2513, februar 25 1999

(nastavak sa prve strane)

RAMBUJE DVA

DEVEDESET DEVETI KRUG

Najcudniji mirovni pregovori u istoriji evropskih sukoba obelezeni su privremenim sporazumima, principima i zakonima. Na kraju su obe strane postigle sporazum da o sopstvenim nesporazumima razgovaraju u nekom novom zamku

Ideja da bi se u udobnom francuskom zamku i lovackom odmaralistu, izmedju dve case martela, kalvadosa, skenderbega ili peckog piva mogla pronaci mirovna formula za desetogodisnju ili nesto duzu kosovsku agoniju, dozivela je privremen neuspeh. Ovdasnji "geostratezi" nesreceno zaljubljeni u sopstvenu pronicljivost, mogli bi da zakljuce kako je privremeni neuspeh logicna posledica privremenih sporazuma, principa i zakona koji su vladali najcudnijim pregovorima u istoriji evropskih sukoba. Na kraju pregovora, obelezenih banalnom cinjenicom da se pregovaracke strane za 17 dana intenzivnog rada prakticno nisu ni srele, odluceno je da se isti privremeno prekinu. Sve je, dakle, privremeno. Jedino je nesreca smrtnika koji zive na Kosovu, izgleda, definitivna.

Obe strane su naposletku postigle sporazum da 15.marta, negde u Francuskoj, ponovo krenu da razjasnjavaju uzajamne nesporazume uz pomoc medjunarodnih posrednika. Oprastajuci se na kapiji zamka, mogli su da parafraziraju naslov cuvenog francuskog filma "Do vidjenja u sledecem zamku". Ali, nisu.

Oklopni posmatraci

Konferencija za stampu ministara spoljnih poslova clanica Kontakt grupe ni najlucidnijim gledaocima nije pruzila precizan odgovor zbog cega se tacno odlaze razvezivanje kosovskog mrtvog cvora. Govorilo se o znacajnom napretku, cinjenici da su obe strane pokazale veliku spremnost, ali se nije pominjala spremnost NATO-a da izvede malu balkansku operaciju, sto je ukazivalo da, posle duzeg vremena, Srbija nije kriva za sva nepocinstva na planeti zemlji.

Drzavna delegacija je, ipak, zvanicno odbila zahtev za razmestanje stranih trupa, ostavljajuci mogucnost da "razmotri obim i karakter medjunarodnog prisustva", sto je inspirisalo lokalne defetiste da pricaju o "posmatracima u oklopnim vozilima" i ultimativnom zahtevu da svetinje na Kosovu mogu cuvati bratski, grcki vojnici iz sastava NATO-a. Politicki sporazum je bio sasvim prihvatljiv za multietnicke delegate Vlade Srbije sve dok u poslednjoj noci nisu unete blage korekcije, prihvatljive za albansku delegaciju.

Americki zvanicnici su, medjutim, objasnili da su pregovori odlozeni na zahtev kosovskih Albanaca, kojima je bilo potrebno dve nedelje za konsultacije u kojima bi valjalo razjasniti odredbe o referendumu "kosovskog naroda" i razoruzanju "OVK". "Ovo je pocetak uspesnog razresenja kosovske krize", rekao je clan delegacije Ram Buja, dok je jedan od portparola "OVK" Jakup Krasnici obecao sunarodnicima da ce "OVK" prerasti u buduce oruzane snage Kosova. Takvo ponasanje je, medjutim, sasvim prirodna posledica diplomatskog zakona tomahavka, prema kome bi u, slucaju neuspeha pregovora, jedna strana mogla da bude kaznjena bombama, dok bi drugoj bila uskracena podrska.

Uniforme odlucuju

Zapadnoevropski diplomatski izvori su u kriticnim trenucima objasnili da je doslo do ozbiljnih podela u albanskoj delegaciji, koja se "podelila" u razmeri 14:1. Ozbiljnost podela je izvedena iz saznanja da je jedini protivnik potpisivanja sporazuma, prema istim izvorima, bio "sef politicke uprave 'OVK' Hasim Taci, koji je u vise navrata nudio ostavku. Cudnovata snaga jednog 29-godisnjeg delegata, koji je iz politicke anonimnosti uskocio na mesto vodje albanske delegacije, najbolje je pokazala nemoc umerenih, politickih lidera kosovskih Albanaca i uputila neobavestene da kosovski sporazum, pre svega, zavisi od nekadasnjih terorista a sadasnjih pregovaraca, koji nose crveno-crne oznake na uniformama.

Pomenuti sef albanske delegacije i politicke uprave separatisticke Oslobodilacke vojske Kosova imao je u poslednjoj pregovarackoj noci u francuskoj vojnoj bazi Vilakuble mali, ugodan sastanak sa komandantom NATO-a za Evropu Veslijem Klarkom na kojem su albanskim gerilcima pruzena dodatna objasnjenja o rasporedjivanju momaka iz Lujzijane i ostalih americkih krajeva i njihovoj volji da razoruzaju pripadnike "OVK".

Politicki predstavnik tzv. OVK Adem Demaci je pristinskom listu na albanskom jeziku "Kosova sot" izjavio da je Olbrajtova u telefonskom razgovoru insistirala da on prihvati taj sporazum i preporuci Taciju da "prihvati cetiri tacke nacrta sporazuma koje nije ni video". "Nisam se slozio sa predlogom gospodje Olbrajt, jer pitanje Kosova nije tako jednostavno da bi se moglo resiti jednim telefonskim pozivom. To je stogodisnji problem, krvav i ozbiljan", rekao je Demaci. Njega su, sa istovetnim zahtevom, zvali bivsi lider republikanaca Bob Dol i albanski premijer Pandeli Majko, ali "kosovski Mandela" nije popustio.

"Ucinak haoticne konferencije u Rambujeu je minimalan, a politicar koji je pretrpeo najvecu stetu je verovatno americki drzavni sekretar Medlin Olbrajt", ocenio je analiticar londonskog "Dejli telegrafa", koji, izgleda, uspeva da na geografskoj karti pronadje juznu srpsku pokrajinu i pri tom objasnio uzroke kosovske krize. Pokazalo se, istice list, da je albanska delegacija bila "preokupirana ocuvanjem krhkog jedinstva u svojim redovima pa je i odbila da potpise sporazum koji ne bi mogla da opravda po povratku u Pristinu".

Evropska uljudnost

Londonski "Indipendent" ocenio je da je kosovska konferencija jos jednom pokazala kako Evropa jos nije u stanju da se sama izbori sa sukobima na svojoj teritoriji. "Kada je na konferenciji zaskripalo, americki drzavni sekretar je bila ta koja je, bas kao Ricard Holbruk u Dejtonu, preuzela vruc krompir u svoje ruke, dok su se Evropljani uljudno povukli u stranu", istice list.

Evropska uljudnost je izdrzala i spontani izlet americkog posrednika Kristofera Hila, koji je u zavrsnici skoknuo do Beograda gde je na jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica valjalo izvrsiti dodatni pritisak. U Belom dvoru se tada primala delegacija kiparskog parlamenta kojoj je saopsteno da "Kosovo necemo dati ni po cenu NATO bombi". Sef jugoslovenske diplomatije je, zatim, uputio americkog diplomatu na predsednika Srbije Milana Milutinovica koji se, inace, nalazi u Parizu.

Novo poimanje britanske diplomatije na kraju 20. veka dao je, nakon produzenja pregovora, ministar Robin Kuk, kada je zavapio kosovskim Albancima da potpisu sporazum kako bi Srbija mogla biti bombardovana. "Mi, svakako, govorimo kosovskim Albancima da je, ako ne potpisu ove tekstove, veoma tesko verovati da bi NATO mogao da preduzme akciju protiv Beograda", navodi se u lamentu ministra spoljnih poslova Britanije, ciju su imperiju dugo odrzavali dobar viski i nesto bolja diplomatija.

Predsednik Srbije Milan Milutinovic je, cak i prema samostalnom, kriticki raspolozenom nedeljniku, u zavrsnim danima rambujeovske sesije pokazivao neuporedivo vise diplomatske vestine. Ona je, opet, zasnovana na banalnoj cinjenici da kosovski Albanci ne moraju da imaju sva prava koja nikako nisu mogli da imaju hrvatski Srbi. Neki drugi zvanicnici su isli dalje i pozivali medjunarodnu zajednicu da na Kosovu cuva "cari multi-etnickog i multikulturnog zivota", kao sto je to cinila u susednoj Bosni. Vracajuci dug Kosovu i Metohiji, gde je zabelezio neverovatan izborni trijumf i tako postao predsednik Srbije, Milutinovic je shvatio da komunikacija sa zapadnim zvanicnicima i novinarima "uopste ne boli" i da cak moze biti korisna.

"Sve u svemu, imali smo date i unapred neprihvatljive dileme da biramo: ili bombe ako ne prihvatimo los sporazum, ili trupe za nesto bolji sporazum ali, opet, da se stvori nukleus neke buduce drzave na Kosmetu", lucidno je objasnio stav srpske delegacije, a preneo specijalni izvestac, foto-reporter i analiticar najstarijeg srpskog lista.

Oni dolaze

Iako su zvanicnici horski ponavljali da nikakvih stranih trupa nece biti, a drzavna televizija neumorno podgrevala patriotske igre bez granica, neki sumnjivi funkcioneri saputali su da ce neke snage ipak doci. Ruski funkcioneri su, takodje, u vise navrata ponovili da bi rado dosli na Kosovo, ukoliko to budu zeleli zvanicni Beograd i Savet bezbednosti. Krajnje nepouzdani diplomatski izvori tvrde da ce na kraju doci snage koje bi i zvanicni Beograd i nezvanicna Pristina mogli da prikazu kao "najblize saveznike", koji ce "razoruzati teroriste" ili "zameniti srpsku soldatesku". Nije nezanimljiva ni tvrdnja analiticara londonskog "Indipendenta" da ce Milosevic na kraju, ipak, pristati na dolazak NATO snaga, ali ce "zahtevati cvrste garancije da te snage nece ugroziti njegovu licnu bezbednost". I dok se razbaruseni analiticari poigravaju sa sopstvenom mastom, a predstavnici ovdasnje vlasti pevaju da sledecih sto godina niko nece ugroziti suverenost, americka administracija se ponasa kao da ce sutra doci na Kosovo.

Pedantni portparol Pentagona Kenet Bejkon izjavio je na novinarskom brifingu, posle zavrsetka banketa u Rambujeu, da slanje bombardera B-52, nevidljivih lovaca F-117 i izvesnog broja brodova u Jadran ne kosta previse administraciju u Vasingtonu, dodajuci uzgred da bi dovodjenje 4 000 americkih vojnika na Kosovo za godinu dana kostalo izmedju 1,5 i dve milijarde dolara.

Nekako istovremeno, u selu Bukos je ranjeno pet policajaca i fotoreporter Asosijeted presa, a albanski izvori panicno uzvracaju sa neproverljivim vestima o napadima na neduzne civile. Sef kosovske Verifikacione misije Vilijam Voker izrazio je strahovanje da bi se, ukoliko mirovna konferencija u Rambujeu dozivi neuspeh, mogli dogoditi novi masakri. Pregovori u Rambujeu su, medjutim, obelezeni konstruktivnim neuspehom. Prema prilicno nepouzdanim izvorima, kosovska drama ce uci u 99. krug u gradu cudnog imena Evro (Evre) u francuskoj provinciji Normandija.

BATIC BACEVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.