2467, 09 APR 1998

NIN U NOVOM BROJU

TODOR BJELICA VRSILAC DUZNOSTI DIREKTORA DRUSTVA NIN d.o.o.

Na svojoj poslednjoj sednici, 1. IV 1998, Upravni odbor Drustva za novinsko-izdavacku delatnost NIN d.o.o. (kome jeste istekao mandat, ali voljom vecine zaposlenih produzeno funkcionisanje do izbora novog Upravnog odbora) razresio je Tomislava Dzadzica duznosti direktora Drustva. Razlog: poslednjih meseci Dzadzic je pokazivao upadljivu nesposobnost da na dobar nacin vodi preduzece. Ne postujuci stavove skupa zaposlenih i odluke Upravnog odbora, u nizu slucajeva prekoracio je ovlascenja i zloupotrebio polozaj.

Dzadzic je cetiri godine rukovodio preduzecem, a nedavno je Upravni odbor - na osnovu ovlascenja koja mu daje Statut - raspisao konkurs za direktora. Dzadzic je zatim, neovlasceno, u "Politici", oglasio ponistavanje konkursa, ne navodeci u svom oglasu ko stoji iza tog ponistavanja. Javnost je tako dovedena u zabludu, jer moglo se i moralo pretpostaviti da konkurs ponistava onaj ko ga je i raspisao. Bio je to poslednji razlog, i presudan, za odluku o razresenju.

Odluka je doneta vecinom glasova. Od pet clanova Upravnog odbora troje je glasalo za razresenje Tomislava Dzadzica, dva clana su bila uzdrzana, a nijedan se nije izjasnio protiv.

***

Za vrsioca duznosti direktora Drustva za novinsko-izdavacku delatnost NIN d.o.o. Upravni odbor je imenovao dosadasnjeg finansijskog direktora ovog preduzeca, diplomiranog ekonomistu Todora Bjelicu.

Bjelica, rodjen 1956. godine, Srbin je po nacionalnosti. Godine 1978. zavrsio je Ekonomski fakultet u Mostaru. Radio je na rukovodecim mestima u preduzecima "Soko" i "Energoinvest". U NIN d.o.o. dosao je pre dve godine, na mesto rukovodioca finansijskog sektora, a zatim je - odlukom tadasnjeg direktora Drustva, Tomislava Dzadzica - bio imenovan za finansijskog direktora.

FEHMI AGANI, SAVETNIK IBRAHIMA RUGOVE

ROBOVI ILUZIJA

Predstavnici kosovskih Albanaca nisu se odazvali pozivu vlade Srbije na dijalog o Kosovu i Metohiji ni kada je na razgovore licno dosao predsednik Srbije Milan Milutinovic zajedno sa Vladanom Kutlesicem, specijalnim izaslanikom predsednika SRJ. Fehmi Agani, savetnik Ibrahima Rugove i koordinator savetodavnog tima lidera kosovskih Albanaca tim povodom je rekao: "Dolazak gospodina Milutinovica u Pristinu mozda pojacava sastav delegacije, ali ne menja njen kvalitet, jer nije problem pitanje licnosti koja ce doci, vec pitanje platforme o resenju kosovskog pitanja. Platforma s kojom u Pristinu dolazi delegacija Srbije neprihvatljiva je za Albance. Ukoliko se neko obraca Albancima kao predstavnicima politickih partija nacionalnih manjina, takav razgovor je unapred iskljucen. Takodje, ukoliko se poziv upucuje od strane delegacije Srbije, a ne Jugoslavije, kako je odredila Kontakt grupa, onda je opet razgovor onemogucen." U sredu, kasno popodne, Fehmi Agani je pristao da telefonskim putem razgovara za NIN.

Odluka o raspisivanju referenduma je doneta. Rezultate glasanja nije tesko naslutiti. Da li ste bili iznenadjeni ovakvim Milosevicevim potezom?

- Predlog o raspisivanju referenduma u prisustvu, odnosno neprisustvu medjunarodne zajednice u resavanju problema Kosova, bio je veliko iznenadjenje. Niko od politicara, niti novinara nije najavio, niti predskazao tu mogucnost. Referendum, s jedne strane, izgleda nepotreban, jer izvrsni i zakonodavni organi imaju dovoljno kompetencija da se o tome izjasne. S druge strane, izgleda suvisan, jer kristalizira stav jedne strane, koji se ne moze nametnuti drugoj strani. Konacno, referendum izgleda necelishodan, jer nije moguce jednim jednostranim referendumom iskljuciti medjunarodnu zajednicu i onemoguciti je u ostvarivanju njenih ciljeva ili obaveza. I medjunarodna zajednica ce biti prisutna u resavanju problema Kosova, bilo prisustvom u raspravljanju o tome, bilo preko sankcija. Referendum je izgledao neshvatljiv i zbog toga sto Milosevic nije imao obicaj da konsultuje narod ni o mnogo znacajnijim pitanjima. On je, recimo, bio u Dejtonu, dogovorio se sta se bio dogovorio, potpisao je sto je potpisao i na povratku nije udostojio ni narod niti parlament, nijednom cestitom informacijom. Odluka o referendumu, medjutim, postaje "racionalna" u okviru koncepcije koja se najadekvatnije moze izrazavati terminima nemoci, bez perspektive. U ovom kontekstu referendum je, naravno, jedan vid manipulacije. Manipulacija je visestrana. Ona ima jedan oblik prebacivanja paznje sa jednih na druge probleme. Recimo, devalvacija je skoro zaboravljena, intenzivnim propagandistickim prebacivanjem paznje na pitanje Kosova i na navodno mesanje medjunarodnog faktora. U uzem smislu manipulacija se, pak, sastoji u prikrivanju iza takozvane narodne volje. Ocito je da je ovaj rezim stvorio mnogo iluzija, pa i iluziju o Kosovu kao sastavnom delu Srbije, kao unutrasnjem pitanju Srbije i postao je i sam robom tih iluzija. Slobodan Milosevic nema izlaza, niti sposobnosti da se suoci sa problemom Kosova u realnim dimenzijama. Jos manje je sposoban da ga resi. Zato trazi prolongiranje, odugovlacenje i zeli da se prikriva iza takozvane narodne volje. Za referendum je nesporna demokratska vrednost. Medjutim, moze se i zloupotrebiti, a ovo je tipican primer zloupotrebe.

Visoki zvanicnik OEBS-a pozvao je predsednika SRJ da odustane od referenduma. Posle svega, takav potez nerealno je ocekivati. Hoce li kosovski Albanci odgovoriti mozda nekim svojim referendumom?

- Parlament Srbije se o referendumu odlucio i nije verovatno da se ta odluka povuce. Medjutim, smisao apela OEBS-a je da se ukaze na besmisao ovakvog usancavanja, na to sto se zeli postici referendumom. Sto se, pak, Albanaca tice, oni nemaju potrebe za nekim posebnim referendumom. Oni se jednostavno nece odazvati raspisanom referendumu i time se referendumski oglasiti u suprotnom smislu. Time se kristalisu dva suprotna stanovista.

Pre neki dan predsednistvo DSK uputilo je pismo centrima svetske moci u kojem je ponovo zatrazeno posredovanje medjunarodnog faktora u resavanju pitanja Kosova. Sta ako se ona, medjutim, ogranici na insistiranju na sirokoj autonomiji za Kosovo?

- Ja bih rekao da smo mi svesni da medjunarodna zajednica ne mora podrzati svaki nas zahtev. Ali, mi cemo pokusati da u saradnji sa medjunarodnom zajednicom dodjemo do optimalnijeg resenja za nas. Koji bi bio izlaz sem kompromisa? Ko bi, pak, mogao vise pomoci u iznalazenju kompromisa od medjunarodne zajednice?

Nedavno je sest Albanaca ubijeno na Kosovu. Ovdasnji mediji tvrde da je zlocin pocinila OVK zbog njihove lojalnosti Republici Srbiji. Da li je to tacno?

- Zalosno je cuti da je neko poginuo ili je ubijen. Medjutim, ne mora se prihvatiti interpretacija da su poslednje zrtve delo narodnooslobodilacke vojske Kosova i da su stradali kao lojalni gradjani Srbije. Mogli su oni biti i lojalni, ali isto tako su mogli biti, pretpostavka je, pogubljeni da bi se dokazao neki ili neciji zlocin. Drugim recima, nista ne tvrdimo bez prethodnog sigurnijeg nekog saznanja.

DUSAN MIHAJLOVIC, PREDSEDNIK NOVE DEMOKRATIJE

VATROGASCI U SVOJOJ KUCI

Gospodine Mihajlovicu, uputili ste otvoreno pismo Slobodanu Milosevicu u kome ukazujete na opasnost od referenduma kao pretnju uperenu protiv rezultata Dejtonskog i Pariskog sporazuma. Da li ste protiv svakog referenduma povodom kosovskog problema ili protiv referenduma sa ovako formulisanim pitanjem?

- Sve bitne politicke i parlamentarne partije u Srbiji opredelile su se za stav da je pitanje Kosova i Metohije unutrasnje pitanje Srbije, da se to pitanje moze resavati iskljucivo dijalogom i da nijedno resenje ne moze biti tako da narusava nikakav teritorijalni integritet Srbije i SR Jugoslavije. Svi su jedinstveno osudili i terorizam i odbijanje politickih lidera etnickih Albanaca da uzmu ucesce u razgovoru. Takodje, medjunarodna zajednica ne podrzava nijedan od radikalnih zahteva etnickih Albanaca, ponajmanje terorizam i secesiju.

Imajuci sve ovo u vidu, smatram nepotrebnim referendum o ucescu stranih predstavnika u resavanju problema na Kosovu i Metohiji. Nema sumnje da je referendum najdemokratskiji nacin provere volje naroda, ali u situaciji vec postojeceg najsireg konsenzusa o problemima na Kosovu i Metohiji, i u okolnostima u kojima medjunarodna zajednica jasno podrzava teritorijalni integritet i suverenitet Srbije i SR Jugoslavije, smatram izlisnim proveru volje naroda o pitanju koje, samo po sebi, nije predmetno.

Referendum ce se odlukom skupstinske vecine, ipak, odrzati. U tom kontekstu, koje su vase zamerke na njega i na samo referendumsko pitanje?

Ustav Srbije ne predvidja mogucnost ucesca stranih predstavnika u bilo kojem pitanju u nadleznosti Republike Srbije i SR Jugoslavije, pa je i u tom kontekstu pomenuti referendum nepotreban. S druge strane, referendumsko izjasnjavanje o ovom pitanju daje priliku oponentima i protivnicima za zloupotrebu i netacne kritike kako je Srbija protiv saradnje sa svetom. Ovim se, u velikoj meri, dovode u pitanje a mozda i suspenduju pozitivni rezultati Dejton-pariskog mirovnog ugovora i efekti normalizacije odnosa izmedju Srbije i medjunarodne zajednice. Takodje, rizikuje se promena stava medjunarodne zajednice o Kosovu i Metohiji, na stetu Srbije.

Opsirnije u NIN-u!

MAKEDONIJA: Kosovski sindrom

STA ALBANCI TRAZE OD GLIGOROVA

Poneseni medjunarodnom medijsko-politickom euforijom oko Kosova, makedonski politicki zvanicnici upali su u zamku podrske Rugovi i njegovim pristalicama i, ako je suditi po dogadjajima na sopstvenom terenu, tesko ce se iz nje izvuci. Od pocetka insistirajuci da "ono tamo nije isto sto i ovo ovde", opredelili su se da se povodom Kosova drze i ravnaju po obrascu ocigledno pristrasne medjunarodne zajednice.

Blanko podrska koju je Skoplje dalo Talbotu, drugom coveku Stejt departmenta, odnosno nalazima americke administracije za razresenje kosovske krize, zvanicno je protumacena kao nuzna obaveza prema zastitnicima. Verovatno i zbog toga, ovdasnja nepristrasna javnost nije reagovala, kako ce to uciniti povodom mitingovanja i davanja druge podrske "ocigledno ugnjetenim" Albancima na Kosovu. Pritisnuta reakcijom javnog mnjenja, makedonska vlada se u dva navrata blago distancirala od izjava predsednika Gligorova, ali je i sama ostala nedorecena o sopstvenoj podrsci kosovskim Albancima.

Istina, u njeno ime dva puta se oglasio ministar vojni Lazar Kitanovski, ali tako da je ozvanicio upozorenje jugoslovenskog ambasadora u Makedoniji da je rec o "nedopustivom mesanju u unutrasnje poslove Srbije i SR Jugoslavije". I, da apsurd bude potpun, sa ambasadorom Janackovicem su se slozili lideri mnogih znacajnih makedonskih politickih partija, ali i neki nezavisni mediji.

Upuceni hronicari makedonske politicke zbilje su gotovo jednoglasni u misljenju da je ponasanje makedonskih vlasti, pre svega predsednika Gligorova povodom kosovskih dogadjanja, logican pokusaj za odobrovoljenje Albanaca u Makedoniji. Nepristrasnost, kao prihvatljivija varijanta, ne korespondira sa nastojanjima makedonskih vlasti da se to sa Kosovom "zavrsi bez vecih potresa u Makedoniji". Nazalost, takva se racunica pokazala neodrzivom, jer odobrovoljenjem Siptara razljucen je Beograd i prica je vracena na pocetak, na tvrdnju Arbena Dzaferija da ce "albansko pitanje biti globalno razresavano".

Uhvacen u raskoraku, predsednik Gligorov je sazvao samit sa temom "Medjunacionalni i medjuetnicki odnosi u Makedoniji". Pozivu za debatovanje nije se odazvao samo lider najvece albanske partije Abdurahman Aliti, izjavivsi da Gligorov "na jednom mestu govori jedno, a na drugom nesto drugo", odnosno da ce "sa Gligorovom ili bez njega" biti realizovana platforma njegove partije.

Bas ta platforma i ona koju ima druga albanska partija, ciji je lider Arben Dzaferi, u sebi sadrzi sve opasnosti i protivurecnosti podrske kosovskim Albancima. Dzaferi, koji predsednika Gligorova naziva "nepopravljivim komunistom", na proslonedeljnom samitu kod predsednika obezvredio je i gotovo ismejao svaku podrsku kosovskim Albancima, doslovno izjavivsi da je "situacija u Makedoniji nesto manje gora od one na Kosovu" i da je "licemerno zabasurivati stvarni polozaj Albanaca ovde".

Nesumnjivi lider Albanaca u Makedoniji prisutne makedonske lidere iznenadio je do kraja "skinuvsi masku tolerantnog demokrate". Bez uvijanja i zadrske, a razlozno, Dzaferi je predsednika Gligorova i makedonsku vlast uverio da "izmedju Albanaca i Makedonaca u Makedoniji postoji ekstremna distanca, koja je opasna po stabilnost Makedonije". On je, dakako, pobrojao sta sve ima da se "sistemski promeni" da bi se promenila i ta "opasna distanca".

Dzaferi je zatrazio promene nekih odredbi Ustava, decentralizaciju drzave, uvodjenje kategorije potpredsednika drzave, koji bi "nadgledao funkcionisanje sistema", konsenzusnu demokratiju i ozvanicenje tetovskog univerziteta. Kad se ovi zahtevi prevedu na narodni recnik, Dzaferi od makedonskog dela vlasti trazi isto ono sto Rugova iziskuje od srpskih vlasti. Znajuci da nista manji nisu ni zahtevi partije na cijem je celu Aliti, koja je koalicioni partner aktuelne vlasti, bice jasno o cemu je rec.

Na primedbu da bi to automatski znacilo etnicko jednacenje Makedonaca i Turaka, Srba, Roma, Vlaha, Egipcana, i da takvo nesto jednostavno nije moguce, "albanski faktor" odgovara zamrznutom "Iliridom", odnosno mapom "velike Albanije". Naravno, uz pretece podsecanje da za takvo nesto imaju podrsku medjunarodne zajednice.

INTERVJU : OBRAD KESIC, ANALITICAR ZA ISTOCNU EVROPU IZ VASINGTONA

PENTAGON CENI SRBE

Obrad Kesic (32) direktor je Programa za demokratske tranzicije IREX (Medjunarodna organizacija za naucnu razmenu). Nevladina i neprofitna organizacija IREX je poznata po tome sto su, u jeku hladnog rata (1968), preko nje zapoceli kontakti ruskih i americkih naucnika. Amerikanac srpskog porekla (rodjen u Smederevu) clan je i Upravnog odbora za odnose sa etnickim zajednicama Klintonove Demokratske stranke. Angazovan je i u CSIS (Centar za medjunarodne strategije u Pentagonu i to u dve radne grupe: za Istocnu Evropu i u grupi Slovenija i NATO. Clan je radne grupe "Atlantski savet" i "Vudro Vilson" centra u Vasingtonu u oblasti "Balkanska bezbednost". Ovom dugom i tesko citljivom spisku, ipak valja dodati i da je Kesic potpredsednik Severnoamerickog udruzenja za srpske nauke. Osnivac udruzenja je poznati americki profesor Aleks Draganic, a predsednik prof. Radmila Gorup sa Kolumbija univerziteta. Udruzenje je, inace, deo vece asocijacije za slovenske nauke. Cesti kontakti Kesica sa biznismenom Milanom Panicem zasad se mogu objasniti tako sto ICN znacajno finansira IREX. Ovaj razgovor je poceo pitanjem sta utice na americki stav prema Kosovu.

- Prvo, to su TV slike i PR agencija "Ruder&Fin" koja u Americi radi za albanski lobi. Iskoriscena je slika stvorena za vreme rata u Bosni: Srbi su agresori, ubijaju civile i ugrozavaju mir u regionu. To je odmah donelo plodove. Politicke elite u Vasingtonu i Njujorku su to prihvatile. Zasto? Zato sto su mnogi u americkoj vladi, pre svega u Stejt departmentu, izgradili karijere na Bosni. Gospodja Olbrajt, Sendi Berger, Dzems Rubin, sadasnji portparol... Svi ti ljudi su prihvatili sliku Srba kao siledzija. Oni ovo vide kao priliku da kazu: pustite nas da mi pregovaramo sa Srbima, mi to znamo! A to je ono najgore sto je Milosevic uspeo, da stvori stereotip da Srbi navodno najbolje razumeju samare. Nedavno sam bio sa Holbrukom na jednoj konferenciji i on se hvalio kako je prvi shvatio da Srbima treba pokazati silu. To se sada ponavlja sa Kosovom.

Koliko su Srbi znacajna stavka u karijerama u Stejt departmentu?

- Pogledajte Stejt department, Pentagon, CIA, DIA i druge agencije koje rade u spoljnoj politici i uocicete da je oko Bosne i bivse Jugoslavije angazovano vise ljudi nego za bilo koje drugo pitanje. Vise nego za Bliski istok! S grupom prijatelja iz Kongresa jedan dan sam brojao i nasli smo da vise od 100 ljudi u Stejt departmentu radi na tom pitanju. To je nesto neverovatno, jer to u sustini nije pitanje od vitalnog interesa za Ameriku.

Sta je objasnjenje za to?

- Jedini uspeh ove administracije u spoljnoj politici je Bosna. Niko tamo nije napao Amerikance, nijedan vojnik nije poginuo.

Kako onda na tom opstaje mit o Srbima kao strasnom neprijatelju?

- Klintonova administracija je u predizbornoj kampanji najostrije kritikovala Busa zbog nesnalazenja u Bosni. Secam se, mi u IREX smo u decembru 1992. organizovali susret Ilije Djukica, tada ministra u Panicevoj vladi, sa predstavnicima Busove odlazece i Klintonove dolazece administracije. Djukic je trazio neki gest dobre volje koji bi bio znak podrske Panicu i Cosicu: ukidanje sankcija na ucesca sportista, odobravanje otvaranja aerodroma za medjunarodne letove... On je govorio 15 minuta, a onda se javio covek iz Klintonove administracije, otvorio debelu fasciklu i rekao: sankcije treba da se zategnu, embargo na oruzje za Bosnu da se digne, a mi moramo bombardovati srpske polozaje. To je bilo vrlo cudno zato sto su Panic i Cosic pokazivali da imaju efikasan i realan pristup za okoncavanje rata u Bosni. Sada je sve jos cudnije zato sto je osnovni deo njihovog predloga sustina tri godine kasnije potpisanog Dejtonskog sporazuma. Nazalost, 1995. potpisani sporazum je bio znatno nepovoljniji za Srbe. Njih Panic i Cosic tada uopste nisu interesovali. Gospodja Olbrajt koja je sastavljala taj stav, podigla je svoj imidz na takvom odnosu prema Bosni i Srbima i oni ce ga sad braniti.

Znaci li to da je Srbija talac potreba americke spoljne politike?

- Gotovo sve zemlje danas su taoci americke spoljne politike. Amerika je svetski hegemon.

Sta bi Milosevic tu mogao da ucini?

- Njihov stav je, da ako dodje do demokratskih promena u Srbiji, oni ce to podrzati.

Demokratija i tranzicija su procesi koji se tesko mogu precizno meriti, odnosno niko ne moze tacno odrediti kad ce administracija oceniti da su promene dovoljne. Na primer, sta Amerika tacno hoce na Kosovu?

- Mislim da ona to tacno ne zna. Amerika je prva rekla: Kosovo je deo Srbije. Onda je Talbot rekao: Srbija je izgubila pravo da vlada na Kosovu. Poceli su s autonomijom, sad pominju novu republiku u sastavu SRJ. Slicno kao oko Iraka, Amerika je istrcala suvise napred. Sad pocinju da uvidjaju da su sami i mislim da oni taj stav ne mogu odrzati.

Opsirnije u NIN-u!

LjUBOMIR MADzAR

NESTASNA DEVALVACIJA

Krajnje je vreme bilo da dinar devalvira i velika je steta sto to nije ucinjeno mnogo ranije. Obicni smrtnici i obicni korisnici deviza silom prilika su se odavno preorijentisali na trzisni kurs. Za njih se devalvacija maltene nije ni dogodila. Neugodno ce se iznenaditi samo drzavni miljenici koji su imali jedinstvenu privilegiju da za oko tri i po dinara kupuju ono sto je vredelo znatno vise od pet. To je u isto vreme i prva korist od devalvacije. Suzava se, a za neko vreme cak i eliminise, prostor za selektivno prodavanje deviza po povlascenoj, neravnoteznoj ceni, a to znaci da se na jednom vaznom segmentu sasecaju mogucnosti za privilegije, favorizovanje, korupciju... Doduse, u lakom plenu koji je ostvarivan po osnovu vestacki odrzavanog povoljnog pariteta dinara ucestvovali smo, ko vise ko manje, zaista svi. Energenti, deo sirovina, neke usluge i nesto gotovih proizvoda imali su daleko nize cene nego sto bi bile da je dinar vrednovan shodno trzisnim, a to ce reci ekonomskim kriterijima. Koristeci jeftin benzin, grejanje i ostalo, uzivali smo blagodeti snizenih troskova zivota i, uz date nominalne zarade i druga primanja, imali znatno vise realne dohotke nego sto bi to bio slucaj da je vlada vodila odgovornu deviznu politiku. No, i to je bio mac sa dve ostrice; bio je to jedan od ne tako malobrojnih nacina na koje smo, iduci dobro utrvenim putem ekonomske propasti, tekucu potrosnju povecavali posredstvom izjedanja kapitala nasledjenog iz nase socijalisticke proslosti. To je drugi pozitivan ucinak devalvacije: ona nas, bar za neko vreme, sprecava da svoj tekuci standard povecavamo zakidajuci svoje unuke i njihovu decu, kao i decu njihove dece.

Opsirnije u NIN-u!

FK "Crvena zvezda", kraj jedne epohe

KORMILO BEZ DVOJCA

Na zajednickoj konferenciji za stampu Dragan Dzajic i Vladimir Cvetkovic najavili su odlazak iz "Crvene zvezde". Kako ce "Zvezda" opstati bez njih, ili je, mozda, rec o lukavoj predizbornoj kampanji pred nove klupske izbore?

Cuvena fraza "Sve prolazi, 'Zvezda' ostaje!" poslednjih dana postaje sve svezija. Makar sto se tice Heraklita... Iako se vecini onih koji (i dalje) prate jugoslovenski fudbal odlazak dva celnika "Crvene zvezde" cinio malo verovatnim, Vladimir Cvetkovic, generalni, i Dragan Dzajic, tehnicki direktor, najavili su svoj skori odlazak iz "naseg najtrofejnijeg kluba". Taman kad se ucinilo da su "vecni".

Jer, na celnim pozicijama u klubu proveli su, zajedno, citavih 15 godina. Dzajic i malo vise, posto je tehnicki direktor fudbalskog kluba "Crvena zvezda" postao jos 1978. godine. Od tada je "Zvezda" osam puta bila sampion Jugoslavije, sedam puta osvojila je Kup, a 1991. godine postala je i evropski i svetski prvak. Zahvaljujuci ovolikim uspesima, Dzajic i Cvetkovic proglasavani su za najuspesniji direktorski tandem, i na tome niko nije mogao da im prigovori bas nista. Kao sto niko nista nije mogao da zameri ni njihovoj ljubavi prema "Zvezdi", cak i kada su, i ranije, govorili da ce je napustiti.

Takvih prica do sada je bilo u dva navrata, 1991. i 1996. godine. Pre skoro sedam godina, posto je "Zvezda" osvojila evropsku titulu u Bariju, Vladimir Cvetkovic pustio je u javnost pricu o svom prelasku u "Real" iz Madrida. Prema njegovim recima, pozvao ga je Ramon Mendoza, gazda kluba, a Cvetkovic mu je na to rekao: "Bez Dragana Dzajica nigde ne idem. Niko taj posao ne radi bolje od njega." Od transfera na kraju nije ispalo nista, ali je zato ostala fama o velikom prijateljstvu izmedju dva celnika cuvenog kluba sa Topciderskog brda.

Slicno je bilo i pet godina kasnije, oktobra 1996, kada je Dragan Dzajic dobio vrlo konkretnu ponudu da postane generalni menadzer atinskog "Olimpijakosa". Iako nije sa sobom vukao Vladimira Cvetkovica, sa njim se ipak konsultovao, i na kraju ostao tamo gde je i bio.

A sada se ponovo govori o odlasku. Najpre je beogradska stampa u obavestenim krugovima saznala da Dragan Dzajic namerava da se povuce, a kada je ta informacija objavljena, ispostavilo se da iz "Zvezde" ne odlazi samo Dzajic, nego, sa njim u paketu, i Vladimir Cvetkovic. Dzajica bi, navodno, trebalo da zameni Tomica Raicevic, potpredsednik savezne Vlade.

Njih dvojica zatim su uprilicili konferenciju za stampu, i okupljenom novinarskom svetu potanko objasnili svoje motive. "Postoji zamor kod nas. Davao sam 'Zvezdi' celog sebe, drugacije nije ni moglo", rekao je Dragan Dzajic. "Zivot ide dalje, sve ima svoj kraj. Iscrpljeni smo...", dodao je Cvetkovic. "Stigao" ih je, dakle, dugogodisnji umor, i zato su resili da odu, ali su, pre toga, rekli i da je citavom slucaju "u javnosti data veca dimenzija nego sto bi trebalo".

"Veca dimenzija" zapravo su nagadjanja o "pravim" razlozima zbog kojih generalni i tehnicki direktor napustaju svoj klub posle toliko godina. U opticaju su dve varijante: Dzajic i Cvetkovic "Zvezdu" i fudbal napustaju upravo zbog stanja u jugoslovenskom fudbalu (od ocajne posete, do iskvarenih odnosa i namestanja rezultata), i zbog prodaje super talentovanog Dejana Stankovica rimskom "Laciju".

"To je samo bacanje prasine u oci", kaze dobar poznavalac prilika u nasem fudbalu. "Publike na stadionima nema vec godinama, rezultati su se namestali oduvek..." Sto se tice prodaje igraca, sada je mozda i nesto bolje nego sto je bilo ranije, kada je neverovatnom brzinom rasprodat citav tim koji je osvojio Kup evropskih sampiona. Zasto, onda, idu Dzajic i Cvetkovic, ako vec njihova verzija nije do kraja tacna?

Deo odgovora lezi, prema nekim misljenjima, u onome sto se dogadjalo pre dve godine, kada je Dragan Dzajic razmisljao o prelasku u "Olimpijakos". Od toga je odustao, svoju odluku je potvrdio i pred okupljenim novinarima, ali tada pored svog trofejnog direktora nije bilo nikog iz uprave. Tako je on, zbog "Zvezde", odustao od finansijski veoma primamljive ponude grckog kluba. Tada je pocelo da se govori o raskolu unutar rukovodstva FK "Crvena zvezda", i o tome da monolitno prijateljstvo izmedju Dzajica i Cvetkovica i nije bas toliko cvrsto. "Ne bih govorio o rusenju tih odnosa izmedju Cvetkovica i mene, jer je to malo grublja rec", izjavio je tada Dzajic. "Mi se vise puta nismo razumeli, ali smo uvek govorili."

Teza o raskolu mogla bi da ima potvrdu i u jednoj usputnoj recenici, izrecenoj na konferenciji za stampu na kojoj je obznanjeno da direktori razmisljaju o onome o cemu vec razmisljaju. "Uostalom, kada bih se ponovo i kandidovao za mesto direktora, ko mi garantuje da bih bio izabran", pitao je Dzajic. Odgovor, tada, naravno, nije dobio, ali od novinara ga nije ni ocekivao. Od navijaca mozda jeste.

Poznavaoci prilika u domacem fudbalu, naime, napominju da nimalo slucajno nije to sto se Dzajic oglasio bas uoci "vecitog derbija", jedine utakmice u kojoj se publika okupi u normalnom broju. A tada bi sa severa moglo da se, pored poslovicnog i sve ozbiljnijeg "Uprava napolje", zacuje i "Dzajo ostani". Jer Dzaja je onaj koji se protivi prodaji igraca, on zeli da od "Zvezde" stvori tim kakav je vec bio pocetkom devedesetih, a u tome ga sprecava "uprava" koja rasprodaje sve sto vredi. E, onda neka uprava ide napolje, a ti, Dzajo, ostani. Tako bi, posle gomile novinskih tekstova i mnogo uverljivijih carsijskih nagadjanja, mogao da razmislja prosecan navijac "Zvezde".

I, mozda, ne bi mnogo pogresio. Prema recima nasih sagovornika, upravo oko prodaje "Zvezdinih" igraca pokvarila su se mnoga prijateljstva. Iako je Vladimir Cvetkovic svojevremeno govorio kako su poslovi u "Zvezdi" tako podeljeni da se tacno zna sta je cije zaduzenje ("Zna se ko je zaduzen za tehnicki deo - igrace i strucni stab"), prica se da je sve vreme bilo upravo suprotno. Odnosno, da se jedino tehnicki direktor Dragan Dzajic nije pitao ni za sta kada je bilo reci o prodaji igraca. A sada je, revoltiran i paradoksalno osokoljen uzvicima "Uprava, napolje", resio da takvo stanje prekine i obracuna se sa svojim protivnicima unutar kluba.

Gde je, u svemu tome, Vladimir Cvetkovic? Moguce su, kazu poznavaoci, dve verzije. Jedna, po kojoj je generalni direktor naslutio da ce Dzaja izaci kao pobednik, pa je resio da se, kod navijaca, slepuje uz Dzaju i ostane na svojoj poziciji. A ostatak uprave neka ode napolje.

Druga varijanta nije u suprotnosti sa prvom, i kaze da je Cvetkovic shvatio da je doslo vreme za odlazak kada nije dobio ministarsko mesto u novoj republickoj vladi. Sada se, navodno, nada ambasadorskom mestu u nekoj od drzava iz okruzenja. A to bi, u stvari, bila izvanredna zavetrina u slucaju da neko pokrene pitanje sta je sa gomilama novca dobijenim prodajom "Zvezdine" trofejne generacije iz Barija, kao i svim ostalim rasprodatim od tada. Isto tako, u bliskoj vezi je i pitanje odakle gubitak od 24 miliona maraka, kolika su, navodno, ukupna "Zvezdina" dugovanja, a koja bi mogla da se "pokriju" (preuranjenom) prodajom Dejana Stankovica.

Pouzdani covek iz "Zvezde" pak savetuje novinarima da se mnogo ne zalecu i da Dzaja samo pusta probne balone uoci izbora u klubu...

NIN JE VASA TRADICIJA!

ISKORISTITE MOGUCNOST I PREPLATITE SE ZA NIN!

GODISNjA PRETPLATA ZA INOSTRANSTVO

dostava obicnom postom 270,00 DEM

dostava avionskom postom 420,00 DEM

ili protivvrednost ostalih valuta

Pretplata se vrsi preko DEUTSCHE BANK AG Frankfurt/M (BLZ 500 700 10)

na racun EKSIM BANKE,

Beograd, br.935 92 58 u korist NIN, Cetinjska 1,

11000 Beograd, Jugoslavija

NIN SE CITA I CUVA!



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.