2497, NOVEMBAR 5 1998

(nastavak sa prve strane)

INTERVJU: ZORICA BECANOVIC-NIKOLIC, MIODRAG LOMA I RADOVAN MIRKOVIC

NOVA UNUTRASNJA EMIGRACIJA
Sta se desava sa Katedrom za opstu knjizevnost i teoriju knjizevnosti Filoloskog fakulteta u Beogradu? 
Pitanje, smatraju nasi sagovornici, treba ovako formulisati: Sta se desava sa srpskom prosvetom i 
kulturom? Odgovori koji slede moraju zabrinuti i zaklete optimiste

"Pre doktorata iz struke ovi mladi ljudi su honoris causa doktorirali iz otpora gluposti i nasilju. Ako bude ostalo nesto za preuzimanje, Katedru za svetsku knjizevnost preuzece dostojni."

Tako govori profesor Vladeta Jankovic, smenjeni sef sada vec nepostojece Katedre za opstu knjizevnost i teoriju knjizevnosti Filoloskog fakulteta u Beogradu, o sagovornicima NIN-a, mladim asistentima Zorici Becanovic-Nikolic, Miodragu Lomi i Radovanu Mirkovicu.

Katedra je ukinuta voljom dekana, profesora Radmila Marojevica. Gospodja Becanovic-Nikolic i gospoda Loma i Mirkovic nasli su se medju onim nastavnicima i saradnicima koji nisu prihvatili poslove u novoj "reorganizovanoj" nastavi. Dekan im je zapretio otkazom. "Ako ostvari pretnju", kaze Djordjije Vukovic (takodje nastavnik na Filoloskom fakultetu), "oterace ljude kojima bi se ponosila svaka velika kultura".

I Zorica Becanovic-Nikolic i Miodrag Loma i Radovan Mirkovic imaju po dve univerzitetske diplome. Sa visokim, najvisim ocenama zavrsili su opstu knjizevnost sa teorijom knjizevnosti. Osim toga Zorica Becanovic-Nikolic zavrsila je i anglistiku. Loma i germanistiku. Mirkovic i klasicnu filologiju. Zatim, svi su magistri i doktorandi, svi su objavili znacajne naucne radove.

U redakciji NIN-a sa njima su razgovarali Milo Gligorijevic, Milivoje Glisic i Marijana Milosavljevic. Prvo pitanje, naravno, ticalo se tih ugovora. Zasto ih nisu potpisali?

ZORICA BECANOVIC-NIKOLIC: Prvi razlog za nepotpisivanje ugovora predstavlja sam Zakon o univerzitetu koji dekanima daje prava direktora preduzeca, sto je u suprotnosti sa akademskom tradicijom po kojoj je dekan, medju redovnim profesorima jednog fakulteta, zapravo prvi medju jednakima. Zakon dekanu ostavlja mogucnost da smanji uvid zaposlenih na fakultetima u proces izbora i reizbora nastavnika i saradnika, i time omoguci tendencioznu kontrolu i tendenciozan izbor predavaca.

Na osnovu Statuta Filoloskog fakulteta vidi se da je Zakon o univerzitetima u Srbiji procitan i primenjen na najrestriktivniji moguci nacin. No, ni to nije srz problema. Dok na drugim fakultetima nije bilo znacajnih reformi i reorganizacija, na Filoloskom fakultetu su brojne katedre, grupe, odseci i lektorati grupisani u pet velikih celina, a nasa katedra postala je deo Katedre za bibliotekarstvo sa opstom knjizevnoscu i teorijom knjizeevnosti

Dakle, prekinuta je tradicija, stavljena tacka na istoriju jedne institucije.

BECANOVIC-NIKOLIC: Katedra koja postoji bezmalo koliko i Univerzitet u Beogradu, i bastini brojna intelektualna postignuca u ovoj kulturi, postala je deo katedre za jednu pomocnu i tehnicku disciplinu! Zatim je najavljena "Komparatistika u osnivanju", sto je nelogicno, jer se mi vec bavimo komparativnim proucavanjem knjizevnosti, a prikljucen nam je, bez ikakvog metodoloskog obrazlozenja, i seminar za drustvene nauke. I najzad, ali ne poslednje po znacaju, dekan Marojevic neosnovano i nedokumentovano tvrdi da se na nasem odseku nisu drzali casovi, sto je neistina, i osporava kompetentnost ljudi cije bibliografije i dosadasnji pedagoski rad ubedljivo govore o njihovoj strucnosti.

RADOVAN MIRKOVIC: Jos ne znam da li mogu da budem optimista ili moram da ostanem pesimista. Izvesnu nadu daje drzanje studenata koji su uputili dva protestna pisma; jedno dekanu Marojevicu, drugo ministru prosvete Todorovicu. Traze da se stvari dovedu u normalno stanje.

Vi ste se nedavno vratili iz Njujorka, gde su vas - kako smo culi - nagovarali da ostanete. Niste ostali 
sto bi moglo upucivati na zakljucak da se nadate boljitku srpskih i jugoslovenskih prilika. Zbilja, sta vi 
ocekujete posle svega sto se desilo na Univerzitetu? Imate li nade?

MIRKOVIC: Bio sam na jednoj strucnoj konferenciji i vratio se usred one galame, u iscekivanju bombardovanja. To mi se desilo i ranije, 1992. godine, kad sam bio na specijalizaciji u inostranstvu. Vesti o pocetku rata u Bosni bile su depresivne, prognoze mracne, ali ja sam se i tada vratio misleci da nam je preostala neka nada i da je to sto pokazuju na TV ekranima samo koncentrat uzasa. Sada mislim da se stvari veoma brzo, gotovo neuhvatljivim tempom zaostravaju. U svakom pogledu. Ne moramo da idemo u politicke aspekte, mada su neizbezni u posmatranju ovoga sto se desava sa Katedrom za svetsku knjizevnost.

Koji politicki motiv mogu imati "reformatori"?

MIRKOVIC: Mislim da su pojedinim profesorima pripisali nepostojecu krivicu. Optuzili su ih da su pomesali politicko opredeljenje i struku.

Niko od vas troje nije u partijama, a oni koji jesu, pripisuju vam politicke motive!

MIRKOVIC: Ne nuzno nama, ja govorim o Katedri kao celini. Niko od onih profesora koji su dosli pod udar dekana Marojevica nije svoja politicka opredeljenja uneo na fakultet. Tvrdnja da to jesu ucinili, moze imati samo politicku pozadinu. To studenti uvidjaju, a jasno im je kolika se steta upravo njima nanosi ovakvim razvojem dogadjaja.

MIODRAG LOMA: Hteo bih da naglasim: na udaru nismo toliko mi, koliko oni nastavnici koji se, izvan fakulteta, kao opozicionari bave politikom. I nasa solidarnost sa njima nije politicka, nego strucna. Nas troje se odista ne bavimo politikom.

Vama se bavi politika!

LOMA: Sve ovo, na kraju, ipak moramo svesti na pitanja struke. Znamo da je reorganizacija fakulteta izvedena veoma nestrucno, a sta ne znamo? Ne znamo kako se dalje, izlozeni ovakvoj samovolji, mozemo baviti svojim poslom, nastavnim i naucnim radom. Mi smo novoj fakultetskoj upravi, na njen zahtev, dali svoje bibliografije na uvid. Iz njih se jasno vide nase kompetencije za ono cime se bavimo. I upravo to je dovedeno u pitanje ovim nezakonitim postupkom, suspenzijom, nasim udaljavanjem iz nastave. No, nismo jedini udaljeni. Neke od nastavnika sada zamenjuju ljudi koji se nisu direktno bavili onim predmetima koje sada predaju.

Tako se zavrsava dekanova prica o kompetencijama?!

LOMA: Barem za sada, strucni argumenti do njega ne dopiru. On pokusava da nas diskvalifikuje generalno, kao celinu, kao katedru, bez ikakvih dokaza.

BECANOVIC-NIKOLIC: Ono sto treba naglasiti, jeste da su reformama dekana Radmila Marojevica dosadasnji status i metodoloski koncept Katedre za opstu knjizevnost i teoriju knjizevnosti ozbiljno ugrozeni, a da se time, posredno, ugrozava i cela kultura jednog naroda koja je, nazalost, vec i bez toga u stanju opasnog i zabrinjavajuceg opadanja. Sta zapravo znaci proucavati opstu knjizevnost? Ovde se ispituje prepletenost odnosa izmedju pojedinih nacionalnih knjizevnosti, istovremeno se posmatraju pojave u dve ili vise tradicija, kao i pojave koje prelaze okvire nacionalne knjizevnosti, poput petrarkizma i bajronizma, recimo. Takodje treba istaci da se ovde knjizevnost ispituje sa svescu o teorijskim i estetickim znanjima koja su uvek pratila razvoj knjizevne umetnosti. Kultura u celini na ovaj nacin dobija ljude sposobne da komuniciraju sa drugim kulturama i da na najbolji moguci nacin, strucno i kompetentno, svetu predstave ono sto je u nasoj knjizevnosti i kulturi originalno i univerzalno.

Strucnjaci za opstu knjizevnost i teoriju knjizevnosti predstavljaju neku vrstu vodica u takvom razabiranju, vodica na putu ka slobodnom misljenju i slobodnom zivljenju, slobodnom razmenjivanju sa drugim kulturama. Bojim se, medjutim, da je to, po svemu sudeci, u ovom trenutku, u ovoj zemlji, najblaze receno, potisnuto. Ali to je kratkovida strategija. Sto se vise budemo izolovali, i sto manje budemo imali ljudi sposobnih za slobodnu intelektualnu razmenu sa svim kulturama, nezavisno od trenutnih politika njihovih zemalja, i od toga da li ih neko klasifikuje kao prijatelje ili neprijatelje, bicemo sve ugrozeniji. Jer, Gete i Sekspir, po prirodi stvari, predstavljaju prijatelje svakog misleceg bica, dok Klaus Kinkel i Robin Kuk to ne moraju nuzno i uvek biti.

Da li dekan treba da objasni studentima koje ljude dovodi umesto vas i po kojem programu ce se 
odvijati studije?

MIRKOVIC: On kaze da su to ljudi dovoljno strucni da nas zamene, ali culi ste kako o tome razmisljaju studenti. U petak su oni izricito rekli, na tribini u Domu omladine, da ne zele ni dodatni rok za ispite, da ne zele skraceni program. Znaju da im je to zapravo medvedja usluga i nece da protrce kroz nastavu i da lako dobiju diplomu.

LOMA: Sama ova reorganizacija, koja je pod novom upravom preduzeta na nasem fakultetu, predstavlja povratak na veoma staro i u medjuvremenu visestruko dopunjavano shvatanje nastave knjizevne istorije. Dakle, prenebregava se knjizevno-istoriografski razvoj koji traje vec vise od stotinu godina i sve sto je u tom razvoju postignuto.

Kao da istorija pocinje od Marojevica...

LOMA: Istorija se nekako vraca u devetnaesti vek, negde u doba oko polovine devetnaestog veka. Pitam: kako mi sada mozemo, u ovoj reorganizaciji, da nastavimo sa modernom, naucno kompetentnom nastavom? Tu mi ne mozemo da nadjemo sebe.

Ne vidim ni kako ce neko ko se metodologijom nikada nije bavio, preko noci postati strucan. Nemam nista protiv novodosavsih kolega. Necu cak ni da raspravljam o moralnosti njihovog poteza, o cinjenici da dolaze na mesta koja su zaposednuta, ali ne vidim da je moguce, barem u nauci, preko noci nesto ostvariti.

Da li vidite neke slicnosti ovih desavanja na Univerzitetu sa desavanjima u drugim zemljama, u 
proslosti? Ima li to neke veze sa populizmom? 

LOMA: To je bilo retorsko pitanje u kome je vec sadrzan odgovor. Naravno, mi znamo sta se zbiva. Ja sam obradjivao razvoj nemacke knjizevne istoriografije u ovom veku i znam da je ovo vec vidjeno. Iskljucivost, zaslepljenost, jeste nesto sto se s vremena na vreme ponavlja, ali nikako ne sme da pokoleba ljude koji se bave naukom i kojima je potrebna sirina pogleda, koji moraju da sagledaju istinu i da govore istinu.

MIRKOVIC: Svi mi ovih godina govorimo o desetinama hiljada ljudi, nasih vrsnjaka koji su procenili da u ovakvim okolnostima za njih u otaxbini nema perspektive. Otisli su, postali emigranti. Mislim da mi koji smo ostali, neki od nas, sada idemo ka stvaranju neke vrste unutrasnje emigracije. Jednostavno, sistem istiskuje iz sebe sve sto je normalno. Nekom silom istiskuje i odredjeni sistem vrednosti ili pojedine vrednosti iz odredjene skale. Na kraju, mi ipak ostajemo ljudi koji ce se i dalje baviti naukom, ali to bavljenje nece biti institucionalno podrzano. Ili ce institucije biti razorene kao sto vec veliki deo jeste. Naucnici ce ostati sami sa sobom ili ce biti prepusteni nekoj vrsti strucnog samoorganizovanja. Neki ce se mozda usamiti i ostati u licnom odnosu prema nauci i prema struci, bez mogucnosti komunikacije i provere svojih ideja. Steta se ne moze sada tacno izracunati, njene zastrasujuce razmere se mogu samo naslutiti.

I na drugim fakultetima su na isti nacin postavljeni dekani kao i na vasem. Na Filozofskom fakultetu 
je dekan postavljen od istog tog establismenta, ali je, ocigledno, drukcije procitao zakon. Zato treba pitati 
sta je iza tih razlika.

LOMA: Opsta knjizevnost je kao ideja, jos od Getea, zasnovana na estetickoj osnovi. Opsta knjizevnost jeste kanon, esteticki kanon umetnicki najvrednijih knjizevnih dela. Kanon poezije. Na nivou nacionalne knjizevnosti vi mozete obrazovati nacionalni knjizevni kanon, ali on svoj puni esteticki smisao dobija tek na nivou opste knjizevnosti, gde se pokazuju doprinosi svih nacija knjizevnom radu. Moguce je da to njemu smeta.

BECANOVIC-NIKOLIC: Imamo mi cime da se poredimo, ali cinjenica je da se u ovoj zemlji poslednjih desetak godina stvara svojevrsna skucenost koja to ne zeli, koja prema onome sto spolja dolazi, oseca veliki animozitet. Da li to proizilazi iz odredjene ksenofobije? Ne zelim da nagadjam, ali cinjenica je da postoje uverenja mnogih ljudi bazirana na strahu od drugog, strahu od stranog.

MIRKOVIC: Postoji neka vrsta unakrsnih veza koje se ne mogu razumeti na studijama nacionalnih knjizevnosti. A to je, cini se, alternativa koju nudi profesor Marojevic.

On hoce sintezu da zameni necim...

MIRKOVIC: ... sto je u sustini prost mehanicki zbir.

LOMA: Da ilustrujemo to sa nacionalnog stanovista. U srpsku nacionalnu ideologiju svakako spada i srpsko pravoslavlje kao specifican deo istocnog hriscanstva. Na prvoj godini ja se bavim Biblijom, na trecoj godini romantizmom. Dakle, kao istoricar knjizevnosti bavim se hriscanskom literaturom. I moja disertacija upravo spaja ta dva predmeta zato sto ispituje hriscanstvo i Helderlina. Jednostavno, ikonu, sliku, Hrista u Helderlinovom pesnistvu. Zasto je sada tu Helderlin zanimljiv? Zato sto je on, po mom dubokom ubedjenju, buduci teoloski obrazovan, uspeo da se vrati izvornom antickom hriscanstvu koje je veoma blisko onome sto je sacuvano u istocnom hriscanstvu i u srpskom pravoslavlju.

Znaci, ono sto znam iz nacionalne ideologije, meni komparativno moze biti od pomoci u tumacenju Helderlinovog hriscanstva. I prigovor da je nas naucni rad lisen svake nacionalne osobenosti, bar sa ovim navedenim primerom, otpada.

Zatvaranje, ksenofobija, samodovoljnost, to je vetar koji ovde duva vec godinama. Iz svega sto ste 
rekli, izlazi da se drama na Filoloskom fakultetu ne moze zavrsiti pre nego sto se zavrsi jedna veca i 
vaznija - u drzavi i naciji. Vidite li vi taj zavrsetak?

MIRKOVIC: Bojim se da u zaista mnogo vecim i dramaticnijim pitanjima od nacionalnog interesa, koja cele protekle dekade potresaju zemlju, zbivanja na nasoj katedri mogu biti samo deo potkusurivanja u banalnim odnosima, ali koji su na visoj skali moci i drustvenog uticaja. I videvsi to, moram priznati da u meni preovladjuje pesimizam, ili ce prevladati. Citave institucije, a Katedra za svetsku knjizevnost jeste institucija u okviru jedne jos vece institucije kao sto je Filoloski fakultet, postaju zrtve sistema u kojem takve vrednosti mogu olako da se puste niz vodu.

LOMA: Ja smatram da nade ima onoliko koliko ima istrajnosti.

Sada pomalo licite na zaverenike. U zaveri sa vama, naravno, trebalo bi da bude i drzava, a ona to - 
preko nekih svojih zvanicnika, izgleda, nece da bude.

LOMA: Ja upravo apelujem na one koji odlucuju o sudbini Univerziteta da razumeju: srpskoj naciji ne moze biti svejedno kako ce joj se i u kom smeru obrazovati deca. Mi smo davali dobro obrazovanje i po nacionalnim i po svetskim kriterijumima. Kod nas je to bilo ujednaceno. Nacionalni kriterijumi su sagledavani u okviru svetskih, a svetski u okviru nacionalnih.

BECANOVIC-NIKOLIC: Na ono vase pitanje, ima li nade ili nema, hocu sada da odgovorim. U svojoj okolini vidim dve vrste drzanja. S jedne strane otpor, s druge mnogo pristajanja. Sve vise i vise se pristaje, sve veci su ustupci. Sve sto nam se desava, poredi se sa vecim nesrecama da bi se zakljucilo: ovo sto se meni dogadja kudikamo je manje od onoga sto su ljudi preziveli u Bosni, u Hrvatskoj. Znaci, mozemo u svakom trenutku da relativizujemo stvari.

Biramo izmedju zla i goreg.

LOMA: To je sindrom uplasenog drustva.

BECANOVIC-NIKOLIC: Normalno je da nam je zivot najvazniji i da su najvazniji nasi bliznji i da cemo gledati kako najbezbolnije da prezivimo. Medjutim, kada nesto rdjavo dodje tako blizu vas, a vi cutite - treba da znate da ce sutra sve biti jos gore.

Vi ste, izgleda, sebe vec videli u unutrasnjoj emigraciji, ali jedan vas kolega rece ovih dana: Ako ne 
budem predavao ovde, predavacu negde u Evropi.

BECANOVIC-NIKOLIC: Nase kolege se dosta dobro snalaze i zaista se uvek moze otici. Ja sam svih ovih godina zivela sa idejom da ne mozemo svi da odemo odavde i da ugasimo svetlo. Drugo, mi postojimo u jeziku. Nasi tekstovi postoje u ovom jeziku.

LOMA: Da se vratimo pomenutom patriotizmu. Zar ima veceg patriotizma od naseg rada na nacionalnom obrazovanju za bedne plate? Lako je biti patriota za veliki novac. Mi smo patriote za veoma male pare i to veoma dugo, citavu jednu deceniju. Ni u tim ugovorima, koji nam se nude na potpis, nije ponudjena garancija nase materijalne egzistencije. Nista. Ne pominje se kako cu biti placen, od cega cu preziveti, od cega kupovati knjige, papir, kako cu nabaviti kompjuter.

Da li se ovde vec otvoreno vodi rat protiv inteligencije? Vasa katedra, je rasturena Elektrotehnickom 
fakultetu profesori se fizicki izbacuju sa nastave. Nije li to svojevrstan rat protiv pameti?

MIRKOVIC: Mislim da je pamet ove zemlje sama sebe podastrla.

Sta ona moze protiv sile?

MIRKOVIC: Tacno je, politicka moc i intelektualna moc prosto ne raspolazu istim sredstvima. Ali mislim da intelektualna moc nije iskoristila sva svoja sredstva. Meni se cini da vlast ide do granice do koje joj se dopusta da ide. Treba zato otvoriti pitanje intelektualne solidarnosti, esnafske solidarnosti srodnih institucija.

Zasto samo srodnih? Zasto, na primer, o vasem slucaju cute uvazene nacionalne institucije?

BECANOVIC-NIKOLIC: Odeljenje za jezik i knjizevnost Srpske akademije nauka i umetnosti jeste reagovalo bas onda kad je sve ovo pocelo da se desava. Ali bio je to jedan, usamljen glas. Cutanje izvesnih institucija, i ljudi, ja objasnjavam postojanjem mnogih protivrecnosti u shvatanjima patriotizma i nacionalnog interesa. Zatim, i kolege koji su izabrali pristajanje, cute valjda zato sto misle da je posle potpisivanja ugovora neuctivo galamiti.

Svaki pad ima neki kraj i ne moze se stalno padati. Moze li nazadovanje izvesnih visokoskolskih 
ustanova da traje i dokle moze da traje?

MIRKOVIC: Meni se namece poredjenje sa komorama "Titanika". Znam da se mnogo tih komora vec napunilo, ali zaista ne mogu da kazem koliko je jos komora ostalo da bi se dostigla kriticna tezina. Jedino vidim da se komore sve brze pune.

Milo Gligorijevic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.