REPUBLIKA SRPSKA, IZBORI

ZULFO I KARLOS ODLUCILI

Ako Momcilo Krajisnik vazi za najvjestijeg, Biljana Plavsic za najhrabrijeg, Zivko Radisic za najiskusnijeg, za Nikolu Poplasena bi se moglo reci da je politicki najobrazovaniji medju stranackim liderima u RS

Iznenadjenje se donekle ipak dogodilo, a donio ga je, kazu, Zulfo. Ovo muslimansko ime, koje je gotovo potpuno nepoznato u Bosni a pogotovo van nje, malo ko bi povezao sa predsjednickim izborima u srpskom entitetu, ali da objasnimo... Zulfo, koji se preziva Nisic, bio je jedan od nekoliko kandidata za predsjednika RS koji su bili u sjenci glavnih konkurenata Plavsiceve i Poplasena i za njega su, prirodno, glasali njegovi sunarodnici koji zive u srpskom entitetu ili, prema predratnom mjestu boravka, imaju na to pravo. Zulfo Nisic je tako pokupio onih oko 150 000 glasova koje su svi prognozeri unaprijed bili pripisali favorizovanoj Biljani Plavsic osnovano racunajuci da ce svi nesrpski biraci u Republici Srpskoj upravo njoj dati prednost kao "manjem zlu" od radikalskog protivkandidata.

Sta je, medjutim, navelo ove Muslimane-Bosnjake, pa mozda i Hrvate, da potrose svoje glasove na Zulfu Nisica, koji ni teoretski nije mogao da pobijedi, ostaje da se nagadja. No, vec cirkulise pretpostavka da je Izetbegovic procijenio da je Plavsiceva u tandemu sa Dodikom osvojila tolike simpatije Zapada da je Sarajevo izgubilo status mezimceta medjunarodne zajednice medju tri naroda u BiH. No, koliko god ova pretpostavka mogla da izgleda uvjerljiva, u pitanje je dovodi cinjenica da ista logika nije funkcionisala i kod izbora srpskog predstavnika u zajednickom Predsjednistvu BiH, gdje je po, takodje jos nezvanicnim rezultatima, kandidat Plavsickine koalicije "Sloga" Zivko Radisic pobijedio strancima neomiljenog Momcila Krajisnika.

I mada bi se na tu temu dale raspredati i druge pretpostavke, nedvosmislena je cinjenica da je ubjedljiva vecina Srba u Republici Srpskoj za svoga predsjednika zeljela upravo Nikolu Poplasena i da ce to demokratski svijet morati da prihvati i okane se razmisljanja poput onih o diskvalifikaciji zbog prekoracenja predizborne tisine u susjednoj drzavi. Stavise, upravo takva izborna opredjeljenja bosanskih Srba za najradikalniju nacionalnu opciju medjunarodna zajednica bi trebalo da shvati i kao sasvim prirodnu simetriju sa izbornim rezultatima u Federaciji, gdje su Muslimani listom dali prednost Izetbegovicu nad Abdicem, a Hrvati Jelavicu (HDZ) nad Zubakom. Ko imalo poznaje Bosnu mora mu biti jasno da tri naroda funkcionisu kao spojene posude te da nisu moguce promjene u jednoj ukoliko se odmah ne uspostavi ravnoteza i u druge dvije. Da i ne govorimo o tome kakve posljedice mogu da proizvedu predizborne prognoze visokog medjunarodnog predstavnika za BiH Vestendorpa da od tri ratne nacionalisticke stranke jednoj predvidja pobjedu (SDA), sa drugom je spreman da saradjuje (HDZ), a za trecu se nada da ce izgubiti (SDS).

Tako su koliko Zulfo toliko i Karlos doprinijeli pobjedi Nikole Poplasena, iako ce im sigurno biti neugodniji partner nego Biljana Plavsic. Ne zato sto je veci nacionalista od svoje prethodnice, niti zato sto je odlucniji da se hrabro konfrontira i s komsijama i sa strancima u interesu srpskog entiteta no sto je to bila ona, nego zato sto je pobijedio bez njihove podrske i cak uprkos njihovoj nenaklonosti. Ako Momcilo Krajisnik vazi za najvjestijeg, Biljana Plavsic za najhrabrijeg, Zivko Radisic za najiskusnijeg, za Nikolu Poplasena bi se moglo reci da je politicki najobrazovniji medju stranackim liderima u RS.

Univerzitetski profesor politicke sociologije, dr Nikola Poplasen je rodjen pocetkom pedesetih na vojvodjanskom salasu pored Sombora od roditelja kolonista iz Kninske krajine. Poslije zavrsene gimnazije, gdje je vec bio zapazen po literarnim prvencima u lokalnoj periodici, dolazi na studije u Sarajevo i tu sve do pocetka devedesetih gradi vrlo uspjesnu akademsku karijeru. Bio je poznat kao vrlo darovit, kriticki angazovan i autorski produktivan intelektualac, a privatno omiljen kao veoma lucidan i duhovit, vedar i otvoren sagovornik. Od ljudi koji ga dobro poznaju malo je ko ocekivao da ce ovog liberalnog intelektualca i pomalo boema gradjanski rat u Bosni za kratko vrijeme okrenuti ka nacionalnoj borbi, stranackoj politici i drzavnoj vlasti. Ali, poslije kraceg angazovanja u politickom savjetu SDS-a te sirem rukovodstvu pokreta, sto u ratu sto u miru malo prije toga, Poplasen je od predratnog sarajevskog kolege i prijatelja Vojislava Seselja dobio mandat da formira SRS za BiH odnosno RS.

Zacudo, trebalo je da prodje dosta najprije ratnih a potom i mirnodopskih godina pa da SDS prvi komadic vlasti podijeli sa uvijek lojalnim saveznikom radikalima, koji su u medjuvremenu stasali u najbolje organizovanu stranku u RS zahvaljujuci politickoj vjestini i fanaticnoj istrajnosti Seselja i Poplasena. Proslogodisnja teska saobracajna nesreca odvojila ga je, medjutim, od veceg dijela mandata na prvoj drzavnoj funkciji potpredsjednika parlamenta, a prijetila je opasnost da to bude i od aktivne politike uopste, ali se on, iako jos jedva pokretan, vratio za skupstinsku govornicu i kasnije punom snagom krenuo u nove izbore. I mada su mnogi smatrali da ce, uprkos neospornim visokim licnim sposobnostima, tesko individualno iskoraciti iz kolektivne stranacke sjenke i krupne sjenke glavnog radikalskog lidera u Beogradu, Poplasen je, evo, prije svoje pedesete godine starosti izbio do samog drzavnog vrha.

Predizbornu kampanju je vodio nacionalno pomiriteljski i drzavnicki otvoreno za saradnju sa svim srpskim strankama, medju kojima, kako je s pravom isticao, i nema bitnih ideoloskih, programskih, pa ni politickih razlika. Tesko je utvrditi da li je bas tim stavom osvojio srca srpskih biraca tradicionalno opsjednutih strahom od nacionalnih podjela, ali sigurno je da ce mu postizborna dosljednost tom predizbornom stavu biti veoma potrebna. Novi predsjednik RS suocice se, naime, sa starim odnosom snaga u vlasti nacionalnog entiteta, a prije svega u parlamentu, gdje je savez Plavsickinih narodnjaka, Radisicevih socijalista i Dodikovih socijaldemokrata, koji i dalje moze racunati na podrsku nesrpskih poslanika, cak povecao broj poslanika.

U svakom slucaju, koalicija SDS-SRS opet nece imati natpolovicnu vecinu, a to znaci da ce "Sloga" moci da opstruira predloge za novog mandatara i tako produzava mandat aktuelnog premijera Dodika i njegove vlade sve do raspisivanja odnosno okoncanja vanrednih skupstinskih izbora. Zatim, trio Plavsic-Radisic-Dodik osvojio je vecinu srpske poslanicke reprezentacije u parlamentu BiH u Sarajevu. Nista bitno se nije promijenilo i utoliko sto "Sloga", istina, jeste izgubila mjesto predsjednika RS, ali je zato istovremeno dobila srpsko mjesto u zajednickom Predsjednistvu BiH kojem je cak porasla tezina cinjenicom da ce Zivko Radisic po turnusu postati i predsjedavajuci tog formalno najvaznijeg organa. Ipak, predsjednik Republike je taj koji vodi igru, pa Poplasenu predstoje vrlo slozeni i teski dogovori o novom rasporedu funkcija u vladi i skupstini.

To su, prije svega, dogovori sa SDS-om kao koalicionim partnerom, koji ostaje i dalje pojedinacno relativno najjaca stranka u RS i sigurno pretenduje na primijersku funkciju ili bar funkciju predsjednika parlamenta za svoje prvake Krajisnika i Kalinica. Slijede pregovori sa najblizim po rangu Zivkom Radisicem, koji ce u ime saveza "Sloga" te iste funkcije traziti za svoje koalicione partnere Biljanu Pllavsic i Milorada Dodika. Na dvije funkcije reflektovace, dakle, cetiri pretendenta i teoretski je moguce vise kombinacija. Na primer, da Krajisnik postane premijer a Plavsiceva predsjednik parlamenta ili da Dodik ostane premijer a Kalinic se vrati na mjesto predsjednika skupstine itd. itd., ali na Poplasenu je prije svih da dodje do varijante prihvatljive za sve, cak i uz pomoc vanstranackih kompromisnih licnosti poput Mladena Ivanica.

Problem bi se, naravno, mogao rijesiti i mnogo jednostavnije kada bi socijalisti naprosto napustili "Slogu" i pridruzili se radikalima (i SDS-u), pa vec kruze price da je "srbijanska formula" tema diskretnih konsultacija u Beogradu. Medjutim, iako ce uspon Radisica i Poplasena svakako ojacati uticaj oficijelne matice na politicke pritiske preko Drine, tamosnji radikali i socijalisti ce vjerovatno ostati u dve konkurentske koalicije. Nadati se ne i na dvije nepomirljive strane politickog fronta, jer bi to dodatno destabilizovalo RS i oslabilo nacionalni korpus u cjelini.

Dr Nenad Kecmanovic