CRNA GORA

Proslavom pravoslavne Nove godine zavrsen je prvi cin omiljenog crnogorskog politickog vodvilja pod naslovom "Godine pocinju januarom". I njeni reziseri i izvodjaci mogu biti zadovoljni, a publici ostaje da vidi sta ce u nastavcima biti sa njenim omiljenim junacima. Naposletku, na platou ispred crkve Sv. Djordjija u Podgorici na doceku pravoslavne ili srpske nove godine ostali su samo oni koje nije pokolebala jaka kisa. "Mora da se onaj gore razljutio na nas i nase svadje, te na poslao ovu kisu", komentarisao je nevoljno jedan od slavljenika rasplet politickog trilera, koji je nedeljama potresao Crnu Goru.

Mitropolit Amfilohije je svoju pomiriteljsku misiju poceo na Badnji dan, okupljajuci i prizivajuci zavadjene celnike stranaka izraslih iz nekada jedinstvene Demokratske partije socijalista. Vladika ih je upozorio da se vjerski praznici ne smiju zloupotrebljavati u politicke svrhe i da to "nijesu dani za diobe, za omraze i za manifestacije politickih i bilo kakvih drugih strasti".

I predstavnik SAD za primjenu Dejtonskog sporazuma Robert Gelbard licno se 13. januara upoznao o tome kako teku pripreme za obiljezavanje januarskih "jubileja" i praznika i time osvjezio svoje proslogodisnje uspomene iz Podgorice.

Odvracanjem SNP-a od novih masovnih okupljanja donekle su ublazeni nimalo optimisticki pogledi reformistickog rukovodstva na 1999. koju su najavili kao godinu raspleta na jugoslovenskom drzavnom nivou i prelomnu na ekonomsko-socijalnom planu u Crnoj Gori. Ove njihove procjene u javnosti nijesu ni izazvale ocekivanu pozornost niti trazenu saglasnost i razumijevanje. Naprotiv, narod je s dozom uobicajenog opreza i s rezervom primio predvidjanja svojih vodja, tim prije sto se njima ne ublazava godinama gomilani strah od gradjanskih sukoba i nastavka ekonomskog i socijalnog propadanja, vec se, stavise, sa njim i dalje racuna.

Strah i u 1999. ostaje glavna odrednica svakodnevnog zivota u Crnoj Gori, s tim sto se sada, na njenom samom pocetku, pojavljuje kao nezamjenjivi sastavni dio politicke taktike u obracunima suprotstavljenih politickih opcija i stranaka. Kad jedni prijete, drugi toboz brane, kad oni napadaju, ovi kao smiruju strasti. Sve zarad gradjana i njihovog mira i bezbjednosti. U vazduhu stalno lebdi prijetnja nekim novim sukobima na relaciji tradicionalnih podjela, kojih bar u Crnoj Gori nije malo i koje je lako podstaci do usijanja.

Tradicionalno lozenje badnjaka na Cetinju u organizaciji Crnogorsko-primorske mitropolije SPC i nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve na dva mjesta istovremeno uz budno oko do zuba naoruzanih brojnih cuvara reda - potvrdilo je cinjenicu da u Crnoj Gori nista nije bez alternative i da svaki dogadjaj ima duboku politicku pozadinu i podrsku, s jedne, i osporavanje, s druge strane, sto u nezavidnu poziciju posebno dovodi drzavne medije. Uprkos dosadasnjoj praksi, ove godine je drzavna Televizija cetinjskim badnjacima i skupovima oko njih dala jednak prostor, iako su glavni gosti mitropolita Amfilohija bili predsjednik Skupstine Svetozar Marovic i predsjednik vlade Filip Vujanovic. Ali, tu su bili i Predrag Bulatovic, Zoran Zizic i Srdja Bozovic, potpredsjednici Socijalisticke narodne partije, da bi na licu mjesta pokazali svoju politicku privrzenost Jugoslaviji i distancirali se od "crnogorskog badnjaka" i "onih koji Jugoslaviji rade o glavi", a koji su se bez politicke elite masovno okupili na stotinjak metara udaljenom Dvorskom trgu na poziv crnogorskog mitropolita Mihaila. I za SNP i za DPS bila je to, cini se, uvertira za docek Srpske nove godine u Podgorici.

Socijalisticka narodna partija prisjetila se pravoslavne, koja se "slucajno" poklopila sa datumom njenih proslogodisnjih demonstracija u Podgorici i pozvala svoje pristalice da se 13. januara okupe na "starom mjestu". Ocigledno je da partija saveznog premijera Momira Bulatovica u medjuvremenu nije smogla demokratske snage i politicke mudrosti da preboli poraz na predsjednickim izborima i vec od ljetos permanentno prijeti da ce "obiljeziti godisnjicu opsteg gradjanskog nezadovoljstva", koje je, podsjetimo, 14. januara uvece eksplodiralo rusilackim pohodom na zgradu Vlade Crne Gore i sukobima sa policijom, uz mnogo povrijedjenih i veliku materijalnu stetu. Namecuci ovaj "jubilej" kao glavnu politicku temu na svim nivoima, "bulatovicevci" su javno otkrili svoje prave namjere - aktiviranje naroda za stranacke potrebe, sto je u redovima vladajuce koalicije "Da zivimo bolje" ponekad izazivalo pravu paniku.

Cak je i Skupstina imala cjelodnevnu raspravu o tome da li, gdje i kako cekati Srpsku novu godinu i jednoglasno, sto se u ovom parlamentu veoma rijetko desava, donijela izjavu kojom se pozivaju stranke da svojim djelovanjem doprinesu smirivanju politickih tenzija i tako "obezbijede neophodan politicki ambijent za ocuvanje razumijevanja i tolerancije medju gradjanima, bez obzira na stranacke, vjerske, nacionalne i etnicke razlicitosti". Socijalistickoj narodnoj partiji oduzeto je ekskluzivno pravo na organizovanje vjerskih svetkovina i ustupljeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Ovakvom ishodu nijesu se nadali ni najveci skeptici u redovima Bulatoviceve stranke; ispalo je da docek Srpske nove godine, na kome su jedino oni insistirali, umjesto oni, organizuje niko drugi do mitropolit Amfilohije koga su prije godinu dana pogrdno nazivali "Turcinom".

Predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marovic jos jednom je pokazao da veoma dobro poznaje svoje nekadasnje partijske drugove i nije cudo sto je tako efektno protiv njih poveo sa jedan - nula. Ali, vrsni poznavaoci psihologije mase, narodnih mitova i obicaja, nijesu se time obeshrabrili, vec su nastavili sa pricama o obiljezavanju proslogodisnjeg januara, tako da je morao da se oglasi i ministar policije Vukasin Maras upozorenjem da nikakve nemire i incidente nece tolerisati niti ce prema demonstrantima biti boleciv i tolerantan kao prosle godine.

"Ministarstvo unutrasnjih poslova predstavlja vrlo respektabilnu snagu, spremnu da cuva i ocuva javni red i mir (...) i bezbjednost Crne Gore u cjelini" - naglasio je ministar Maras, ne krijuci zabrinutost zbog najavljenih okupljanja koja, kako je konstatovao, "nose odredjene bezbjednosne rizike". On je iznio ocjenu da su "svi elementi, koji bitno uticu na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori krajnje nepovoljni" i u tom kontekstu naveo "narasle politicke tenzije i konfrontacije, socijalne, ekonomske i medijske naboje, krizna zarista u okruzenju, kao i dobro poznate odnose na nivou savezne drzave". Nema, zakljucio je ministar policije, dovoljno osnova za ocjenu o stabilnim prilikama u Republici Crnoj Gori i potencirao spremnost svojih snaga u zastiti mira i poretka.

Zahvaljujuci tradicionalno borbenoj Socijalistickoj narodnoj partiji, reformisticka koalicija dobila je nezasluzen duzi odmor od realizacije svojih izbornih obecanja i sve raspolozive snage upregnula u odbranu "mira i bezbjednosti gradjana". Kao da je i nestrpljivost naroda da sto prije osjeti blagodeti "boljeg zivota" nepovratno splasnula u razumijevanju za rukovodstvo koje nastavlja da bije bitku za "uspravnu i dostojanstvenu Crnu Goru".

"Mi zelimo Jugoslaviju ukoliko se u njoj mogu ostvariti dvije pretpostavke. Prva je da Crna Gora u njoj bude ravnopravna, a druga, da Jugoslavija ima neku perspektivu" - precizirao je Milo Djukanovic, predsjednik Crne Gore, pojasnjavajuci gradjanima Berana i Rozaja, pocetkom januara, svoju prognozu da smo usli u prelomnu godinu. Djukanovic je vise puta u posljednje vrijeme podvukao da jos nije izgubio nadu u jugoslovensku zajednicu, ali je ovog puta, odredjenije nego ikada ranije, rekao kako bi to zajednistvo trebalo da izgleda, sto je u nekim politickim krugovima u Srbiji naislo na ostru reakciju . "Mi zelimo da imamo pedeset odsto u jugoslovenskoj federaciji i na samom celu savezne drzave i u Narodnoj banci i u Saveznom sudu i u Saveznom ustavnom sudu i u svim relevantnim institucijama savezne vlade" - porucio je Djukanovic, potencirajuci da se ne radi "ni o kakvom ucjenjivanju", vec o logicnoj matematickoj podjeli zajednicke vlasti dvije drzave koje cine Jugoslaviju. "U dvoclanoj federaciji Crna Gora zeli da bude pedeset odsto te federacije" - kazao je crnogorski predsjednik, neprijatno iznenadjen reakcijama zvanicnog Beograda i pitanjima "sta to trazi Crna Gora u jugoslovenskoj zajednici?"

Na samom pocetku godine crnogorsko rukovodstvo je obecalo da ce ostati dosljedno svojoj odluci da "sve odluke savezne administracije, koje imaju za cilj politicko i nepravno dezavuisanje Crne Gore u zajednickoj drzavi, ignorise, preuzimajuci tako jednu po jednu funkciju savezne drzave". "Ukoliko se takvi procesi propadanja nastave, jugoslovenski koncept ce se razbiti o zid, sto nije interes Crne Gore" - rekao je Djukanovic, konstatujuci na zajednickoj konferenciji za novinare sa Nutom Volebekom, predsjedavajucim OEBS-a, da u toj situaciji "gradjani imaju ustavno pravo da se izjasne i o drugacijem drzavno-pravnom statusu Crne Gore".

Ni predsjednik Djukanovic nije spokojan usao u 1999. godinu. "Strahovi nijesu bez osnova upravo zbog negativnog iskustva" - konstatovao je on, koristeci se nalazima ministra Marasa: "Krenula je ponovo medijska hajka protiv Crne Gore. Personalne promjene na celu nacionalne bezbjednosti i Vojske takodje dozivljavam kao pripremu ratne infrastrukture gospodina Milosevica za nove obracune. Pojavljuje se ovdje, po vec tipicno milosevicevskom scenariju, njegova filijala koja planira da obiljezava navodno neke kulturne i vjerske dogadjaje u Crnoj Gori, a u sustini to je samo jedan providni pokusaj obiljezavanja bruke koju su pokusali prirediti pocetkom 1998. godine. Ne bi me iznenadilo da to znaci pripremu za pokusaj destrukcije Crne Gore" - zakljucio je Djukanovic.

Nista manje glavobolje mu ne zadaje ni sve izrazenije nejedinstvo koalicionih partnera oko pozicije Crne Gore u federaciji. Dok DPS istrajava na jugoslovenskoj modernoj federaciji, koja je, kako se naglasava, "starija i vrednija od pojedinacnih, partijskih i bracnih interesa", Socijaldemokratska partija je plasirala ideju o savezu suverenih drzava Srbije i Crn Gore. Lider SDP-a Zarko Rakcevic smatra da je to "jedino racionalno uredjenje", ako se zna da "moderna federacija ne funkcionise i da SRJ prakticno i ne postoji".

"To nije nikakav autenticni stav, vec ispipavanje terena u interesu vladajuce koalicije i zapadnih sila, ciji su oni poslusnici", reagovao je Predrag Bulatovic, potpredsjednik SNP-a, dodajuci da njegova stranka kao rjesenje "dzentlmenski nudi raspisivanje referenduma". "Spremni smo da preskocimo prvu stepenicu zakazivanja izbora i da idemo direktno na referendum. Medjutim, ako vlast i dalje bude istrajavala na ovaj nacin, onda cemo zahtijevati prvo izbore, na kojima ce oni morati da deklarisu svoju platformu, odnosno suverenu Crnu Goru" - podvukao je Bulatovic.

Na drugoj strani, lider Narodne stranke dr Novak Kilibarda daje za pravo Rakcevicu sto "sistematicno pokazuje da ovakva federacija ne moze opstati". "Ozbiljnu paznju privlaci njegova bojazan od mogucnosti da se Crna Gora uveze u troclani cvor neke buduce federacije, sto joj uopste ne bi odgovaralo" - naglasava dr Kilibarda, ubijedjen da od ovakvih inicijativa trenutno ipak najvise koristi ima Slobodan Milosevic, odnosno "njegova peta kolona u Crnoj Gori kojoj je centralni pravac propagande optuzba Mila Djukanovica za separatizam".

Kilibarda, naime, misli da se zajednicka drzava moze spasiti udruzivanjem reformskog bloka u Crnoj Gori i demokratskih opozicionih partija u Srbiji okupljenih u Savez za promene. Nedavna posjeta lidera ovih stranaka Podgorici otvorila je nadu da se povezivanjem demokratskih snaga na jugoslovenskom prostoru mogu mijenjati postojeci odnosi u federaciji, ali je ipak ostalo pitanje: koliko zaista u tome Srbiji moze pomoci Crna Gora? Predsjednik Izvrsnog odbora DPS-a Miodrag Vukovic tvrdi da ne moze mnogo, na sto je Milan Panic odgovorio da oni od Crne Gore ne traze atomsku bombu ili zlatni rudnik, vec demokratsku praksu koja je u ovoj republici zazivjela.

"Prvi korak u demokratiji je kada za istim stolom ljudi raznih politickih ideja i pogleda normalno razgovaraju. To je ono sto vi imate u Crnoj Gori, a mi jos nemamo u Srbiji" - zakljucio je gospodin Panic.

BOZIDAR T. MILICIC