin Cosic, koga je isto on doveo i na kraju gospodin Avramovic koga je takodje on doveo. Vi znate da smo mi, ipak, pruzali neke otpore. Ali ako bih u svom politickom iskustvu trebalo da zapamtim neke tacke kojih se jednim djelom stidim, to je jeste sto sam i pristao da tako lako ucestvujemo u eliminisanju tih ljudi. Naravno, to nisu bili ljudi bez gresaka ali opet ponavljam, stidim se sto smo to uradili. To je bio, znate, dogovor odredjenih struktura u kojima smo, nazalost, i mi, pored licnih otpora, ucestvovali. Mozda jedino sto smo mogli tada bilo je da zaustavimo da se ne postavi neko gori. Ne znam da li smo u tome uspjeli. S druge strane, izdejstvovali smo neke povoljnosti koje su Crnoj Gori i Jugoslaviji bile korisne, a kojih nijesu svi bili do kraja svjesni.

Nadam se da ce ovaj deo prilikom autorizacije ostati u intervjuu?

- Gospodine Miceta, toliko dugo se znamo da ste mogli da pretpostavite da je ova vasa bojazan suvisna.

Osjetio sam, i ne samo ja, da u tim trenucima, bojim se, nismo bili na nivou odgovornosti naroda ciji smo predstavnici bili.

Na osnovu ovih primera moze se postaviti pitanje da li je opet moguc takav dogovor sa gospodinom Milosevicem? Recimo, dogovor o promeni Ustava i o promeni statusa predsednika SRJ. Nemojte zameriti ukoliko je pitanje, eventualno, naivno!

- Ne, nije naivno. Pitanje je veoma vazno. Mi cemo se dogovarati oko konkretnih stvari ali se nasi konkretni dogovori moraju potvrdjivati u praksi. Zelimo da drugi imaju prava koja trazimo za sebe. Smatramo da je ovo zemlja u kojoj predsjednika moze birati jedino parlament zato sto je to predsjednik u jednom ustavnom sistemu, kao sto ste rekli, kancelarskog tipa. Predsjednika ne moze birati narod ne samo zato sto bi to direktno ojacalo njegovu politicku moc, vec zbog toga sto bi Crna Gora kao manja federalna jedinica u SRJ bila definitivno marginalizovana.

To bi prakticno znacilo da nikada jedan Crnogorac ne bi mogao da postane predsednik SRJ?

- To znaci da bi mogao biti samo onaj Crnogorac za koga glasaju gradjani Srbije. To bi bio Crnogorac po volji stanovnika Srbije. U ovoj konstelaciji vjerovatno bi to bio Crnogorac o kojem bi odlucivala Direkcija JUL-a ili neki drugi tudji centar moci.

Moramo da shvatimo da je ovo federalna zemlja gdje jedan covek ne moze upravljati njome kao privatnim posjedom. Nije ovo srednji vijek.

Moze li se zaista stanje toliko pogorsati da se stanovnici Crne Gore na referendumu izjasne za izlazak Crne Gore iz jugoslovenske federacije?

- Crna Gora ne zeli da zatvara nikome svoja vrata a narocito to ne zeli da radi prema Srbiji. U ovakvoj konstelaciji ja, ipak, vidim bolje dane za demokratiju u Jugoslaviji. Ukoliko to sve sada ne prodje - ne bih zelio ni da pomislim na to - ocekuju nas podjele koje su na ovim prostorima uvjek bile bolne i tragicne, pune zla i nesreca. Onog casa kada gradjani Crne Gore u skladu sa Ustavom zakljuce da je njihova sudbina, sudbina njihovog dobra, ugrozena u ovoj zemlji, oni imaju ustavnu mogucnost da odluce u prilog varijanti koju ste pomenuli. To ce se desiti samo ukoliko narod Crne Gore bude primoran na to. Jugoslavija je nasa zemlja kao sto je i Crna Gora nasa kuca.

Kako komentarisete cinjenicu sto gospodin Milosevic nije cestitao gospodinu Djukanovicu izbor za predsednika Crne Gore.?

- Ukoliko gospodin Milosevic pokaze da mu je stvarno stalo do ove zemlje, da mu je stalo do dobra ove zemlje, do volje gradjana ove zemlje, posebno volje gradjana u Crnoj Gori, gospodin Milosevic ce uskoro, mozda cak i kad se vrati sa Krita, iskoristiti priliku da cestita gospodinu Djukanovicu. Ukoliko on to ne uradi, ostaje sumnja da on u nase demokratske institucije, volju naroda Crne Gore ne vjeruje i da to za njega ne predstavlja cinjenicu od neke bitne vaznosti.

Mozda ce to uraditi 16. januara 1998. godine?

- Bio bih zadovoljan, moram priznati, da to uradi i tada ali bih bio mnogo zadovoljniji da on to uradi ranije i da se javno ogradi od nedemokratskih uplitanja njegovih bliskih saradnika u pokusaju ogranicavanja i osporavanja volje gradjana koje smo svi mi mogli vidjeti ovih dana.

Luka Miceta