2480, JUL 9 1998

STA JE OVK

FANATICNI DZELATI

Ni medjunarodna zajednica ni zvanicna Srbija ne znaju ko su pripadnici Oslobodilacke vojske Kosova. Ili nisu prikljuceni na Internet ili lose obilaze teren

Da kojim slucajem ljudski zivoti nisu u igri, Holbrukova misija delovala bi komicno. Pocelo je spontano - slucajno se sreo sa dva pripadnika OVK-a, izuo se u sobi, ovekovecio na fotografiji i odaslao signal da bi takvi susreti mogli da predju u naviku. Nimalo mu nije smetalo sto je nabasao bas na onog "oslobodioca" (sa njim se i slikao) koji je iskoriscen za propagandu na vise tema: strani placenik koji prelazi albansku granicu, siptarski patriota na prvoj liniji fronta ili pripadnik OVK-a na vezbi, samo (valjda da zavara trag) tom prilikom bez naocara. Svetao primer siptarske propagande ili njihov najbolje placeni fotomodel ostavio je toliki utisak na Holbruka da su SAD pozurile da legalizuju pregovore sa OVK-om, a Robert Gelbard da i sam uprilici susret sa njegovim pripadnicima.

Pokazalo se da je omanuo, portparol OVK-a Jakup Krasnici je izjavio kako su dvojica sa kojom je specijalni americki izaslanik za Balkan razgovarao, mozda u Londonu, a mozda i na nekom drugom mestu, najobicniji laznjaci. Neka proba opet.

Tajna ziro-racuna

Tek tada su se Amerikanci dosetili da bi mozda mogli i da upitaju za indentitet ljudi koji predstavljaju OVK; tacnije, za imena onih politicara ili vojskovodja koji stoje iza te jako tajne organizacije. Toliko tajne da na Internetu vec postoji njen sajt, naravno na albanskom i naravno propracen himnom OVK-a, u kome se nalazi spisak banaka u Svajcarskoj, Nemackoj, Americi, Danskoj, Francuskoj, Svedskoj, Italiji, Kanadi, Belgiji, Austriji i Holandiji, na cije racune "ljudi dobrog srca" (pise se na albanskom) mogu da uplacuju pomoc.

Mi smo kooperativni, porucili su ovkovci i diskretno poceli "otkrivanje", uz najavu da ce za nekoliko dana obelodaniti sva imena. U medjuvremenu su ponudili mrvice. Londonski "Gardijan" saznaje da je glavnokomandujuci OVK-a neki Sami Lustaku koji iz bivse policijske stanice "sa pogledom na drenicke sume" komanduje preko satelitskog telefona i koji porucuje da "pozdravlja susret Ricarda Holbruka sa predstavnicima OVK-a", da ce Srbe uskoro naterati na povlacenje, da Rugova nije nizasta, ali da ce ga prihvatiti ako promeni svoje stavove i oda priznanje "oslobodiocima". Hamburski "Spigl" prolazi jos bolje i dobija ekskluzivni intervju sa Krasnicijem (ne zna se gde i kako je obavljen) u kome portparol OVK-a demantuje glavnokomandujuceg i kaze da ih Rugova ne interesuje, da hoce ujedinjenje svih Albanaca (crnogorskih, makedonskih, a i sire), a da ih Amerika zanima samo ukoliko bi poslala NATO snage u korist njihove "pravedne borbe" za stvaranje Velike Albanije. Uzgred, cekaju samo znak da napadnu Pristinu.

Na to je Holbruk nemocno rasirio ruke i priznao SNN-u da nema pojma ko kontrolise OVK, da ne zna da li iza njih stoje jedan ili vise ljudi, da li su organizovana vojska ili razne grupe sa puskama. Ispalo je da je stvarno slucajno nabasao na prave pripadnike OVK-a i da cinjenica sto americki predstavnici stalno borave u Albaniji (to je ona zemlja u kojoj se OVK obucava i preko koje se prebacuju specijalci) nema nikakve veze sa cvrstim stavom da je Kosovo unutrasnje pitanje Jugoslavije jer se tamo ne bave vojskom za koju ne znaju, vec caskanjem sa Fatosom Nanom. Ali da ce, za svaki slucaj, pregovarati sa predstavnicima OVK-a, samo ako saznaju ko su, ma koliko se Rusija ljutila.

Odbegli teroristi

Zmurke koje medjunarodna zajednica, a pre svega SAD, igraju sa Oslobodilackom vojskom Kosova, ipak predstavljaju odvojeni problem od cinjenice da se toj tragicnoj igri pridruzila i Srbija na liniji zvanicni Beograd - Pristina. Ni oni ne znaju ko se krije iza OVK-a, ko stoji iza njih, gde im je uporiste, koliko ih je, gde se sve obucavaju, da li ih i ko kontrolise. I tako vec osam godina.

Izvestaji vec mesecima izgledaju isto: OVK je napao to i to selo, policija se pridruzila odbrani mestana i teroristi su se dali u beg. Nekada su ti izvestaji malo obimniji, pa kazu da se ne zna broj povredjenih i mrtvih terorista, jer su pripadnici OVK-a, kao i do sada, odneli tela svojih saboraca da ne bi bila identifikovana. Iz toga se namece jednostavno pitanje - da li je moguce da policija nije uspela da zarobi ni jednog jedinog predstavnika OVK-a koga bi ispitala i na osnovu cijeg svedocenja bi dosla do podataka ko je sila protiv koje se bori? Ili - sta je sa svedocenjem onih terorista koji su uhvaceni jos u januaru, kojima ovih dana pocinje sudjenje i koji su sa veoma cvrstim dokazima optuzeni da pripaduju OVK-u?

Zvanicnih saopstenja nema; nezvanicno, neki policajci koji su posle nekoliko meseci na Kosovu dobili dozvolu da se za vikend vrate kuci (specijalne jedinice iz Kragujevca, Valjeva, Sapca i Cacka), pristali su da anonimno NIN-u pruze izvesne informacije (njihova imena, naravno, poznata su redakciji).

Zasto anonimno? Jednostavno - boje se. Prema njihovim podacima, OVK trenutno ima 100 000 ljudi, a ne 15 000, kao sto se obicno govori i, pritom, poseduje obavestenja koja se ni zamisliti ne mogu. Kazu, imaju spiskove svih specijalaca koji su na Kosovu, imena rezdervnog sastava (muskarci mobilisani na samom Kosovu) i onih albanskih porodica koje su lojalne Srbiji. Presrecu autobuse, pustaju one koji nisu na tom spisku, "rezerviste" vode u logore, a policajce odmah ubijaju. Jedna od stvari zbog koje sigurno nece otkriti identitet je cinjenica da su teroristi presreli autobus u kome se nalazio policajac u civilu (za sada se vodi kao nestalo lice) koga su prozvali imenom i za koga se zna da je ubijen na zverski nacin (prerezan je motornom testerom). "Mi se sutra vracamo na Kosovo, ne zelimo da se pre toga imenujemo", kazu.

U pricu da nekolicina otetih policajaca nije ubijena, da su oni taoci za eventualnu razmenu kako OVK porucuje (traze hranu i sanitetsku opremu), niko ne veruje. "I da je tako, do razmene ne bi moglo da dodje, jer se ona sigurno ne bi zavrsila na hrani", kaze jedan od njih koji dodaje i da ne veruje da OVK u zarobljenistvu drzi pripadnike MUP-a, da za to koriste gradjane i rezervni sastav, a ako je neko od policajaca i ziv, onda je otet od samostalne grupe terorista, a ne od OVK-a.

Ali, zasto se pripadnici OVK-a ne zarobljavaju i ne ispituju? Jednostavno - nema svrhe. Zabluda je da smo na Kosovu jaci, da bi policija i vojska za nekoliko dana mogle sve da rese, jer prema njihovim saznanjima, ima oko 6 000 specijalaca iz Srbije (osim specijalaca, tamo su samo jos kuvari i sanitetsko osoblje), vojska se ne mesa u akcije niti cuva strateske objekte kao sto su saobracajnice, vodovod ili elektrane, teroristi imaju daleko bolje oruzje nego sto se misli (od rucnog naoruzanja poseduju sve) i svaka akcija tog tipa bi proizvela velike zrtve. jer se "oni ne predaju". Tacno je da su u januaru, pa i kasnije, uspeli da uhvate izvestan broj pripadnika OVK-a, ali ih ispitivanje nije odvelo nikud.

Jedan od "veterana" koji je na Kosovu boravio u vise navrata tokom prethodnih sest godina, kaze: "Uhvatili smo teroristu iz Lipljana i pokusali da ga ispitamo. Koristili smo i one metode koje ne poznaje humanitarno pravo, mogli smo i da ga ubijemo, bilo je svejedno. On ne bi nikada progovorio, jer zna da kod nas moze da izgubi samo svoj zivot, a da u slucaju izdaje OVK-a sleduje likvidacija citave njegove porodice. Zato vise i ne pokusavamo da ih hapsimo, naredjenje je da se na vatru odmah uzvrati vatrom."

Zivi zid

Muka je sto i sa odgovorom u vidu "vatre", u poslednje vreme ide sve gore. "Oslobodioci" su prestali da se oslanjaju samo na svoju savrsenu obuku i veoma precizne snajperiste, nego sve cesce koriste "zivi zid" od nekoliko hiljada zena i dece koje puste na dva kilometra ispred sebe, onda kada napadaju neki policijski punkt ili osvajaju neko selo. Zivi zid se krece ka meti a ovkovci minobacacima pucaju preko njihovih glava. Srpski specijalci nisu u stanju da im uzvrate "preko" ili "kroz" decu; "zbog medjunarodne zajednice ne smeju, zbog casti ne mogu". Rezultat je da je broj mrtvih policajaca zvanicno oko 35, nezvanicno oko 80, ranjenih sezdesetak, a nezvanicno 500, i skoro 500 nezvanicno, a da je umesto 40 posto izgubljene teritorije, postotak daleko blizi broju 50.

Ono sto nijedan od sagovornika ne zna, to je koja je taktika i ideja nasih vlasti. Upozoravaju da je teren na Kosovu vrlo jednostavan za odbranu, da je ravan, da su sume iskrcene i da nijedna "vojska" ne bi mogla da se primakne nekom selu, a da ne bude primecena. Medjutim, oni ne cuvaju sela, vec punktove (vazne saobracajne cvorove), i da je jedina ideja za koju oni znaju da se OVK-u odseku putevi transporta hrane. Kosta Bulatovic je jedan od retkih koji se usudjuje da komentarise "taktiku". Pominje primer napada u mestu Leskovcic posle koga je patrola izvestila pretpostavljene u Pristini, a koji sledecih 24 casa nisu reagovali. "Izgleda da oni zele da se odredjeni Srbi likvidiraju da bi se drugi zaplasili i pobegli, pa onda da kazu - zasto ste napustili Kosovo, vi ste krivi, nije kriva vlast u Beogradu."

Da li je to scenario, prerano je reci, ali nije rano za tvrdnju da je zvanicni Beograd imao i te kako dovoljno vremena da se bar obavesti ko stoji iza OVK-a i sta on predstavlja. Bar pre nego sto ih je Amerika dozivela kao sasvim zgodne pregovarace, jos samo kada bi uspela da ih podvede pod skut "umerenog" Ibrahima Rugove. Sto da ne, kada se, ionako, ne zna ciji su, a svako bi voleo da su bas njihovi. Dok se to pitanje ne resi, NATO se bavi racunom: sa 20 000 vojnika pokrio bi teritoriju (ukoliko se obe strane sloze), a sa 100 000, ukoliko jedna ili obe strane ne daju saglasnost.

SANDRA PETRUSIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.