2500, NOVEMBAR 27 1998

NOVI MEDIJI: SRBI U KOMPJUTERSKIM IGRAMA

VIRTUELNI NEGATIVCI

Uloge terorista, zlikovaca, svercera oruza i agresora koji ugrozavaju ostali dobrocudni svet sada su u mnogim produktima industrije kompjuterskih igara koje su preplavile svet najcesce rezervisane za Srbe, a cak i jugoslovenska kosarka se jednostavno ignorise

Jedna od najmocnijih i najprofitabilnijih industrijskih grana na svetu, koja se i najbrze siri, jeste ona koja proizvodi kompjuterske igre. Samo u Americi godisnja zarada na trzistu igara (7 milijardi dolara) uveliko premasuje zaradu filmske industrije od prodatih bioskopskih ulaznica (5,5 milijardi). U Evropi je situacija slicna: samo u Engleskoj zarada u fiskalnoj 1998. godini iznosila je milijardu funti. Ocigledno je stanovnicima razvijenog i bogatog dela sveta sada draze da izgube bar po tri virtuelna zivota dnevno u nekoj video igri, nego da u uzaludnim politickim previranjima i prepiranjima lagano i sistematski unistavaju onaj svoj jedini, stvarni.

Srbija i Jugoslavija su izgubile medijsku trku u svakom pogledu. Atraktivna industrija kompjuterskih igara, kao jedan od novih masovnih medija, o tome mozda i najbolje svedoci.

Aktuelna politicka situacija sa nasih prostora prvi put je u medijima ove vrste bila pomenuta jos 1989. godine, u geopolitickoj simulaciji pod imenom "Balance of Ponjer". Bilo je to vec tada nesto vise od obicne igre, jer je svaki potencijalni igrac stavljen u poziciju prvog coveka velike sile - predsednika Amerike ili tadasnjeg SSSR-a - pri cemu su mu na raspolaganju bila uobicajena ("demokratska") sredstva geostrateskog uticaja: mogao je u bilo kojoj zemlji sveta po sopstvenom izboru da izazove drzavni udar, da se posluzi terorizmom, podstakne pogorsanje ili poboljsanje ekonomske situacije... Program je ("zbog svoje zanimljivosti") dobio titulu "zabavnog softvera godine". A, u toj zabavi nekadasnja Jugoslavija (SFRJ) bila je predstavljena kao zemlja pod snaznim uticajem SSSR-a. Autori su igracima prezentirali informaciju da je Beograd uzivao galantnu (milijardu dolara godisnje) materijalnu pomoc Moskve. Uzgred, pominjano je i Kosovo "kao zona visokog rizika" sa dobrim sansama da postane popriste ozbiljnijih sukoba... Stoga su, po zamisli scenarista, Rusi Srbima jos u ono vreme poslali pet hiljada vojnika (verovatno da donesu onu milijardu dolara), kao pomoc za borbu protiv "albanskih pobunjenika"..

Uzivljavanje u ulogu americkog predsednika je postalo omiljena tema autora kompjuterskih igara i pre "otkrica" Monike Levinski. Naravno, teziste je u takvim geopoliticko- upravljackim simulacijama uvek bilo na rivalstvu sa Rusijom i uspostavljanju "novog svetskog poretka" u sajber prostoru. Jedan od najpreciznijih i najkomplesnijih produkata te vrste bio je "Shadonj President", napravljen pocetkom devedesetih godina. Igracu zavaljenom u fotelju, u virtuelnom Ovalnom kabinetu, na raspolaganju su, kao i obicno, arhive CIA-e i sve ostalo. I podaci o Jugoslaviji predoceni u ovom programu bili su zaista sveobuhvatni - pocev od Titovih "ekonomskih reformi", pa sve do imena funkcionera koji su danas vec davna proslost - Borisava Jovica, Stipe Suvara, Zivka Pregla. Pomenuti su i Ante Markovic i kurs dinara 7:1 za DEM. Prezentirane su i stvarne generalije americke ambasade u Beogradu: adresa u Ulici kneza Milosa i pravi telefonski brojevi.

S pocetkom rata u Bosni scenariji kompjuterskih igara koje pretenduju na realisticnost i aktuelnost sve vise se bave "balkanskim konfliktom". Tako je jedna istoimena igra ove vrste (za kompjuter Amigu), lansirana 1992. godine (delo domaceg programerskog tima "L&M Magic Factordz Group") igrace najpre vratila u vreme raspada Saveza komunista Jugoslavije i raspisivanja prvih posleratnih visestranackih izbora u Srbiji, a igrac je imao zadatak da kao predsednik upravo osnovane stranke pobedi na tim izborima. Koncept simulacije podrazumevao je raspodelu novcanih sredstava za izbore (mediji, turneje, mitinzi), izbor himne ("Mars na Drinu", "Boze pravde" ili "Tamo daleko"), vodjenje spoljne politike prema bivsim jugoslovenskim republikama, susednim zemljama, Americi, Rusiji i EU, resavanje unutrasnjih politickih i ekonomskih problema.

Ali, ono sto zaista nije bilo moguce u realnosti (mirno resenje krize) nisu pokusavali ni autori ove simulacije, pa je "Balkanski konflikt", logicno, vodio u - ratnu opciju. Tako su ratna dejstva JNA bila predstavljena kroz diverzantske akcije, bombardovanja, prodor u neprijateljsku teritoriju. Kao pomocne opcije ponudjeni su drzavni udari, spijunaza, cak i atentat na predsednika koji ne prihvata "mirotvoracku politiku". Krajnji cilj igre bila je nova savezna drzava, priznata kao clanica UN.

Scenaristima kompjuterskih igara koje su se bavile nasim temama najcesce su na umu bile - politicke promene. Tako se u borbenoj simulaciji letenja "F-22 Raptor" firme "Interactive Magic", koja se pojavila prosle jeseni, u scenariju pod nazivom "Bosna" predvidja da ce se decembra 2003. godine Biljana Plavsic sa mesta potpredsednika Srbije preseliti na visu funkciju, smenjujuci sa tog polozaja Slobodana Milosevica. Pominje se porast nacionalistickih teznji kod Srba preko Drine, koje kulminiraju sukobom srpskih demonstranata i policije na ulicama Sarajeva u prolece 2004. godine. Slede nemiri i u Hrvatskoj, a neimenovani americki predsednik u svom obracanju naciji napominje da "SAD moraju jos jednom da se ukljuce i privedu kraju sukob u cijem nastanku nisu ucestvovale". I, salje svoje lovce u pomoc "inferiornim kopnenim snagama protivnika nadmocnih srpskih osvajaca". Igrac seda u virtuelni kokpit F-22, i ima za cilj da suzbije "srpsku agresiju", leteci od Jadrana prema Batajnici i dalje.

Slican cilj, sa nesto drugacijom pozadinskom pricom, imaju i igraci najnovije borbene simulacije letenja "F-16 Multirole Fighter" firme "NovaLogic", koja se na trzistu pojavila pre nepunih mesec dana. Prema tom scenariju, ekstremisticka frakcija unutar Vojske Jugoslavije preuzela je vlast, optuzujuci legitimnu vladu u Beogradu za ekonomske teskoce u zemlji, gubitak vekovnih srpskih teritorija i paktiranje sa stranim silama. NATO i UN, zabrinuti za poremecaj krhkog balansa u regionu, odobravaju akciju ogranicenih razmera protiv ekstremista u nastojanju da ocuvaju vlast legitimne vlade. Baza problematicne grupacije nalazi se kod Panceva. Potrebno je unistiti obliznju elektranu, iako bombardovanje moze da rezultira civilnim zrtvama...

Scenariji kompjuterskih igara koje se bave srpskim i balkanskim temama katkada prosto izazivaju mucninu zbog totalnog iskrivljavanja cinjenica i nepoznavanja geografije, istorije i politickih prilika. Takav je slucaj i sa strateskom simulacijom "Semper Fi". Scenario price pod naslovom "Road to Sarajevo" prepun je besmislenog blacenja svega sto je srpsko, ali stvari postaju zaista tragikomicne u misiji "Battle of Mostar", u kojoj glavni akteri, Rusi sa Volge, preko Travnika dolaze na Siroki brijeg u pomoc svojoj slovenskoj braci, ne bi li tamo sprecili prolazak konvoja americkih trupa za Sarajevo preko Mostara (grada u srpskim rukama), koje treba da ucestvuju u oslobadjanju Tuzle!

Nismo preskoceni ni u istorijskim pustolovinama. Igra "The Last Express" zbiva se, po autorima scenarija, 24. jula 1914. godine, u osvit prvog svetskog rata: poslednji "Orijent ekspres" krece iz Pariza, a medju putnicima su i pripadnici Apisove "Crne ruke" koji svercuju oruzje. Glavni junak, Robert Ket, tokom putovanja stupa u kontakte i sukobe sa licnostima raznih nacionalnosti, ali Srbi su glavni negativci (premda, ne i jedini) i teroristi. Doduse, glavni junak na kraju, ipak, nalazi izvesno opravdanje za postupke grupe Srba, a njihov vodja, Milos Jovanovic, postaje mu prijatelj. Zanimljivo je da je ovo prva i jedina igra do sada u kojoj se, tu i tamo, mogu cuti i dijalozi na srpskom jeziku. Krajnje netipicno, jer u igrama ove vrste po pravilu dominira engleski. Druga kompjuterska istorijska pustolovina u kojoj se Srbi opet bave svercom oruzja je "Titanic: Adventure Out of Time", koja, inace, nema nikakve veze sa Kameronovim filmom. U pitanju je spijunska avantura na legendarnom brodu, za vreme njegove prve i jedine plovidbe 1912. godine, tokom cijeg se zapleta i raspleta namece intrigantna ideja da bi sudbine nadvojvode Ferdinanda i Gavrila Principa (a samim tim i srpskog naroda), mozda, bile drugacije da nije bilo fatalnog ledenog brega!

Ima i igara koje se ne zbivaju na prostorima bivse ili sadasnje Jugoslavije, ali je njihova pozadinska prica, ipak, indirektno vezana za nase nemile dogadjaje. Tako su, proizvodjaci igre nazvane "A4 Netnjork$" angazovali voditelje CNN-a da specijalno za njihove potrebe snime vest o rusenju privatnog xeta imaginarnog industrijskog magnata, negde iznad "onoga sto je bilo Jugoslavija", oko 35 milja od srpske granice. Poslednji kontakt avion je imao sa kontrolnim tornjem u Tirani, a tzv. Skopska vlada (zbog "spornog imena" Makedonije) izdala je saopstenje da nema nikakve vesti o ovom tragicnom incidentu. Potraga je, zakljucuje reporter CNN-a sa lica mesta, skoro nemoguca s obzirom na balkansku krizu. Medjutim, ispostavice se da cilj igre nije spasavanje nestalog industrijalca i sukobljavanje sa vojnicima u nama vrlo prepoznatljivim uniformama. To je samo uvodna prica posle koje igrac moze da nasledi imovinu nesrecnog bogatasa, a vestim upravljanjem moze i da je uveca.

Postoji, ipak, jedan zanr kompjuterskih igara za koje bi se, na prvi pogled, moglo pomisliti da barem u njima moramo biti dostojno predstavljeni. To su sportske simulacije. Medjutim, ni tu nismo imali previse srece. U simulaciji kosarke pretencioznog naslova "Njorld League Basketball", izdatoj 1997. godine, za divno cudo uopste nema jugoslovenskog nacionalnog tima! Stvar je tim gora sto se u uvodnoj spici jasno vidi cuveni Danilovicev kos preko Sabonisa sa Evropskog prvenstva 1995. godine, mada su se autori i pored toga drznuli da nas - ignorisu! Nesto bolje smo prosli u zvanicnoj simulaciji ovogodisnjeg fudbalskog prvenstva "Njorld Cup 98". Naime, u izradi ove igre programeri su ulozili znatan trud da virtuelni igraci budu sto slicniji svojim zivim uzorima, kako po nacinu igre tako i po izgledu. Tako su, na primer, u brazilskoj reprezentaciji jasno prepoznatljivi Ronaldo i drugovi. Medjutim, jugoslovensku reprezentaciju sacinjava, nazalost, 11 potpuno identicnih i bezlicnih plavokosih momaka, mada se za utehu mogu prepoznati karakteristicni Mijatovicev prodor ili Savicevicevi driblinzi tokom utakmice.

Od jugoslovenskih sportista u kompjuterskim igrama najbolje su prosli Divac i Danilovic, zahvaljujuci svojim NBA angazmanima proteklih godina. "EA Sports" (proizvodjac igre "Njorld Cup 98") svake godine na trziste izbacuje aktuelnu verziju svoje kosarkaske simulacije "NBA lige". I tu je postignuta maksimalna realisticnost u kompjuterskom "kloniranju" igraca, pa je zaista uzbudljivo provlaciti xojstikom malog bradatog belca u dresu "Strsljena" izmedju onih silnih crnaca. Tako su nasi "ambasadori dobre volje", na kraju, jedini koji nas sada dostojno predstavljaju cak i u kompjuterskim igrama.

NENAD VASOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.