2507, JANUAR 14 1999

MUSLIMANI U SRBIJI

VISE OD RELIGIJE Drzava Srbija je bila u nekoj vrsti ratnog sukoba sa muslimanima Bosnjacima iz Sandzaka. Stanje na Kosovu se i dalje zateze. Sta nas ceka?

Valjalo bi prvo napisati koliko ih ima. Ali to je vec veliki problem. Bivsa drzava je 1953. godine popisivala veroispovest gradjana, pa onda sve do 1991. nije. A 1991. je predratna godina i deo tog popisa bilo je i to "sto je najveci deo albanskog stanovnistva bojkotovao popis". Koliko, dakle, ima muslimana na Kosovu? Najcesce se zaokruzuje na milion, i do popisa ce tako i da vazi. U Srbiji (sa Vojvodinom) godine 1991. popisano je 249.190 muslimana.

Tri su im centra: Beograd, Novi Pazar i Pristina. Medjusobni odnosi su, najblaze receno, nedefinisani. Odnosi sa drugim verskim zajednicama, pre svih sa Srpskom pravoslavnom crkvom, formalne su prirode. Odnosi prema drzavi su zapusteni i na trenutke napeti. Politicki interesi, u vreme dramaticnog raspada SFRJ, okrenuli su sandzacke muslimane Sarajevu; Albanci muslimani ponasaju se u skladu s procesom koji je doveo do (polu)ratnog stanja i nastojanja da se, bez obzira na cenu, stigne do "nezavisnog Kosova"; beogradski muslimani rasuti u velegradskom ambijentu vaze za lojalne drzavi Srbiji. Ne bi se moglo reci da su uzroci ovim usmerenjima bili iz islama, ali pripadnistvo verskoj zajednici je vazno pri formiranju bazicnih stavova tih grupa. Valjda, odmah iza pripadnistva naciji.

Muslimani su u Srbiji od XIV veka. Sto bi se reklo, od dolaska Turaka. Jezgro se, kako je objasnio Darko Tanaskovic (orijentalista sa Beogradskog univerziteta, a sada ambasador SRJ u Turskoj), "formiralo kroz dugotrajan i slozen proces islamizacije lokalnog slovenskog zivlja raznorodne etnicke pripadnosti", "zatim doseljavanjem s istoka, trajnim nastanjivanjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslovenskog porekla" i "najzad, zadrzavanjem relativno malobrojnih turskih nacionalnih enklava".

"U vreme Berlinskog kongresa (1878) u Knezevini Srbiji zivelo je desetak hiljada (muslimana)." Njihov polozaj regulisan je jos ukazom Mihaila Obrenovica 1868. A da "ne bi bez religiozne utehe bili", predata im je na koriscenje Bajrakli dzamija, koja je i danas jedina u Beogradu. Kad je deset godina kasnije Srbiji prikljucen Nis, u kome je zivelo znatno vise muslimana, propisano je da se "gradjanima muhamedanske kao i gradjanima svake druge zakonom priznate vere" omoguci da "verozakonske obrede veroispovede svoje".

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine zateklo se oko milion i po muslimana (najvise u BiH). Kad se 1991-92. raspadala SFRJ, njihov broj se procenjivao na vise od cetiri miliona.

Alija Izetbegovic, koji ce, bez obzira na sve, jednom verovatno biti ocenjen kao najmarkantniji muslimanski lider XX veka na juznoslovenskim prostorima (vec kao decak je robijao zbog isticanja islamskih uverenja, a kao zreo covek zamalo uspostavio drzavu muslimana u Evropi), pisao je osamdesetih godina: "Postoje samo tri integralna pogleda na svijet i vise ih ne moze biti: religiozni, materijalisticki i islamski. Termin 'religija' u ovom spisu upotrebljava se u znacenju koje on ima u Evropi. Prema tome, izmedju religije i islama ne moze se, sa stanovista ove knjige, staviti znak jednakosti. Islam je vise nego religija." ("Islam izmedju Istoka i Zapada", Nova, Beograd 1988).

Koliko god se mnogima takvo misljenje tada nije dopadalo i koliko god je proizvodilo strah da ugrozava "bratstvo i jedinstvo" i integritet zajednice - ono je, danas se vidi, bilo smislena opomena. Vec jedan ozbiljan prirucnik (Jean-Rene Milot "Islam i muslimani", Zagreb, 1982) potvrdice da kad neko za sebe kaze da je "musliman", zapravo kaze tri stvari: "1. Ja se stalno podlazem i povjeravam Alahu (izrice, dakle, svoj zivotni stav), 2. Ja ispovijedam religiju koja se zove islam. i 3. Ja pripadam kolektivu onih koji ispovijedaju islam."

Da bi se donekle razumele razlike koje to nosi u odnosu na hriscanstvo, ukratko navodimo nekoliko cinjenica. Dakle, pojam svetovne drzave (ustolicene 1787. prvim amadmanom na Ustav SAD, a poznate i kao moderna evropska drzava) podrazumeva odvajanje religije od drzave, verske slobode i gradjanski status nevezan za religijsku pripadnost - nepoznat je tradicionalnom islamu. Izetbegovic nam je to osamdesetih tacno "javio", jer u islamu "ne zapaza se ni jedna teorija koja bi na sistematski nacin isla za odvajanjem religioznog od svjetovnog". "U islamu zapravo nema ni klera ni crkve", te se tako ne moze ni odvojiti crkva od drzave. Istini za volju, dok na doktrinarnom planu stvari tako stoje, na prakticnom planu je doslo do prilagodjavanja pa su i mnogo islamske drzave danas republike, a znacajne promene jasno su vidljive na politickom, pravnom, drustvenom, obrazovnom ili ekonomskom planu u zivotu muslimana.

Da bi se razumeli neki specificni postupci nasih komsija, treba napomenuti i da su muslimani, slicno Jevrejima, "narod knjige". Kur'an je sveta knjiga muslimana, savrsena Bozja poruka, inace verna izvorniku urezanom na ploci na nebu. "Mnogi muslimani uce napamet citavu knjigu na arapskom - koja je duga kao i hriscanski Novi zavet." A da bi se uocila i dalja razlika od hriscanskih konfesija, citiramo: "Dakle, (Kur'an) je sredisnja istina islamskog zivota. To je rijec u kojoj musliman zivi. On je s njom rodjen buduci da se prvog trenutka na usi novorodjenog muslimanskog djeteta prisapne sehadet... Musliman jos dok je dijete uci narocito odlomke Kur'ana, a neke njegove formulacije pocinje ponavljati jos od casa kad moze govoriti. On neprestano ponavlja neka njegova poglavlja u svojim svakodnevnim namazima. On se zeni dok se odlomci iz Svete knjige citaju, a i kad umre, Kur'an mu se uci."

Ramazan, na arapskom ramadan (sto je i neka vrsta neposrednog povoda za ovu NIN-ovu analizu), "deveti je mesec muslimanskog (lunarnog) kalendara". Citav je posvecen strogom postu jer se "veruje da je u tom mesecu bila data prva kuranska objava". Post podrazumeva stroga uzdrzavanja od jela, pica, pusenja i seksualnih odnosa. Sve je ovo dopusteno nocu. "Ramazanski post se zavrsava pojavljivanjem mladog meseca" i tada se nekoliko dana slavi Ramazanski bajram. "Organizuju se svecanosti i razmenjuju pokloni."

Za kraj, samo cinjenica da islam ima dve osnovne grupe vernika (uporedjujuci to sa hriscanskim raskolima, reklo bi se neznatnih razlika): sunite i siite. Muslimani na Balkanu su suniti, kao uostalom i 90 odsto svetske muslimanske populacije.

SLOBODAN RELJIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.