2495, OKTOBAR 22 1998

POLITIKA I MEDIJI

DRZAVNI DEFETIZAM

Posle sveobuhvatne javne rasprave koja nije stigla da obuhvati vrhunske pravnike, novinare i ostale defetiste, usvojen je Zakon o informisanju.

Gotovo istovremeno sa pocetkom turneje irske rok grupe na kosovskim nebesima, sa koje su u Vasington stizali ohrabrujuci rezultati, u Srbiji je poceo beskrajni politicko-patriotski bluz, kojim se zavrsava desetogodisnji period obelezen obecanjem da ce Srbija iz tri dela ponovo biti cela. Period je zavrsen blagim modeliranjem projekta, kojim se nagovestava da bi samo Srbija iz tri dela bila, zapravo, cela, krstarenjem spijunskih letilica NATO (U-2) nad Kosovom i diskretnim susretima jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica sa zvanicnicima zapadne vojne alijanse. Ponasajuci se poput kamiondzije, koji mlati zenu svaki put kada dobije batine u drumskoj kafani, vlast je odlucila da udari na medije.

Samo dan nakon otklanjanja opasnosti od vojne intervencije NATO, zabranjena su tri beogradska dnevnika koja su sirila defetizam i podrivala odbrambenu moc zemlje. Par radio stanica emitovali su tisinu. Akciju "pecateljstva" redakcija listova "Danas" i "Dnevni telegraf" vodio je, licno, pomocnik ministar informisanja Miljkan Karlicic. Izbacenim i gnevnim novinarima pravdao se time da on samo radi svoj posao dok predsednik spava posle napornih pregovora (redakcije su rasturene u "sitne sate", otprilike bas u vreme fajronta). Pred takvim argumentom ni ministar Vucic nije mogao nista; novinari su ga zvali upomoc, ali on mi je preko mobilnog telefona uporno objasnjavao kako ne zna o cemu oni govore.

Hitna pomoc

Nedelju dana kasnije, na zahtev ministra Vucica, usvojen je po hitnom postupku zakon o informisanju. Potpredsednik vlade i lider radikala Vojislav Seselj najavio je da ce Uredba biti ukinuta cim zakon bude objavljen u Sluzbenom glasniku. Ubedljivo najuticajniji list u zemlji je zakon objavio u sredu, ali na faksove zabranjenih redakcija nije stiglo resenje o prestanku zabrane rada.

"Vojna opasnost trenutno je otklonjena. Medjutim, nikada se ne zna kada ce se ponovo Amerikanci odluciti da intenziviraju pritisak na SR Jugoslaviju, kada ce oni odluciti da sporazum, koji je postignut, vise ne vazi. Ali, i tog trenutka kada se odluce na nove pritiske, na nove pretnje bombardovanjem, ponovo ce im biti potrebni lojalni mediji, oni koji ce, iz tzv. dobro obavestenih izvora, sejati strah, defetizam, siriti paniku i na taj nacin uticati na spremnost gradjana Srbije da brane sopstvenu drzavu", rekao je u skupstini Stevo Dragisic, sef poslanicke grupe srpskih radikala.

I pored hitnosti, kako stoji u ministrovom obrazlozenju zakona, odrzana je "sveobuhvatna javna rasprava koja je vodjena sirom Srbije", koja je bila toliko sveobuhvatna da su predlog zakona poslanici videli tek desetak sati pre pocetka sednice skupstine. Bez obzira na te sitnice, obrazlaze ministar Vucic, "nova zakonska resenja u javnom informisanju jesu izraz opsteg konsenzusa".

Blagu sumnju u opsti konsenzus izazvao je sef poslanickog kluba SPO-a Milan Mikovic, koji je zatrazio od Skupstine da ne raspravlja o Zakonu o javnom informisanju. "Pozivam vas, zastitimo ugled parlamenta i poslanika. Ne mozemo da predstavljamo ozbiljne, ili najozbiljnije ljude u Srbiji, kako nam je dato poverenje, a da se ponasamo na nacin koji je apsolutno suprotan izuzetno ozbiljnom poslu kojim se bavimo", rekao je Mikovic. Skupstina je odbacila njegov predlog, a poslanici SPO su napustili parlament.

Clanak i kazna

Ostalo je, medjutim, nedoreceno (preciznije: nije receno nista) zasto je Zakon o javnom informisanju morao da se usvoji hitno. Predlagaci nisu objasnili razloge za zurbu. Ministar Vucic na sednici skupstine rekao je samo da je "predlog zakona o javnom informisanju dat na usvajanje u posebnim okolnostima".Predlog zakona kojim su poslanici posluzeni bio je, zapravo, "preciscena" verzija prvobitnog predloga, starijeg par dana od onog koji je usvojen. Napravljene su "odgovarajuce pravnotehnicke izmene". To jest, kazne su, u proseku, povecane za duplo. Zbog toga je bilo nuzno i uneti izmene u Zakon o prekrsajima - ubacen je clan koji kaze da je, kada je rec o informisanju, moguce izreci i novcane kazne koje su vece od zakonom propisanih.

Usvajanju zakona prethodila je zanimljiva rasprava u kojoj nije receno nista sto se nije i ocekivalo. Najpre nam je Vucic objasnio zasto je zakon u stvari odlican: "Pravo svakog gradjanina da bude slobodno, objektivno i potpuno informisan predstavlja demokratsko dostignuce kojim se malo koja zemlja u svetu, kao nasa, moze pohvaliti. Takva tvrdnja, ma kako nekim izgledala, nije ni neozbiljna, ni neodmerena, vec na najbolji nacin oslikava nasu danasnjicu."

Centralne licnosti trojne koalicije, potpredsednici vlade Vojislav Seselj i Milovan Bojic su, prilikom usvajanja zakona, usli u ozbiljan politicki diskurs koji je poceo i zavrsio se na dilemi da li je vlasnik "Dnevnog telegrafa" Slavka Curuvije "debeovac", "strani spijun" ili podnarednik NATO.

Krsenja ustava

Jedan od najozbiljnijih clanova ovog zakona je onaj pod brojem 27. Tamo pise: "Javno glasilo ne moze u celini ili delimicno prenositi ni odlozeno emitovati radio-televizijski program politicko-propagandnog sadrzaja na srpskom jeziku i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji stranih radio-difuznih organizacija ciji su osnivaci strane vlade ili njihove organizacije, izuzev programa koji se emituju ili odlozeno emituju na osnovu reciprociteta utvrdjenog medjudrzavnim ugovorom." Manji deo problema koji proistice iz ovog clana je taj sto nekakvi "ugovori o reciprocitetu" ovog tipa ne postoje. Bitnije je, medjutim, ono sto stoji ispred: "program politicko-propagandnog sadrzaja". "Ovde nije rec, kako je Seselj najavio, o prostom prevodjenju uredbe na zakonski nivo", kaze za NIN profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Vladimir Vodinelic.

"Clan 27 je direktno suprotan i Republickom i Saveznom ustavu, jer ogranicava slobodu informisanja. Kljucna je neodredjenost pojma 'politicko-propagandni sadrzaj'. To je, prakticno, pojam bez obala, i pod njega moze da se podvede bilo sta. Na primer, i emisija o deci u Svedskoj, u kojoj se prikazuje kako su svedska obdanista sredjena i dobro organizovana, mogla bi da se shvati kao propaganda. Jer, situacija u Svedskoj mogla bi frustrirajuce da deluje na Srbe, i to bi moglo da ih podstakne da razmisljaju o ovoj vlasti. U pravnoj nauci se ovako neodredjeni pojmovi, podlozni zloupotrebama, ne bi smeli dozvoliti, narocito zato sto su predvidjene ovolike kazne", dodaje Vodinelic

A kazne su drakonske. Od 250 000 do 500 000 dinara platice osnivac i izdavac medija, a odgovorni urednik jos 50-150 000 dinara ako postupi protivno clanu 27. S kojim ciljem su ova i ostale kazne uvedene, i protiv koga ce biti usmerene, objasnio je u Skupstini ministar pravde Dragoljub Jankovic: "Sudske statistike beleze pravu poplavu tuzbi zbog napada preko stampe i drugih medija, po pravilu i u najvecem broju onih koji sebe naznacavaju kao nezavisne a kojima se na krajnje bezobziran i do sada nezabelezeno drzak i bezocan nacin napada na cast, ugled i dostojanstvo gradjana. Na prvi pogled ta novcana kazna moze izgledati stroga, ali ona zapravo to nije, jer je drzava duzna da stiti slobode i prava gradjana." Jankovic nije mogao da odgovori sa kojim savremenim evropskim zakonom o informisanju, srpski zakon ima slicnosti. "Vase ponasanje je iznudjeno", zakljucio je ministar, ostavljajuci zbunjene novinare.

"U mnogim odredbama zakon je izuzetno restriktivan, i nikako se ne moze govoriti o pozitivnom pomaku u odnosu na stari zakon", kaze profesor Vodinelic. "Ovo izgleda kao da je pisao neko ko nema veze ni sa pravom ni sa medijima. Trebalo bi da mislimo da nam je vlast jako zlonamerna ako zakljucimo da je sve ovo ucinjeno namerno, da bi se ugusili mediji i popunio budzet."

Blago cudjenje novinara izazvao je deo izlaganja mladog Vucica (pored"sveobuhvatne javne rasprave" i "opsteg konsenzusa") u kojem se govori o starom Zakonu o informisanju koji je donet "pre sest godina" (savezni je donet 1990, a republicki 1991. godine. sada je 1998. godina), a u obrazlozenju, kao novina u zakonu, spominje se i "obavezu evidencije izvora finansiranja ukljucujuci i podatke o finansijskoj i drugoj pomoci iz inostranstva", o kojoj u tekstu Zakona nema ni reci.

Provetravanje levice

Nastup radikalnih julovaca u skupstini nagovestava stvaranja nove politicke scene na kojoj tesko vreme mogu da ocekuju i svi pripadnici establismenta koji su se povremeno usudjivali da pokazu izveznu rezervu prema Zakonu o univerzitetu, udruzivanju Jugoslavije sa Rusijom i Belorusijom i drugim strateskim inicijativima za 21.vek.

"Zabranjivanje medija i citav radikalsko-levicarski juris govori da se vlast i Milosevic osecaju nesigurno. On je do sada, u periodu kada se osecao mocno i kada ga niko nije ugrozavao, bio spreman da ucini neke ustupke. Sadasnji potezi vlasti izazvani su saznanjem da se blizi njihov cas istine, da su potrosili . da je njihova nacionalna i ekonomska politika dozuvela kolapspose. Tezina zabrane nekih medija i zakona o informisanju ne ogleda se u gusenju medija ili u proganjanju novinara, vec u ociglednoj nameri da u ovoj zemlji vise niko ne sme da izrazi nezadovoljstvo. Niko ne sme da posteno odgovori na pitanje kako zivi. Gradjane Srbije, jednostavno, ceka uzasno tesko vreme", kaze za NIN bivsi republicki ministar informacija i kolumnista Dnevnog telegrafa Aleksandar Tijanic.

Samo ponasanje poslanika narodnog jedinstva kao da je govorilo da su uvedena nova pravila igre, koja strogo zabranjuju solisticke ispade i anonimne izlive slobodoumnosti. Na sednici su umesto Nade Popovic Perisic i Milana Beka, ministara za ciji rad ni ostrasceni novinari ne mogu naci prevelike zamerke, za nove clanove Marjanovicevog kabineta izabrani Zeljko Simic i Bogoljub Karic. Potpredsednik SPS Milorad Vucelic se javio za rec, ali je odustao od diskusije.

Posvecenici u tajne velikih politickih magova veruju da bi frontalni juris unazad mogao da se zavrsi disciplinovanjem drzavne bezbednosti, koja je, zahvaljujuci apsolutnoj politickoj sizofreniji, shvacena kao "najliberalnija" drzavna institucija koja se moze meriti sa sluzbama zapadnih zemalja. Mnoge je ovo podsetilo na Seseljevo gostovanje na prestiznoj beogradskoj televiziji "Palma", kada je potpredsednik vlade nagovestio ispitivanje propusta drzavnih organa koji su dozvolili nastanak i jacanje Oslobodilacke vojske Kosova.

Zabrinuti svet

"Sta, zabranjena su tri dnevna lista. To nije u redu", izjavila je zacudjena i zabrinuta supruga Ricarda Holbruka, Keti Morton, clan Glavnog odbora Medjunarodnog komiteta za zastitu novinara. Ona je ocenila da vlast gusi nezavisne medije kako oni, nezavisni mediji, ne bi objavili sta je sve Milosevic potpisao u vezi sa Kosovu. Ne treba iskljuciti mogucnost da uredjivanje medija ima za cilj da odvrati paznju javnosti od rezultata pregovora Milosevica i Holbruka, koji, bar za kosovske Srbe, nisu preterano ohrabrujuci.

Ostaci demokratske javnosti poceli su prigodni politicki kviz u kome se, kao najozbiljnija pitanja izdvajaju - da li je Milosevic, zahvaljujuci kooperativnom pristupu kosovskom pitanju, dobio zeleno svetlo da obezbedi stabilnost na ovom delu Balkana i malo poradi na sopstvenoj stabilnosti ili je rec o logicnom produzetku disciplinskog postupka prema institucijama koje su se prilikom zimskih protesta pokazali nepouzdanim (opozicija, Univerzitet, mediji...).

Ako se u ponasanju ovdasnje vlasti tesko mogu pronaci odsjaji racionalnosti i spremnosti da svojim podanicima obezbedi posao, novac i nesto samopostovanje, onda joj se niposto ne moze osporiti da vodi racuna o interesima opozicije. Ako je do sada uspela pronadje toliko nafte po Vojvodini, ostvari najveci ekonomski rast u Evropi i ubedi pucanstvo da vrhunski patriotizam podrazumave bezanje sa "svih vekovnih teritorija", onda sigurno moze da poradi i opozicionoj stvari. Uredjivanje univerziteta i profesionalnih medija zvuci kao dobar pocetak u akciji koja bi mogla da se nazove prizivanje opozicionih duhova, pri cemu se izmedju oponiranja rezimu i oponenata rezimu ne moze staviti znak jednakosti.

Posebno nezgodan je i 10. odeljak zakona, koji govori o pravima lica na koje se informacije odnose. Zabranjeno je objaviti bilo ciju fotografiju ili izjavu ako ta osoba to nije izricito odobrila! Zamislite situaciju: igra se fudbalska utakmica, i televizija sve snima. Usred utakmice neko vas hvata za rame, i ljubazno pita: "Izvinite, da li mozemo da objavimo snimak dela tribine na kome se i vi nalazite?" I tako od jednog do drugog gledaoca, njih par hiljada. Ili, na primer, hocete da objavite sta je predsednik rekao o zemljotresu u Srbiji, i svaki put telefonirate u Beli dvor i pitate da li to smete da ucinite. I tako dvadeset cetiri puta dnevno, svaka televizija ili radio-stanica, posto i pristanak licnosti za objavljivanje njegove ili njene izjave vazi samo za jedno objavljivanje. A ako se to ne ucini, placa se izmedju 40 000 i 100 000 dinara.

Prvog dana vladavine zakona o javnom informisanju, novinari ozbiljnijih medija mogli bi da zakljuce kako demokratska opozicija, profesionalni mediji nemaju previse razloga za optimizam, dok sumnjiva lica sklona svakojakim zanovetanjima vec sanjaju o ovcama na Novom Zelandu. Nova medijska pravila, medjutim, zabranjuju defetizam.

NIKOLA VRZIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.