2485, AVGUST 13 1998

KOSARKA I PATRIOTIZAM

OPSTI DRIM

Nas tim je prvo demonstrirao kako se igra moderni basket, a onda i (gotovo sve) nase politicare obavezao na civilizovano ponasanje

Tog desetog dana meseca avgusta ova zemlja uistinu nije licila na samu sebe. Ulice su odjednom bile prepune uzvisenih osecanja, a okolo se kao pozar sirila nada da smo i mi neko i nesto. "Siromasna smo zemlja ali smo carevi", reci ce ushiceni desetogodisnjak. (Usput, kioskasi sa beogradskog Trga Republike i vlasnici sanduka sa industrijskim sladoledom - neka ovaj put malo izvine. Kad su vec, zna se kako, dobili takva mesta za biznis, neka i oni daju nesto za opstu stvar.)

Cak je i predsednik Milosevic, koji je toliko i kakvih sve ne delegacija preturio preko glave, bio vidno ushicen pred Sasom Djordjevicem koji je s trofejom stigao u bermudama. Kao i svi basket-eksperti amateri predsednik je pohvalio njihovu mladost i bez pretenzija "filozofirao" o ulozi pojedinaca u kolektivu i uticaju jakih kolektiva na istaknute pojedince. Posteno receno, nije preterivao sa pricama o istorijskom zanacaju za "jugoslovenskog coveka" kao sto je to posle uspeha nogometasa "nase zapadne brace" u Francuskoj cinio predsednik Hrvatske dr Franjo Tudjman.

Svi su pili neko zuto osvezavajuce pice. U toj sceni jedino je bilo nedolicno videti kako su Zoran Andjelkovic zvani Baki, Dragan Tomic i Gorica Gajevic pozerski sumanuto gledali u predsednika svoje partije dok je ono pripovedao. Kao da je on ubacio one Rebracine presudne koseve, kao da su bas njega svetski zurnalisti nekim cudom proglasili za najboljeg basketasa na svetu umesto Bodiroge ili kao da je Sloba Milosevic upravo tu pred njima otkrivao Bojl-Mariotov zakon.

Licemerje

Koliko god ovom dogadjaju (naravno, u kontekstu promena na Kosovu i Metohiji) valja simbolicki pridavati znacaj ozbiljne najave "civilnog zivljenja" u ovoj zemlji (kao sto je njihova pobeda na Evrobasketu 1995. bila neka vrsta naseg upisivanje u normalan svet) toliko ovi nemilosrdni polit-operativci, staromodni vernici i zidari novog "kulta licnosti" - i u situacijama kad je to ocigledno komicno - opominju kako ce svaki preces u ovoj zemlji biti skretan ka obicajima koji se ni likovno ne daju uklopiti u moderna dogadjanja. Zaista, tesko je lepiti tu pukotinu koja nastaje kad su vam s jedne strane momci prvaci sveta u sportu koji se drzi za jedan od "najsofisticiranijih" a, s druge, stoje celnici vladajuce i u svakom pogledu vodece partije koji se prema svom lideru odnose (javno!) kao da su upravo procitali jedan citat Makijavelija (iz XV veka) i onda to shvatili bukvinski bukvalno: bolje je da se mi podanici ocigledno bojimo vladaoca, nego da ga postujemo!

Opet, gledajuci ona lica na ulici tesko je zamisliti da bi se moglo naci jos troje ljudi medju deset-jedanaest miliona Jugoslovena koji bi imali "snage" da se na taj dan, pored zivih Zeljka Obradovica i Dusana Ivkovica, onako udvoricki udivljuju predsednikovom znanju o kosarci. (Drug Stari, recimo sigurno ne bi tolerisao takav neukus.)

Toliko o "incidentu". Upotreba sporta i sportista, kako bi to nazvali sociolozi, drustvena je zakonitost. Jer, kad je nesto tako popularno u zajednici onda nijedan poglavica od Papue Nove Gvineje do Vasingtona i Pariza ne bi odoleo. Moderno doba je to ucinilo toliko uobicajenim da se razdvajanje sporta od politike i moci, posebno u fazi proslave pobede, smatra nedostatkom "demokratskog slifa".

Delo nasih kosarkasa iz Atine je vise i od svakodnevne upotrebe. Jugoslovensko drustvo je toliko razdrobljeno i "ometeno u razvoju" da prosto vapije za nekim minimumom unutrasnje solidarnosti. Bar one koja bi se mogla pokriti totemima zajednice: grbom, zastavom i himnom.

Jos su nasi fudbaleri proslog meseca u Francuskoj izazvali reakcije zbog odnosa prema himni. Zaista, na neki nacin bilo je tuzno gledati kako se i crni i zuti, i podanici starih i novig drzava, i temperamentni juznjaci i hladni severnjaci hvataju za srce kad krenu prvi taktovi njihovih himni - a nasi se krevelje, beie i domundjavaju te kao od bede cekaju da "Hej Sloveni" utihne. Da se pomisli kako ce neki i od njih, poput Zvonimira Bobana, izjavljivati kako ih je teralo da igraju u reprezentaciji.

Cestitke

Nije, naravno, to sto im se nije dalo prevaliti preko usana "Zivi, zivi duh slovenski" direktno upropastilo nas drim tim u Francuskoj, ali je to bio indikator da oni momci nisu mogli ni zamisliti razliku izmedju obicnog navijackog urlanja na stadionu i - delirijuma citave nacije.

Za razliku od njih, druga polovina "zlatnih cileanskih decaka", sada reprezentacija Hrvatske, to je mogla i uzletela je na nebo. I nasi kosarkasi su pripremljeni da to mogu.

Ako ce posle svega sto se zbilo na Kosovu biti pregovora, a vec preovladjuje takvo uverenje, onda se ovaj susret nasih kosarkasa i nase drzave moze uzeti kao pocetak "sleganja tla, zla i besnila". Prvi put su stigle cestitke bez stranackih podmetanja i pokusaja da se preko reprezentacije svih gradjana SRJ i RS (!) razracunava sa politickim protivnicima: od Mila Djukanovica i Direkcije JUL-a, Vuka Draskovica i Saveznog odbora SUBNOR-a ("Smelo na svetskom tronu pevajte himnu svoje domovine i drzite njenu zastavu bezbroj puta. To je zastava pod kojom su se borili za cast i slobodu svoje domovine vasi dedovi i ocevi"), od Momcila Krajisnika i Milorada Dodika ("Svojom velikom pobedom ste na najbolji nacin potvrdili da srpski narod u ovim teskim vremenima moze i ima cemu da se raduje i nada"), od generala Momcila Perisica i Zorana Djindjica, Zivka Soklovackog i Biljane Plavsic, Filipa Vujanovica i Jugoslovenskog pokreta Crnogoraca...

Covek u normalnoj zemlji bi rekao: Boze, pa kakvo je to dostignuce da sportista peva svoju himnu i da politicari salju prvacima sveta uljudne cestitke?! U SRJ i medju danasnjim Srbima - jeste.

Slobodan Reljic

NIN JE VASA TRADICIJA!

ISKORISTITE MOGUCNOST I PREPLATITE SE ZA NIN!

GODISNjA PRETPLATA ZA INOSTRANSTVO

dostava obicnom postom 270,00 DEM

dostava avionskom postom 420,00 DEM

ili protivvrednost ostalih valuta

Pretplata se vrsi preko DEUTSCHE BANK AG Frankfurt/M (BLZ 500 700 10)

na racun EKSIM BANKE,

Beograd, br.935 92 58 u korist NIN, Cetinjska 1,

11000 Beograd, Jugoslavija

NIN SE CITA I CUVA!



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.