2489, SEPTEMBAR 10 1998

(nastavak sa prve strane)

KOSOVO

SPORNI SPORAZUM

Kako su se Slobodan Milosevic i Ibrahim Rugova, uz posredovanje americkog ambasadora Kristofera Hila, saglasili da se definitivno resavanje problema Kosova odlozi za naredni - milenijum

Koferi Kristofera Hila, specijalnog americkog izaslanika za Kosovo, miruju ove nedelje u Vasingtonu. Njihov sadrzaj, pa i sama licnost americkog ambasadora u Skoplju, predmet su neprestanih rasprava ne samo u srpskoj i albanskoj javnosti. Postoji li vec na papiru stvarni sporazum o privremenom statusu Kosova u naredne tri do pet godina? Hoce li vec za tri meseca Albanci i ostali gradjani Kosova izaci na zajednicke izbore, prve u kratkoj iztoriji Savezne Republike Jugoslavije? Da li je Hilova pozicija jedinog stvarnog pregovaraca u pitanju, a Kontakt grupa ponovo u krizi? Kakve konkretne posledice sporazum o kome se govori moze imati po sve aktere kosovske krize?

Ideja

U saopstenju predsednika SRJ Slobodana Milosevica u kome je "privremeni sporazum" prvi put promovisan, navodi se da sto pre treba obnoviti dijalog "kako bi se postigao sporazum, na osnovu koga bi bilo moguce uspostaviti odgovarajuci stepen samouprave, koji podrazumeva ravnopravnost za sve gradjane i nacionalne zajednice" te da "ucesnici dijaloga treba da izraze svoju spremnost da nakon odredjenog perioda od na primer 3-5 godina, analiziraju funkcionisanje sporazuma koji postignu" i na osnovu medjusobne saglasnosti ga poboljsaju. Sve je plasirano zapravo vrlo uslovno, na nivou nacelnog predloga o kome tek treba razgovarati. Bez obzira na to, stvar kao da je prihvacena zdravo za gotovo, i "jednodusna podrska inicijativi predednika Milosevica" u jednom trenutku budila je secanja na vremena "Odjeka i reagovanja" ili citanja telegrama gradjana na RTS, s tim sto je u reziji drzavnih medija ukljucivala ruske ministre, Sisela, Kinkela, italijanske parlamentarce, generalnog sekretara NATO-a Havijera Solanu... Srpski radikali jedini su stvar minimizirali, svodeci je zbog sopstvene iskljucenosti na neformalno caskanje, a oni na albanskoj strani potegli su krupne reci sve do "izdajnika" i "kapitulacije".

Mnogo buke oko papira koji jos niko nije video, kako zbog toga sto ozbiljni pregovori podrazumevanju tajnost i vrlo mali broj ukljucenih ljudi, tako i zbog mogucnosti da papir zapravo jos i ne postoji. Prema Fehmiju Aganiju, sefu albanskog pregovarackog tima, rec je samo o ideji da se po mogucnosti iznadje neko privremeno resenje. "Postoji samo neki prednacrt za smirivanje stanja i stvaranje kakvih-takvih odnosa u tom privremenom resenju. Dakle, ne postoji nikakav plan, a jos manje se moze govoriti o nekakvim sporazumima," objasnio je on naglasavajuci da je osnovna zamisao da Kosovo samoupravlja u tom periodu, ali je citav projekat pod velikim znakom pitanja jer su predstave dveju strana o modalitetima takvog samoupravljanja vrlo udaljene.

Interesovanje, velika ocekivanja i uzbudjenje su medjutim logicni, jer sukob albanskih odmetnika organizovanih u UCK i druge paravojne formacije i srpske milicije dobija sve sire razmere. Humanitarna katastrofa predstoji stanovnicima koji su napustili svoje domove, ciji se broj procenjuje i do 265 000, a otkrivanje mesta surove masovne egzekucije preti daljom radikalizacijom i ulaskom u vrtlog spirale nasilja iz koje je tesko videti izlaz. Bilo kakva obostrano prihvacena inicijativa u takvim okolnostima ima veliku tezinu.

Pruzena ruka u Milosevicevom saopstenju iscitava se i u formulaciji kojom se predstavnici politickih partija Albanaca opisuju kao "opredeljeni za medjusobno razumevanje i toleranciju". Direktno zalaganje Ibrahima Rugove, koji u pregovorima predstavlja albansku stranu za postizanje prelaznog sporazuma, sto bi bilo "od velike vaznosti za sve zitelje Kosova" i cime bi se "zaustavili negativni i tragicni trendovi", moglo bi da znaci okoncanje jedne faze sukoba.

Iako se radi samo o dobrom proceduralnom koraku napred, kako je postignutu saglasnost definisala americki drzavni sekretar Madlen Olbrajt, u umetnosti pregovaranja to je znacajan korak koji podrazumeva uspostavljanje opsteg okvira za vodjenje pregovora, pocetak napustanja usancenih pozicija, utvrdjivanje redosleda poteza, nacela rada u daljem toku pregovora...

Sadrzina

Detalji sadrzine citave inicijative predmet su brojnih spekulacija. Sam Hil ih nije iznosio, osim sto je, prema agenciji FoNet, izjavio da su kosovski Albanci i Beograd saglasili da se odloze pregovori o konacnom statusu Kosova za najmanje tri godine. Tokom tog perioda Beograd bi se saglasio da se odrze izbori i daju Albancima autonomne institucije, ukljucujuci izvrsnu, predstavnicku vladu i bezbedonosni aranzman. Raspored ambasadora Hila u Vasingtonu je, kako je NIN-u receno, vrlo prenapregnut, pa bi intenzivne konsultacije unutar americke administracije mozda mogle doneti nekakav konkretniji radni papir za sledecu turu posrednih pregovora Beograda i Pristine.

Albanski pregovaraci svoj zahtev opisuju kao najblizi protektoratu. Jedan clan Rugovinog pregovarackog tima je izjavio da je "moguce da se o Kosovu ne govori ni kao o pokrajini, ni kao o republici", ali da je neophodno da se "Kosovu obezbedi rad demokratskih institucija, parlamenta, vlade, sudstva", kao ravnopravnih ili potpuno samostalnih institucija. Funkcije federacije bi bile iz oblasti jedinstvenog trzista, spoljne trgovine i odbrane. Ilijaz Kurtesi, takodje clan pregovarackog tima, kaze da se na prelaznom sporazumu radi i radice se ozbiljno. Sledeca faza je obustava nasilja, povratak raseljenih i izbeglih i popravljanje humanitarne situacije. "U trogodisnjem periodu trebalo bi da se rese neka sustinska pitanja - funkcionisanje skupstine i njenih organa, pravosudja, organa bezbednosti, obrazovanja zdravstva i privrednog razvoja", rekao je Kurtesi. Naglasio je da o sustinskim resenjima nije korektno sada govoriti, da predstoji strpljiv rad, i da usvajanje sporazuma pretpostavlja raspisivanje izbora na Kosovu i medjunarodne garancije.

Kako novinari nemaju ozbiljne kanale informisanja o Milosevicevim planovima, jedina spekulacija koja je za sada u opticaju je navodno njegovo uputstvo vladi za izradu plana za raspisivanje izbora za skupstinu Kosova. Prema "Glasu javnosti", vlada bi svoj predlog dostavila Milosevicu, odnosno srpskom pregovarackom timu, koji ce usvojiti konacan predlog srpske strane. Trenutno aktuelna Miloseviceva uopstena formulacija "odgovarajuci stepen samouprave" medju Albancima se vecinom dozivljava kao kamuflirani pokusaj ocuvanja sadasnjeg pravnog statusa pokrajine. Domaci eksperti koje je NIN kontaktirao pretpostavljaju da je za Milosevica i njegovu stranku i dalje aktuelan svojevremno povuceni nacrt zakona o lokalnoj samoupravi koji predvidja dvodomne skupstine opstina i pokrajine.

Skeljzen Malici, analiticar iz Pristine, komentarisuci najavu sporazuma procenjuje da je dogovor nacelne prirode, i da ce konkretizacija ici vrlo tesko. Obnavljanje demokratskih institucija je vrlo vazno, u dogledno vreme ce uslediti_kosovski izbori, ali ce pitanje pravnog kapaciteta ostati otvoreno.

- Verovatno ce se desiti kao sa skolama, kada je dogovoreno da se djaci i studenti vracaju u zgrade, ali ne i po kom programu da rade i u okviru koje drzave. Albanci ce verovatno insistirati da u te tri godine ucestvuju samo na kosovskim izborima, a doci ce i do nekih ekonomskih aranzmana, oko koriscenja Trepce i slicnih pitanja. Nije toliko vazan sam dogovor, nego ko ce biti garant, koliko ce biti prisustvo medjunarodne zajednice - prognozira Malici, tvrdeci da ce se raditi kao prilikom "uterivanja" Republike Srpske u BIH, odnosno da ce Kosovo biti kao Palestina - pregovori se nastavljaju, ne zove se drzava ali ima tu tendenciju...

Autorstvo

Skeljzen Malici smatra da ideja o privremenom sporazumu nije Miloseviceva, jer je on zapravo pripremao teren za podelu, vec da je to plan Amerikanaca u koji su oni ugradili svoja iskustva iz Palestine.

Milosevicevo autorstvo osporeno je sa vise strana. Moskovski list "Sevodnja" objavio je izjavu prvog zamenika ministra spoljnih poslova Rusije Nikolaja Afanasijevskog da je Rusija model koji je primenjen u Ceceniji "odavno preporucila Kontakt grupi, predsedniku SRJ Slobodanu Milosevicu i lideru albanske vecine na Kosovu Ibrahimu Rugovi".

Albanski pregovaraci govore o idejama koje je izlozio ambasador Hil, a ne o Milosevicevoj inicijativi. Clan prethodne pregovaracke grupe G-15 rekao je ovom novinaru da je sada to Hilova inicijativa, nacinjena iz zelje da nesto ucini nerealno brzo i proslavi se.

- Stejt department je pravi Holivud, odnosi su losi a Hil tamo uopste nije omiljen. Ko zna sta je on "dilovao" sa Milosevicem da bi izgledalo kao da Milosevic prvi saopstava plan - rezigniran i sumnjicav je ovaj Albanac koji je pre izvesnog vremena boravio u Americi. On istovremeno tvrdi da je albanska strana jos u maju sugerisala koncentrisanje na privremeno resenje. Ti predlozi su bili bazirani na shvatanju SRJ kao nepriznate, nedemokratske i nedovoljno institucionalno utemeljene drzave, koja nije integrisana u evropske tokove i kojoj preti odvajanje Crne Gore. U toj varijanti Albancima bi odgovaralo da sacekaju rasplet, odnosno zavrsnu fazu raspada nekadasnje SFRJ.

Radikalnije struje u okviru albanskog pokreta s jedne strane optuzuju Rugovu sto ima poverenja u Milosevica, jer ce ga, kazu, prevariti kao i sa sporazumom o obrazovanju, a sa druge strane dovode u pitanje i samu pregovaracku poziciju Hila... Politicki predstavnik Oslobodilacke vojske Kosova Adem Demaci izjavio je da ne veruje MiloseviCu, niti veruje u mogucnost da od njega moze da potekne neki ozbiljan predlog. Za americkog ambasadora Hila najpre je izjavio da je prevaren, a kasnije, u svom nediplomatskom stilu i "da SAD treba da odrede novog coveka za Kosovo i da se lise usluga gospodina Hila, koji ne obavlja korektno svoj posao". Na konferenciji za novinare ocenio je da Hil nije uspeo da se izbori ni sa stanjem u Makedoniji, gde stvari takodje ne stoje dobro, a Kosovom treba da se bavi licnost koja "bez ikakvih hipoteka iz Skoplja ili Dejtona, koja nece favorizovati upotrebu i rezultate sile na Kosovu, i time Albance dovoditi pred svrsen cin".

Otpori

Najveca osporavanja postignute nacelne saglasnosti stizu od strane Adema Demacija koji je izjavio da je Milosevicev predlog samo pokusaj da se dobije u vremenu a da se Albanci prisile na kapitulaciju. On je optuzio rezim u Beogradu da na jednoj strani podstice lazni dijalog, a na drugoj nastavlja nasilje u cilju potpunog etnickog ciscenja i razaranja albanske bioloske supstance, pa ce stoga OVK primeniti oblike gerilskog rata. Ponovljeni su preduslovi za ozbiljan dijalog: obustava terora, povlacenje policijskih jedinica i teskog naoruzanja sa Kosova, kaznjavanje onih koji su ucestvovali u ubistvima Albanaca i priznavanje narodne volje na referndumu 1991. godine.

Udruzenje albanskih poltickih zatvorenika smatrace Rugovu izdajnikom, a sekretar Albanskog demokratskog pokreta, Mehmet Hajrizi, izjavio je da bi potpisivanje sporazuma po kome bi Albanci dobili autonomiju u okviru Srbije i Jugoslavije bilo "samoubistvo za Albance! Potpredsednik ovog pokreta, i sam nekadasnji politicki zatvorenik, Hidajet Hiseni u izjavi za NIN je medjutim uzdrzan.

- Ono sto je procurilo u javnost je maglovito i protivrecno, nemamo jos nista konkretno, na papiru. Radi se o idejama i spekulacijama, sto se ne moze komentarisati. U principu niko nije protiv dogovora, kompromisa i mi smo uvek za politicko resenje, ali i protiv jalove politike - rekao nam je Hiseni.

Otpora, doduse ne tako glasnih, ima i na srpskoj strani. Oni se pre svega svode na zahteve za ukljucivanje vlade, Skupstine odnosno javnosti u koncipiranje predloga. Predsednik SPO Vuk Draskovic je postavio pitanje popisa stanovnistva na Kosovu. Visoki funkcioner ove stranke Milan Bozic se zalozio za ukljucivanje Albanaca u izbore na svim nivoima. Momcilo Trajkovic, predsednik Srpskog pokreta otpora sa Kosova, osporio je pravo Milosevicu da bilo sta predlaze, zahtevajuci da sve prodje kroz institucije sistema, i da budu ukljuceni i Srbi sa Kosova i Metohije. "Takav eksperiment moze da dovrsi iseljavanje Srba sa Kosova."

U nekim izjavama moze se primetiti doza trijumfalizma, zelja da se poraz OVK iskoristi bez prostora za davanje predaha. "Smrde sume od leseva", prica jedan Srbin iz Pristine, "jeste da stradaju i nasi, ali sto tek njihovi ginu..."

Srbi na Kosovu smatraju da bi prakticno svaka promena pravnog statusa bila na njihovu stetu. Ukljucivanje Albanaca u sistem, znacilo bi novu politiku zaposljavanja, gubitak mesta u administraciji, obavezu znanja albanskog i njegovo koriscenje na mnogim mestima... U vecem broju mogli bi da opstanu samo u svojim enklavama.

Sporovi

Nagovestaj pomaka u kosovskoj krizi nenadano je medjutim otvorio novu krizu Kontakt grupe. Da li je ambasador Hil sam previse "poleteo" ili SAD imaju stvarnih razloga za ljutnju na evropske saveznike, tek izrecena je teska optuzba da je Evropa okrenula ledja Balkanu ne cineci nista da se zaustavi krvoprolice na Kosovu. Na to je sef nemacke diplomatije Klaus Kinkel optuzio Hila za "cinican i snishodljiv" napad, nedostojan jednog ambasadora. On je zatrazio da Evropska unija hitno imenuje sopstvenog specijalnog izaslanika za Kosovo sto je ociti izraz nepoverenja u americkog izaslanika. Evropljani imaju razloga da budu nezadovoljni ponovnim americkim osloncem samo na Slobodana Milosevica kao pregovaraca, Hilovim radom mimo Kontakt grupe, i zanemarivanjem problema koje Evropa ima sa izbeglicama iz bivse Jugoslavije, posebno sa Kosova.

Hilove optuzbe odbacili su i drugi ministri zemalja clanica Evropske unije, sto agencija Rojter ocenjuje kao "neobicno grubu retoriku medju saveznicima" iza koje se "krije zajednicko razocarenje nesposobnoscu zapadne vojne alijanse da primeni silu ili uverljivu pretnju silom".

Nesloga medju saveznicima moze usporiti zapoceti proces pregovora jer bilo kakav sporazum Milosevica i Rugove podrazumeva medjunarodne garancije. Realno je pretpostaviti da bi prelazni period od tri do pet godina podrazumevo stalno prisustvo medjunarodnog faktora u meri u kojoj bi se Kosovo priblizilo protektoratu ako ne po imenu, onda po sustini.

Posledice

Ideja o privremenom sporazumu odgovara ocito svim glavnim akterima. Ona ne samo sto obezbedjuje predah nego i ostavlja u igri glavne pregovarace Milosevica i Rugovu u narednih tri do pet godina. Milosevicu je to vreme potrebno da bi utisao sopstvenu javnost, pripremio svoju strukturu za promenu atmosfere a zatim i ustava. Moguce je da bi o istom trosku ucvrstio i svoju poziciju prosirivanjem ovlascenja ili uvodjenjem neposrednih izbora za funkciju predsednika SRJ.

Poljuljana pozicija Rugove nesumnjivo bi znacajno ojacala ukoliko vecina Albanaca shvati da nema nacina za obezbedjenje nezavisnog statusa u ovom trenutku. Albanci bi taj period mogli iskoristiti za sopstvenu konsolidaciju, kompletiranje institucionalne i politicke strukture, a mozda i dodatno naoruzavanje.

Cini se medjutim da je prerano ocekivati znak za predah. Na obustavu borbi ne treba privoleti samo Demacija. Moguce je da i srpska strana citavu pricu o pregovorima lansira prvenstveno zarad skretanja paznje sa humanitarne katastrofe koja je sa stanovista medjunarodne zajednice zapravo glavno pitanje na dnevnom redu. Pomocnik americkog drzavnog sekretara za humanitarna pitanja Dzon Satak bio je izricit u ostavljanju roka Slobodanu Milosevicu od samo 30 do 60 dana za njeno prevazilazenje.

Umece pregovora podrazumeva pomaganje stranama u sukobu da postanu svesne cene nepregovaranja. To se postize pretnjom sankcijama odnosno stimulacijom - obecavanjem nekih dobitaka. Zabrana letenja avionima JAT-a tako moze biti samo mali znak upozorenja za dugi niz slicnih kazni. Nejasno je samo sta je stimulacija za Srbe ako Medjunarodna zajednica u sledecih pet godina treba da preuzme Kosovo a ucvrsti Milosevica na vlasti?

Mozda cemo nesto saznati vec u ponedeljak, kada Hil ponovo raspakuje svoje kofere na Balkanu. A mozda on ipak nije jedini pregovarac, ili se bar tome nada i srpska opozicija koja planira susret sa albanskom stranom u Parizu krajem iduce nedelje.

SVETLANA DjURDjEVIC-LUKIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.