2470, 30 APR 1998

Proslava Dana drzavnosti

VESELJE U PALATI

Predsednik Slobodan Milosevic uprilicio je koktel povodom najveceg naseg praznika, Dana SRJ. Domacinski, u Palatu federacije pozvao je samo koga je hteo

Jugoslavija se u ponedeljak radovala. Svecano i neradno (a kako bi inace), proslavljen je Dan drzavnosti SRJ. Pucali su i topovi, petnaest plotuna u Beogradu i deset u Podgorici. A u Palati federacije, ove nase, predsednik Slobodan Milosevic priredio je prijem povodom praznika njegove (i nase) drzave.

Drzava je, zna se, Savezna Republika Jugoslavija, ali, pitao se slavljenicki narod, koji to praznik nas predsednik proslavlja? Neko se dosetio i toga: radujemo se sestoj godisnjici dana kada je SRJ dobila Ustav, onaj zabljacki, koji je madjionicarskom rukom Ratka Markovica stvoren za deset dana. I posto su svi bitni preduslovi ispunjeni (ne radi se, znamo sta slavimo, oglasili su se i topovi ...), svaki patriotski nastrojen gradjanin mogao je da ispece svoje prasence i obraduje se velikom Danu svoje drzave.

Oni drugi, koje je patriotsko raspolozenje mimoislo, postavili su i drugo pitanje: sta ce nam jos jedan Dan Republike, kad vec imamo onaj u novembru? A odgovor je jednostavan - drzava, to sam ja, a kakva je to drzava ako nema svoj Dan drzavnosti? Sto je pored 27. aprila ostao i 29. novembar, neka je, tako i treba - zbog kontinuiteta, a i zna se sta se tada dogodilo - proterana je ozloglasena monarhija. Zato se onaj 1. decembar 1918. godine vise i ne spominje, premda je kontinuitet tako potreban. Osim, naravno, ako to nije onaj kontinuitet koji se trazi...

Slavlje je pocelo kada je predsednik Milosevic polozio venac na spomenik Neznanom junaku na Avali. U spomen-knjigu je, kako narodu saopstava egzaltirani glas voditeljke RTS-ovog Dnevnika, upisao: "Povodom 27. aprila, praznika Savezne Republike Jugoslavije i simbola otpora pritiscima na nasu zemlju, zelim gradjanima Jugoslavije mir, slobodu i prosperitet." Posle lepih zelja svome narodu, predsednik je postrojio pocasnu jedinicu Garde Vojske Jugoslavije, a onda otisao kuci da se presvuce i spremi za vrhunac veselja - prijem u Palati federacije na Novom Beogradu, koji je trebalo da pocne u osam sati uvece.

Vec u pet popodne, citav kraj oko Palate federacije, bivseg SIV-a, od hotela "Jugoslavija" do pumpe "Dejton" bio je "naplavljen". Policajci na svakom koraku. Snimaju situaciju, za svaki slucaj. Ispred Palate veselo poskakuje voda u fontani, ukljucena posle nekoliko godina specijalno za praznik drzavnosti, prvi otkako je Milosevic postao savezni predsednik. Sve je spremno, i ceka.

Petnaestak minuta posle sedam sati crnim "audijima" i "mercedesima" poceli su da pristizu i prvi, nestrpljivi gosti. Potpuno neocekivano, gardiste poredjane oko ulaza u Palatu obasjala je i belina jedne prijateljske, ruske "lade", usamljene medju proizvodima automobilske industrije omrazenog Zapada.

Medju prvim gostima bili su novinari. Neki od njih docekani su cak i dobrodoslicom. Ostali, ne tako dobro. U Palatu federacije, na prijem, usle su ekipe jastrebova (naziv ostao od proslog rata) iz pravovernih redakcija: RTS, Tanjug, Politika, tirazna Ekspres Politika, crvena Borba, Vecernje Novosti. Medju njima i "televizija otvorenih ociju". Svaka ptica svome jatu, prokomentarisao je neko od preostalih novinara, zaustavljenih ispred vrata Palate federacije. "Zuta stampa", sto rece Tanjug - Nasa Borba, Blic, Novi Blic, Demokratija, Dnevni i Nedeljni Telegraf... i NIN.

Medjutim, ni to nije bilo dovoljno, pa su horde potencijalno opasnih novinara (pero je ipak ubojitije od maca) oko pola osam proterane i od ulaza u Palatu. Da slucajno, ovako nepouzdani, ne vidimo ko to predsedniku dolazi u goste. Jer, kaze lepo narod, s kim si, takav si. Zato je povoljnija varijanta bila: "Na ulicu sa njima", pa se to i dogodilo. Dopustili su nam da stojimo i posmatramo ulazak zvanica tek sa bezbedne razdaljine od oko 150 metara.

Za to vreme, zastave okacene na jarbolima ponosno su vijorile na vetru.

Ponosni, bez obzira na vetar, stajali su i policajci. Cekali su predsednika.

Samo ostrooki mogli su da naslute kako na prijem kod predsednika ulaze Ivica Dacic, Buba Morina, Vuk Draskovic, Petar Gracanin...

Posto je i saobracaj zaustavljen, sve je bilo spremno za dolazak predsednika. I, tacno u 19:45, On je stigao. Sa njim i nasa koleginica, Mira Markovic, kolumnistkinja iz "Bazara". Ali ni ona nije uspela da pomogne okupljenoj novinarskoj raji i iskoristi svoj uticaj na domacina ne bi li nas pustio makar u zavetrinu ispred Palate federacije. Predsednik je ostao neumoljiv.

A prijem je konacno poceo. Odsvirana je himna (to smo videli i culi na televiziji otvorenih ociju), i bracni par iz Belog dvora poceo je da se rukuje sa prispelim gostima. Redjali su se, izvestava Tanjug, najvisi funkcioneri, predsednici Veca gradjana i Veca republika Savezne skupstine, predsednik Republike Srbije, predsednici savezne, srpske i crnogorske vlade, ministri, vojnici, predstavnici parlamentarnih partija, doajen i clanovi diplomatskog kora, sudije i tuzioci, stari ratnici, predstavnici verskih zajednica...

Tanjug i RTS obavestili su nas i o mnogobrojnim cestitkama koje je nas predsednik dobio iz citavog sveta: Grcka, Poljska, Portugalija, Makedonija, Malta (to je sto se tice Evrope), ali zato i Gvineja, Libija, Tadzikistan, Uzbekistan, Alzir, Unija Mjanmar i Etiopija. I to je sve (to jest, ako u ovo drustvo ne uracunamo i Mirka Marjanovica, Milana Milutinovica, Zivorada Smiljanica...).

Na RTS-u i BK Telekomu mogli smo da vidimo i srdacne poljupce supruge vlasnika TV Pink i Mire Markovic, suprugu Vojislava Seselja u poodmakloj trudnoci, Vuka bez Dane, a u jednom trenutku sevnula je i frizura stalne gosce ovakvih manifestacija, estradne umetnice Zorice Brunclik. Culi smo i neproverenu informaciju da je posluzenje bilo odlicno.

I niko ko ne cita izmedju redova, a gledao je Dnevnik RTS-a ili onaj otvorenijih ociju, ne bi primetio da Milosevicu na prijem nije dosao crnogorski predsednik Milo Djukanovic. Ne bi saznao ni zasto nije dosao, iako je razlog sasvim jednostavan - domacin ga nije pozvao. Domacinski.

NIKOLA VRZIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.