2452, 25 DEC 1997

Klinton u Sarajevu

CIZMA BOSNU CUVA

Zvanicni Vasington je vec ranije doneo kljucnu odluku da americki vojnici ostanu u Bosni "dok tamo ne zavrse posao", a predsednikovo putovanje je bilo samo medijski spektakl planiran s ciljem da se istakne njena vaznost

Posto je u petak u Vasingtonu i zvanicno objavio svoju nameru da americki vojnici "do daljeg" ostanu u Bosni, Bil Klinton je u ponedeljak stigao u Sarajevo, a zatim posetio jos i Tuzlu, da bi i na licu mesta potvrdio vaznost odluke koju je, konacno, doneo. Jer, trajno zadrzavanje americkog vojnog kontingenta u sredistu Balkana bi moglo da se tice ne samo politicke buducnosti Bosne i Hercegovine, nego i Evrope, pa i same Amerike.

Na put je poveo citavu familiju, a kao svog specijalnog gosta i nekadasnjeg rivala i predsednickog kandidata Boba Dola. U praznicnoj atmosferi, uoci Bozica, to je trebalo da garantuje maksimalni publicitet i medijsku paznju ovoj jednodnevnoj politicko-promotivnoj turneji. Dol je, naime, ugledni americki veteran iz Drugog svetskog rata, njegova supruga je predsednica americkog Crvenog krsta, a njihovo prisustvo uz clanove Klintonove porodice i ostale zvanicnike na jednom ovakvom putovanju planirano je, ocito, s ciljem da se ostvari pozeljan uticaj na Kongres uoci izjasnjavanja o odluci da se americki vojnici - ukopaju u Bosni. I, da ne zure kuci...

Odluka je bila zaista krupna, a njene prave posledice u ovom trenutku jos nije moguce do kraja sagledati. Jer, Klinton je, jednostavno, rekao da ce americki vojnici - istina u nesto manjem broju nego do sada - ostati tamo "dok ne zavrse posao". A, posao je zaista krupan i moze jos dugo da potraje!

Vrlo obazrivo i spretno predsednik je izbegao da se javno obaveze na ono sto je javnost od njega uporno zahtevala: kada ce vojnike vratiti kuci? Da kaze: koliko ce, zapravo, trajati ova njihova misija?

Svojevremeno su republikanci u Kongresu na jedvite jade pristali da odobre slanje ogranicenog kontingenta americkih vojnika u Bosnu, samo uz uslov da se unapred odredi vreme trajanja njihove misije i tacan datum njihovog povratka. Posto se taj ranije utvrdjeni datum sada priblizava, predsednik je morao da ishoduje barem ograniceno produzenje njihovog boravka. Sada, medjutim, izgleda da bi mogao uspesno da ishoduje i vise od toga: na dobrom putu je da ubedi rivale u Kongresu i dobar deo javnosti da prihvate njegovu formulu po kojoj bi americki vojnici trebalo da ostanu Bosni "sve dok se ne zavrsi posao", ma sta to znacilo i ma koliko trajalo...

Obrazlazuci ovu svoju odluku, americki predsednik kaze: "Ako se povucemo pre nego sto se tamo zavrsi nas posao, u Bosni ce sigurno ponovo izbiti sukobi, nastace haos i opet ce doci do rata isto onako krvavog kao sto je bio i rat koji smo prethodno zaustavili".

Medijska operacija

Zavrsivsi, dakle, glavni politicki posao kod kuce, Klinton je mogao da pristupi drugoj fazi operacije i krene na put, pazljivo isplaniran s ciljem da se domacoj (americkoj) javnosti pokaze koliko je odluka Bele kuce i njena briga za mir u svetu i za stabilizaciju prilika na evropskom kontinentu u reziji NATO-a bila opravdana.

Ikonografija tog slozenog medijskog poduhvata, koji se samo prividno svodio na obican jednodnevni izlet, bila je po svemu klasicna i vec toliko puta vidjena: americke zastavice, radosni pioniri na ulicama Sarajeva koji pozdravljaju dragog gosta, predsednik u spontanom razgovoru sa obicnim gradjanima, koji u svemu odobravaju njegovu politiku... Zatim, bozicna curka i trenuci opustenosti u drustvu sa americkim momcima i devojkama u bazi SFOR-a u Tuzli... Ali, to je u Americi (i ne samo u Americi) oduvek palilo i zato se, kad zatreba, iznova na isti nacin koristi.

Domacinima, liderima triju nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini, sve je lepo objasnjeno, pred TV kamerama. "Mi u SAD smo ponosni na svoju ulogu u Bosni. Ovde smo jer ste vi odlucili da zaustavite patnje i krvoprolice i zato sto smo odbacili mogucnost da se jedan takav besmisleni rat siri u srcu Evrope", rekao je Klinton. A, zatim je sledila njegova glavna poruka: "Iskoristite priliku koja vam se pruza. Ne mozete uciniti nista da promenite proslost, ali ukoliko prestanete da se bavite njome mozete da ucinite sve kako biste izgradili buducnost. Svet vas posmatra i uz vas je. Ali, izbor je vas i ja se nadam da cete dobro izabrati", dodao je americki predsednik.

Prve reakcije govore da su domacini bili zadovoljni. Ili, barem, da su se trudili da tako deluju. Savetnik Alije Izetbegovica Mirza Hajric je odmah rekao da je predsednik Klinton u Sarajevu rekao "tacno ono za sta se oduvek zalagao i predsednik Izetbegovic" - "Bosna treba da bude jedinstvena zemlja sastavljena iz dva multinacionalna entiteta". Kao da je hteo da kaze - njih dvojica, jedna dusa!

Medjutim, samo dan ranije zabelezena je izjava Klintonovog specijalnog izaslanika za Bosnu Roberta Gelbarda koji je unapred najavio da ce americki predsednik "pozvati na odgovornost" muslimanske lidere u Bosni zbog blokiranja planova koji treba da podstaknu povratak Srba i Hrvata u Sarajevo. "Muslimani se ponasaju kao da zele jedinstvenu bosansku drzavu kako bi mogli njome da dominiraju", ocenio je Gelbard. Ispostavice se, naravno, da ova Gelbardova najava nije bila ni malo slucajna.

Clan Predsednistva BiH iz Republike Srpske Momcilo Krajisnik je Klintonovu jednodnevnu posetu BiH nazvao - "istorijskim dogadjajem". I on je, valjda, hteo da obznani kako je u americkom predsedniku pronasao srodnu dusu. Samo sto nije rekao: predsednik Klinton, prava srspka majka! Dodao je jos da je njegov susret sa americkim predsednikom bio izuzetno koristan: "Srpska strana je po prvi put dobila priliku da americkom predsedniku neposredno iznese svoja gledista o situaciji u BiH. Naglasio sam da se Republika Srpska zalaze za doslednu primenu Dejtonskog sporazuma, ali da se plasimo njegove revizije, koja nam se pokusava nametnuti", saopstio je Krajisnik.

Gostujuci te veceri u emisiji radija "Glas Amerike" na srpskom jeziku, Krajisnik je detaljno preneo kako je - po njegovom vidjenju - izgledao Klintonov susret sa trojicom clanova bosansko-hercegovackog Predsednistva: "Rekao je da Muslimani ne zele da se odreknu dominacije i da ne zele da podele vlast u BiH sa druga dva naroda; za Hrvate je rekao da nisu potpuno opredeljeni da grade BiH i da uvek jednim okom gledaju na Hrvatsku, a za Srbe da se njihove vodje ne zalazu za jedinstvenu BiH. Mislim da je on u svemu tome bio potpuno u pravu", napomenuo je Krajisnik.

I Biljana Plavsic je bila zadovoljna. Ona je novinarima "poverila" kako je Klintonu "objasnila da situaciju u Republici Srpskoj nije moguce porediti sa integrativnim procesima u Evropi". Ali je, kaze, upozorila da bi i Republika Srpska "morala da dobije vecu pomoc i da je ovdasnjim ljudima potrebno omoguciti da imaju visi zivotni standard kako bi i oni poceli da misle kao i ljudi u Evropi", kaze Plavsiceva.

Americki mediji su citavu tu stvar predstavili sasvim jednostavno. Izvestili su: predsednik je sa Alijom Izetbegovicem, Kresimirom Zubakom i Momcilom Krajisnikom imao "ostar razgovor". Ali su, ipak, najveci publicitet posvetili cinjenici da je Momcilo Krajisnik, nakon prvog oficijelnog susreta sa Klintonom, bojkotovao svecanost u Narodnom pozoristu u Sarajevu gde je nakon prigodnog koncerta sarajevske filharmonije americki predsednik odrzao svoj glavni govor namenjen - "narodu Bosne i Hercegovine".

I, ako je suditi po prvim reakcijama americkih medija, Krajisnik je time napravio zaista krupnu gresku!

Ko ce da plati?

Donoseci odluku da americki vojnici ostanu u Bosni, predsednik Klinton nije, ujedno, resio sve svoje dileme skopcane sa buducnoscu mirovne operacije u ovoj zemlji. Naprotiv, cini se da ce mu najvise glavobolja zadavati bas ona koju je tek sada otvorio, a koja glasi: ko ce to da plati? Ta stvar je narocito dosla do izrazaja tokom dvodnevnog sastanka ministara zemalja clanica NATO protekle nedelje u Briselu, kada je americki sekretar za odbranu Vilijem Koen demonstrativno rekao da, ukoliko i Evropljani ne odrese kesu, americki predsednik jos moze i da se predomisli!

"Mi smo ucinili dosta, a sada je red i na nase evropske saveznike da ucine mnogo vise, kako u pogledu finansiranja buducih mirovnih operacija u BiH, tako i u pogledu obezbedjivanja vise ljudstva za taj posao", rekao je Koen. On je precizirao da Klintonova odluka da zadrzi americke trupe u Bosni, cak i u manjem broju nego sto ih je sada tamo, jos ne znaci da je ta stvar zavrsena. "Predsednik bi mogao naici na veliko protivljenje u Kongresu ukoliko ne bude u stanju da clanovima Kongresa pokaze da su i drugi odlucni da zalegnu i da sa Amerikom ravnopravno podele teret toga posla", rekao je Koen.

U Bosni i Hercegovini sada ima oko 34 000 stranih vojnika, od cega oko 8 500 americkih. Prema nekim ranijim nagovestajima, Amerikanci razmisljaju da svoj sadasnji kontingent - prepolove.

Medjutim, spor zvanicnog Vasingtona sa evropskim saveznicima u NATO-u nije samo finansijski. On se tice i prirode jednog dela americkog dosadasnjeg angazmana u Bosni, koji se preterano ne dopada pojedinim evropskim vladama i one sada kazu da za to nisu spremne da plate. Rec je, naravno, o americkom programu obuke i naoruzavanja muslimanskih vojnih snaga. Na drugoj strani, americki generali uporno odbijaju da se njihovi vojnici angazuju na ("prljavim") policijskim poslovima u Bosni i po svaku cenu zele da tu nezahvalnu duznost prepuste iskljucivo Evropljanima. Oni, recimo, traze da se posebne jedinice francuske zandarmerije i italijanskih karabinjera angazuju na obuci lokalnih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini. Ali, Francuzi i Italijani za to ne zele ni da cuju, tvrdeci da su i dosad dobijali da obave najteze poslove, dok su Amerikanci sebi namenili iskljucivo "finije" vojnicke duznosti... Sporno je, naravno i ko ce da izdvoji sredstva potrebna za obuku lokalne policije u Bosni i Hercegovini, buduci da je za ove namene planirana pozamasna suma od 100 miliona dolara.

Nakon dvodnevnog natezanja i prijateljskog ubedjivanja o nacinu organizovanja, velicini i rasporedu buducih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, ministri 16 zemalja clanica NATO su se prosle nedelje razisli neobavljena posla. Generalni sekretar NATO Havijer Solana je kratko saopstio: "Podvlacim, nikakva odluka jos nije doneta".

Medjutim, vojni planeri upozoravaju da se mora pozuriti sa donosenjem svih prethodnih politickih odluka i sporazuma, kako bi oni mogli na vreme da obave svoj deo posla. Kazu, ako se zeli da trupe budu spremne za dejstvo u junu mesecu, vojni planeri moraju dobiti precizno formulisane zadatke najkasnije do 1. marta...

Naravno, o svemu tome nije bilo mnogo govora tokom setnje predsednika Klintona i pratece svite po Bosni i Hercegovini u ponedeljak. To putovanje je, kao sto se to inace radi u ovakvim prilikama, bilo unapred precizno planirano, a svaki korak i svaka rec unapred rezirani. Pre toga je, naravno, sve do poslednjeg detalja bilo pazljivo utanaceno. I, da ne bude kakvog iznenadjenja, sirom Bosne pedantno su pokupljena i privedena na sigurno mesto sva "sumnjiva lica", pretreseni svi buxaci, uklonjene bombe...

"Nikada ranije nismo preduzimali ovako opsezne i temeljne mere mere bezbednosti", izjavio je jedan od funkcionera policije u Sarajevu. I to je, valjda, bila prilika da se domacim policajcima pokaze kako se to radi i da oni demonstriraju kako su savladali tu vaznu lekciju...

Stevan Niksic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.