2501, DECEMBAR 3 1998

NEDELJNIK

GENERAL PERISIC

Ljudi se u nasoj politickoj kulturi prepoznaju i po tome kako odlaze. Vecina se pakuje cuteci, ostali se pitaju sta to bi!

Oni koji cute, racunaju na milost povratka. Dogodi li se da se neko i vrati, on ce, opamecen, dublje da cuti na izmisljenoj duznosti.

Ko je jos odbio izmisljenu duznost!

Cinjenica da general pukovnik Momcilo Perisic nije pristao na nistavnu lagodnost savetnicke fotelje otkriva ne samo moralno, nego i nacionalno odgovornu licnost. U tome i jeste sustina nesporazuma sa Drzavnim vrhom; Drzavni vrh je od generala trazio da deluje pragmaticno i dnevno, general je insistirao na strateskim zamislima u odbrani dramaticno ugrozenih nacionalnih interesa.

Perisic, dakle, nije pristajao na ulogu generala za dnevnu upotrebu. Zato je Drzavni vrh, otkad ga je postavio, nastojao da ga smeni. Otvoreno mu je receno: vase je da kazete razumem! Nisu ga smenili ranije, jer je uzivao primetnu popularnost u Vojsci; stitila ga je i bogata i cista ratna biografija. Sam nije hteo da ode, znao je da ce se lako naci naslednik cije ce biti da kaze razumem!

Prema vazecoj skali moralno-politickih vrednosti, doskorasnji nacelnik Generalstaba Vojske Jugoslavije nacinio je nekoliko neoprostivih prestupa. Jedan je politicki neutralizam: "Najteze mi je bilo kada je pretila opasnost da se srpski narod medjusobno sukobi zbog gole borbe politicara za vlast. A to je bilo moguce i vrlo realno". Postarao se da Vojska u tome ne ucestvuje. Drzavni vrh, zakljucuje Perisic (diplomirao i psihologiju), nece se odreci vlasti ni po koju cenu. Dace sve sto se od njega trazi, pa i teritorije, samo da vlada. Gde bi oni uzivali u svom bogatstvu? Nemaju kud! Zato je i pozeljan nacelnik koji ce reci razumem!

Izbornu kradju, svojevremeno, Perisic nije hteo da stiti.

Primio je delegaciju pobunjenih studenata.

Otvoreno je govorio o problematicnom statusu Vojske ("Hrvatski vojnici imaju grejace u rukavicama, nasi nemaju ni rukavice"), i pokusavao je to nekako da sredi, da uskladi barem sa statusom policije.

Kao nacelnik Generalstaba, Momcilo Perisic je Vrhu drzave slao nacrte i elaborate kako da se politicki i vojno, blagovremeno, deluje na Kosovu i Metohiji. Predlagao je racionalna resenja, pozivao se na Ustav... Ali Vrh drzave, rekao je posle, ne voli da ostavlja pisane tragove; ni usmeno mu uglavnom nije odgovoreno.

Zatim je, u nevreme, Vrh drzave trazio od Perisica da robusnije dejstvuje na Kosovu, onda kada su NATO bombarderi vec rulali na pistama u Italiji. "Bila bi to katastrofa, oni jedva cekaju takav izazov", rekao je jednom prilikom. Priblizno tako govorio je i u Gornjem Milanovcu. Taj govor, cini se, bio je presudan da odluka o smeni postane izvrsna. "Zapad se, ne bi zaustavio... Mnogi rukovodioci su sve podredili svojoj koristi i bas ih briga i za drzavu i za institucije". Zna se katastroficne prognoze i jasne dijagnoze u ovdasnjem slucaju se ne prastaju...

Govorio je neprestano o prostackom bogacenju grupa i pojedinaca na vlasti...

Perisic je odavno znao sta mu se sprema. Uporno su mu trazili mrlju na savesti, rupu u biografiji, raskos u kuci, nista nisu nasli. On sam nije hteo da odstupi: hocu da zastitim, govorio je, neke rezultate i neke ljude.

Zato je rasla nervoza na Vrhu. Kod zivog nacelnika, zamenik Ojdanic poceo je ubrzano da prima i vojne i civilne delegacije. Nervozu je do napetosti pojacavala sve dublja netrpeljivost sa Milom Djukanovicem i njegovom opcijom; ni tamo, u Crnoj Gori, posle januarskih izbora i, sa stanovista Drzavnog vrha, nepozeljnih izbornih rezultata, Perisicu nije palo na um da vojno intervenise...

Na kraju je smenjen, u odsustvu, sa 2:1! Protiv je glasao Djukanovic.

Uprkos pomodnim, nepotkrepljenim optuzbama za ratnu grubost, Momcilo Perisic je kao ratni komandant dejstvovao odlucno, no uvek u skladu sa pravilima, vojnickim kodeksom i ratnim konvencijama, u interesu civila. Mostarci su, kazu, zahvalni sto se pre svakog vatrenog dejstva potvrdio da najavi opasnost i ukloni civilni zivalj. Da ih ima, danas bi se, u cilju satanizacije, njegove nepodopstine izvukle iz arhiva...

Hoce li se sa tim moralnim kapitalom general Momcilo Perisic, posle svega, ukljuciti u politiku kao eventualni stozer oko koga bi se mogla okupiti demolirana i demoralisana opozicija - to atraktivno pitanje ovih dana postavljaju kako domaca politicka javnost, tako i narocito ljubopitljivi diplomatski predstavnici u Beogradu. Valja se, naravno, kloniti procena koje su na ovom terenu i u ovim uslovima uvek relativne; nema sumnje da bi svaka opoziciona struja generala Perisica rado privukla sebi, tesko da bi se stavila pod njegov barjak.

Svaka struja bi ga rado upotrebila, u dnevnoj verziji.

Smena generala u skladu je sa opstim kretanjima u drustvu i sa drustvenim ambijentom.

Srbija je ravnodusna, nastavlja se ataraksija; tako su stari Grci nazivali ravnodusje i mirovanje ravno mirnoj povrsini vode.

Srbija cuti. Mirno je i mutno.

MILIVOJE GLISIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.