2475, 04 JUN 1998

EKONOMSKI PONOR

SLEDI RASPRODAJA

Amerikanci, koji nam opet prete sankcijama u nameri da nas "ovako jake" uniste, samo za snimanje jednog filma potrose onoliko koliko iznose devizne rezerve cele nase zemlje

"A sad malo optimizma: ako budemo imali srece sa nekoliko pretpostavki, pre svega da do kraja veka dodje do radikalnih promena, mozemo ocekivati da 2007. godine dostignemo nivo drustvenog proizvoda iz prosle godine", utesio nas je dr Tomislav Popovic, direktor Instituta ekonomskih nauka u Beogradu, zabelezila najgori poslovni rezultat i nelikvidnost od Drugog svetskog rata naovamo, mereno ostvarenim prihodima u odnosu na rashode. Koliko je optimizam dr Popovica utemeljen, nagovestila nam je sledeca vest - u utorak je Stejt department saopstio da su Sjedinjene Americke Drzave spremne da nam vrate suspendovane sankcije "zbog dramaticnog pogorsanja krize na Kosovu".

Licni podaci

Ako nam se posreci, pa se rezim u poslednjem trenutku trgne i uspostavi kontakt sa ekonomskom realnoscu, mogli bismo izbeci nove sankcije i zaostravanje krize sa Crnom Gorom, posle rezultata tamosnjih izbora. Jer, upozoravaju ekonomisti, jos dve takve krize ne bismo izdrzali. I bez toga, nasa situacija je tragicna. Prema podacima najnovijeg casopisa Mesecne analize i prognoze (MAP) Instituta ekonomskih nauka u Beogradu, fizicki obim industrijske proizvodnje u aprilu bio je za 9,4 odsto manji nego u martu. Deficit u platnom prometu sa inostranstvom (inace jedan od najvecih nasih problema) rapidno je smanjen, ali ne zato sto smo povecali izvoz, kao sto se ocekivalo i najavljivalo, nego zbog drasticnog pada uvoza sirovina i repromaterijala. Uvoz sirove nafte, primera radi, smanjen je za citavih 40 odsto, ali je zato cena benzina, u dva navrata, povecana za isti procenat.

Cak ni uobicajeni glavni efekat devalvacije, rast izvoza, kod nas ne funkcionise - ne samo da nije povecan, nego je u aprilu u odnosu na mart smanjen za cak 29 odsto i iznosio je svega 168 miliona dolara. Pored toga, nepuna dva meseca posle devalvacije, cene su vec premasile dvocifreni rast pa je, prema recima Stojana Stamenkovica iz Instituta ekonomskih nauka "prica o kursu od sest dinara za marku zavrsena i fiksni kurs se ne moze odbraniti na tom nivou". Zvanicnici centralne banke, pa, najavljuju (guverner Dusan Vlatkovic) da ce mozda, bez obzira na upozorenja iz privrede, banaka i vlade na ogromnu nelikvidnost, nastaviti restrikciju novcane mase. Videcemo kako ce to da ostvare kad upravo stize zetva psenice, banke nemaju dve milijarde dinara za otkup, pa ce svi opet da se okrenu centralnoj banci. A to znaci stampanje para i inflaciju.

Nista nam nije bolja situacija ni sa devizama: mada se uporno krije koliko iznose devizne rezerve, ili se daju naduvani podaci, one su "ocigledno vrlo tanke", kako se konstatuje u najnovijem MAP-u. To potvrdjuje i akcija prikupljanja deviza od gradjana - ko proda bankama devize po kursu, dobija popust za kupovinu goriva i placanje struje. Postoje cak nagovestaji, nepotvrdjeni, ali i nedemantovani, da su bez znanja javnosti, Rusima i Kinezima za isporucenu, a neplacenu naftu i gas vec ustupljene koncesije na neku nasu imovinu. Moze biti da cemo se jednog dana, kad se sazna sta je sve kome dato, sto smo mislili da je nase, silno iznenaditi. Svu dubinu ekonomskog ponora u koji smo upali i cenu nacionalnog osvescivanja tek cemo utvrditi. Samo neka uporedjenja mogu biti bar povrsna ilustracija: mrski Amerikanci, koji su bas zapeli da nas, ovako jake, uniste, samo za snimanje jednog filma, "Titanika", potrose 240 miliona dolara. A otprilike toliko, prema tvrdnji pojedinih domacih ekonomista, kao i stranih analiticara, iznose devizne rezerve kojima cela nasa zemlja raspolaze. Zvuci porazavajuce, ali bi nasa centralna banka napravila dobar posao da devizne rezerve poveri nekom americkom producentu da snimi film. Pomenuti film "Titanik" zaradio je do sada preko milijardu dolara, a mi za to vreme, uzivo, ponavljamo sudbinu cuvenog broda.

A deviza nema

Kad smo vec kod deviznih rezervi, zanimljiv je jos jedan podatak: ovih dana Rusi su se pohvalili (ili utesili) da raspolazu deviznim rezervama od 17 milijardi dolara, sto je dovoljno da odbrane poljuljanu rublju. A samo pre osam godina, pred raspad SFRJ, tadasnja vlada Ante Markovica objavila je da smo sredinom septembra 1990. godine raspolagali sa citavih 10,1 milijardi dolara deviznih rezervi. Samo od kamata na plasman ovih sredstava u stranim bankama zaradjivali smo godisnje 600 miliona dolara. Markovic je tada bespostedno napadan kao nerazumni domacin koji gomila pare dok mu celjad trpi i pati, umesto da im podeli, pa da kupe ko sta voli. Zato je "celjad" preuzela stvar u svoje ruke i kako se ko snasao, otimala od domacina, tako da su devizne rezerve vec do kraja avgusta 1991. godine pale na 4,6 milijardi dolara.

Kako se zemlja raspala znamo, a kako je SR Jugoslavija nastavila svoj nezadrzivi razvoj, takodje znamo: devizne rezerve su potrosene, gradjani su opljackani po vise osnova i to je potroseno, doznake iz inostranstva gotovo su obustavljene, prihodi od turizma su sa 800 miliona dolara u Srbiji pre rata spali na bednih 30 miliona godisnje. Ostalo nam je jos samo da rasprodamo preostalu imovinu, po diskontnim cenama i to ako neko bude hteo da je kupuje, jer je interes stranih ulagaca gotovo prestao zbog opste politicke i ekonomske nesigurnosti i visokog rizika. Tu im nove sankcije nisu cak ni potrebne. A bruto gubici nase privrede u prosloj godini dostigli su, kaze dr Rankovic, 23 milijarde dinara, cemu treba dodati obaveze prema inostranstvu od 14 milijardi maraka.

BILjANA STEPANOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.