DR NENAD KECMANOVIC

Iz Sarajeva je u Brisel stigla samoinicijativna ponuda da NATO u napadima na Jugoslaviju koristi aerodrome i vazdusni prostor federacije. Tretirajuci, ocito, citav muslimansko-hrvatski entitet kao svoju vojnu bazu, generalni sekretar NATO-a je smatrao suvisnim i da se zahvali na izrazenoj podrsci

Agresija na Jugoslaviju nije, kako to sada mnogi govore, srusila medjunarodni pravni poredak, nego je, zapravo, u potpuno ogoljenoj formi otkrila sutsinu novog svjetskog poretka kao planetarne americke sirove i surove despotije. Kao i svi slicni projekti u proslosti, i ovaj ce prije ili kasnije biti zaustavljen nekom kontrasilom. Hoce li to biti ZND predvodjen probudjenom Rusijom ili zaista ujedinjena ali i otreznjena Evropa ili sve snaznija Kina, ili udruzene islamske zemlje, ili neka jos neidentifikovana sila, tesko je predvidjeti. Ali, sasvim je sigurno da ce kao i poslije dva prethodna svjetska rata biti pominjani Srbi kao mali ali hrabar narod na Balkanu koji je prvi rekao - NE.

Za sada je aktuelnije pitanje koliko ce izdrzati SRJ, odnosno kako ce se ponijeti bivse i buduce zrtve razlicitih modela nasilnog ogranicavanja suvereniteta cija realizacija redovno zavrsava u kolonijalnom statusu. I dok se sve ostale susjedne zemlje bar trude da koliko-toliko sacuvaju neutralnost i apeluju na obnovu politickih pregovora bez obzira sto su ukljucene u Partnerstvo za mir, iz Sarajeva je u Brisel stigla samoinicijativna ponuda da NATO u napadima na Jugoslaviju koristi aerodrome i vazdusni prostor Federacije.

Prije svega, ta zvanicna ponuda da nije tragicno bila bi komicno samozavaravanje rukovodstva muslimansko-hrvatskog entiteta da ista suvereno odlucuju i o svojoj teritoriji i o vazduhu iznad nje jer monopol sile na tom prostoru ionako drze stranci. A kako stvari, zapravo, stoje, najbolje pokazuje da Solana nije osjetio potrebu ni da bar reda radi upita, odnosno zatrazi formalnu saglasnost Sarajeva. Naprotiv, tretirajuci, ocito, citav muslimansko-hrvatski entitet kao svoju vojnu bazu, generalni sekretar NATO-a je smatrao suvisnim i da se zahvali na izrazenoj podrsci.

Mozda se Solana cak nasao i uvrijedjen sto mu nude njegovo, ali Izetbegovic sigurno nije, jer je vec navikao da svoje nema. Rijec je, naime, o tipicnoj manifestaciji sociopsiholoskog mehanizma identifikacije sa okupatorom prema kome, posto je NATO bacio na koljena njegove sunarodnike, Izetbegovicu jedino ostaje stav ulagivanja i tako rasterecivanje njegove duboke licne i kolektivne frustracije. Visoki stadijum do kojeg je stigao taj proces racionalizacije potpunog moralno-politickog sloma, pokazuje da je dojucerasnji razbijac proleterskog internacionalizma, bratstva i jedinstva, zajednistva... sa pozicija vjerske i nacionalne netolerancije, na posljednjem Izvrsnom odboru SDA pozvao svoje najekstremnije sljedbenike da ucestvuju u projektu planetarnog "meltingpota".

No, pretpostavimo li dobronamjerno da je pisac Islamske deklaracije iskreno dozivio jos jednu od svojih brojnih transformacija od nacionaliste do kosmpolite i natrag, opet ostaje nejasno kako misli graditi cjelovitu multietnicku BiH kao konfrontaciju sa Srbijom kada pola njegove drzave ipak kontrolisu Srbi. Podrskom agresiji na SRJ on je odnose sa komsijama sa kojim mu valja zivjeti zajedno ili u neposrednom dodiru vratio na preddejtonski period, a proces reintegracije odlozio bar za jednu deceniju. Njegova moguca pretpostavka da ce upotreba inostrane sile protiv sunarodnika natjerati bosanske Srbe na predratne odnose sa bracom Muslimanima ravne su iluziji da ce bombardovanje SRJ natjerati Srbe i Crnogorce da se izmire s Albancima. Superiorna sila moze, naravno, sprijeciti one manje snazne da se sukobljavaju, ali je u BiH faza oruzane konfrontacije okoncana jos prije tri godine i zapoceta etapa koja bi se mogla nazvati "Ako komsije ne mogu da se vole, neka bar prestanu da se mrze!" Tragikomicnom ponudom Briselu zvanicno Sarajevo, naravno, nije otezalo poziciju susjedne drzave koliko je ojacalo centrifugalne tendencije u vlastitoj drzavnoj kuci.

Dodatna tezina tog (ne)diplomatskog autogola proizilazi iz cinjenice da su je muslimansko-hrvatski predstavnici izveli bez konsultacija sa srpskim predstavnicima u zajednickim organima koji su iskljucivo nadlezni za vanjsku politiku. U prevelikoj zelji da prisilno prosire nadleznost tih zajednickih organa u odnosu na ono sto je potpisano u Dejtonu, oni su, eto, suspendovali i jednu od rijetkih funkcija koja je zaista bila jedinstveno regulisana na nivou cijele BiH. A i to je, vjerovatno, razlog sto stranci niti su trazili ustupanje aerodroma i vazdusnog prostora niti su se zahvaljivali na samoinicijativnoj ponudi koja rusi i ono malo sto je u BiH mukotrpno postignuto u protekle tri godine.

Napokon, Izetbegovic je u istoj izjavi, koja ce biti zabiljezena kao primjer politicke gluposti od koje su se odmah distancirale i mnoge opozicone bosnjacke partije, rekao i da je "NATO agresiju na Jugoslaviju trebalo izvesti i mnogo ranije". Naprotiv, mnogo ranije je trebalo postici politicki sporazum izmedju Srba, odnosno Crnogoraca i Albanaca unutar SRJ jer ce agresija i rat donijeti veliku stetu i jednom i drugom i trecem narodu bas kao sto su ratom stetovala i sva tri naroda u BiH. Ako Izetbegovicu jos nije jasno zasto u SRJ sporazum nije blagovremeno postignut, neka samo uporedi Lisabonski i Dejtonski sporazum o BiH. I kada utvrdi da su kao jaje jajetu slicni, neka se prisjeti da ga je najprije Amerikanac Cimerman nagovorio da ga ne prihvati, da bi ga poslije cetiri godine ljudskih stradanja i materijalnih razaranja po Bosni, Amerikanac Holbruk ubijedio da potpise, prakticno, isti aranzman.