2513, februar 25 1999

INTERVJU: KARL BILT

ZAO MI JE SRBIJE

"Gledajuci unazad, mnoge greske nacinjene u zavrsnoj fazi sukoba u Bosni i nakon mirovnog sporazuma u Dejtonu mogle su da se izbegnu", kaze u intervjuu za NIN nekadasnji specijalni izaslanik EU za Bosnu i Hercegovinu i sadasnji predsednik Stranke svedskih modernista Karl Bilt. U razgovoru koji smo vodili u Atini, Karl Bilt ocenjuje: "Bosna postepeno krece dobrim putem. Mnogo stvari je ucinjeno da bi se obezbedila sloboda kretanja. Ostao je problem rada centralnih institucija i znacajni problemi u ekonomskom razvoju." Bilt ima potrebu da kaze da je "egzodus Srba iz Sarajeva mogao da bude predupredjen drugacijom politikom. To je bila katastrofa. Ona je u izvesnom smislu bila programirana u Sarajevu, ali tim nije manja, mogla je da se izbegne."

Evropski posrednik je ove jeseni ponovo bio "na mestu svog neuspeha", u Sarajevu, da bi se tu vencao sa Italijankom Ana-Marijom Koracom koja mu je bila desna ruka u ono doba. "Grad nije bio u Dejtonu zamisljen kao grad samo jednog naroda", veli sada Bilt. Krenimo od pogibije civila na Markalama 28. avgusta 1995. To je bio uvod u bombardovanje Srba. Ostala su kontroverzna tumacenja tog dogadjaja?

- Ujedinjene nacije to su veoma temeljno istrazile. Tehnicko ispitivanje obavio je i general Rupert Smit. Ono je pokazalo da je projektil ispaljen s teritorije pod kontrolom RS. Nikada nije objasnjeno ko je iz Republike Srpske odgovoran za ovaj dogadjaj. Motive je moguce naci. Mozda je to bila provokacija nekih iz RS koji su zeleli da zaustave politicki proces. Kada smo istrazivali sta se dogodilo, od obavestajnih krugova Jugoslovenske armije koji su imali kontakte s vojnim izaslanicima u Beogradu, dobili smo informaciju da je za to bila odgovorna "Hamas" frakcija u RS. Ne znam da li je to tacno. Kako je to moglo da zaustavi politicki proces?

- U to vreme u Bosni je bilo dramaticno. U leto su pale enklave i izgledalo je da neminovno sledi povlacenje snaga UN. Postojao je i plan za slucaj "politicke katastrofe", NATO-ov plan, OP 40-104 koji skoro da je vec bio odobren. Kakav plan? Postoji razlika izmedju onog u knjizi Ricarda Holbruka i onog sto iznosi tadasnji americki ambasador u NATO-u Robert Hanter. Holbruk kaze da je predsednik Klinton bio iznenadjen kada je cuo za taj plan, a Hanter tvrdi da je predsednik SAD bio potpuno obavesten i upucen.

- Taj plan je bio vojnicki perfektan. Rec je o dokumentu koji je bio supertajne prirode i razradjivao je svaki aspekt povlacenja. Plan je napravljen na osnovu dogovora sa Ujedinjenim nacijama u decembru 1994. da bi kopnene snage NATO-a trebalo da budu upotrebljene za izvlacenje UNPROFOR-a u slucaju kolapsa politickog procesa. Plan je razvijen leta 1995. Po njemu ucestvovalo bi skoro 100 000 vojnika u kopnenoj operaciji koja bi trajala sest meseci. Ne znam u kojoj je meri americki predsednik bio brifovan o ovome, ali je gotovo neverovatno da nije bio upucen u to. Kako bi se plan aktivirao?

- Kad bi generalni sekretar UN odlucio da povuce trupe UN, on bi od generalnog sekretara NATO-a trazio pomoc a to bi bio "okidac" za sprovodjenje plana. NATO ulazi, a da li odlazi?

- Plan je bio da NATO udje i zastiti razlicite oblasti, zatim osigura povlacenje UNPROFOR-a, a na kraju se i NATO povlaci. Sta nakon toga?

- Verovatno bi usledio veliki rat koji bi doveo do konacne podele Bosne.

Kako je izbegnut taj scenario?

- Plan je izbegnut pokretanjem politicke inicijative. Prvenstveno je u SAD pocetkom avgusta povecana spremnost da se razmotre realisticnije opcije za mirovni sporazum o Bosni. Iznenada smo imali situaciju u kojoj su Amerikanci spremni da saradjuju s nama na politickom planu, pa cak i da preuzmu vodjstvo na kursu koji smo mi sa evropske strane vec duze zastupali.

Sta je ukljucivao politicki proces? Govorili ste o postojanju vise planova - A, B, C.

- Plan A bio je plan Kontakt - grupe od 5. jula 1994. To stvari i nije bio plan, jer nije imao nikakva ustavna i politicka resenja. Ne verujem da je bio mogucan bilo kakav mir dok se ne razdvoje teritorije. Na pocetku 1995. lansiran je plan B, kombinovan sa izvesnim politickim principima. Podrazumevao je uzajamno priznavanje razlicitih drzava, u prvom redu suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine od strane Jugoslavije, kombinovan sa izvesnim politickim principima. O njemu se veoma, veoma mnogo pregovaralo, a to smo cinili pokojni ambasador Robert Frejzer i ja tokom proleca i leta 1995. Ambasador Frejzer je bio glavni americki arhitekta svih detalja, a Holbruk ucesnik. Onda smo poceli da razmisljamo u drugim pojmovima. Poceli smo da razmisljamo o planu C koji se nije u potpunosti ostvario. On je kombinovao NATO-ov ulazak u Bosnu s politickim naporima. Ono sto je primenjeno nije tacno plan C, ali bilo je veoma slicno.

Sta je donelo ukljucivanje Amerikanaca?

- Mnogo toga. U SAD jaca konflikt izmedju predsednika i Senata o embargu na naoruzanje. To destabilizuje americku politicku scenu. Na drugoj strani, posto je situacija isla veoma lose, primena OP 40-104 bila je sve izvesnija. Bilo je sigurno gotovo izvesno, da ce zbog pogorsanja situacije Francuzi i Britanci traziti povlacenje svojih snaga, sto bi znacilo da bi americka vojska morala da udje u Bosnu u vreme rata. Vasington je hteo da to izbegne. Politicka inicijativa je bila daleko od toga. Kako je odjednom doslo do jedinstva Rusije, Evrope i SAD, doslo je i do ubrzanog razvoja dogadjaja.

Amerikanci su se uglavnom fokusirali na mape i vojni aspekt plana?

- Ceo rat se svodio na mape i teritorije, koje je trebalo razdvojiti. Bilo je vazno da u tome ucestvuju americki vojnici, a za to je bila neophodna dozvola Kongresa i to za veoma kratko vreme. Americki Kongres zeleo je da odobri ograniceni mandat za veoma kratak period. To je oduzimalo mnogo vremena u Dejtonu.

I Karadzic je pisao Karteru. Otkud ta linija komunikacija?

- Ona je poticala iz Karterovih napora da obezbedi prekid vatre u decembru 1994. Karter je pokusao da Karadzicu objasni neophodnost prihvatanja politickih uslova, a Karadzic je uzvratio kako je jedan deo spreman da prihvati, drugi nije, ali njegovo pismo od ponedeljka 28. avgusta pokazuje da je korak ucinjen. Pokazivao je spremnost da prihvati vodjstvo Beograda, sto ranije nije bio slucaj. Mi smo bili svedoci visednevnog pregovaranja Beograda i Pala, koji je doveo do zajednicke pregovaracke delegacije.

Cija je ideja da srpski patrijarh bude svedok potpisivanja sporazuma Beograda i Pala o stvaranju jedinstvene delegacije?

- Nisam bio tamo, ali Holbruk je rekao da je to njegova ideja. Onaj koji je u sustini vodio delegaciju Republike Srpske, bio je Mladic.

Kada je pala RSK boravili ste u Vasingtonu. Da li ste s nekim tamo razgovarali o tome?

- Veoma ostro sam reagovao protiv toga, a narocito protiv metoda bombardovanja Knina. To je bilo identicno bombardovanju Sarajeva. To sam rekao veoma jasno i to se Tudjmanu nije dopalo. Proglasio me je, skoro, personom non grata u Hrvatskoj, pokusao je da me spreci da dodjem u Hrvatsku i nastavim svoj rad. Posle izvesnog vremena je odustao.

Napisali ste da ste bili razocarani duplim standardima medjunarodne zajednice ovim povodom.

- Neki akteri su bez sumnje imali duple standarde. Neki su govorili da Srbima tako i treba jer su napravili masakr u Srebrenici. Ja nisam mogao da prihvatim da siroti seljaci iz Krajine budu odgovorni za taj masakr, jer ga nisu pocinili. Oni koji se nisu suprotstavili Tudjmanu u tom poslu, u stvari su zastupnici etnickog ciscenja. Ono sto je Tudjman tamo ucinio, u stvari je pravo etnicko ciscenje uz pomoc moderne armije. Trazio sam da se time bavi i Haski tribunal. U knjizi citiram izvestaje nekih agencija o tome sta se desavalo u Krajini nakon operacija "Bljesak" i "Oluja". Ne zna se ni koliko je ljudi tamo ubijeno. Gotovo je zapanjujuce da jos niko nije pokrenuo pitanje te istrage u Haskom tribunalu.

Cini se da ste bili i licno potreseni?

- Da. Video sam mnogo izbeglica i pre toga ali ovoga puta bio sam zaista dirnut. Bili su to siroti ljudi koji se sele s gotovo celom svojom imovinom na ramenu i napustaju podrucja gde su njihovi preci ziveli stotinama godina. Bio sam pogodjen tim pojedinacnim patnjama. Nikada do tada nisam video toliko izbeglica na jednom mestu.

Kakvo je vase iskustvo s predsednikom Milosevicem?

- Ja sam znacajan deo svog zivota proveo s predsednikom Milosevicem (smeh), ali za razgovore koje smo vodili i jeste bilo potrebno vreme. On je veoma vest pregovarac, veoma tvrdoglav i od njega se tesko dobija pristanak. Ali kada postignete dogovor s njim, on ga se drzi. Odlican je takticar, na kratke staze, ali je uzasan strateg. Poslednji put smo se sreli u junu 1997. kada sam odlazio.

Da li ste tada rezimirali vase susrete?

- Na oprostajnom rucku nam je ostalo jos nekoliko problema da rascistimo. Tada sam mu rekao da je zanimljiv za saradnju. Rekao sam mu isto da mi je zao sto Srbija zbog, po mom misljenju, lose politike dozivljava tragediju. Ono sto se desilo u RSK bila je tragedija za 200 hiljada ljudi. Neke stvari u Bosni mogle su se izbeci. Veoma cesto sam pokusavao da mu skrenem paznju na drustvene i ekonomske probleme same Srbije, jer sam video da je u njoj sve gore. Skretao sam mu nekoliko puta paznju i na probleme Kosova. Po tom pitanju bio je strasno tezak i bilo ga je nemoguce navesti na bilo kakvu racionalnu diskusiju.

A predsednik Hrvatske?

- On je potpuna suprotnost Milosevicu. Tudjman nije covek s kojim bih zeleo da potrosim slobodno vece. On je predani nacionalista. Zbog toga je cesto upadao u sukobe s medjunarodnom zajednicom, ali se izvlacio. Tesko se moze reci da je predsednik Milosevic nacionalista. Tudjman je uzroke sukoba u Jugoslaviji video kao sukob civilizacija. Hrvatska je, po njegovom, oduvek bila deo Evrope, dok su ostali bili deo balkanske mase s kojom nije zeleo da ima posla. I pored toga, hteo je da se mesa u poslove Bosne. Ja sam pokusao da mu objasnim da nas zadatak nije da stvaramo sve manje i manje zajednice. Mi smo zeleli integraciju jugoistocne Evrope, ali je on bio cvrsto mnogo protiv toga.

Sta kazete za teoriju da su pad Krajine, Srebrenice, Bihaca, Zepe u stvari bili deo tajnog ili precutnog dogovora sukobljenih strana?

- Nisam sasvim siguran u to. Iako postoje razne teorije, ne znam za indikacije koje bi to potvrdjivale. U Sarajevu je postojala svest o tome da ce enklave biti problem. Zepa i Srebrenica u tom smislu su bile veliki teret, ali iz toga ne mogu da izvodim dalje zakljucke.

Da li je jugoslovenska drama poligon za uspostavljanje novog odnosa snaga globalnih medjunarodnih faktora?

- Naravno. Pokazalo se koliko je vazno zajednistvo SAD, Evropljana i Rusije u Kontakt grupi. Vidimo i novu ulogu NATO-a kao i neophodnost razvoja nove evropske politike, ogranicenosti Ujedinjenih nacija u ovakvim prilikama.

Dragan Bisenic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.