2512, februar 18 1999

EKSKLUZIVNO VILIJAM VOKER

"NIKO NE TREBA DA SE PLASI"

NATO ne bi dosao ovde da vrsi represiju prema bilo kome. Medjunarodne snage bi obezbedile zastitu i sigurnost za Albance, Srbe i sve ostale

Sef Kosovske verifikacione misije, ambasador Vilijam Voker, za vreme mozda sudbonosnih pregovora o resenju kosovskog problema nalazi se u Pristini. Odluku savezne vlade o njegovom proterivanju, kasnije zamrznutu, vise niko ne pominje, a prema planu Kontakt-grupe koji je na pregovarackom stolu u Rambujeu, dobice jos sira ovlascenja.

U kratkom razgovoru za NIN, smo pitali gospodina Vokera najpre o njegovim iskustvima dosadasnjim tokom misije. Ovakva misija OEBS-a ustanovljena je prvi put. Koliko ste zadovoljni njenim rezultatima buduci da misija brojcano jos nije kompletirana?

- Veoma sam zadovoljan. U relativno kratkom vremenu, za nekoliko meseci, uspeli smo da dovedemo veliki broj ljudi, posebno s obzirom na infrastrukturu Kosova koja nije zadovoljavajuca za apsorpciju tako velikog broja ljudi. To jeste prilicno komplikovana misija bez presedana, i mi pokusavamo da je osmislimo i uskladimo nekakvim redosledom. Oformljena je velika organizacija - trenutno imamo 1 300 ljudi iz velikog broja zemalja, zajedno sa Albancima i Srbima 2 500 ljudi koji rade za nas, i to je veliki broj za samo nekoliko meseci. OEBS obuhvata veliki broj zemalja. Da li ste zadovoljni saradnjom, kakav je odjek vasih izvestaja i podnosite li ih i ovdasnjim vlastima?

- Ja sam direktno odgovoran jedino predsedavajucem OEBS-a, izvestaji se salju u Oslo i u Sekretarijat u Becu. Njihovo je da odluce sa kime ce ih sve podeliti. Vlada u Beogradu nesumnjivo dobija te izvestaje jer smo dobili nekoliko protestnih nota u vezi s njima. Trenutno su sve oci uprte u Rambuje. Prema vasim informacijama, kako teku pregovori, kakve su vase prognoze?

- Mislim da su novinarske informacije isto toliko pouzdane koliko i one koje mi imamo - da obe strane i posrednici vode dosta teske razgovore. Razgovori se vode, mislim da je ucinjen napredak, ali ima jos nekoliko vaznih, teskih pitanja o kojima treba doneti odluke. Oko eventualnog dolaska NATO snaga ocigledno ima razmimoilazenja. Predstavnik ruskog Ministarstva spoljnih poslova Rahmanjinov izjavio je da Kontakt grupa o tome nije raspravljala, a americki drzavni sekretar Medlin Olbrajt tvrdi da je to deo paketa i da ce u slucaju da se odbije dolazak trupa doci do vazdusnih napada. Vi ste bili proslog vikenda u Moskvi, razgovarali ste sa ministrom Ivanovom.

- Dobro ste opisali situaciju. Tokom mojih razgovora sa gospodinom Ivanovom, s obzirom na to da je Rusija dosta uzdrzana u pogledu slanja NATO trupa ovde, pomenuo sam da ako NATO dodje, Rusija se moze prikljuciti. On nije rekao ni da ni ne. Gospodin Ivanov je rekao da ce Rusija pristati na ono sta se strane u Rambujeu dogovore. Znaci, dolazak NATO trupa nije deo plana Kontakt grupe?

- Postoji vojni aneks koji je podeljen stranama u Rambujeu, koji govori o vojnom prisustvu, paralenom sa civilnom misijom. Mi smo ovde imali problem jer smo verovatno jedini nenaoruzani ljudi na Kosovu. Zato ponekad jedna ili druga strana, ili obe, nisu voljne da urade ono sto od njih trazimo, a nemamo nacina da ih na to prisilimo. Zato su vazne NATO trupe, ruske trupe, bilo kakve ali naoruzane snage. Zasto je Rusija rezervisana? Verovatno zbog ranijih odnosa sa NATO-om, ali svi ostali clanovi Kontakt-grupe - Francuska, Nemacka, Britanija, Italija, Medlin Olbrajt - jedinstveni su oko dolaska NATO trupa. Zasto vi licno smatrate da je najbolje da dodju bas NATO trupe?

- Nisam siguran da postoje nekakve druge trupe koje bi mogle tako brzo da dodju i profesionalno deluju. Pri tome, to su multinacionalne trupe, to je savez a ne snage jedne zemlje ili samo nekoliko njih. Kada je potrebno vojno prisustvo, onda treba da dobijete ono sto je najbolje. Nije li problem sto Srbi i Albanci ne dozivljavaju NATO podjednako?

- To je steta. Veoma je vazno da populacija ovde bude sigurna. Uz prisustvo snaga MUP-a i Jugoslovenske armije, 90 odsto populacije, ili koliko vi vec smatrate da albanskog stanovnistva ima ovde, ne oseca se sigurno; uz prisustvo OVK, 10 osto stanovnistva, ili koliko vec procenjujete da ih ima, takodje se oseca vrlo nesigurno i nervozno. Nijedna strana ne treba da se plasi NATO trupa, NATO ne bi dosao ovde da vrsi represiju ni na jednu stranu. One dolaze da obezbede zastitu i sigurnost za Albance, Srbe, Rome, verifikatore - mislim da bi svi ljudi ovde trebalo da budu mnogo sigurniji uz NATO trupe nego bez njih. Vi ste, medjutim, razgovarali sa lokalnim vodjom OVK koji je izjavio da ne zeli da pristane na razoruzanje, cak ni ako NATO dodje.

- Ne znam da li je to bilo njegovo licno misljenje, ili je govorio u ime vodjstva OVK. Ako njihovi ljudi u Rambujeu potpisu dogovor kojim se predvidja razoruzanje OVK, oni ce biti razoruzani. Ima i nekih vodja u Beogradu koji pricaju da ako NATO dodje, bice vraceni u kovcezima. Mislim da obe strane pokazuju svoju hrabrost i zato daju takve izjave, ali ako se potpise sporazum u Rambujeu, ti glasovi ce utihnuti. Govorite o podjednakom osecaju sigurnosti za obe strane u slucaju dolaska NATO, ali Srbi to ne dozivljavaju tako jer je pritisak na dve strane ocigledno nejednak. Srbima se preti bombardovanjem, a OVK samo izostankom dalje pomoci, pri cemu je nejasno zasto je do te pomoci uopste doslo kada se radi o ilegalnim, paramilitarnim snagama.

- Bilo je dosta osuda OVK kada je cinila teroristicka akta - izdali smo saopstenja nakon ubistva mladih ljudi u Peci, upad preko granice, ilegalno zarobljavanje... Beograd to sve izgleda zaboravlja i govori da nikada nismo osudili teroristicka akta. Pritisak je veci ne na Srbe, nego na vladu u Beogradu, jer medjunarodna zajednica, vlade na Zapadu, vidi problem u nacinu na koji je tretirana albanska vecina u poslednjih deset godina. Vlade koje zele da ih przna medjunarodna zajednica, trebalo bi da tretiraju manjine u svojoj zemlji na pravilan nacin. Da je vlada u Beogradu sprovodila akcije samo protiv onih koji su cinili teroristicke akcije, to bi bilo jedno. Ali dogadjaji proslog leta, kada su zapaljena citava sela, desetine hiljada ljudi prinudjeno da napusti domove, to je drugi problem. Medjunarodna zajednica i dalje osudjuje OVK kada cini teroristicke aktivnosti. Kakva je situacija na terenu? Cini se da snage MUP-a u neka sela nastoje da udju, a u druga ne pokusavaju, kao da postoji nekakva precutna podela. Koliko teritrorije kontrolise OVK?

- Potpuno ste u pravu. Mada predsednik tvrdi da Srbija kontrolise citavu teritoriju, on ocigledno nije u pravu. Kada sam posetio juce tog lokalnog komandanta OVK, nije bilo nijednig pripadnika MUP-a ni u selu ni u blizini. Zanimljivo je da je samo pre godinu dana OVK bila mala grupa ljudi koja nije predstavljala narocitu opasnost za vladu. Upravo akcije vlade protiv tih naoruzanih trupa dovele su do toga da im se prikljuci znatan broj ljudi i da je to sada velika oruzana formacija. Mozete li dati neke brojcane procene?

- Mi imamo mapu na kojoj su prikazana podrucja sukoba. Generalno, vladine snage su prisutne na glavnim putevima, ali kada skrenete sa njih i zadjete u sela, ocigledno je snazno prisustvo OVK. Prednost vlade je u teskom naoruzanju, i jedini nacin da oni ponovo kontrolisu tu teritoriju jeste da udju u ta sela, a onda ona uglavnom budu unistena. Nisam vojni ekspert, daleko od toga. Ali to nije nacin da se pobedi ovakav tip neprijatelja - to samo povecava broj ljudi koji uzima oruzje.

Kao sto znate, bio sam na sahrani zrtava iz Racka i gledajuci u tih 5-7000 ljudi koji su bili tu, znao sam da to predstavlja dobru osnovu za regrutovanje novih dobrovoljaca OVK. Mislim da je vlada nacinila ogromnu gresku onim sto je ucinila u Racku. Vi niste tamo poveli srpske novinare pa je zato od pocetka postojalo nepoverenje srpske strane. Zbog cega tada, i u drugim slucajevima srpski novinari nemaju pristup? Vi ste na celu misije OEBS-a koja se bori za slobodu medija, promovise multietnicku zajednicu, a srpski novinari se diskriminisu.

- Moja prva akcija na terenu bili su pregovori za oslobadjanje srpskih novinara. Otkad sam dosao, borim se za slobodu medija, i bio sam vrlo kritican kada je OVK pokusala da odstrani srpske novinare kad smo pregovarali o oslobadjanju zarobljenih vojnika. Ostro sam protestovao. Ne znam gde ste culi da sam vodio samo albanske novinare u Racak. Zapravo, nisam vodio nikakve novinare. Kada sam dosao, oni su vec bili tamo. Znaci li to da OEBS moze da garantuje bezbednost srpskim novinarima gde god da idu sa verifikatorima?

- Ne mogu da garantujem ni za svoju sopstvenu bezbednost kada se na terenu nalaze naoruzani ljudi. Ako zelite da idete u bilo koji deo zemlje, ukljucujuci i teren gde je OVK, ja cu ici sa vama jer mislim da novinari treba da imaju pristup svakom kutku Kosova, kao sto mislim da bi svi novinari trebalo da imaju pristup svakom delu SRJ. Prema nacrtima plana Kontakt-grupe koji su objavljivani ovih dana, ocigledno da je predvidjena vrlo komplikovana struktura u kojoj su, pored ove civilne misije i njenog sefa, predvidjene strane vojne snage, ombudsman, predsednik Kosova i niz drugih institucija. Mislite li da je moguce ostvariti koordinaciju svih tih faktora i njihovo stvarno delovanje u praksi?

- Ja sam jos optimista kada se radi o mogucnosti kooperacije raznih strana. Ali kao birokrata, sa 38 godina iskustva, ne bih se iznenadio da bude poteskoca. Mogu jedino da se nadam da takvi birokratski problemi nece imati uticaja na ovdasnje stanovnistvo. Mislim da su i Srbi i Albanci i ostale etnicke zajednice dovoljno patili i da treba da nastave sa normalnim zivotom. Mozete li komentaristi poredjenje izmedju vas i Batlera s obzirom na tekstove u "Tajmsu" i "Vasington postu" u kojima neimenovani pomocnik tvrdi da prisluskujete komunikaciju, konkretno potpredsednika savezne vlade Sainovica sa komandantom MUP-a na Kosovu?

- Nemam ideju ko je mogao da da takvu izjavu. Znaci li to da tvrdite da nema prisluskivanja?

- Sta god da je receno tom reporteru, receno je u Vasingtonu.

Svetlana Djurdjevic-Lukic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.