2495, OKTOBAR 22 1998

VIZE

GUZVA NA GRANICI

Nekadasnji status Jugoslavije kao otvorene zemlje, u koju se moglo doci i iz nje otici bez vize, istopio se. Danas je ona izolovano ostrvo u Evropi, u nju se tesko ulazi a jos teze iz nje izlazi

Nije bilo tako davno, ni desetak godina, kada se u nasu zemlju ulazilo i iz nje izlazilo bez dozvole koja se zove viza. Medjutim, sa zamiranjem nekadasnje turisticke najezde, zbog svega sto se desavalo u poslednjoj deceniji, doslo je do razvoja "politickog turizma" i SRJ je postala "vruca" destinacija i sa vizom, i bez nje. Doduse, pojavi se poneki silnik koji bi to ucinio i van zakonske procedure i bez ikakve dozvole, ali se NA TO jos ne usudjuje.

Ni posle potpisivanja sporazuma izmedju predsednika SRJ Slobodana Milosevica i americkog emisara Ricarda Holbruka o resavanju krize na Kosovu i Metohiji, koji u sestoj tacki predvidja i punu saradnju SRJ sa Haskim tribunalom, glavni istrazitelj ovog suda Luiz Arbur jos nije dobila nasu vizu, iako je posetu licno najavila.

Vize su u poslednji cas uskracene i ucesnicima medjunarodne konferencije "Emitovanje za demokratsku Evropu" pod pokroviteljstvom Saveta Evrope (Beograd, 2. i 3. oktobar) na kojoj je trebalo da se svetu prezentuje ANEM (Asocijacija nezavisnih elektronskih medija) kao model povezivanja elektronskih medija. Konferencija, prva takve vrste u Jugoslaviji, trebalo je u Beograd da dovede sam vrh Saveta Evrope s Jorgosom Papandreuom, grckim ministrom za evropska pitanja i predsedavajucim Saveta na celu. Shvativsi ovakav potez nasih vlasti kao uvredu, pre svega njemu licno pa onda Grckoj i samom Savetu Evrope, Papandreu je odbio da pod ovakvim okolnostima dodje u Jugoslaviju a konferencija je otkazana.

Restriktivne mere

Nesto pre toga u sedistu OEBS-a u Becu je saopsteno da su jugoslovenske vlasti uskratile ulaznu vizu predstavniku OEBS-a za slobodu stampe Frajmutu Duveu. Duve je trebalo da doputuje u Beograd u nastojanju da pomogne da se ubrza procedura izdavanja viza stranim novinarima koji izvestavaju o Kosovu. Mesec dana ranije EU je saopstila da je zabrinuta zbog onemogucavanja slobodnog pristupa novinara i slucajeva proterivanja, dok je OEBS saopstio da novinare uznemirava srpska policija.

Cak ni barski nadbiskup i primas srpski monsinjor Zaf Gasi u Baru nije mogao da sluzi misu jer jos nije dobio ulaznu JU vizu.

Nije mala ni lista mnogih kongresnih delegacija i istrazivackih misija koje su u ovoj godini bile onemogucene da posete nasu zemlju jer im je ulazna viza uskracena.

Domaci cinici idu tako daleko i tvrde da je za potrebe odbijanja jedne vize u ovoj zemlji cak odrzan i referendum, sto se sada, uoci odobrenja cak 2 000 viza za kosovske verifikatore, pokazalo kao skupo i nepotrebno.

"Postupak davanja viza ove drzave pokazuje koliko mi u stvari idemo ka samoizolaciji", zakljucak je celnice Helsinskog odbora za ljudska prava Srbije Sonje Biserko. "Izgleda da se vodi racuna o tome da ima sto manje svedoka za ono sto se ovde desava, pogotovu na Kosovu. Vize se dobijaju samo kada je veliki pritisak spolja. Kada on popusti, praksa rezima se odmah menja."

Pravno gledano, viza je uslovna dozvola drzave da se udje u zemlju a izdavanje vize je suvereno pravo svake drzave. Drzava moze da izda vizu kome hoce i da je odbije kome hoce. Cak moze i coveka sa ispravnom vizom da vrati sa granice. Radi se o diskrecionom pravu i tu nema nikakvog prekrsaja medjunarodnog prava jer tako postupaju i druge zemlje.

"Treba razlikovati sta je povreda medjunarodnog prava, sta je prekrsaj a sta je politika", kaze Konstantin Obradovic, profesor medjunarodnog prava na beogradskom Pravnom fakultetu. "Medjunarodno pravo je vrlo siroko i prednost je data suverenitetu drzave, odnosno ona sama resava koga ce da pusti u zemlju a koga ne. Diskreciono pravo je veoma jako ali je svaka odluka legitimna. Ukoliko ona ima neke politicke implikacije, validno objasnjenje zasto je postupljeno ovako ili onako mogu da daju samo drzavni organi."

Da su vize i predmet nekih medjudrzavnih transakcija pokazuje slucaj Miodraga Zecevica, bivseg direktora Francusko-jugoslovenske banke u Parizu (JUBMES). Zecevic, vlasnik dvojnog drzavljanstva (francuskog i jugoslovenskog) u Parizu je uhapsen (jer se tamo tretira samo kao francuski drzavljanin) zbog optuzbi koje je protiv njega podnela njegova bivsa banka, ali je ubrzo pusten da se brani sa slobode, bez dozvole napustanja Francuske. Francuski izvori tvrde da je na slobodu pusten "u zamenu za izdavanje vize francuskom ambasadoru u Skoplju, da bi mogao da dolazi na Kosovo". Isti izvor napominje da ta "pogodba" vazi samo za zvanicne delegacije, jer su jugoslovenske vlasti poslednjih dana odbile da izdaju vize nekim francuskim funkcionerima koji su zeleli da dodju u Jugoslaviju na sopstvenu inicijativu.

Nekada nije bilo tako, bar kada je nasa zemlja u pitanju. Propala komunisticka Jugoslavija je sa svim evropskim zemljama i dobrim delom vanevropskih zemalja imala sporazume o ukidanju viza. Jedino su nasi prijatelji Grci i veliki Sovjetski Savez sa nama imali rezim viza. Problema uglavnom nije bilo jer se i u slucaju zemalja s kojima je vazio vizni rezim viza dobijala lako, cak i na samoj granici, prilikom ulaska u zemlju.

Sa raspadom SFRJ mnoge zemlje su pootkazivale ugovore o ukidanju viza, evropske pre svega, izuzev nekih africkih i arapskih zemalja. Valjda iz razloga reciprociteta to je ucinila i nasa zemlja. Za dobijanje vize, poslovne ili privatne, potrebno je popuniti silne upitnike, pribaviti garantna pisma, cak predociti i rezervacije hotela...

Sumnjivi novinari

Recit je primer nase ambasade u Parizu i pokusaj jedne spanske novinarke da dobije jugoslovensku vizu. Izuzetna revnost nasih diplomatskih sluzbenika se ogleda u samom upitniku, jer pored pitanja koje se odnosi na cilj putovanja oni idu i korak dalje - traze i imena ljudi s kojima ce se podnosilac zahteva sastati, kao da se radi o svojevrsnom balkanskom spijunu a ne novinaru. Bas tu, kada su novinari u pitanju, narocito su osetljivi. Za njih je potrebna posebna procedura koja traje nekoliko nedelja, uz obrazlozenje da se konsultacije vrse u Beogradu. U ambasadi cak postoji posebno odeljenje koje se bavi novinarskim zahtevima za vize sto znaci da se ne radi o rutinskoj stvari.

Recimo, novinarima pariskog "Monda" redovno je uskracivana viza uz obrazlozenje da su se svojim pisanjem o Jugoslaviji svrstali u persone non grata u nasoj zemlji. Taj odnos je jednak i prema novinarima koji su se u prolece pojavili sa zeljom da pisu o Kosovu.

Dakle, novinarka madridskog radija, koja je trebalo da u okviru dosijea bezbednosti u regionu napise tekst za magazin Evropske unije "Europ", bila je odbijena direktno na salteru, pre nego sto je njen zahtev i stigao na mesto gde se odlucuje o vizama, uz obrazlozenje da se na Kosovu nista ne desava. Doduse, sluzbenik je rekao da ce zahtev primiti, ali je unapred obecao da od toga nema nista.

Spanska novinarka je, pored odbijanja vize, dozivela i svojevrsno sikaniranje koje se ogledalo u neformalnom saslusanju od strane sluzbenika na salteru konzularnog odeljenja. Morala je da navede imena osoba s kojima radi u fondaciji Evropske unije, da odgovori na pitanja o programu fondacije (sto, inace, nije nikakva tajna), pa cak i na pitanje da li je kineska koleginica disident. Na kraju je nas sarmantni Balkanac sve preneo na ravan koketiranja i to na cistom spanskom jeziku (sto je za pohvalu). Na srecu, Spanjolka se nije zalila svojoj ambasadi, iako se radilo o teskom prekrsaju koji je mogao da prouzrokuje i diplomatski incident.

U takvoj situaciji novinari se dovijaju i put Kosova idu preko Makedonije i Crne Gore. I Spanjolka je otisla u Makedoniju i tamo se susrela sa Albancima koji su bili izuzetno predusretljivi. Stoga ne treba da cudi i nacin pisanja novinara o situaciji na Kosovu.

Ako je za utehu, ni nasi gradjani ne dobijaju lako vize za odlazak u druge zemlje. Evropa se tu posebno istice. Sengenska viza je obavezna za zemlje Evropske unije, a zbog sankcija prema nasoj zemlji ovu vizu je veoma tesko dobiti.

Reciprocitet je ocigledan, uz jednu malu opaku. Zbog njega trpimo samo mi. O silnom broju izbeglica koje ne znaju ni ciji su da se i ne govori. Njihove muke su posebna tema.

Slobodan Ikonic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.