SLUCAJNI INTERVJU: NEBOJSA JEVRIC

NOVI ZIVOT GRUBANA MALICA

Ko je najvise u Bosni silovao? pitao je americki novinar. Autor "Srpskog ruleta", pristajuci da saradjuje sa svetskim poretkom, odao je ime junaka cuvenog romana "Heroj na magarcu" Miodraga Bulatovica. Tako su oni koji love Radovana Karadzica krenuli u lov i na jednu fikciju...

Lutujuci kroz tunele koji spajaju zeleznicku stanicu sa Dorcolom, skitajuci kroz zapaljene gradove u kojima drze smrt na lancu kao domacu zivotinju, kroz zatvore i kockarnice, napokon, Nebojsa Jevric kroz kanalizaciju ulazi u Francusku 7.

Na zadovoljstvo citalaca, iza sebe je ostavio knjigu prica "Crni kofer", "Bajke" i cetiri romana - "Adamova glava", "Tihi Tat", "Srpski rulet", kao i najnoviji "Heroj na magarcu putuje u Hag".

Redove najcitanijih ratnih reportaza potpisivao je "ovaj momak iz Bijelog Polja, pokazavsi svima kako se postaje srpski Hemingvej", napisala je o njemu Mirjana Bobic.

"Vojska ga obozava. Gde je on, tu su najbolje price", zapisao je Momo Kapor.

Njegova proza je istovremeno proglasavana "vrhunskim antiratnim stivom" ili pak "ratnim huskanjem". A on je, kako sam rece, od svega sto je o njemu napisano, najvise voleo recenicu Ljiljane Sop: "Nebojsa Jevric ne zna da misli ali zna da pise."

Novi Jevricev roman "Heroj na magarcu putuje u Hag" izazvao je veliko interesovanje ne samo kod nas. O skandalu koji je proizveo, pisala je ruska "Nova izvestija", francuski "Balkan info", kao i "Sandi tajms", "BBS" i "Boston Glob". Roman je preveden na spanski, a upravo se prevodi i na ruski jezik.

Vi ste, Nebojsa Jevricu, tako barem kazu, svoju prozu godinama svercovali kao novinarstvo...

- Kada su Beckovic i pokojni Miodrag Bulatovic dolazili u okladi kod Buletove majke Milice, pitala ih je starica:

- Sta bi tamo, djeco, u Biograd radite?

- Pisemo, majko. -

- Pisite, pisite, samo pazite da vas ne uvate.

Pazeci da me ne uvate, i ja sam, po novinama krijumcario prozu kao novinarstvo. "Zum Reporter", skloniste doktora Pacuke, bio je izvan knjizevne vlasti.

Sjedjeli smo po kafanama Bermudskog trougla i gledali kako prolaze ondasnji komsomolci, a sada sorosovci i postmodernisti, mondijalisti... jureci da sto prije udju u literaturu. Svjetsku. Vozili su se u kocijama u koje je bilo upregnuto po sedam sekretara. Gledali smo Pera Popovica Agu, Josipa Debeljaka i nesretnog Josipa Kolumba kako posrcu pod teretom knjizevne velicine drugova koji su donedavno u biografije na koricama svojih knjiga redovno stavljali: Dobitnik nagrade "Sedam sekretara Skoja". Pa lani nesto protiv njih ako smijes.

Takva bahatost je, valjda, nasledjena. Imali smo je od cetrdeset pete.

- Sasenjka Jerkov je postao sekretar kadrovskog legla svemocne UKSK, a odatle se postupno spremao genocid nad mladom srpskom prozom. (On je to zvao "profilisanje kadrova").

I zato su posmodernisti surovo kaznjeni: da citaju sopstvene knjige.

Ja sam studirao knjizevnost kod Ilije Moljka na slobodnom univerzitetu gdje se pitalo: Sto cutis kad valja vikati: optuzujem. Tu je, na Sasinu nesrecu, UKSK bila nenadlezna. Po podrumima gdje smo se skupljali nije imalo slike objesenog Cede, Steve ili Sabana Objesenog. Tako su u selu Pocijevka, u Crnoj Gori, zvali druga Tita.

Izvesnim knjizevnicima smeta sto ste sa sobom doveli i svoje knjizevne junake. Smeta im sto vam ne pada na pamet da se perete...

- Izdrzavao sam se prodajom Cosiceve Pristupne besede, zabranjenih pjesama Gojka Djoga, spavao po liftovima, ilegalisao po studentskim domovima, nocivao u podrumima gdje su se odrzavali sastanci Slobodnog univerziteta, kako i prilici mladom piscu. Kad su dzandari poapsili polaznike Slobodnog univerziteta, pokupili su i mene da svjedocim. Da kazem da je tamo bilo udruzivanja radi neprijateljske djelatnosti. I ja sam pristao.

"Da li je bilo govora o osnivanju grupe?" pitao me je sudija.

"Jes, kako nije!"

"Kada je to bilo?"

"14. decembra, u 19 i 30. Drzala je predavanja Branislava Katic i tada je predlozeno da se osnuje grupa."

"A o cemu je bilo predavanje?"

"O ulozi grupnog seksa u svjetskoj revoluciji", rekao sam.

"Sta je vas i vase prijatelje tamo najvise zanimalo?" pitao je sudija.

"Politicka i tekuca pitanja."

"Koja tekuca pitanja?

"Konjak, vinjak, spriceri", odgovorio sam sudiji i odbio da izadjem iz sudnice dok mi ne daju pare koje su mi obecali da bih svjedocio.

"Ko vam je obecao pare? pitao je sudija Zoki.

"Pa vi, licno druze sudija. Obecali ste mi da platite putne troskove. Dosao sam iz Bijelog Polja."

Poslije toga, jedini izbor koji je ostajao bila je margina. Pisanje o ljudima od kojih su normalni bjezali. Moj prvi objavljeni tekst zvao se "Crveni je fasovao sidu".

Otkako ste se, kako sami kazete, uspuzali uz Terazijski greben, najveca radost vam je bila da povracate Salijeriju u rukav, da mu pisate po cipelama, da ga vucete za nos i hvatate kako cituca i kraduca iz tudjih rukopisa.

- Nocna mora nasih izdavaca je lager lista postmodernista. Nije moja. Ja sam im utekao. Mene ne jure, jer sam bio duboko na dnu gdje te knjizevne velicine ne slaze. Meni ne smetaju - naprotiv. Koriste. Ali sam uvijek volio da ih prstim ne zbog sebe, nego zbog onih koji dolaze.

Ako mi Srbi imamo grijeha pred Bogom, onda je to nepostovanje svog i tudjeg dara. Kad se rodi darovit Jevrejin, svaki Jevrej na svijet osjeca obavezu da mu pomogne. A kod nas na darovita covjeka digne se i kuka i motika - da ga zatuku.

Sto je najgore, ni dara u sebi samima ne postujemo. Da je Tesla rodjen kraj Morave, napravio bi stomak - eliminator, kupio kocije i krenuo po kafanama dok bi para trajalo.

Odbili su da stampaju "Necistu krv", otjerali Crnjanskog, Krakova, Rista Ratkovica... Salijeri rukopolozen na udobno mjestasce ceka da mu ko darovit ne utekne...

Sa Gogoljevim putnim nalogom u dzepu uputili ste se na bosansko ratiste kako biste savladali zanat pisca. Da bi ga u potpunosti izucili, rekli ste da ne smete da bezite sa predavanja, a kamoli sa predavanja koje drzi smrt. Jeste li ga potpuno savladali?

- Pitajte pozvanije. Gabo Markes, poznati svjetski novinar kao i ja, cuo sam iz pouzdanih izvora, napisace prikaz o spanskom izdanju knjige o Don Grubanu (Podnaslov: "Srpski pukovnik Aurelijano Buendija, u ostavci Don Gruban iz Bijeloga Polja, ujaho danas, na starogrckom magarcu Hegesiji u Makondo".)

A ovim pitanjem vi me, nevoljnog, uvlacite i u politiku od koje me je davno izlijecila moja baba. (Prije desetak dana smo je saranili u 94. bog dusu da joj prosti.)

Ja se politickim vucibatinama bavim uzgrednije, nego kamenjarkama sa stajge. Takoreci beletristicno.

Kad prvi put kao segrt nisam zadovoljio kod Cicikova, Nikolaj Vasiljevic me je poslao na doucavanje u Mrtvi dom. Pa, da se kao, vratim.

Da nisam imao dobre veze u Mrtvom domu, nikada putni nalog ne bih dobio. Kad god sam zelio da zbrisem sa ratista - prizivao sam ucitelje u pomoc i ucio ih srpskom ruletu. A oni su me redovno pobjedjivali.

A odavud su mirotvorci, Beogradski krug, zene u crnom, mondijalisti... telalili: ratni huskac. Vrata od utrobe.

Da li ste se predomisljali kada je trebalo da uzmete "putni nalog"?

- Kad ides ulicom i vidis da ti neko tuce majku, nema sta tu da razmisljas. Prvo razbijes gada, pa aposteriori pravis logicku analizu da li je maman nesto zabrljala.

Sto se odlaska u rat tice, nisam imao nikakvih dilema.

Zvuci surovo, ali rat je gozba za pisca.

Rat ste proveli putujuci linijom fronta. Najupuceniji ste, kazu, u to kako je doslo do izdavanja poternice za srpskim Don Kihotom, Bulatovicevim knjizevnim junakom, Don Grubanom od Bijelog Polja?

- Na Pale je stigao neki americki novinar sa namjerom da sazna koji je Srbin najvise bula prevrnuo u Bosni. Bez dvoumljenja sam mu priznao da je to Don Gruban. Kad je izasla potjernica za Karadzicem, na toj potjernici nasao se i Gruban.

Za razliku od drugih optuzenih koji se brane da nijesu krivi, Gruban priznaje sve.

Srbi ugrozavaju americke interese na Balkanu, kazu Jenkiji. Tako je, kaze Gruban, Srbi vode imperijalisticki rat za okupaciju Amerike, kako Sjeverne, tako i Juzne.

Srbi su krivi. - Jesu, priznaje Gruban. Svi Srbi treba da odgovaraju, krivima da se sudi, a ostali po kratkom postupku.

Nijesmo silovali, kazu optuzeni, a Gruban pojase na magarca Hegesiju i polazi za Bosnu da prizna svu musku djecu rodjenu u Bosni za svoju.

Verujete li da ce cim saznaju da je sa vama Grubanov pomocnik komandanta za moral, magarac Hegesija (bistro i valjasto marvince koje je odavno zasluzilo Obilica medalju za demokratske zasluge), Grubanovi neprijatelji - kapitulirati...

- Don Gruban vjeruje, kao i Karl Jaspers, da ne treba izucavati sve filozofe, da je dosta udubiti se u jednog. Gruban je odabrao Hegesiju, jedinog filozofa anticke Grcke cije su sve knjige spaljene. Toliko se udubio u njega da je odlucio da svom magarcu da ime Hegesija i da ga imenuje za pomocnika komandanta za moral.

Nije Aleksandar Makedonski osvojio citav svijet, no njegov pomocnik komandanta za moral - Aristotel, tvrdi Gruban.

Lako je Nemanjicima bilo da stvore carstvo kad su imali Svetog Savu za pomocnika komandanta za moral.

Lako Misicu da ratuje kad je imao Presbiro kao pomocnika komandanta za moral: Slobodana Jovanovica, Jovana Cvijica, Branislava Petronijevica, Jovana Skerlica. Lako i nama bez takvih, zato smo tako i prosli. Gruban je, znajuci to, angazovao svog magarca Hegesiju za pomocnika komandanta... Kad budu to saznali, siguran sam, Amerikanci ce ponuditi kapitulaciju.

Kazete da ste po prirodi plasljivi i da su zato vase pobede vece...

- Onaj ko je za dan slikao po stotinu leseva, mora se plasiti vise od ostalih. Plasio sam se mnogo, ali sam uvijek preceg posla od straha imao. Medju ljude se upisujes kad strah pobijedis. Strah se najvise plasi smijeha. dje dodje smijeh, prestaje strah.

NADjA ANDREJEVIC