2518, april 1 1999

(nastavak sa prve strane)

PRKOS SRBIJE

KO TO TAMO PEVA

U danima kada su bivsi saveznici svakom gradjaninu Srbije poklonili po 230 grama eksploziva, stotine hiljada pokretnih meta odlucilo je da izadje na trgove i pozitivnom energijom pobedi zapadnu medijsku kampanju

Rok grupa "Zabranjeno pusenje", ciji naziv svaki dan ima sve dublje istorijske reperkusije, dovela je tamnoputog muzicara i naturscika Lepog Micka da sa pozornice, iza koje se mogu videti crveni beogradski autobusi, zapevaju pesmu iz filma "Ko to tamo peva". Na Trgu slobode pevalo je dvadesetak hiljada pokretnih meta, cija lica nepogresivo pokazuju gnev i inat sumanutoj ideji da se bombama na samom kraju 20. veka i u Evropi resavaju humanitarna pitanja. "Za Beograd, svi su culi, Amerika i Evropa, cuce se do kraja sveta gde se peva nasa pesma", pevali su tinejdzeri, Njihovi roditelji, nosioci spomenica, rokeri, narodnjaci, ravnogorski monarhisti i junaci romana "Kako se kalio celik". Pola sata po zavrsetku patriotskog hepeninga grupa tinejdzera je grejala ruke na zapaljenoj americkoj zastavi i mirno i dostojanstveno pila pivo, pevajuci "Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj".

Nekoliko stotina metara dalje, u Sabornoj crkvi, osobe sa metama na grudima palile su svece za spas nasih i njihovih dusa, ali ta slika nije bila dovoljno primamljiva za zvezde zapadnih televizijskih stanica, koje sa tugaljivim izrazima na licu docekuju talase albanskih izbeglica i objasnjavaju sopstvenoj javnosti da je potrebno jos nekoliko hiljada bombi po svim krajevima Srbije kako bi se sprecila nova humanitarna katastrofa. Slike dece koja proslavljaju rodjendane u sklonistima i svoje uzore pronalaze u sluzbenicima Gradskog centra za obavestavanje ("Zelim da sledeci rodjendan docekam u svom stanu. Gotovo!", rekao je sedmogodisnji klinac"), monahinja rakovackog manastira koji je sasvim iznenada postao vazan strateski cilj i uporiste protivazdusne odbrane ("Zar su nase duse vojni ciljevi", pita se iskusenica dok zapanjeno gleda popucale prozore, zidove na manastiru i odrone zemlje po obliznjem groblju) i ostalih 10 miliona ucesnika u krvavoj kompjuterskoj igri, takodje, nisu dovoljno atraktivne za globalne medijske imperije. "Mora da su Ameri kupili autorska prava na svu patnju na planeti, pa ih sad diluju, malo na Balkanu, malo po Africi, malo u Salvadoru", ocenjuje student sa izvesnim sklonostima ka post-egzistencijalizmu uz napomenu da mi imamo autorska prava na prkos. Vidoviti Srbi

To osecanje, uz neizbezni crni ili nesto svetliji humor, dominiralo je na okupljanjima protiv agresije NATO-a. Oslanjajuci se na izreku starog filozofa "Sto dublje pred nekim pokleknes, to ces na visoj grani visiti", Beogradjani su uz ritmove rok-muzike i zvuke rodnog kraja, vodili cinicne rasprave o misteriji obaranja supermodernog americkog tehnoloskog cuda, koji se nekim cudom, nasao na njivama svetski poznatog sela Budjanovci. "Pricaju mi ljudi da sinoc nisu videli ni prst pred okom, samo su videli nocnog sokola. Onog nevidljivog. Mora da ga je oborila vidovita Zorka. Ili mozda to ovi nasi seljaci nisu naucili u skoli, pa su ga videli", objasnjava sredovecni poslovni covek nesto mladjoj prijateljici, izmeDju dve pesme domacih rokera. Izvestac americke televizijske mreze CNN iz Beograda je u svom izvestaju napomenuo da se koncert odrzava za vreme vazdusne uzbune, ali nije naveo parole "Izvinite, nismo znali da je nevidljiv", "F-117, ha, ha, ha", "Klintone imas li f-118", "Izvinite, ali mi pevamo", koje su obelezile antiratni hepening.

Citava akcija, koja je vec dobila zastitni znak u vidu crnih krugova na beloj povrsini, mogla bi da u zapadnim medijima izazove veci efekat od svih intervjua ovdasnjih politicara, jer na prilicno jednostavan nacin unistava sliku o "varvarima" koji svakog jutra, pre kafe i dorucka, sebi postavljaju pitanje - koga ce danas zlostavljati.

"Dobrodosli u Budjanovce", "NATO-Dzast do it" uz oznaku fabrike patika "Najk", "Ako ste trazili nevolju, dosli ste na pravo mesto", izazivaju pravu nocnu moru organizatora medijske kampanje. "Desetak hiljada Beogradjana oglusilo se o vazdusnu uzbunu i okupilo na centralnom gradskom trgu da protestuje i iskaze prkos Amerikancima i NATO-u", pise danas londonski "Fajnensel tajms". Duhovite parole, poput one "Izvinite, nismo znali da je nevidljiv" i izjave okupljenih, svedoce o potpunom debaklu Zapada u ubedjivanju Srba da bi prisustvo NATO-a na Kosovu bilo dobro i za Srbiju i za pokrajinu, pise "Fajnensel". "Gnev je bio usmeren na bombe zapadnog saveza koje su unistile klice demokratije posejane tokom studentskog protesta", ocenjuje list.

Uprkos upozorenju da su avioni i rakete na putu, odmah posle koncerta na trgu se otegao red pred obliznjim Narodnim pozoristem za premijeru opere "Slepi mis", pise "Gardijan". "Nedelja u Beogradu: ples po avionu NATO-a, koncert i pozoriste" zakljucuje londonski list. Nevidljivi meteor

Novinar "Indipendenta" pise da je "sa neba poput meteora pao taj primerak najsavrsenije tehnologije 21. veka i zavrsio na jednoj njivi u selu, ciji se mestani mole u malenoj baroknoj crkvi i na tavanima gaje golubove". "Mnogi zitelji Budjanovaca koji sada igraju po olupini nevidljivog bombardera i delice njegovog krila nose kuci za uspomenu, secaju se kako su tokom Drugog svetskog rata skrivali americke pilote od nacista, a potom ih prebacivali do Jadranskog mora i slobode", pise list i dodaje da su "ironijom sudbine, pilota ovog aviona spasili njegovi zemljaci, dok su bivsi saveznici groznicavo tragali za njim po vlaznim vojvodjanskim njivama".

Na naslovnim stranama svih britanskih listova jutros je osvanula fotografija dve razdragane Srpkinje koje igraju kolo na olupini perjanice americkog ratnog vazduhoplovstva, a "Tajms" pise da je obaranje takozvanog nevidljivog aviona "najtezi udarac americkoj vojnoj moci u poslednjih desetak godina" jer su uspesne bombaske misije nad Bagdadom tokom Zalivskog rata uzdigle tu letelicu na pijedestal mita. "Dok sam se ulicama Beograda vracao u hotel, nisam mogao a da ne primetim zamandaljena vrata americke ambasade na kojima su iscrtani veliki kukasti krstovi, zakljucio je svoj clanak novinar "Indipendenta", najavljujuci da se u Srbiji dugo nece pojaviti zelja za zapadnom demokratijom. Bili Piton

Na koncert su dosla i dvojica jahaca americke apokalipse na duge staze, koji su nosili parolu "I mi konja za frku imamo". Na mitinzima su dominirale poruke lascivne licne prirode, koje ce psiholozi vec objasniti kao sublimaciju revolta na sve nase uzbune, zavijanje sirena i drezdanja po sklonistima. "Monika, vrati se u Ovalni kabinet i stisni zube", jedna je od poruka koje ne treba objasnjavati. Nabujali antiamerikanizam pokusali su da objasne veseli momci sa transparentima na kojima je blago preformulisana replika balkanskih maratonaca, starog Topalovica i Bilija Pitona, "Sta ce biti sa Belom kucom? Zapalicemo je!"

"Znas sta, ja sam bio dve godine u Americi, volim da popijem dobar viski, gledam njihove filmove i utakmice NBA, ali mi se nekako ne dopada taj zvuk zavijanja sirene, trcanja u sklonista i razmisljanja da li su nekog mog rodjaka, prijatelja pogodili. I zato bih samo zeleo da neki guzonja iz Pensilvanije ili Teksasa, koji gleda bombardobanje kao dobar televizijski sou program, uz kokice i pivo, dozivi bar deo onoga sto mi sada dozivljavamo", obrazlaze inzenjer na prinudnom odmoru, Svetislav Djurdjic, dok posmatra polupane izloge "Mekdonaldsa" na kojima je, nesto ranije, bila ispisana preporuka: "Jedite kod Dzoa."

U danima visokog patriotskog napona, stanovnistvo je uspelo da savlada neugodno saznanje da je zemlja u ratu i istovremeno psiholoski motivise. Ljudi se ponasaju odgovornije, a vlast je spremno docekala rat. "Stvarno smo malo cudan narod. Dobro, nismo malo, ali ratno je vreme pa treba birati reci, ali hocu da kazem da se mi, nazalost, samo u ratu ponasamo ozbiljno. Evo, sada niko ne krade, nema tuca na pijaci, u kafanama, jedino bih volela da tako nastave da se ponasaju u miru", kaze prodavacica, Ljubica S. Vozaci gradskog saobracaja, koji su ranije umeli da budu nestasni kada pada sneg, kisa, kao i za vreme velikih vrucina i hladnoca, sada su bez ikakvog gundjanja vozili po mrklom mraku i za vreme uzbuna. Na ulicama nije bilo svercera, a i kriminalci (cast izuzecima) nisu se osecali najbolje. Od zivotno neophodnih namirnica nedostajale su samo cigarete i saveznicke zastave.

Narodno pozoriste u Beogradu saopstilo je da ce se na repertoaru tog teatra naci predstava "Idiot" Fjodora Dostojevskog, "Majstor" Ronalda Harvuda, "Nabuko" Djuzepea Verdija, "Uspavana lepotica" Petra Cajkovskog (treci cin) i "Posvecenje proleca" Igora Stravinskog. Istog dana, u 17 sati, na programu je drama "Cijanid u pet" Pavela Kohouta. Ulaznice kostaju jedan dinar, a prihod je namenjen Crvenom krstu Srbije.

Druga kulturna institucija, Muzej jugoslovenske kinoteke poceo je da prikazuje specijalni program filmova, medju kojima su "Proslava 550 godina Kosovske bitke" Koste Novakovica, "Sa verom u Boga" Mihajla Popovica iz 1939. godine. U Kosovskoj ulici ce biti prikazani filmovi "Golgota Srbije" (1938), "Ambasador je ubijen u Stokholmu" (1990), "Oklopnjaca Potemkin" (1925), "Nikola Pasic", "Ilegalac" (1943) i "Nevinost bez zastite". Boze pravde

I dok Beogradjani budu posecivali koncerte, predstave i filmove visoke simbolike, u drugim gradovima se redjaju manifestacije kojim se pokretne mete brane od viska detonacija i manjka dobrih vesti. Ostace zapamceno da je u utorak na uzickom Trgu partizana odrzan koncert pod nazivom "Trubom protiv bombi" na kojem su ucestvovali profesori sumadijske skole trube Mice Petrovica.

Tridesetak clanova crkvenih horova "Sveti Georgije" i "Sveti Stefan Decanski" odrzali su na novosadskom Trgu slobode kod Mileticevog spomenika molitvu za mir pred nekoliko stotina gradjana. Horovi su otpevali cetiri pesme - Boze pravde, Rusku carsku himnu, Himnu Svetog Save i Molitvu za sve miroljubive ljude dobre volje.

Jedan od tih, patrijarh srpski Pavle pozvao je vlasti svih zemalja sveta da bombardovanje SR Jugoslavije prestane i da se pregovorima nadje pravedno resenje za izlazak iz krize. "Ono sto je Kosovo u svesti naseg naroda, to nije samo kraj i zemlja na kojoj su nase najvece svetinje. Nego ona nauka kojoj su nas one ucile - da su sveti knez Lazar i nasi preci izasli na Kosovo da brane svoju zemlju, ne otimaju tudju, da brane svoju slobodu, ne tlace tudju, da brane svoju veru, ne namecu je drugima. Da Avelj ima pravo i duznost da se brani od Kaina", rekao je poglavar SPC nekoliko dana uoci najveceg hriscanskog praznika.

Jedan od najuglednijih ovdasnjih politicara ovog veka voleo je da kaze kako su Srbi narod sevapa i inata. Nakon sto je svaki gradjanin dobio po 230 grama eksploziva od saveznika, ostao je samo inat. To je sasvim dovoljno.

BATIc BACEVIc



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.