2516, mart 18 1999

(nastavak sa prve strane)

PARISKI PREGOVORI

KOJI SPORAZUM? Tvrdnjama da je ponudjeni sporazum lazan, delegacija Srbije provocira prekid pregovora i ostvarenje pretnji NATO-a

Doskocice Milana Milutinovica u odgovorima na novinarska pitanja o sudbini pregovora u Parizu i potpisivanju sprazuma kao: "Koji sporazum?", "Ke sera-sera", ili "I oni su, uostalom, u zabuni" (govoreci o predstavnicima medjunarodne zajednice), za neke su vrhunac duhovitosti i pronicljivosti, a drugima neprilicna zovijalnost. O ukusima ne vredi raspravljati, ali porast popularnosti predsednika Srbije medju ovdasnjim glasacima jedna je od retkih izvesnih stvari koja prati pregovaracki proces o buducem statusu Kosova.

Razgovori otpoceti ovog ponedeljka u kongresnom centru "Kleber" u Parizu, zamisljeni kao nastavak februarskih pregovora u Rambujeu sa naglaskom na implementaciju sporazuma i ceremoniju potpisivanja, u vreme nastanka ovog teksta, u sredu posle podne, dok uzbudjenje i pritisak rastu, gotovo da se nisu pomerili sa mrtve tacke. Dok jedan od posrednika, austrijski ambasador Volfgang Petric upozorava da je ostalo jos samo nekoliko sati, presednik Milutinovic govori o velikoj prevari, a delegacija Albanaca sa Kosmeta i dalje ne daje svoj vec toliko puta obecani potpis. Srbija za to vreme mitinguje, incidenti na terenu se umnozavaju tako da strani mediji govore o ofanzivi vladinih snaga, a komandant Trece armije general-potpukovnik Nebojsa Pavkovic upozorava da "realizujemo i preduzimamo mere da sprecimo dolazak bilo kog stranog vojnika na nase tlo". Olako obecana brzina

"Strpljenje Kontakt grupe je pri kraju, vreme leti", upozorava portparol Stejt dipartmenta Dzejms Rubin. "Trenutak istine se blizi", porucuje kopredsedavajuci skupa, francuski ministar Iber Vedrin, naglasavajuci da se nece dozvoliti vracanje unazad. "Umesto mira, moze nastupiti faza ozbiljne konfrontacije", kaze nemacki ministar spoljnih poslova Joska Fiser. "Oni moraju da se pokrenu, oni apsolutno moraju to da ucine. Jedina alternativa tome je rat", kaze En Gazo-Sekre, portparol francuskog ministarstva spoljnih poslova.

Predsednik JUL-a Ljubisa Ristic ne haje za pretnje: "Njima se zuri, do srede, do petka - ne, pregovori ce trajati dok se ne nadje resenje. Nece oni odredjivati koliko ce trajati i kako ce se zavrsiti."

Delegacija Srbije u Parizu nastavlja da odbija ne samo razgovare o implementaciji, vec i da prihvati politicki deo sporazuma bez izmena kojima bi se uvazili njeni amandmani. Pozivajuci se na zvanicnika bliskog pregovorima, dopisnik "Njujork tajmsa" iz Pariza tvrdi da srpska delegacija zahteva promene gotovo do 70 odsto sporazuma! Prema istom izvoru, osim dela o implementaciji sporazuma, drzavna delegacija, izmedju ostalog, odbija pravo Haskog tribunala da istrazuje eventualne ratne zlocine na Kosovu, garancije za povratak "vise od 200 000 raseljenih ljudi". Americki novinar procenjuje da ovako veliki zahtevi srpske strane mogu ujediniti Kontakt grupu, posto je ocigledno da se ne traze samo minorne promene.

Zapadni mediji takodje insistiraju na cinjenici da srpska strana krsi sporazum Milosevic-Holbruk. Pozivajuci se na upozorenja zvanicnika iz Vasingtona da je trenutno 16, 21 ili cak oko 30 hiljada pripadnika srpskih trupa na Kosovu ili u njegovoj neposrednoj blizini, oni procenjuju da se Srbija ne sprema za mir nego za rat. Dopisnik "Vasington posta" sa Kosova smatra da je operacija, pre dve nedelje zapoceta kao kaznena (osveta za ubijene civile i kidnapovanog vojnika u selu Bukos, kod Vucitrna), dobila strategijske dimenzije. Navodeci zapadnog zvanicnika, ovaj list zakljucuje da operacije na severozapadu Pokrajine u stvari predstavljaju obezbedjenje magistralnog puta i pruge. Posebno se insistira na obezbedjenju pruge, ciji je znacaj postao ocigledan s obzirom na to da je preko nje vec dopremljeno sedam tenkova M-84 u Kosovsku Mitrovicu. "To moze biti testiranje tolerancije Zapada prema njihovim akcijama", kaze ovaj zvanicnik, naglasavajuci da nije siguran koliko se to jos moze tolerisati. Braca Rusi

Moguce je da Milosevicev rezim podrsku ovakvom svom stavu nalazi i u izjavi predstavnika Rusije u posrednickoj trojci. Tvrdnja Borisa Majorskog da Rusija smatra da se u sadasnjem trenutku uopste ne moze razgovarati o medjunarodnom vojnom prisustvu, jer to pitanje "uopste ne postoji... ni na kakvom nivou, ni do Rambujea, ni tokom, ni posle Rambujea", prakticno je do sada najeksplicitnije suprotstavljanje Rusije planu ponudjenom poslednjeg dana pregovora u Rambujeu, 23. februara. O stavu Rusije Milosevic bi morao da ima vrlo precizne informacije, buduci da je njegov brat ambasador SRJ u Moskvi. U igri su, medjutim, i pregovori Rusije sa Medjunarodnim monetarnim fondom, jugoslovenska dugovanja Rusiji, stalna podrska tamosnjoj opoziciji, pa i mogucnost da i u Moskvi prevagne misljenje da Milosevic stvara previse problema te da bi se stoga mogao pustiti niz vodu.

Ovo tim pre sto podrska Majorskog srpskom stavu odudara od informacija da je sef ruske diplomatije Igor Ivanov prilikom svoje proslonedeljne posete Beogradu nudio Milosevicu da stranim snagama na Kosovu "rukovodi" Stalni zajednicki savet NATO - Rusija, ili da to budu snage pod patronatom OEBS-a, ali uz jedinstvenu vojnu liniju komandovanja. Prema izvestajima dopisnika Bete iz sedista NATO-a, Milosevic je odbacio i "medjunarodnu policiju", pa cak i osetnije povecanje broja verifikatora OEBS-a.

S obzirom na to, kao i na "jasne pripreme za oruzani otpor napadima NATO-a", analiticari Atlantskog saveza zakljucuju da je Milosevic spreman da se izlozi vazdusnim udarima. Ono sto ostaje nejasno, jeste da li bi Milosevic bombardovanje iskoristio kao opravdanje za unutrasnju javnost da pristane na trupe, ili za novu ofanzivu. Prema dipolatama iz Brisela koje navodi Beta, pitanje je da li bi NATO iskrcao i kopnene trupe, jer bi to ipak bila agresija. A samo vazdusnim napadima ne bi se mogle spreciti jugoslovenska vojska i policija da vrse svoje operacije i izmesaju se sa stanovnistvom. Posle ofanzive kojom bi se zauzeo dobar deo teritorije, Milosevic bi mogao traziti pregovore sa pozicije "cinjenickog pobednika". Onda bi moglo doci do scenarija koji pominju analiticari bliski britanskoj i francuskoj vladi: podela Kosova na liniji gde se zaustavi ofanziva, recimo sever, Pristina i Pec Srbiji, a ostatak albanska teritorija pod protektoratom NATO-a.

Opravdanje za poigravanje vatrom rezim u Beogradu verovatno nalazi i u snaznim kritikama Klintonove spoljne politike u samim Sjedinjenim Drzavama ( koji nije rezultirao vecinskim otporom americkog Predstavnickog doma slanju 4000 momaka na Kosovo), kao i nekim informacijama da Grcka i Italija nisu previse raspolozene za NATO udare, pribojavajuci se sirenja sukoba i talasa izbeglica. I, naravno, u neslozi i odugovlacenju Albanaca. Gestovi

Dugo najavljivan potpis delegacije Albanaca sa Kosova i Metohije na sporazum za sada je i dalje samo namera izrazena u pismu sefa delegacije Hasima Tacija. Ovaj gest tako ostaje na nivou taktickog poteza koji treba da kompenzuje razocaranje koje su Albanci izazvali odbijanjem da se povinuju americkom tajmingu, drzavnom sekrtaru Medlin Olbrajt licno, a kasnije i vatrenom zagovorniku njihove stvari, senatoru Bobu Dolu.

Novo odugovlacenje Albanaca nacelno se moze pravdati cinjenicom da sporazum jos nije cvrsto zakovan, jer se pod mogucim "manjim tehnickim izmenama i pojasnjenjima" moze provuci mnogo sta. Ipak, cini se da je osnovni razlog ustezanja Albanaca da obecani potpis konacno i stave, medjusobna trvenja njihovih politickih partija i razlicitih frakcija unutar tzv. OVK. Tako je Operativna komanda OVK za region Lab, koji podrazumeva potez Kosovska Mitrovica-Vucitrn, gde se poslednjih dana odvijaju najintenzivniji sukobi, i gde je navodno OVK najbolje organizovana, pod vodjstvom bivsih oficira, u svom saopstenju od utorka direktno osporila pravo delegaciji u Parizu na pristanak na "kompromisni sporazum".

Da li zbog lepog vremena ili nastavka pregovora, tek sukobi se nastavljaju takvom zestinom da je portparol Verifikacione misije u Kosovskoj Mitrovici izjavio da je situacija gora nego ikada od dogovora Milosevic-Holbruk. Podmetanje eksplozivnih naprava u Kosovskoj Mitrovici i Podujevu, koje su prouzrokovale najveci broj apsolutno nevinih civilnih zrtava u dosadasnjim sukobima, nagnalo je i vec gotovo poslovicno pristrasnu ili neobavestenu Verifikacionu misiju da odmah jasno osudi nedvosmisleno teroristicke akcije.

"Albanci su dali dovoljno uverljivih dokaza da su daleko do pozeljnog homogenog stava i da se priblizavaju svojevremenom ponasanju Zorza Habasa, radikalnog predstavnika PLO-a, u odnosu sa medjunarodnom zajednicom: govore o autonomiji a misle o nezavisnosti, pricaju o miru a planiraju nove ratne operacije", kaze za NIN prof. dr Dusan Batakovic, istoricar, ekspert za albansko pitanje.

Iako se najavljuje mogucnost da ce u cetvrtak Hasim Taci konacno ispisati svoje ime isppod 80 stranica teksta, ne moze se do kraja odbaciti ni mogucnost da medjunarodni posrednici u ovom trenutku ne bi znali ni sta da ucine sa potpisom Albanaca. Kako kaze Milutinovic, jednostrani sporazum ne postoji; nije do kraja jasno da li delegacija Albanaca na Kosovu ima potpunu kontrolu na terenu, a pritisak na srpsku stranu, ma koliko tezak, u ovom trenutku, cini se mnogim domacim analiticarima, ipak ne ukljucuje i momentalno bombardovanje ciljeva u Srbiji. Nagovestaji drugacijih signala nalaze se u nalogu osoblju americke ambasade da se vrati u Beograd, ili u izjavama poput one francuskog ministra spoljnih poslova Ibera Vedrina da Jugoslavija mora da bira izmedju "izolacije i mira".

Dr Predrag Simic, ekspert za medjunarodnu politiku i savetnik Vuka Draskovica, tvrdi da NATO nece bombardovati Srbiju, jer bi to znacilo baciti sibicu na barutanu - teske posledice na Kosovu, u Srbiji, Jugoslaviji, citavom regionu.

Dr Batakovic smatra da ni 10. april, datum proslave 50 godina postojanja Atlantskog saveza, mnogo pominjan kao rok do koga se mora postici sporazum i NATO stupiti na Kosovo, vise nije aktuelan. "Naprotiv, za NATO je nemoguce da se uoci proslave izlozi vojnim gubicima i eventualnim ponizenjima na terenu, povoljne okolnosti za vojnu pretnju su prosle pre mesec dana", kaze Batakovic, podsecajuci da bi bombardovanje imalo kontraefekat. "Izazvalo bi rat, primenu taktike sprzena zemlja na Kosovu, homogenizovalo narod i vojsku oko Milosevica, i dalo izgovor za pokretanje nove vojne akcije koja bi za posledicu imala da se sve nezadovoljstvo gradjana sa rezima prevali na ledja NATO-a. Milosevic ima i jos jedan adut: mogucnost organizovanja napada na pripadnike SFOR-a u Republici Srpskoj" Sirok izbor nicega

Taktiku "sprzene zemlje", svojim izjavama prakticno zagovara samo Vojislav Seselj ("Ako dodje do americke agresije, mi Srbi cemo prilicno stradati, ali Albanca na Kosovu nece biti"), ali varijacije resavanja nacionalnog pitanja po Tudjmanovom modelu sigurno mnogima deluju primamljivo. Pogotovo onima koji u rat sigurno ne bi isli.

Nasuprot bucnom retorickom patriotizmu, na drugom polu srpske politicke scene vlada prilicna konfuzija i demoralisanost."Mi smo sada u situaciji da budemo ili okupirani, ili bombardovani. Kakav je to izbor?" upitala se nedavno predsednica Gradjanskog saveza Vesna Pesic. "Nije posao demokratske opozicije da tvrdi da cemo dati deo teritorije Srbije da bi nam neko rekao da smo u tom slucaju prava opozicija", izjavio je Nebojsa Covic.

Ne bez ironije konstatuje se i da je delegacija na celu sa Ratkom Markovicem za sada izgleda uspela samo da rukovodeca mesta u Pokrajini, sporazumom predvidjena sa Srbe, raspodeli i na Egipcane, Gorance, Rome..."Zeleci da relativizuju znacenje albanske populacije, pribegli su koriscenju ostalih manjina, i uspeli da zapravo Srbe svedu na status ostalih", kaze dr Batakovic. On, kao i mr Zoran Lutovac, specijalista za manjinska pitanja, ipak ocekuje dalji rad na dopuni politickog dela sporazuma.

"Pitanje trupa je od drugorazrednog znacaja. Sustina je u politickom delu sporazuma - ako se njime obezbedi stvarni suverenitet, strane snage se mogu suvereno pozvati, sa jasno formulisanim mandatom koji se moze lako i opozvati. Uz definisan obim suvereniteta, snage UN bi zapravo bile pogodnije za razoruzavanje albanskih terorista, faktor odvracanja i pacifikacije", kaze Lutovac.

Na vidiku nije, medjutim, ne dobar, nego nikakav sporazum. U pismu sefa srpske delegacije Ratka Markovica, sporazumu od 23. februara vestacki se pridaju svojstva, i tvrdnje o postojanju sporazuma su lazne. Medjunarodni posrednici razmisljaju da li da kopredsednicima predloze okoncanje konferencije u Parizu. Ako se skup prekine, usledice vrlo brza i ostra reakcija NATO-a.

Dr Dusan Janjic, koordinator Foruma za etnicke odnose, predvidja ponovne direkne pregovore sa Milosevicem. "Ako Milosevic prihvati uslove, funkcionisace model Pinocea. On ce postati dugme za pritisak, pomocu kojeg ce se upravljati procesima u Srbiji i Crnoj Gori, i tada je moguce priznavanje rezultata crnogorskih izbora i federacija kao mesto uvodjenja nove elite koja treba da sprovede reforme. Naravno, sve to ce ici uz pritiske aferama, dosijeima, metodama koje Holbruk najvise voli", kaze Janjic.

"U suprotnom, ako i posle potpisa Albanaca srpska strana bude odbijala da prihvati sporazum, Albanci ce i de facto postati saveznici medjunarodne zajednice, tj. NATO-a. To je uvod u priznanje njihove vlade i nezavisnosti Kosova", prognoza je ovog eksperta.

SVETLANA DjURDjEVIC-LUKIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.