2477, 18 JUN 1998

BENjAMINO ANDREATA, ITALIJANSKI MINISTAR ODBRANE

NATO CUVA JUGOSLAVIJU!

Preduzece se mere protiv onih politickih snaga koje provociraju netrpeljivost i oruzane sukobe, sto kao posledicu moze imati razbijanje zemlje

Sedamdesetogodisnji profesor ekonomske politike na Univerzitetu u Bolonji Benjamino Andreata, danas italijanski ministar odbrane, usao je u politiku pre tridesetak godina, najpre kao senator, a zatim je postao ministar finansija u Kosiginoj vladi; neko vreme 1993. godine bio je ministar spoljnih poslova, posle De Mikelisa.

Poznato je da se u Napulju planiraju borbene akcije protiv srpskih policijskih snaga i Vojske Jugoslavije, koje zajednicki deluju na Kosovu. Borbena dejstva, ukoliko ih bude, a svi su izgledi da ce ih biti, izvodice se iz baza NATO-a u Italiji. O tome je ministar Andreata govorio za NIN u Trstu istog popodneva kada se vratio iz Brisela sa sastanka ministara odbrane zemalja NATO-a.

Da li je odluka o vazdusnom napadu na srpske snage na Kosovu doneta jednoglasno ili ju je neko od "velikih" isforsirao?

- Odluka NATO-a je: dati sirok mandat vojnim ekspertima da studiraju i planiraju sto efikasnije vojne pritiske na suprotstavljene strane, bez ijednog limitirajuceg faktora, kako bi se naslo povoljno i brzo resenje za okoncanje, odnosno nesirenje sukoba na Kosovu. Odluka nije forsirana ni od jedne zemlje-partnerke posebno, konsenzus je bio potpun.

Moze li NATO jednostrano, bez odluke Veca bezbednosti UN, da primeni silu protiv jedne suverene drzave i da ugrozi njen integritet?

- Mi smo, kao sto znate, uvek bili veoma zabrinuti za jedinstvo Jugoslavije. Nas utisak je da aktuelna vlast, odnosno njen predsednik, vodi Jugoslaviju u corsokak. Vodi je ka ponovnom razbijanju, to jest u drugu rundu razjedinjavanja. NATO, dakle, nece napasti drzavu Jugoslaviju da bi je teritorijalno razbio i odvojio Kosovo od njene teritorije, nego upravo suprotno. NATO ce preduzeti mere protiv onih politickih snaga u Jugoslaviji koje provociraju netrpeljivost i oruzane sukobe, sto kao posledicu moze da ima razbijanje zemlje.

Nije li to ipak samo retorika poznata iz nedavnih vremena kada se takodje govorilo o ocuvanju Jugoslavije, a ona se raspala?

- Mora biti sasvim jasno da sesnaest zemalja NATO-a cvrsto stoje iza odluke o upotrebi sile, ako se nastavi politika kakva je danas u Jugoslaviji. Ako se ne stvori mogucnost, ne pruzi sansa i ne daju garancije kosovskim Albancima da sami upravljaju svojom autonomnom pokrajinom u okviru Jugoslavije, upotrebicemo silu. Srbi moraju biti razumni i velikodusni i ne smeju traziti kavgu. Ako to nisu u stanju, lose ce proci. Sto pedeset hiljada mrtvih u Bosni lezalo je danas na sednici u Briselu na nasoj savesti. U Bosni su nas uvukli u igru, uvukli su nas u balkansku politiku sazdanu od finti i kontrafinti, fora i fazona. Bili smo naivni i prihvatili smo politiku uvlacenja Rusije u pretnje prema nama i u nase pretnje prema njima. To vise ne ide. Sadasnja generacija ministara zemalja NATO-a ne zeli da bude odgovorna za situaciju poput one u Bosni. Kosovo nece postati odraz nasih slabosti i nase neefikasnosti, u to vas uveravam. NATO je najsavrsenija vojna organizacija u istoriji covecanstva i ne moze vise dozvoljavati da se bilo ko s njom poigrava. Odluke koje smo doneli imaju tezinu i moj savet je da se ne stavljaju na probu, da se ne provociraju.

Albanci se, medjutim, vise ne zadovoljavaju autonomijom, hteli bi otcepljenje, a Srbi i ne pomisljaju na mogucnost da ostanu bez Kosova...?

- Srbi moraju da shvate da je svetskoj zajednici vec postalo mucno njihovo insistiranje na istorijskim razlozima za netrpeljivost i ratovanje sa narodima koji ih okruzuju. Mi zivimo u ovom veku i zelimo da se resenja i suzivot sa narodima koji zive uz nas demokratski traze i razvijaju. Politicki problemi resavaju se politickim, a ne vojnim sredstvima. Onih sezdeset mrtvih s pocetka sukoba, kada je "Oslobodilacka armija Kosova" brojala tek desetine ljudi rastrkanih po planinama, bili su presudni za nastanak odbojnog stava prema Srbima. To je bilo presudno i za revoluciju kosovskih Albanaca sirih razmera, koji se sada, na hiljade, angazuju protiv Srba.

Sami kazete da Albanci vec imaju armiju koja napada i ubija Srbe. Hocete li i njih na neki nacin da sankcionisete?

- Naravno! Ako kosovski Albanci, posle prekida vatre, nastave gerilske akcije, upotrebicemo sva moguca sredstva da ih kaznimo. Mi zelimo civilizovana resenja. Naravno, prve kaznene mere nece biti primenjene protiv Albanaca koji protestuju, nego protiv srpskih vlasti koje su regrutovale desetine hiljada ljudi i pokrenule ogroman vojni mehanizam protiv Albanaca. Borba protiv terorizma mora da ostane policijska. Kada se za uspostavu javnog reda i mira angazuju tenkovi, topovi, helikopteri i borbeni avioni, onda to nije policijska akcija, nego rat. To ne moze da prodje bez interesovanja svetske javnosti i, razume se, bez njenog mesanja. Nije se terorizam rodio na Kosovu. I u drugim delovima sveta ima separatistickih i teroristickih grupa, i bore se protiv njih, ali nigde se ne ruse sela. Znamo koliko je sela poruseno i vise nema obmana, kao u Bosni, da to Albanci cine sami sebi. Nema vise ni igre sa brojkama nastradalih i izbeglih. Imamo tacne podatke o mrtvima i na jednoj i na drugoj strani, i znamo kako su nastradali.

Kakvu ce ulogu u eventualnoj vojnoj intervenciji na Kosovu imati italijanska armija?

- U prvo vreme bila bi to logisticka podrska, kao i u Bosni. Bude li sukob eskalirao, nije iskljuceno da se i aktivno ukljuci u borbene akcije. Italija je, uostalom, clanica NATO saveza i podelice sav teret sa partnerima. Iskreno se, medjutim, nadam da do toga nece doci.

Gospodine Andreata, ako i pobedite Srbe, mira u regionu ipak nece biti. Zaratice neki drugi mali balkanski narodi koji se ne mire s porazom. Svetska zajednica i NATO morace, dakle, stalno da dezuraju na Balkanu. Zasto NATO ne pokusa da trazi resenje za mir konstruktivnije, efikasnije i humanije nego sto su bombe i patnja naroda?

- Takvo resenje bi, nema sumnje, bila integracija Balkana sa Evropom i Evropa je na to spremna, ali ocito je da Balkan nije spreman. Svesni smo da ce balkanski deo Evrope tesko da menja svoje lose navike, ali smo sigurni da vise necemo nasedati na trikove. Ko bude u stanju da saradjuje, taj je dobrodosao, a ko nije u stanju, nece mu biti lako!

DjOKO MALINIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.