2512, februar 18 1999

PRIVATNA OBEZBEDJENJA

TRECA ORUZANA SILA

Dok je vojska sve manja a policija sve nemocnija, na sve strane nicu agencije koje cuvaju imovinu i ljude. U Srbiji, ipak, nesigurnost je sve veca

Dvadesetak profesionalnih ubistava u poslednjih pet-sest godina ciji pocinioci do danas nisu pronadjeni, pogodovali su "procvatu" privatnih agencija specijalizovanih za poslove obezbedjenja.

Profil ljudi koji rade po raznim agencijama je slican. Vise od 70 odsto angazovanih u agencijama su bivsi policajci, oficiri koji su drzavnu sluzbu napustili revoltirani ponizavajuce niskim platama i neadekvatnim uslovima rada, ratni dobrovoljci, telohranitelji, ljudi u sukobu sa zakonom, bivsi pripadnici specijalnih jedinica MUP-a.

Osim vise nego zadovoljavajuceg finansijskog motiva (obezbedjenje Jezdimira Vasiljevica - gazda Jezde svojevremeno je mesecno dobijalo fiksnu platu od 4 000 DEM ), osnovna pokretacka snaga ovih ljudi je zelja za rizikom i nepredvidivim situacijama.

Procena broja agencija specijalizovanih za pruzanje usluga obezbedjenja na teritoriji Beograda varira od 30 do frapantnih 80.

Postojanje privatnih agencija za obezbedjenje do 1992. godine bilo je regulisano Zakonom o drustvenoj samozastiti. Ovaj zakon podrazumevao je obaveznu policijsku kontrolu (u vidu provere postojanja krivicnog dosijea) i proveru psiho-fizickih sposobnosti cuvara. Posle njegovog ukidanja, novi zakon nije donet do 1996. godine. Dok Zakon o licnom radu izricito zabranjuje osnivanje privatne radnje, ustanove ili preduzeca za obavljanje bezbednosne zastite lica i objekata, Zakon o preduzecima ne postavlja nikakve uslove u vezi s tim pitanjem. Sadasnje agencije poslove obavljaju "legalno" pod firmom regularne delatnosti "pruzanja pomoci u tehnickom obezbedjenju". Uslovi za nastanak ovih agencija su minimalni. Prema Zakonu o preduzecima dovoljno je imati osnivacki kapital (oko 2 000 DEM), iznajmljenu kancelariju, registrovan telefon i najmanje jednog zaposlenog radnika. Domaca iskustva

Vojislav Radenkovic, direktor "Stankom partnera" kaze da je njegova agencija u pocetku obezbedjivala samo Stankomove objekte i gradilista, da bi vremenom usli i u poslove sa trecim licima.

"I dalje 40 odsto poslova pokriva Stankomove potrebe. Obezbedjujemo banke, trzne centre, ambasade, firme, utakmice 'Cukarickog'", kaze Radenkovic.

Kontroverze izaziva i licno naoruzanje koje se koristi u agencijama. Automatske puske, pistolji, revolveri, skorpioni, radio stanice-motorole, metal detektori za otkrivanje oruzja, uredjaji za nocno gadjanje, pa cak i borna kola ("Ineks - obezbedjenje").

"Kao komunisticki podrepak vuce se to sto nam nije dozvoljeno da koristimo gumene palice kao preventivu, a ne kao zastrasujucu meru. Ovakve ustanove su po mnogim procenama treca oruzana sila u zemlji. Imaju istovetna ovlascenja kao i svako fizicko lice. Desavalo se da neki momci budu osudjeni zbog upotrebe vatrenog oruzja iako su sprecavali kradju ili ga koristili u samoodbrani. Ipak, za oruzje imamo dozvolu, a za palice ne", kaze Milan Rikic, vlasnik agencije "Trag".

Smatra se da je u ovom trenutku u Srbiji na poslovima obezbedjenja angazovano vise od 3 000 dobro obucenih i naoruzanih ljudi. I zaista, mnogi smatraju da je to posle vojske i policije treca oruzana sila u zemlji.

"Oni koji pokusavaju da nas kopiraju, najcesce nas brukaju. Princip nam je vrhunska tehnika, sto manje zaposlenih, oruzja, eksponiranja. Nasi ljudi ne setaju gradom naoruzani i u uniformama. Izlazimo samo po pozivu", kaze Vlada Terzic, vlasnik agencije "Sekjuriti". Inostrana praksa

Poslednjih godina u dvoristima osnovnih i srednjih skola mogu se videti momci koji svojom pojavom nikako ne pripadaju tom ambijentu. Roditelji ucenika, u zavisnosti od broja ljudi u obezbedjenju, mesecno izdvajaju pedesetak dinara po uceniku radi placanja ovih ljudi.

Telohranitelji su u svetu dobili na znacaju posle neuspelog atentata na Ronalda Regana, bivseg predsednika SAD, dok je kod nas to postala praksa tek posle ubistva "prvog" srpskog policajca Radovana Stojicica Baxe, aprila 1997. godine. Svi visoki drzavni (partijski) funkcioneri tada su dobili zastitu oko 200 dobro obucenih i naoruzanih momaka.

U Rusiji je, prema recima Bozidara Spasica, vlasnika privatne detektivske agencije SIA, uhodan sistem i oni su prvi u svetu po parapolicijama. "Te paravojne snage stite kriminal tako da se sada govori kako se Rusija granici sa Austrijom, jer se u njoj nalazi 45 hiljada ruskih prostitutki, 70 hiljada ruskih lopova i 4 hiljade ruskih dilera droge. Na Zapadu se to radi po drugacijem sistemu. Oni, na primer, formiraju posebnu stranku u kojoj ce grupisati neke ekstremne elemente, a ponasaju se kao da nemaju nikakve veze s tim jer ne zele kompromitaciju. U SAD, po nekim izvestajima, ima oko 200 parapolicijskih jedinica, u zabitima Dakote i Teksasa, koje su vrlo mobilne. Na Zapadu, da bi neko imao agenciju mora da ima licencu policije i drzave jer se u poslu sudara sa drzavnim organima. Za dobijanje licence je potrebno lekarsko uverenje, odredjeni intelektualni nivo i bez nje ne moze se obaviti nijedan posao", kaze Spasic.

Nas covek, cija se strucnost u obuci telohranitelja postuje sirom sveta je Ljubomir Vracarevic, nosilac crnog pojasa osmog dana u aikidou. Vracarevic je upravnik Svetskog centra realnog aikidoa u Beogradu, a od 25. maja prosle godine akademik borilackih vestina pri Ruskoj akademiji nauka i to na predlog Nacionalnog komiteta za bezbednost Rusije. Kao sto je sam jednom prilikom rekao, Rusi su ga sami otkrili, bez icije preporuke. Bio je pozvan kod generala Fetisova da obucava ruske specijalne antiteroristicke jedinice "alfe". Od 1978. godine radio je sa telohraniteljima koji su obezbedjivali nase ambasadore po svetu, a na poziv Generalstaba JNA dve godine je obucavao telohranitelje predsednika Zimbabvea Roberta Mugabea. Vracarevic je tri godine proveo i u Libiji gde je obucavao Gadafijeve komandose. Gadafi veruje zenama

Jednodusna ocena mnogih vlasnika beogradskih agencija jeste da zastitu prvenstveno traze direktori drzavnih firmi koji su proneverili velike svote novca, ili su se na neki nacin nekome zamerili, pa se plase odmazde.

U privatnim obezbedjenjima zene su poslednjih godina sve prisutnije. Poznavaoci kazu da su one diskretnije, visprenije, okretnije, da lakse uoce provokatore i potencijalne napadace, kao i da reaguju brze od muskaraca. Obezbedjenje, verovatno najbolje cuvanog coveka na planeti, libijskog vodje Moamera el Gadafija, cini upravo odred specijalno obucenih devojaka.

Tomislav Nikolic, vlasnik sluzbe za profesionalnu zastitu imovine i lica "Tomaks", poznatiji kao covek iz obezbedjenja neporazenog svetskog sahovskog sampiona Roberta Bobija Fisera i Jezdimira Vasiljevica kaze da za njega rade momci koji imaju svoje ja, i da formalnog obracanja sa "direktore" nema.

"Zaposljavam one koji su u sukobu sa zakonom, jer pokusavam da mlade ljude vratim na pravi put, posto su ih svi odbacili. Kazem im: Nemojte da kradete, ucenjujete, obijate. Evo vam posao, pa ga radite", kaze Nikolic.

Beogradska detektivska agencija "Feliks" specificna je po tome sto u pojedinim akcijama (kada su u pitanju kidnapovanja, pratnje konvoja ili cuvanje kuca sa dvoristem) koriste rotvajlera Feliksa i pitbula Blekija.

"Radimo sve poslove za koje sklopimo ugovor sa klijentom. Jedino se ne mesamo u prevrate u preduzecima", kaze Ljubisa Simic, direktor agencije "Feliks".

Da ima agencija koje se bave i ovakvim poslovima potvrdjuje nedavno "nasilno" preuzimanje "Elektrotehne" od strane bivseg direktora Velimira Smolica i dvadesetak momaka iz agencije "Tigar sekjuriti". Smolic je, prema izjavi sudskog izvrsitelja, na mesto generalnog direktora postavljen pravosnaznom odlukom Viseg privrednog suda u Beogradu. Nekoliko dana kasnije, ovo resenje je ponisteno pa je na mesto v. d. direktora postavljena Darinka Dugic. Slicno se dogodilo i u ICN Jugoslaviji kada je jednostranom odlukom drzava postala vecinski vlasnik. Preuzimanje je obavljeno uz pomoc policije koja je u ovom slucaju odigrala ulogu privatnog obezbedjenja. Spor do danas nije razresen. Bezbednost na fakultetu

Privatne agencije se bave i "obezbedjivanjem" pojedinih fakulteta, pa su ih tako dekani Filoloskog i Elektrotehnickog fakulteta u Beogradu pozvali u pomoc da ih stite od "losih" studenata. Profesor Ljubisa Rajic, sef Katedre za skandinavistiku Filoloskog fakulteta, kaze za NIN da je ekipa od 10 momaka kostala dnevno 5 000 dinara, a sve je placeno iz fakultetskih sredstava. "Rekli su mi - sta se bunis, sve je to BU refundirao fakultetu - a moj odsek je poslednji put 1982. godine dobio novac za nabavku strane literature, dok je za domacu literaturu novac dobijen poslednji put 1989. godine. Za te tri nedelje strazarenja potroseno je blizu 15 hiljada maraka, i pitam se da li je u poslednjih 10 godina ukupno potroseno toliko za knjige na nasem fakultetu", kaze Rajic.

Ko su bili momci na ulazima ovih fakulteta? Iako su se predstavljali kao radnici fakulteta, profesor Rajic kaze da su se ovi momci najcesce dovodili u vezu sa privatnim obezbedjenjem srpskih radikala, KOMET -agencijom bliskom JUL-u, pa cak i sa Specijalnim antiteroristickim jedinicama MUP-a Srbije. "One noci kad su studenti pretuceni i izbaceni iz hola fakulteta, dosli su neki drugi momci, prica se da su iz obezbedjenja Studentskog grada, crnogorsko-bosanska linija", kaze Rajic. Boris Karajicic, clan Koordinacionog odbora studenata Filoloskog fakulteta, tvrdi da su na vratima fakulteta bili momci iz KOMET-a, a da ista agencija "cuva" i ETF.

Privatno obezbedjenje dekana ETF Vlade Teodosica nalazi se na fakultetu od 22. oktobra do danas. "Mogu samo da zamislim koliko to kosta. Ispitni rok je protekao tako sto su momci iz njegovog obezbedjenja legitimisali studente prilikom ulaska u amfiteatar kada su polagali ispite. Prica se da je to bio KOMET, kao i da je to obezbedjenje Ministarstva prosvete, a oni su to demantovali. Njima je zabranjeno da govore", kaze profesor ovog fakulteta Srbijanka Turajlic. Stranke

Najvecu zagonetku i dalje predstavljaju stranacka obezbedjenja.

Srpski pokret obnove od pocetka gradjanskog protesta u Beogradu (1996-1997) zvanicno obezbedjuje VD kompani, vlasnistvo Zorana Djurica, bivseg vlasnika agencije "Satelit".

"Svi misle da VD znaci Vuk Draskovic. Ne shvatam zasto su toliko sigurni da ne znaci Vuk i Dana", kaze Djuric.

Osim momaka iz VD kompani, Vuk Draskovic ima i svoje licno obezbedjenje. Skoro deset godina sef obezbedjenja je Zvonko Osmajlic, bivsi drzavni reprezentativac u dzudou.

"Niko od nas, posto smo clanovi SPO-a, ne moze da dobije dozvolu za nosenje oruzja. Onima koji su je imali ranije, policija ju je oduzela. Ako bi neko, ne daj boze, pokusao atentat na Vuka, branili bismo ga sopstvenim telima", kaze Osmajlic.

Ljudi iz radikalskog obezbedjenja u pojedinim situacijama reagovali su zaista radikalno, iako se vecina incidenata vezuje za Petra Panica Panu, sefa obezbedjenja Vojislava Seselja, predsednika SRS: premlacivanje advokata Nikole Barovica u prostorijama BK televizije polovinom jula 1997. godine, zbog polivanja vodom Vojislava Seselja u emisiji "Tet a tet", ili nanosenje lakih telesnih povreda drskom pistolja Zemuncu Branku Munjizi nekoliko meseci kasnije, prilikom spora oko ulicnog kioska.

Verovatno jedini telohranitelj koji je uspeo da se domogne najviseg cina u policiji je Senta Milenkovic, prvi covek obezbedjenja Slobodana Milosevica, predsednika SRJ. Za zasluge u radu Milenkovic je proslog leta unapredjen u cin general-majora policije.

Ne plase se samo politicari i visoki partijski funkcioneri za svoj zivot. Kada je pocetkom maja prosle godine na Novom Beogradu, ispred "Kafea 22" ubijen Jusuf Bulic Jusa (46), (verovatno jedan od poslednjih "cvrstih momaka" iz stare garde) vlasnik fudbalskog kluba "Zeleznik", nekoliko kockarnica i sportskih kladionica, stradao je i njegov telohranitelj Nenad Rascanin (26), u to vreme vodnik prve klase vojne policije VJ u Nisu. Crni fondovi

Bozidar Spasic smatra da se paravojske placaju iz "crnih fondova" stranaka koje peru novac preko sporta, izdavackih delatnosti i dr. "Na taj nacin se finansiraju obuka i plate. Prema izjavama tih ljudi, pripadnici partijskih vojski primaju plate u rasponu od 300 do 600 maraka mesecno, dok se boravkom na terenu dobijaju i dodaci, kao i dva civilna odela", kaze on.

Pojava agencija za obezbedjenje licnosti objekata i pruzanje usluga vezuje se za sredinu rata u Bosni." Mnogi momci po povratku sa ratista naucili su da rukuju oruzjem jer su ucestvovali u paravojnim i parapolicijskim jedinicama na podrucju Bosne i Hrvatske 94. i 95. godine." Gazda Jezda i Dafina Milanovic su, prema Spasicevim recima, zacetnici privatnih obezbedjenja, a on je kao tadasnji pripadnik Saveznog SUP-a bio svedok kada su mnoge njegove kolege napustale posao i platu od 200 do 300 maraka zbog plate od 4 000 do 5 000 maraka. "Dafina je u vreme svog najveceg procvata imala telesnu gardu i specificno kompjuterizovano obezbedjenje sa karticama i propusnicama koje su izdate mimo zvanicnih organa koji izdaju te papire, a isti je slucaj bio i sa gazda Jezdom."

Primera radi, u Beogradu se najvise mladica za ovaj posao regrutuje po vozdovackim kaficima.

Prema pouzdanim izvorima nasa policija je u vreme rata u Bosni i nakon toga, omogucavala pripadnicima podzemlja da dobiju sluzbene legitimacije jer je to bio jedan od uslova za ucestvovanje u ratu.

"Saradjujuci sa tim ljudima iz podzemlja, sretao sam se s tim u praksi. U Beogradu postoje odredjene snage koje su spremne za grube intervencije koje policija nece da obavlja. Nesporna je cinjenica da su ti ulicni batinasi, bejzbol-policajci, koznjaci imali znacajnu ulogu i neku vezu sa vlascu ili sa nekom partijom.

To su snage van sistema, nepoznate i nepriznate, ali s obzirom na cinjenicu da pripadaju vladajucim strankama to su zasticene parapolicijsko-vojne formacije. Sve te jedinice su naoruzane najsavremenijim oruzjima, pa su tako jednom prilikom na beogradskom aerodromu uhvacene posiljke sa spravama za nocno gadjanje vredne 70 miliona austrijskih silinga. Javna je tajna da se u okolini Beograda, Nisa, Novog Sada, Subotice i Krusevca nalaze poligoni na kojima pripadnici parapolicijskih i paravojnih snaga odrzavaju vezbe. Brat jednog visokog policijskog funkcionera otvorio je u sredistu Srbije, izmedju Paracina i Krusevca, poligon sa konjickim jedinicama, oklopnim vozilima, artiljerijskim oruzjem velikog kalibra. Sve je to 'pokriveno' teniskim terenima i sportskim igralistima", objasnjava Spasic.

Vecina tzv. komandanata tih snaga su "psi rata" koji su ucestvovali u ratovima u Zambiji, Ruandi, Nagorno Karabahu, Avganistanu... Mnogi su zavrsili obuku u Legiji stranaca u Francuskoj. Samo u Srbiji je za poslednjih petnaest godina u Legiji bilo preko 12 hiljada ljudi.

Krajem drugog milenijuma, Srbija krupnim koracima grabi unazad. Dakle - idemo iz pocetka. Aleksandar Roknic Vladimir Martinovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.