2512, februar 18 1999

CARINSKI RATOVI

POKAZNA VEZBA DRZAVNOSTI

Sukob srpske i crnogorske politicke elite podigao je ove nedelje cenu banana sa tri na 20 dinara, a jedan drugi sukob je Republiku Srpsku definitivno razgranicio sa SR Jugoslavijom. Pre nego sto se dejtonski i rambujeovski spisi do kraja protumace, ekonomske granice vec ce biti utvrdjene

Sve veci broj Belgijanaca veruje, pokazala je jedna nedavna anketa, da ce za godinu, dve njihova drzava biti podeljena na flamansku i valonsku. "Hladni rat" poceo je odavno, a sklonosti ka separaciji pojacane su pre nedelju dana, posto je flamanski parlament izglasao jednu rezoluciju kojom se funkcionisanje federalne drzave svodi na formalnost.

Da je ovo deo nekog pozorisnog komada koji se prikazuje na domacim prestonickim pozorisnim daskama, publika bi se bar smejuljila prepoznajuci u zemlji Belgiji - Srbe i Crnogorce.

Mesta za smeh, medjutim, nije bilo: novi carinski rat kod Prijepolja podigao je cenu banana sa tri (u Baru) na 20 dinara u centru Beograda i osnazio dugotinjajuci strah da zajednicka drzava nece nadziveti flamansko-valonsku. Porez na glupost

Sto kamiona sa bananama, mazutom i drugom uvoznom robom zaustavljeno je prosle nedelje na srpsko-crnogorskoj granici, jer su uvoznici (bez obzira na etnicko poreklo), vodjeni ekonomskom racunicom, odlucili da robu uvezu preko Bara da bi izbegli drakonske mere savezne vlade o polaganju deviznog depozita i prodaji deviza centralnoj banci po zvanicnom kursu i zaobisli tesno i partijski skrojene uvozne kontingente.

Da je sustina u tome, moglo bi se reci da je crnogorsko rukovodstvo prosto odlucilo da Srbiji, odnosno njenoj ispostavi u saveznoj vladi naplati "porez na ekonomsku glupost", kao sto je to prethodne dve godine cinilo dopustajuci uvoz polovnih automobila preko Berkovica.

Tim pre sto je porez na glupost veoma isplativ. Prema proceni Nebojse Medojevica, clana grupe nezavisnih ekonomista G -17, Crna Gora je samo prosle godine u budzet inkasirala oko 600 miliona nemackih maraka od registracionih taksi i jos stotinak miliona DEM od akciza na naftne derivate. Do pre dve godine Crna Gora je uvozila za svoje potrebe deset puta manje naftnih derivata od Srbije, a danas je odnos Srbija-Crna Gora - tri prema jedan. Benzin putuje za Beograd a porezi ostaju u podgorickoj kasi. Mesecno, prema Medojevicevoj proceni, vlada u Podgorici na dazbinama na uvoz mazuta inkasira 14 miliona dolara koji, po slovu zakona, pripadaju Kertesovoj kasi. "Iz toga je sasvim jasno da bar 40 odsto priliva u crnogorski budzet zavisi od volje srpskog rezima", zakljucuje Medojevic.

Tu ekonomsku uzicu, za koju veruje da bi mogla biti i omca za podgoricko rukovodstvo, srpska vlast neprestano poteze. Nezadovoljan politickim konceptom u Crnoj Gori i jos nezadovoljniji tamosnjim pokusajima otimanja klaustrofobicnoj ekonomskoj politici, Beograd se najpre preko svojih atinskih veza potrudio da ospori grcki kredit obecan Djukanovicu, zatim da preuredi strukturu ruskog robnog kredita (posle cega je remont pljevaljske elektrane stavljen na zacelje prioriteta), da odrzi kruti rezim viza, oglusi se o crnogorske zahteve za otvaranje granicnih prelaza sa Albanijom i Hrvatskom, ignorise zahteve crnogorskih uvoznika za odobravanje kontingenata i, s vremena na vreme, kad mu se to posebno osladi, vezba postavljanje carina kod Prijepolja.

Na svaku od tih provokacija Crna Gora je odgovarala otimanjem ekonomskih elemenata drzavnosti koje po Ustavu, koji je kako-tako potpisan uz obostranu saglasnost, pripadaju iskljucivo federalnoj drzavi. Prvo su uzeti porezi, potom spoljna politika i carine. Jedini elementi drzavnosti koji SRJ cine federacijom jesu jos vojska i monetarna vlast.

Tako je bilo i u svakom prethodnom razdruzivanju bivsih jugoslovenskih drzava. U zizi su bila politicka neslaganja, a u sustini ekonomski razlozi: beg od u sustini centralnoplanske ekonomije i loseg dinara, kao njenog najkvarljivijeg produkta.

Crnogorski premijer Filip Vujanovic i ministar trgovine Ramo Bralic potvrdili su da se Crna Gora nece odreci suverenog uredjivanja spoljne trgovine i pitanja carina. "Problem je u tome sto su uvoznici ukljesteni na granici, carine uplatili na poseban racun NBJ, filijale u Podgorici, a taj novac, sto ti ljudi nisu mogli znati, jer im nije receno, zavrsio je u crnogorskom budzetu. Srpski policajci trazili su od njih da te dazbine uplate jos jednom, ali u saveznu kasu", objasnjava Medojevic sustinu carinskog incidenta.

I ta crnogorska odluka ima svoju predistoriju i logiku i predstavlja kontrameru na odluku savezne vlade da Crnoj Gori ne uplacuje novac za penzije, ali, kaze Medojevic, "crnogorska vlada ne bi smela da na neciju hajduciju i sama odgovara takvim merama".

"Ako hoce da zadrzi te prerogative drzavnosti, Crna Gora mora ta pitanja da resi na legalan i legitiman nacin, institucionalno", kaze Medojevic, inace clan Socijaldemokratske partije (SDP CG) koja se zalaze za samostalnu Crnu Goru. U zoni neprijateljstva

Neresavanje tih pitanja dovodi dve drzave u zonu sve veceg neprijateljstva i, bojim se, kaze Medojevic, da bi Crna Gora uskoro mogla biti naterana, razlicitim merama, da ode iz ove zajednice ako se pokaze da se ona ne moze demokratizovati i okrenuti reformama.

Taj stav koji nije ni nov ni usamljen, mozda bi i dalje mogao da bude tretiran kao "politicko preterivanje" da nema ozbiljnih znakova da je domaca ekonomska situacija teza nego ikad do sada.

Proslog petka savezna vlada je, iznimno, zakljucila da su svi ekonomski trendovi ozbiljno pogorsani i ukinula dve najnepopularnije devizne dazbine koje je trebalo da povecaju devizne rezerve. One su, prema podacima koje je izneo Mladjan Dinkic, koordinator G-17, pale od decembarskih 300 na 130 miliona dolara. Bivsi guverner Dragoslav Avramovic rekao je NIN-u da strahuje da one nisu vise od 50 miliona dolara, i to u trenutku kad stizu martovske obaveze za placanje uvoznog gasa i nafte.

Najveci spoljnotrgovinski partner SRJ, Republika Srpska, sve vise postaje deo drzave kojoj pripada: konvertibilna marka potiskuje slabi dinar, a centralna banka u Banjaluci nece ili ne moze da vrati devize polozene u vreme starta Avramovicevog programa. Nije iskljuceno da se Dodikova vlada oslobodi (ne)zeljene srpske valute izazivajuci monetarni udar u SRJ.

Istovremeno, srpski izvoznici gotovo da su izgubili jedini teren na kome su sigurno mogli da plasiraju svoju robu - visoki predstavnik za BiH Karlos Vestendorp insistira da se drzavnost Bosne i Hercegovine pokaze i u oblasti spoljne trgovine tako sto ce SRJ biti tretirana kao i svako drugo inostranstvo, a RS pocinje da oseca blagodeti konkurencije na svom trzistu, za koje se sada bore Hrvati i Slovenci i privrednici iz federacije.

U Podgorici ocekuju da ce im savezna vlada uskoro poslati "svog" coveka za direktora filijale NBJ u Crnoj Gori, a javnost su kao elektricni udari proteklih dana pogadjale price o navodno skoroj devalvaciji domace valute. U prilog tim ocekivanjima navodjen je skok sticovanog kursa na 9,7 dinara i raspored sastanaka u Narodnoj banci Jugoslavije (sreda) i saveznoj vladi (cetvrtak).

I ako se nista ne desi u ovom trenutku (Dinkic, na primer, predvidja da ce devalvacija mozda uslediti tek sredinom godine), realni strah od onog sto nas ceka ce ostati. Njega, ako ne drugacije, zelucem osecaju i oni koji jos imaju novca da kupe banane, i oni koji su se u bolnickim krevetima u Klinickom centru u Beogradu (najelitnija jugoslovenska zdravstvena ustanova uz Vojnomedicinsku amademiju) nedelju dana smrzavali, jer nije bilo grejanja. Kosovski rebus

Na svu tu gungulu nadovezale su se i pretnje NATO-a da ce, ukoliko ne prihvati plan Kontakt-grupe u Rambujeu, Jugoslavija, odnosno Srbija mozda biti i bombardovana. Dok se diplomatsko osoblje beogradskih ambasada ponovo, vise ceremonijalno nego stvarno, sprema na odlazak u Budimpestu za vikend, ekonomisti upozoravaju da bi krah nacionalne demagogije mogao da bude prepokriven proizvodjenjem, nove - socijalne demagogije. Da bi se ona uspesno sprovodila, potrebno je da se proizvedu krivci, od Crne Gore do Republike Srpske ili neceg treceg.

Koristeci Rambuje kao slagvort, crnogorski predsednik Milo Djukanovic i premijer Vujanovic izjavili su da ce, u slucaju da zbog novog statusa Kosova konfiguracija federalne drzave bude poremecena, organizovati referendum na kojem bi se gradjani manje federalne jedinice izjasnjavali da li zele da ostanu u toj zajednici.

Ne cekajuci na francuski dogovor, crnogorsko rukovodstvo je nedavno dalo nacelnu saglasnost za jedan ekonomski plan, koji bi i na monetarnom planu, poslednjem ekonomskom elementu savezne drzavnosti, trebalo Crnoj Gori da obezbedi "ogranicenu suverenost".

I ako ne dobije status posebne federalne jedinice, sto je za sada izgleda iskljuceno, Kosovo ce, sudeci po jednom od nacrta Kontakt-grupe, posle Rambujea poceti da stice neke elemente ekonomske samostalnosti. Sporazumom se, bar teorijski, garantuje da ce trziste i monetarna politika SRJ ostati u federalnoj nadleznosti, ali ce svi ili gotovo svi ubrani porezi na Kosovu ostajati u lokalnoj kasi.

Pre nego sto rambujeovski dokumenti do kraja budu politicki protumaceni, ekonomski deo prorocanstva o Srbiji kao ovecem pasaluku vec ce, mozda, biti ispunjen. TANjA JAKOBI



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.