2495, OKTOBAR 22 1998

HENRI KISINDZER

STVARNO MOGUCE NA KOSOVU

Na "Forumu 2 000", prosle nedelje u glavnom gradu Ceske, bivsi sef americke diplomatije i dobitnik Nobelove nagrade za mir izneo je svoje poglede o korenima srpsko-albanskih sukoba na Balkanu, o savremenom svetu i novoj ulozi Amerike u resavanju svetskih konflikata

(Specijalno za NIN iz Praga)

Obracajuci se prisutnima na konferenciji sazvanoj na inicijativu ceskog predsednika Vaclava Havela, bivsi sef americke diplomatije i dobitnik Nobelove nagrade za mir Henri Kisinxer je, pored ostalog, rekao:

"Bio sam jedan od diplomata koji su 70-tih pregovarali nakonferenciji u Helsinkiju kada smo nastojali da od ljudskih pravaucinimo u nekoj meri i medjunarodni problem. Ne pominjem to zato stoocekujem zbog toga neko priznanje vec zato sto tada uopstenismo ni slutili sta ce od toga uciniti ljudi kao sto je Havel. Pretpostavljali smo da ce to biti odbrambeni mehanizam zamarginalne slucajeve. A onda se najednom pojavio taj covek, okome dotad niko od nas nista nije cuo, koji se prakticno nijerukovodio nikakvim principom medjunarodne politike, a pri tome jepomogao oslobodjenju ove zemlje.

Da biste uspeli s necim krupnim, morate - oprostite mi na ovomegospodine predsednice - biti pomalo i naivni. Morate ignorisatiprakticne prepreke i morate stalno imati na umu da je svaka velikastvar nekad bila samo - ideja...

Izmedju perspektiva filozofa i drzavnika, proroka i diplomate jedna je razlika koja se ne moze zaobici. Filozof se bavi jasnoscu ideja. Odgovoran je za najbolju formulaciju koju je ustanju da postigne. Najvise od svega je odgovoran svojoj savesti.A pri tome ima privilegiju da svoje nazore moze da menja, razvija.

Drzavnik se ovde susrece s nekoliko nedovrsenosti. Ne moze,osim u nekim izuzetnim slucajevima, da dosegne svoje ciljeve ujednom dramatskom konfliktu. Mora da operise postupno. Svaki njegovkorak je nedovrsen u odnosu na cilj koji treba postici. Velikidrzavnici moraju imati moralno uverenje. Najtezi zadatak svakogdrzavnika jeste da privede svoje drustvo negde gde jos nije bilo.A to mora ciniti uz svest da posledice njegove odluke jos nisujasne. Snagu za odgovarajuca dela moze da crpe samo iz necegasto bih nazvao moralnim kompasom. Iz tog razloga ne prihvatam podeluna realizam i idealizam koja je mozda i u preteranoj meri predmetsavremenih rasprava.

Drzavnik, razumljivo, mora biti realist ali mnogo zavisi odtoga koji sadrzaj daje realnosti, kako je shvata i vidi u postupnom razvoju. Tacno je da je mnogo zlocina ucinjeno u ime realizma. Ali je, takodje, tacno da su mozda jos vise zlocina ucinili proroci koji veruju u apsolutnu istinitost svojih ideja i nisu sposobni da veruju onima koji im oponiraju.

Rekao bih da ni u nase vreme nisu nuzno morali idealisti ilitakozvani idealisti da daju doprinos razvoju covecanstva. Zato mise cini da najveci zadatak nas koji sedimo u ovoj sali i bavimo se problemima savremenosti, jeste razumeti kakav cilj imaju nasanastojanja i kakva sredstva imamo za njegovo dostizanje. Ne govoriti samo o alatima, ali ne zadrzavati se samo ni na otmenim apstraktnim iskusijama o konacnim ciljevima. To je osnovni filozofski okvir u kome bih hteo da se krecem.

Savremeni konflikti

Sjedinjenje Drzave su danas jedina supersila. Ali, to su samo u jednoj i to u vojnoj oblasti. SAD su jedina zemlja koja moze vojnoda intervenise bilo gde na svetu. Medjutim, razlozi u cije se imeocekuje da intervenisemo, nicu sve sporadicnije. Pocinju dabivaju cak i neobicno ezotericni. Sporadicniji su u tom smislu daoruzje koje imamo, a najrazvijenije je na svetu (nuklearni arsenal)nije upotrebljivo u vecini konflikata. A razvija se za slucajevekoje niko ne moze ni da popise. Dosad se u istoriji nije dogodiloda covecanstvo svoju bezbednost zasniva na oruzju s kojim nemanikakvo prakticno iskustvo i kod koga je odnos, da se blago izrazim,izmedju namera, sredstava i ciljeva tesko shvatljiv.

Sledece stvari s kojima moramo da se srecemo takoreci dnevno, na primer u slucaju Kosova, nisu uopste problem sredstava vec problem nepoznatih ishoda. Skoro svaka evropska zemlja, utoliko vise i Evropa zajedno, NATO i da ne pominjemo, nastoji da tamo nametnu svoju volju. Pitanje je, medjutim, koji smisao uopste ima ostvarivanje te volje.

Priznajem da danas ne shvatam koji smisao ima razmestanje bombardera B-52. Izvan je moje moci razumevanja sta oni imaju dacine u etnickom konfliktu na kraju Balkana. Sada postoji prisutna tendencija da se kaze kako je to izazvao ratni zlocinac, imenom Milosevic. Necu izrazavati svoj konkretan stav ovim povodom vec samo opsti pogled. Etnicku krizu na Balkanu ne moze izazvati jedan covek. To je kriza izmedju islama i hriscanstva koja traje vec stotinama godina.

Najpre moramo razmotriti kako odnosi izmedju albanske i hriscanske populacije u tom regionu treba da budu regulisani. Tek onda moci cemo da konkretno govorimo o tome sta je s cim u vezi. Inace, zapocinjamo novi ciklus konflikta u kome ce svaka etnicka grupa traziti izmenu svog polozaja pomocu intervencije spolja ivojnog sukoba. Podrzavam napore koji vode hitnom zaustavljanju nasilja i ubijanja. Resenje nije, ipak, da se samo odmah zaustavi nasilje. Kao sto ni Kosovo nije sustinski svetski problem. Sustinski problem sveta jesu sva drustva koja prolaze kroz ogromne promene s kojima okolni svet nema nikakvo iskustvo.

Globalna kriza

Nisam ekonomist. Jos u vreme kada sam bio clan vlade, tadasnji ministar finansija je, pozivajuci se na moja znanja iz ekonomije, govorio da je to najbolji argument protiv opsteg birackog prava. Ali, on je pokazao svoja politicka znanja kada je u vreme energetske krize 70-ih godina iranskog saha nazvao nacistom. A ja sam godinama, dok se svet pretvarao u jedinstveno trziste i formirala globalna ekonomika u kojoj su ljudi prinudjeni na trpljenje, upozoravao da ce to dovesti do izvesnog debakla jer pojedina drustva nece neograniceno da podnose stradanja.

Sada imamo tu globalnu ekonomsku krizu. Prema mom misljenju, onaj e tako teska jer je resavaju samo tehnicari-ekonomisti, koji se ne obaziru na moralno i politicko razumevanje ljudi pogodjenih krizom. Monetarnu krizu oni su postupno pretvorili u privrednu, a tuposle na politicku. A sada se uveravaju da bez nekakve politicke vizije ne mogu resavati ni svoje tehnicke probleme.

Najhitniji zadatak u sadasnjem vremenu jeste da se pokusa dase nadje koju bi politicku strukturu svet trebalo da ima. Mozemo nekoliko puta vise davati doprinose raznim institucijama,izmisljati ove ili one tehnicke trikove... To, medjutim, nista neresava kada je doveden u pitanje ceo sistem u kome funkcionisu te institucije. I na ekonomskom polju zavrsamo sa istim problemom kao u slucaju Kosova: treba nam nekakva ideja o politickoj strukturi sveta.

Sada se obracam svojim prijateljima filozofima koji ovde cine vecinu. Nije tesko ironicno se kreveljiti na politicare. Ali,problem politicara jeste zaista u tome sto se susrecu samo sa najaktuelnijim zadacima i nemaju vremena da se bave onima koji su zaista najvazniji. Nema, ipak, nikakvog smisla proklinjatipoliticare pre nego sto privucete njihovu paznju na stvari kojeje moguce realizovati. A time dolazim na poslednju tacku.

KOMPJUTERSKA GENERACIJA

Tice se to, pre svega, SAD, jer smo u tome odmakli najvise od svih zemalja. Nasa ljudska svest prolazi kroz takve promene kakve nismo doziveli od pronalaska stamparije. Do tada ste morali sve da ucite napamet. Kada ucite napamet, morate da imate sakralni tekst da bi svi ljudi ucili isto. Kroz epiku ljudska svest je dovedena neizbezno do religioznih dozivljaja. Kasnije su, s pronalaskom stamparije, prosirene granice saznanja koje su sekularizovale drustvo. Ali, sustina knjiga ostaje da je uciti iz njih tesko i da iza toga mora da stoji veliki napor. Tako, na primer, ne mozete procitati svaku knjigu koja je stampana i treba da imate smisao za medjuzavisnost stvari. Ali, citanje ima tu prednost da vas prinudjuje da razmisljate o buducnosti.

Zivimo u vreme kada je citati - lako. Pritisnete dugme. Stil nije vazan. Stil vam pomaze da procitate knjigu. Nemate potrebu za njim kada citate kompjuterski tekst. Mladi ljudi ne citaju mnogo, govorim o kompjuterskoj generaciji. Sada imamo na raspolaganju takvu sirinu znanja kao nikad dosad u istoriji. Oni, medjutim, i ne slute sta to znaci. Nemaju nikakvu proslost i zato imaju velike teskoce s razumevanjem buducnosti.

Imam sinovca koji je studirao na Prinstonu. Jednom je dosao kod mene s kozjom bradicom, a ja sam mu rekao: "Licis na Napoleona Treceg." To bi mogla da bude uvredljiva primedba za nekog ko je prethodno slusao o Napoleonu III. Ali, on nikad za njega nije cuo. Od tada razne ljude pitam za licnosti 19. veka, ali niko od njih,cak ni oni obrazovani, nisu culi za njih. Sta iz toga proizilazi? S jedne strane to moze biti zabavno. Ali, radi se i o ljudima cijece odluke imate ogromne posledice, a koji nikad nisu ni culi zaosnovna kretanja i sukobe u Evropi, medju njima i za onaj na Kosovu. Ili o konfliktu zapadne civilizacije i Osmanske carevine koji je doveo do mnogih ratova. Nije reseno pitanje i na njega nemamo odgovor: nemamo teskoce sa gomilanjem znanja, ali tesko nam je da razumemo njihova znacenja. Ako to ne savladamo, necemo savladati ni vek globalizacije..

Preveo i obradio Milan Lazarevic

Antrfile

PROTIV VOJNE INTERVENCIJE

"Ukoliko hocemo da na Kosovu vojno intervenisemo, moramo unapreddobro da znamo sta zelimo da postignemo. Nije dovoljno samo baciti bombe ili samo dovesti za pregovaracki sto sve sukobljene strane. Moramo znati sta ti ljudi zele i kakvo stanoviste cemo zauzeti prema tome. Moramo imati jasnu predstavu sta ce se dogoditi ukoliko napadnemo, inace takva akcijane bi imala smisla. Ako na sva ta pitanja budemo znali odgovore, i ja cu biti - za vojnu intervenciju."

Ovako je Kisinxer precizirao svoje protivljenje vojnoj intervenciji na Kosovu na mini-konferenciji za stampu u foajeu spanske sale praskog Hrada, gde je odrzan "Forum 2 000".

Mora se znati sa sigurnoscu, takodje, sta ce se dogoditi ako ne budeintervencije, kolike su snage i sredstva potrebni...

Tome je dodao dase moraju znati istorijski uzroci konflikta na Kosovu...

A sto se autonomije albanskog zivlja tice, mora se razmotriti kakva se zeli i kakva je potrebna - na nivou sela ilicele drzave i to, takodje, pre nego sto se zapocne vojna akcija.Kisinxer je jos izneo tvrdnju da kako srpskim, tako i albanskim pristalicama otvorenogsukoba odgovara situacija koja je nastala na Kosovu i zato bi testrane trebalo odvojiti sto pre, pre nego sto se NATO ukljuciu otvoreni gradjanski rat. Dodao je da za sadasnje stanje na Kosovu ne moze biti kriv samo jedan covek - Slobodan Milosevic.

"Moramo znati o cemu se radi u tom boju i ne smemo sve stavitina kartu vojne intervencije", zakljucio je Kisindzer.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.