2471, 05 MAJ 1998

U OVOM BROJU:

INTERVJU : KSAVJE ROFER, FRANCUSKI EKSPERT ZA KRIMINAL

BALKAN JE DROGIRAN!

Prostor bivse Jugoslavije zaista je novi Liban; terorizam je tradicija koja ne umire; ciljevi su politicki, a sredstva kriminalna

Da li je balkansko bure baruta najveca opasnost po sigurnost Evrope, ili se radi o beskorisno alarmirajucem kliseu - pita se i o tome pise Gzavje Rofer u svojim knjigama "Balkanski haos" i "Istrazivanje narko-terorizma". Rofer rukovodi Katedrom za kriminolosku metodologiju na Kriminoloskom institutu Pariskog univerziteta, direktor je izdanja univerzitetske stampe "Medjunarodni kriminal", animator istrazivanja francuskog Ministarstva odbrane i ekspert Ministarstva pravde SAD.

Novi svetski kriminal svakako je zabrinjavajuci?

- Reklo bi se da je, od prostora bivse Jugoslavije do Kambodze, preko Somalije, svetska zajednica nesposobna da na vreme primeti nove pretnje. Kao kolektivitet, zajednica naroda nesposobna je da se suprotstavi rastucoj anarhiji. Fragmentarno delujuci i u poslednji cas, ona angazuje svoje trupe na terenu bez kapaciteta i volje da pobedi. Svet danas zivi vreme "neverovatnog rata, nemoguceg poretka". Grupa sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja formirala je 1991. godine Specijalni komitet akcije za borbu protiv novih formi trgovine drogom. Preko sto milijardi dolara godisnje "izbeli" se narko-trgovinom. Interpol procenjuje da od 300 milijardi dolara godisnjeg profita trgovine drogom, 70 odsto se "pere" i investira u legitimnu ekonomiju, sto dovodi do ozbiljnih poremecaja u svetskom platnom prometu.

U vasim istrazivanjima razlicitih oblika kriminala bavite se prostorom bivse Jugoslavije. Nazvali ste ga Libanom devedesetih godina?

- Po multiplikovanom kriminalu, kriminalnom saobracaju narkotika, oruzja, razlicitim ratnim i ne samo ratnim produktima, prostor bivse Jugoslavije je novi Liban. Javni dokaz ovakve evolucije tog prostora svakako je hipertrofija podzemne ekonomije i brojno konstituisanih bankarskih piratskih entiteta. Primeri su brojni: "Jugoskandik", "Dafiment", kazino-banke poput "Delije", "Kir Janje", "Interstefani", "Aleksandar". Ova bankarska "kula od karata", krahom "Jugoskandika" 1993. godine, rusi se ali veliki broj ovih ilegalnih bankarskih entiteta funkcionise i dalje. O intenzivnom protoku oruzja i narkotika svedoce brojni primeri (ruski helikopter blokiran u Pragu, u nekoliko navrata stokovi oruzja pristiglog iz bivse Jugoslavije otkriveni u Italiji; Trevizo u julu 1992. g; periferija Milana u martu 1993, stok oruzja otkriven na brodu "Sedar Holdings" na putu ka Somaliji...).

Radite na istrazivackim projektima terorizma. Kako ga objasnjavate?

- Objasniti terorizam otprilike znaci objasniti povlacenje sahovskih poteza i sahovske partije. Terorizam je oruzje ne pocetka ili sredine sahovske partije, nego kraja. Kada se 1968. godine dogodio prvi palestinski atentat, bio je to vec kraj partije. Ako bih hteo da se nasalim sa ovom ozbiljnom temom, rekao bih da je terorizam bicikl. Kad jednom naucite da ga vozite, vise nikad to ne zaboravljate.

Balkan je pogodno tle za terorizam?

- U Evropi, istorija terorizma mozda je najbogatija na podrucju Balkana. Posebno podrucje Makedonije, gde odredjene makedonske organizacije odlikuju sve bazicne karakteristike terorizma i prednjace po svojim karakteristikama modernog terorizma. Sve ono sto su cinili palestinski ekstremisti sezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, ista tehnika i metodi, karakteristicni su za danasnji terorizam makedonskog podrucja. Balkan je inace region sa tradicijom oslobodilackih pokreta, konspiracije i tajnih drustava. Postoje zajednice i drustva gde je konspiracija tradicija, sto je slucaj sa Italijom. Kad je Francuska u pitanju, rekao bih da je, istorijski gledano, tradicija tog podrucja vise obelezena "revolucionarnim" impulsima. Tradicija se ne zaboravlja lako. Nedavno sam sreo eksperte koji su direktno komunicirali sa clanovima porodica vodja makedonskih teroristickih organizacija. Oni se zivo secaju teroristickih akcija svojih dedova i oceva kao da je to bilo juce i o terorizmu razmisljaju kao o prirodnom i logicnom aktu danasnjice. Kao sto vidite, terorizam je tradicija koja lako ne umire.

Objasnili ste terorizam sahovskom partijom. Aktuelna desavanja na Kosovu i ucestali incidenti...

- Kosovo, to je vec kraj partije. Pocetak partije dogodio se devedesetih godina. Na Kosovu imate umerenu ali ne i integristicku alijansu. Alijansa posebno zabrinjavajuca i opasna po buducnost. Kosovo je podrucje sa celim vekom dugom tradicijom terorizma i svim elementima modernog terorizma. Kosovski terorizam predstavlja mesavinu nacionalnih aspiracija i kriminalne trgovine kojom se finansiraju oruzane grupe u realizaciji tih aspiracija.

OPSIRNIJE U NIN-U!

MEDIJI

DRZAVNA TAJNA BR. 1

Pitanje ko je osnivac Radio Televizije Jugoslavija, po svemu sudeci, odgovor ce dobiti tek na referendumu. Vazno je bar da znamo koja joj je namena

Po drugi put se potreba za jedinstvenim jugoslovenskim televizijskim programom poklapa sa pitanjem: "Koliko ce vam ta drzava jos potrajati?" U tome se ogleda sva slicnost izmedju JUTEL-a, koji je odsvirao posmrtni mars bivsoj Jugoslaviji i tek osnovane Radio Televizije Jugoslavije. Razlike su, ipak, vece od slicnosti - zadatak JUTEL-a je bio da nas informise iz svake republike, dok je RTJ vise zamisljen kao beogradsko tumacenje zbivanja po republikama.

Predstavljen je drugacijim recnikom, vise kao sentimentalni reprint nekadasnje Jugoslovenske radio televizije, sto je samo prvi u dugom nizu apsurda. Naime, JRT nikada nije bio proizvodjac programa vec samo sabirni centar republickih TV studija i imao je semu slicnu onoj koja je, bez posebnog imena, postojala na relaciji Srbija-Crna Gora sve do 1996. godine, kada se vrsila razmena informativnih emisija. Umesto da se ta razradjena sema krunise imenom koje bi asociralo na omiljeni kontinuitet, RTS je rezignirano odbacio podgoricki Dnevnik posle nekoliko "neprimerenih" nastupa Mila Djukanovica iz kojih se jasno videlo da mu ljubav prema Milosevicu nema tendenciju rasta i lansirao ideju o zajednickom informativnom programu, koji bi, naravno, imao bolju kontrolu.

Dve godine se povremeno o tome pricalo da bi se realizacija ideje, valjda sasvim slucajno, poklopila sa predstojecim izborima u Crnoj Gori i neophodnom medijskom podrskom posrnulom Momiru Bulatovicu. O toj koincidenciji nije bilo ni reci kada je savezni ministar za informisanje Goran Matic najavio da, za sada eksperimentalna TV, pocinje da emituje svoj program na Drugom kanalu. Kasnjenje nije osporio, ali ga je video vise kao odraz parcijalnih interesa, blokada i medijskog rata, sto je konacno prebrodjeno i krunisano programom ciji je cilj "bolje razumevanje gradjana na jugoslovenskim prostorima".

Dan u kome cemo medjusobno poceti da se razumemo nije bio bilo koji, vec onaj najsvecaniji - rodjendan trece Jugoslavije. Tacno u 20 casova pocelo je "afirmisanje jugoslovenskih sadrzaja" (Goran Matic) ciji je idejni tvorac, kako se bar tada tvrdilo, bila savezna vlada. Ponudjena je prava poslastica - film o Crnoj Gori snimljen pre samo 15 godina (sveziji nisu mogli da dobiju za tu priliku). Pokazalo se da Crnogorce prirodne lepote njihove republike nisu dovoljno ganule da bi se ukljucili u ovaj projekat - te veceri im je bio drazi satelitski program. Srpski drzavni mediji su zapanjeno konstatovali da RT Crne Gore nije prenela cak ni prilog posvecen Danu drzavnosti, koji bi ih posebno obradovao jer iz njega nikada ne bi mogli da saznaju da crnogorski predsednik nije bio pozvan na prijem kod predsednika Jugoslavije. Zapanjilo ih je jos nesto - da Crna Gora unapred odbija proizvod koji nije ni videla, zaboravivsi, pri tom, da je po logici stvari trebalo da ucestvuje u njegovom stvaranju.

Direktor TV Crne Gore Goran Rakocevic zainteresovane nije ostavio bez obrazlozenja. Objasnio je da u stvaranju jednog tako ambicioznog projekta moraju ravnopravno da ucestvuju obe strane, da je dosta "politike svrsenog cina u kojoj pod firmom jugoslovenstva RTV CG mora da prihvata julovsku televiziju kao dokaz lojalnosti zajednickoj drzavi", da je RTJ samo "drugo ime za medijsku Bastilju iz Takovske 10" i ideja Mire Markovic nastala iz zelje da podrzi svoje "mezimce u Crnoj Gori".

Reagovao je i Bozidar Jaredic, sekretar za informisanje CG, koji je uputio pismo Goranu Maticu u kome se, izmedju ostaloga, kaze da je neshvatljivo da se "pokrece savezno glasilo u cijem pripremanju Crna Gora nema nikakvog udjela ni uticaja" i podseca da se postojeci savezni mediji vec koriste za medijski rat protiv Crne Gore, pre svega RTS, "Tanjug" i "Borba".

OPSIRNIJE U NIN-U

SVETLANA VELMAR-JANKOVIC, KNjIZEVNICA

VERA U SVETLOST

Kada se u septembru prosle godine u Francuskoj pojavio roman "Lagum" Svetlane Velmar-Jankovic, francuska knjizevna kritika odmah ga je ocenila kao jedno od najvrednijih evropskih dela prevedenih u ovoj zemlji, a ubrzo je postao i jedna od najcitanijih knjiga stranih autora u zemlji Gala. "La Figaro magazin" belezi da je to "knjiga mocna, ocajnicka i mucenicka, onakva kakvu svaki narod stvori jednom u pola veka".

Vasim delima poseban pecat daje duhovni otisak vremena. U kojoj meri duhovnost moze da utice na drustvene prilike, odnosno na sudbinu jednog naroda?

- Kad je u mladosti prevodio staru kinesku i japansku poeziju, Milos Crnjanski je, uverena sam u to, bas onda otkrio prastaru misao Istoka "da je sve u vezi". Tu je misao uzeo kao osnovu svog "sumatraizma", odnosno kao credo svog posleratnog modernizma. Pretocio ju je u pesnicku magiju nekih stihova u Lirici Itake i u magijsku izreku u svom Dnevniku o Carnojevicu. Na taj je nacin ova misao, odevena u novi knjizevni izraz, izgledala i kao nova i kao moderna. U decenijama koje su se zatim nagomilale ovu smo misao zaboravili, posto je nismo ni usvojili a i skloni smo brzom zaboravljanju - a jeste, razume se, sve je u vezi. Duhovnost i sudbina, politika i sudbina, duhovnost i politika - ali je neophodno ustanoviti te veze, ispitati ih i opisati. Nista od toga nismo uradili. Ako pod pojmom duhovnosti podrazumevamo sklonost prema bavljenju prvenstveno pitanjima duha i uma, opredeljenost za takvu vrstu bavljenja - onda se bojim da bismo o uticaju duhovnosti na sudbinu naseg naroda mogli da govorimo pre svega razmatrajuci vidove odsustva te duhovnosti u nasoj sadasnjosti a ne vidove njenog prisustva.

Istoriografija nas opominje da mi kao pleme, kao narod, ni u jednom istorijskom periodu nismo naklonost ka ratnistvu podredili sklonosti ka duhovnosti. Istina, i to moze da bude nacin kojim se utice na sopstvenu sudbinu, i te kakav. U ovom trenutku nase politicke istorije odsustvo potrebe za oblicima duhovnosti osecamo jace no ikad. Vec punih osam godina - to je zbir koji obuhvata sve godine Prvog i Drugog svetskog rata - zivimo opkoljeni uzasima ratovanja sto se odigrava na nasem pragu i pod pretnjom da ce se ti uzasi neminovno sruciti i na nase glave. U takvim prilikama, opredeljenost za bavljenje pitanjima duhovnosti moze da bude opredeljenost samo retkog pojedinca, odlucenog da od svoje sobe nacini keliju.

Dok pisete o Srbiji i junacima iz Srbije, vi pisete i o Evropi i nekim junacima iz Evrope. Koliko su se Srbija i Evropa razumele ranije a koliko sada?

- Od prvih decenija XIX veka pa sve donedavno, Srbija je imala mnogo jace i kulturne i politicke veze sa velikim evropskim zemljama no sto ih sada ima. Svi se secamo kako, jos samo pre deset godina, nismo mogli ni da zamislimo da cemo doci u situaciju da budemo izolovani, okruzeni nevidljivim zidovima, kao u logoru. Uzasavali smo se nad tadasnjom sudbinom Albanije i Rumunije - a ta nas je sudbina pristigla. Mislim, ne ljutite se, da je razumevanje pogresna rec, odnosno rec pogresno upotrebljena ako se govori o odnosima medju drzavama. U poslednje vreme ta rec kao da se upotrebljava sa namerom da se njenim znacenjem ulepsaju neki odnosi koji nisu nimalo lepi. Izgleda da sebi izgledamo bolji ako kazemo da nas Evropa ne razume dok se mi, eto, trudimo da razumemo Evropu. Ne smemo pristajati na tu vrstu povrsnih a opasnih lazi. To ce nas odvesti stvaranju jedne vrste orvelovskog novogovora.

Kako biste uporedili knjizevnost onog i ovog doba?

- Tom uporedjenju rado bih posvetila opseznu studiju - ali ne verujem da cu stici da je napisem. Zaista nam je neophodno potreban rad koji bi se bavio uporednim tumacenjem zbivanja u srpskoj knjizevnosti XIX i XX veka. Potrebni su nam i ogledi iz istorije nase kulture, pisani sa razlicitih stanovista. Ono sto se u srpskoj nauci i kulturi cinilo i ucinilo od druge polovine XIX veka pa sve do Prvog svetskog rata - nije se, u nasem stolecu, nastavilo. Sve vise zaostajemo, a vec smo izgubili silno vreme. Ne znam kad cemo to sto smo izgubili nadoknaditi, i da li cemo uspeti da nadoknadimo. U ovom stolecu energija unistavanja nadvladala je energiju stvaranja.

U svojim knjigama vi namecete i borbu Srba za prosvecivanje, u koju oni tesko ulaze. Danas se cesto govori o duhovnoj pustosi. Koje duhovne izvore preporucujete?

- Nisam cula da se govori o duhovnoj pustinji, ali tu pustinju osecam svuda oko sebe: ona uveliko osvaja. Ne umem da dajem preporuke - a ionako ih niko ne bi ni slusao, ni poslusao. Jedini izvor energije koji poznajem je rad - i to onaj mravlji, svakodnevni, uporni.

Sta kaze vasa intuicija, intuicija pisca istorijske tematike, kuda vodi ovaj danasnji put Srbije?

- Ne bih rekla da je u pitanju put, nego bespuce, a iz bespuca se upada u mrak i haos. Nada je u saznanju da su periodi mraka i haosa bili cesti u istoriji ljudskog roda i da su, ma koliko dugotrajni, ipak prolazni. Verujem u Svetlost.

CEO INTERVJU MOZETE PROCITATI U NIN-U!

NIN JE VASA TRADICIJA!

ISKORISTITE MOGUCNOST I PREPLATITE SE ZA NIN!

GODISNjA PRETPLATA ZA INOSTRANSTVO

dostava obicnom postom 270,00 DEM

dostava avionskom postom 420,00 DEM

ili protivvrednost ostalih valuta

Pretplata se vrsi preko DEUTSCHE BANK AG Frankfurt/M (BLZ 500 700 10)

na racun EKSIM BANKE,

Beograd, br.935 92 58 u korist NIN, Cetinjska 1,

11000 Beograd, Jugoslavija

NIN SE CITA I CUVA!



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.