2492, OKTOBAR 1 1998

NATO NAD SRBIJOM

INTERVENCIJA PRED VRATIMA

Vojska Jugoslavije najozbiljnije je shvatila pretnje NATO-a raketnim udarima. Poslednji je trenutak da to ucine i drugi ali i stanovnistvo

Nikada pretnje NATO-a nisu bile ozbiljnije. Krstarece rakete "tomahavk" mogle bi da udare po vojnim ciljevima na Kosovu vec u narednih nekoliko dana. To, izgleda, veruju i u samom vrhu drzave. Sanse da se to ne dogodi, prema ovim procenama, nazalost, veoma su male. Pretnju je najozbiljnije shvatila Vojska Jugoslavije i preduzima sve sto je u njenoj moci da efekte takvog eventualnog napada svede na najmanju mogucu meru.

Scenario je pripremila komanda NATO-a u Briselu. U prvom udaru raketa ispaljenih sa americkih brodova u Jadranu mete bi bile polozaji radara i raketnih sistema protivvazdusne odbrane na Kosovu. Misli se na sinhronizovani udar do trideset raketa. Iz toga se, imajuci u vidu americku taktiku upotrebe "tomahavka" (NIN br. 2487 str. 49), moze zakljuciti da je u pitanju izmedju deset i petnaest ciljeva.

Ultimatum

Da li je raketni udar na SRJ stvarno moguc, cak verovatan? Medjunarodna zajednica je, posle visemesecnih pretnji i zahteva, rukovodstvu SRJ ispostavila i ultimatum. Cak i kad bi politicari u svetu poverovali jugoslovenskoj diplomatiji da su zahtevi iz ultimatuma potpuno ispunjeni, NATO, zbog ocuvanja sopstvenog kredibiliteta, posle toliko izrecenih javnih izjava o pripremama za napad, ima jaku potrebu da udar i izvede. S druge strane, ako bi takav udar bio obavljen bez Saveta bezbednosti, to bi Atlantskom savezu dalo novu dimenziju i pomerilo ga jos za jedan mali korak ka poziciji kontrolora, ili kako se kod nas rado govori - svetskog policajca. Iluzorno je zato ocekivati da ce NATO zaobici SRJ kao izolovano ostrvo u svom napredovanju na Istok. Naprotiv, dugorocan cilj NATO-a je da dovede trupe na teritoriju nase zemlje. Moguca prva faza tog plana je raketni udar na kosovske vojne ciljeve.

Izjava u NATO-u da ce se eventualni napad odvijati u vreme kada na potencijalnim ciljevima ima najmanje ljudi da bi se zrtve izbegle ili svele na najmanju mogucu meru, navodi na zakljucak da se udar moze ocekivati nocu ili u ranim jutarnjim satima za vreme vikenda.

Tehnicke karakteristike raketa na izvestan nacin odredjuju vreme napada: ako resenost za udar postoji treba ga izvesti sto pre, dok jesenje atmosferske prilike ne pogorsaju uslove. Lansiranje iz Jadranskog mora podrazumevalo bi da krstarece rakete prelete teritoriju Albanije, a tamosnja konfuzna politicka situacija olaksava odgovore na nezgodna pitanja o suverenosti vazdusnog prostora nad tom teritorijom.

Priprema

I medijska priprema dogadjaja je, izgleda, u toku. "Rojters" je u utorak emitovao zastrasujucu vest iz kosovskog sela Gornje Obrinje: "Prerezanih vratova ili prostreljenih glava, tela kosovskih seljana bila su u utorak jos uvek rasuta u posumljenoj jaruzi, gde su ih, kazu albanski susedi, masakrirale srpske trupe u subotu..."

Reporter dalje opisuje da se licno uverio da je najmanje deset od sesnaest bacenih tela pripadalo zenama, deci i starcima. Sledi detaljan opis, vec vidjen u izvestajima sa ratista u prethodnoj Jugoslaviji: mrtve dvogodisnje bebe sa ranama na licu koje se stropostalo iz ruku mrtve majke, desetogodisnjeg decaka sa prerezanim grkljanom, trudne zene sa prostrelnom ranom na glavi...

"Malo nize u jaruzi stariji par lezi u grubom privremenom okovu. Komsije misle da nisu imali vremena ni da se isprave i pokusaju da trce" - slaze slike reporter. "Usta zene su bila siroko otvorena u izrazu terora i bola. Njeno stopalo je bilo otkinuto, kao da je to ucinjeno nozem, i lezalo je do nje. Mozak coveka bio je odstranjen, posto je ustreljen u glavu, i namerno smesten nekoliko stopa dalje..."

Albanci koji su, po tvrdjenju reportera, poceli da polazu tela u neobelezene grobove, tvrde da su ubice nosile uniforme policije i Vojske Jugoslavije. Nove Merkale su, po svemu sudeci rodjene.

Udari "tomahavka"

Krstarece rakete "tomahavk" postale su omiljeno oruzje americkih politicara.

Raketa AGM-109C, poznatija kao "tomahavk", prvi put je upotrebljena u borbenim uslovima u Zalivskom ratu. Oko 400 raketa je tada ispaljeno protiv Iraka. Jos dva puta posle rata, januara i juna 1993, Bagdad je bio meta "tomahavka". Osim Iraka, Avganistana i Sudana, i Republika Srpska je iskusila udar septembra 1995: trinaest raketa je gadjalo komunikacijska postrojenja. Tamosnji ocevici tvrde da udari, ipak, nisu bili katastrofalni.

Pozicija Vojske Jugoslavije je potpuno jasna. Njen smisao postojanja proistice iz ustavne obaveze da brani celovitost teritorije. Dakle, ona mora da se suprotstavi raspolozivim sredstvima svakom agresoru. Ali, borba protiv krstarecih raketa tehnikom koju poseduje Vojska Jugoslavije nema mnogo izgleda na uspeh. Rakete lete na visini od 30 do 50 metara iznad tla i prate konfiguraciju terena, sto ih cini nevidljivim za radarski snop. Pred samim ciljem iskacu na vecu visinu i usmeravaju se u zadati objekat. Konvencionalna bojeva glava nosi 500 kilograma eksploziva i u stanju je da srusi omanju zgradu. Druga varijanta rakete, AGM-109D, u bojevoj glavi nosi 166 bombica koje se rasejavaju na cilju.

Vojska Jugoslavije bi imala izvesnih izgleda na uspeh ako bi se suprotstavila napadima avijacije. Medjutim, zbog toga NATO scenario predvidja "omeksavanje" raketama u prvoj fazi, a tek kasnije, ako bude potrebno i udare iz vazduha. Istorija nas uci da je posle primenjene takve dve faze prinude u Republici Srpskoj, doslo do Dejtonske konferencije.

Na nasu nesrecu, raketnim udarom se ne zavrsava NATO scenario. U drugoj fazi, koja moze da se i ne dogodi, ako nas politicki vrh pristane na sve ispostavljene zahteve, vazdusnim udarima po protivvazdusnoj odbrani u dubini teritorije SRJ ostvarila bi se potpuna dominacija na nebu. A onda ulaze "mirovne snage"...

Postoji i blaza varijanta ratnih razigravanja, bez upotrebe "tomahavka". Zapad se, izgleda, plasi takozvanog marsa gladnih Albanaca, koji bi mogli da krenu u pohod ka bogatim zemljama Evrope tokom ove zime. Pohod bi se - veruju na zapadu - mogao spreciti kompleksnom i masovnom humanitarnom akcijom na Kosovu i u Albaniji. Humanitarne konvoje obezbedjivale bi vojne formacije. Bio bi to nacin za stacioniranje mirovnih snaga na Kosovu.

ARTUR DEMEK



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.