2447, 20 NOV 1997

KULTURNA POLITIKA

MUK FRANCUSKE 7

Dok se umnozavaju ocene da je duh Osme sednice i "antibirokratske revolucije" proizveo katastrofalne posledice u kulturi, Mladen Markov tvrdi da se i Udruzenje knjizevnika Srbije pretvorilo u servis SPS-a

Nedavno, kad su povodom desetogodisnjice odrzavanja Osme sednice CK SK Srbije svodjeni njeni pogubni rezultati u politickoj i ekonomskoj sferi, u tom antijubilarnom bilansiranju propusteno je da se ukaze na slican, ili mozda jos gori njen ucinak u oblasti kulture i intelektualnog zivota u Srbiji. Jer, destruktivna politicka energija indukovana tim unutarpartijskim obracunom i ustolicenjem vozda imala je svoje najodanije promotore bas u nimalo beznacajnom delu srpske kulturnjacke i stvaralacke elite. One koja je, naivno ili kalkulantski, poverovala da je na jos rigidnijem partijskom kursu od onoga koji je porazen na Osmoj sednici pozeljna i moguca nekakva duhovna obnova srpskog drustva.

Nisu potrebni ni dugo pamcenje ni velika lucidnost da bi se zapazilo da je u funkciji znaka vremena i mutnog, ali respektabilnog simbola vlasti, "duhovno" doslo namesto "idejnog", a "duhovnost" namesto "idejnosti", podseca Ivan Colovic u upravo objavljenoj knjizi "Politika simbola" (Radio B 92), da bi primetio kako su tome prelasku sa "idejnog" na "duhovni" rad najveci podstrek dali nasi pisci.

I Slavoljub Djukic je nesto ranije u knjizi "On, Ona i mi" (isti izdavac) ubedljivo posvedocio kako su pisci, akademici, naucnici i mnogi javni uglednici bili oslonac srpskog predsednika u vreme nacionalne euforije. Oni su ga prihvatili kao nacionalnog vodju, ovencali slavom i pomogli mu da ucvrsti vlast, verujuci da je sredstvo u njihovim rukama i dobro odabrani izvrsilac njihovih ideja u ostvarenju nacionalnih ciljeva. Otreznjenje je, naravno, bilo bolno, ali ostale su neizbrisive katastrofalne posledice, a ponegde, bogme, kako se to ovih dana moze procitati, zadrzalo se jos i podrske.

"Kulturna revolucija"

U najnovijem broju "Knjizevnih novina", ciji je izdavac Udruzenje knjizevnika Srbije, upravo je ova spisateljska asocijacija i njena uprava optuzena za kolaboraciju sa vladajucim rezimom, a na slican nacin apostrofirani su poimence ili aluzivno, i neki vazni protagonisti naseg knjizevnog zivota, od Dobrice Cosica do Mihiza. Autor tog zestokog polemickog obracuna je pisac Mladen Markov koji se njime istovremeno oprasta i od clanstva u UKS.

Pre nego sto pogledamo sta to pisac romana "Isterivanje boga" hoce da istera nacistac u Udruzenju, u cijem je upravljanju i sam ranije ucestvovao, vredelo bi skrenuti paznju na jos jedan tekst u istom broju KN koji u negativnom svetlu prikazuje promene koje su u kulturi izazvane partijskim pucem od pre jedne decenije. Pod naslovom "Srpska kulturna revolucija", knjizevnik i publicista Velimir Curgus Kazimir pise da se poslednjih desetak godina, uporedo sa ekonomikom, politickim i drustvenim propadanjem Srbije, suocavamo i s intenzivnim procesom slabljenja i potiskivanja autenticnih kulturnih potreba i vrednosti. Taj proces se, smatra on, najbolje moze uporediti sa stanjem u kineskom drustvu posle sprovodjenja "kulturne revolucije".

Hteli mi to ili ne, Srbija se od 1987. godine nalazi u stanju svojevrsne "kulturne revolucije" koja jos traje, zakljucuje Curgus, da bi i on primetio kako se, kada je doslo do poznatog politickog preokreta i tzv. antibirokratske revolucije, mnogima ucinilo da ce taj trenutak biti iskoriscen kao novi podsticaj kreativnosti i samostalnosti srpske kulture. Umesto kreativnosti i samostalnosti kulture podsticana je, medjutim, najgora forma pseudonacionalnog kica i idolopoklonstva novim vlastodrscima.

Opisujuci kako su u takvim okolnostima posebno lose prosli izdavacka i graficka delatnost, sto ce reci knjiga, Curgus postavlja i pitanje: Kad je poslednji put Slobodan Milosevic primio nekog izdavaca? Da li se to moze tumaciti samo nedostatkom velikih kapitalnih projekata? Iz pamcenja mu je, ocigledno, iscilio svojevremeni pokusaj obnavljanja Srpskog knjizevnog glasnika, u zajednickom aranzmanu "Politike" i SKZ, kad je grupa uglednih akademika, pisaca i istoricara, predvodjena Zikom Minovicem, otisla na poklonjenje vodji i citavu stvar pompezno obelodanila iz njegovog kabineta.

Duhovna atrofija UKS

Malo je, dakle, nedostajalo da bude zloupotrebljeno i uprljano i ime najcuvenijeg nacionalnog casopisa. Kao sto Mladen Markov sada tvrdi da je to na neki nacin snaslo cuvenu adresu Francuska 7. Udruzenje knjizevnika Srbije, kaze on, izmedju ostalog, naginje udvorickom ponasanju prema politickim vlastima koje i same prosto ne mogu da poveruju u duhovnu atrofiju nekad odvaznog cehovskog drustva koje ih je treslo naprednim potezima, ne samo u oblasti kulture. Nikad, nastavlja Markov, kao danas nije vladao duh pseudonacionalnog zauzimanja za srpski narod, ali ni makac od linije koja ne odgovara i SPS. Mozda im se, da li slucajno ili namerno, interesi poklapaju. Iskazuje se nategnuta misao o potrebi nacionalnog identiteta kao toboznja hrabrost pojedinca, ali ona nicem drugom ne sluzi vec donosi poene onima koji, hotimice ili nesvesno, sprovode drzavnu liniju u stilu Zacrtanog puta u Kinu.

Da odmah otklonimo mogucu zabunu. Nije rec o aktuelnoj predsednikovoj poseti Kini. Pisci su je pre njega pohodili i vratili se, kao i on, odusevljeni. Ali, oko tog proslogodisnjeg putovanja u najmnogoljudniju zemlju sveta prethodno su se posvadjali, a posebno je nezadovoljstvo povodom "nedemokratskog" sastavljanja delegacije tada izrazavao Mladen Markov: U rodoljublju su ka nepobedivom Kninu/ Nasi prvi pisci leteli na jagnjetinu./ A potom... svom nacion-smercu/ Trazili su leka u svila-svercu/ Leteci u komunisticku Kinu, pisao je jula prosle godine u Otvorenom pismu (opet u KN), dajuci ostavku na mesto clana Uprave UKS.

Danas Markov ponovo poteze taj, kako sam kaze, famozni put u Kinu da bi tvrdio kako u delegacijama pisaca u inostranstvo putuju godinama isti ljudi: idu toliko puta da i vezanih ociju mogu da prepoznaju svetske gradove... Na to staro ogorcenje stiglo je novo - Markov istice da nije dobio poziv za ovogodisnju Izbornu skupstinu Udruzenja na kojoj je mislio da kaze ovo sto je prosledio u tekstu koji objavljuju KN. Uz kineski sindrom, Markov kao nepravdu vidi i dugogodisnju privatizaciju urednickih mesta Tribine Francuska 7 i tzv. Oktobarskih susreta. U Udruzenju pojedini prijatelji voditelja Tribine u Francuskoj 7 ne skidaju se, veli, sa oglasne table. Dodje obican clan UKS u prostorije a cinovnici ga jos s vrata docekaju: izvinite, sta ste hteli. Nista, kaze clan i hvata kvaku, a zeleo je da vidi gde je on to clan ne znajuci da je dosao u kancelariju cinovnika Sistema. Udruzenje se, redja dalje Markov, nije ukljucilo u zimske demonstracije, sem sto je Rakitic napisao jedno uljudno pismo svom imenjaku Milosevicu...

Kulturna pustos

Da je imao poziv za godisnju skupstinu Markov bi, kaze, pomenuo jos neke neuralgicne tacke Udruzenja. Insistirao bi, tako, na jasnijem ogradjivanju od onih pisaca koji sve vise zauzimaju celna mesta u Udruzenju, na tribinama i javnim nastupima a poznati su po tome sto su im najznacajnija dela Pregrst dopisa u "Politikinoj" cuvenoj rubrici Odjeci i reagovanja. Kriticki bi progovorio i o jednoj vrsti maltene naredjenja knjizevnim listovima i casopisima da objavljuju Radovana Karadzica. Vise on to vidi kao predlagacevu preporuku za krug Proverenih Srba nego kao istinsku brigu za sudbinu Karadzica-pesnika. Na meti bi mu se nasao i fenomen knjizevnih kriticara postavljenih na mesta direktora i glavnih urednika izdavackih preduzeca... Spisak zamerki se produzuje jos na vrednovanje nase literature u inostranstvu i mnoga pitanja i licnosti naseg knjizevnog zivota. A kao lajtmotiv provlaci se uverenje da Udruzenje ovakvo kakvo je sluzi samo nekolicini pisaca i SPS-u za njegovu u kulturnom segmentu apsolutno katastrofalnu politiku. Predsednikovo, tj. Rakiticevo zabrinuto-tuzno lice koje iste sazaljenje kad mu se iznose primedbe Mladen Markov vidi kao glavnu prepreku da se ista promeni. Ali, ne krivi samo Rakitica. On je samo "vejka na vetru".

Kad je pocetkom 1986. godine na zatvorenoj sednici Predsednistva CK SKS Ivan Stambolic pribegavao svim mogucim trikovima da bi izgurao Milosevica za svog naslednika, jedan ugledni pisac, clan tog foruma, rekao je, suprotstavljajuci se tom predlogu, da ce, bude li on izabran, njegova kadrovska politika u kulturnim institucijama izazvati pravu pustos. Sudeci po onome sto se desavalo protekle decenije, i stanju kakvo je u kulturi danas, prognoza se vise nego obistinila.

SAVA DAUTOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.