2521, april 22 1999

KOSOVSKI IZBORI: RUGOVA ILI TACI

PREKO GLAVA OCAJNIKA

NATO je toliko ulozio u vadjenje kosovskih Albanaca iz "humanitarne katastrofe" da je sada, po cenu njihovih zivota, spreman da im ne dopusti da se vrate svojim kucama

Kad neko jednom bude sastavljao enciklopediju aforizama o ekstremnom kompromitovanju demokratije, malo ce misli moci konkurisati ovoj: "Pilot je (na kolonu albanskih izbeglica) bacio bombe iz najboljih namera, kao sto to uvek cine piloti iz demokratskih zemalja." Misao je "porodila" glava Dzejmija Seja, portparola politickog dela NATO-a.

Neko bi mogao pomisliti da je ovo i za Seja mnogo. Da je to lapsus linguae portparola u skripcu. Govori ziv covek svaki dan, pa i "plemenitom andjelu" se moze oteti rec. Ali ne treba potcenjivati "zapadni utilitarizam". (To je ono sto su Dzeremi Benet i Dzon Stjuart Mil jos pre dva veka uoblicili u "eticko ucenje koje smatra 'korist' i 'dobitak' osnovom morala". U toj "teznji da se iz svega izvuce korist i dobit", istorija Zapada pokazuje, metodi, istina ili laz, i zrtve - posebno ako su to "oni drugi" - nisu presudno vazni.)

Valja, dakle, ostati pri tome da Dzejmi Sej, ucen covek, zaista misli ono sto je rekao, koliko god se nasem zdravom razumu to cinilo nelogicnim.

Pre svega, za Seja, NATO i SAD, svi Albanci, svi Srbi, svi Balkanci ne vrede katapultiranja jednog pilota F-16. Kao sto je ovih dana u Sarajevu primetio rabin Elijezer Papo: "Ako se bore za demokratiju i ljudska prava, kako to uporno ponavljaju, zasto to clanice NATO-a ne ostvare na svom prostoru (Turska - Kurdi; Engleska - Irska; Spanija - Baskija...). Za to farisejstvo Bosanci bi rekli: nije njihovo maslo za Ramazana." A: "Koliko ce Albanaca ili Srba poginuti, ili materijalnih dobara biti unisteno, to njih nije ni najmanje briga." Rugova

Najocigledniji dokaz da je takvo "citanje Zapada" pravilno, jeste nagli zaokret zapadnih vlada prema dr Ibrahimu Rugovi. Kako nije "mucki ubijen", niti mu je "kuca spaljena", "umereni albanski lider" (kako su ga imenovali zapadni mediji) pojavio se 1. aprila u Beogradu. Potpisao je sa predsednikom Jugoslavije jednostavno zajednicko saopstenje da se "problemi (na Kosovu) uspesno i trajno mogu resavati samo politickim sredstvima". Samo toliko.

Zapadnim vladama koje se deklarativno zalazu za mir, za ostanak Albanaca i povratak izbeglica, to nije bilo milo videti: pa, ne moze prekid vatre i mir kad njima ne odgovara; ne mogu Albanci da ostaju kod kuce dok ih TV kamere cekaju na granicnim prelazima, a posebno nema vracanja izbeglica bez NATO trupa. Legenda o "Gandiju s Kosova" koju su najcuveniji zapadni mediji i vodeci politicari "zidali" citavu deceniju, istog trenutka je raketirana sa svih strana.

Prvo je onaj pametnjakovic Dzejmi Sej udario na sliku. "Snimci koje je emitovala RTS stari su pune dve godine, kad su srpski i albanski lideri potpisali sporazum o obrazovanju." Ali problem sa lazima je sto kratko traju. Sej nije znao da se prilikom onog sporazumevanja Milosevic i Rugova nisu ni sastajali. Ruski ambasador Jurij Kotov koji se sreo sa Rugovom saopstio je da "nema utisak da se albanski lider nalazi pod pritiskom srpskih vlasti. Naprotiv, rekao bih da mu vlasti pomazu, jer mu je zivot ugrozen od strane albanskih ekstremista."

Onda je neimenovani novinar hamburskog "Spigla" doturio navodni intervju sa Rugovom koji je "u kucnom pritvoru, cuvan od policije" i prica kako insistira da NATO sto pre dovede kopnene trupe. Kako je "nevidljivi novinar" probio strasnu blokadu srpske policije, nije objasnjeno. A zatim su CNN kamere pripustene da snime susret Rugove i predsednika Srbije Milana Milutinovica. Najava pripreme resenja za Kosovo, sa prelaznom vladom, Zapadu se uopste nije dopala. Precutali su je. Nije bolje prosao ni protokolarni susret (20. april) Rugove sa ruskim patrijarhom Aleksijem Drugim, iako je to ocigledan nastavak "ruske mirovne politicke linije". I ministar inostranih poslova Rusije Igor Ivanov je nedavno govorio o "licnom cudjenju" kad je na pregovorima u Rambujeu video kako su Amerikanci iznenada isforsirali Hasima Tacija ispred Rugove, ratnu opciju ispred mirovne. Mir, dakle, moze biti samo NATO-mir, ili ga nece biti. Taci

U medjuvremenu, zapadne vlade (pre svega Bler i Sreder koji su, inace, za razliku od drugih u stalnom kontaktu sa Klintonom koji im je, kako pise "Tajm", rekao: "Zovite me u svako doba, danju i nocu"), pocele su operaciju javnog distanciranja od albanskih ekstremista. Prve nedelje agresije na SRJ ministri Kuk i Fiser kao i portparol Stejt departmenta Dzems Rubin, javno su se pohvalili kako su u "stalnom kontaktu sa Hasimom Tacijem". Covek od koga su oni u Rambujeu napravili lidera doturao im je ekskluzivne vesti o ubijanju Aganija, Rugove, Suroija, o koncentracionim logorima, masovnim grobnicama, silovanjima... Kad su sve te gluposti zavrsile kao gomile lazi, a Bler od "Independenta" zasluzio titulu "sampion lazi", Taci je odguran u senku.

Rusko Ministarstvo inostranih poslova ocenilo je pomoc NATO-a separatistickoj OVK ocenilo kao "grubo krsenje embarga Saveta bezbednosti UN prema SRJ koji je uveden Rezolucijom 1160". Javno su se oglasili NATO, Stejt department, Sreder... "Kad sam govorio o kontaktima sa OVK, mislio sam na kontakte tokom pregovora u Rambujeu", vadio se nemacki ministar odbrane Rudolf Sarping kao da ne sedi u istoj vladi sa "zelenim" Fiserom.

I londonski "Independent" je u toj situaciji dosao do zakljucka da je "strasna ironija kad se u ime humanitarnih ciljeva proizvede toliki broj izbeglica" pa nasao kako je "izlaz moguc uz ucesce umerenog lidera kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove, sto bi u svakom slucaju bilo bolje nego da nezavisnim Kosovom dominira separatisticka OVK". Pocinje i demistifikacija pitanja zasto medju izbeglicama nema muskaraca: "Jos na pocetku talasa izbeglica bilo je izvestaja da komandosi OVK nasilno regrutuju vojnike." Americki vrhovni komandant V.Dz. Klinton koga stalno muci mladalacki "dezerterski greh" zalio se republikanskom senatoru Miku Mekonelu da ne moze biti "naoruzavanja separatisticke OVK jer se tome protivi Evropa".

Medjutim, javni strah od veze sa "losim drustvom" ne znaci da ce se Amerikanci drzati javno zadate reci. Samo nekoliko dana kasnije Dzejmi Sej (a ko bi!) zna da "oni (separatisti) operisu na granici sa Albanijom, rastuci kao Feniks iz pepela". Stize potom vest: "Americki zvanicnici imali su tajne razgovore sa clanovima separatisticke OVK o isporuci oruzja i druge vojne opreme." Nedeljnik "US end vorld njuz riport", ipak, veruje da SAD "ne nameravaju da pomazu OVK zbog njene povezanosti sa svercom droge i oruzja". Istog dana izvestac Drugog programa nemacke televizije iz Tirane Detlef Klajnert javlja da je "zapocelo naoruzavanje OVK". Novih vesti ce tek biti. Bezizlaz

A kako pise njuzmagazin "Tajm", Bil Klinton nedeljama nije u dobrom raspolozenju. U Beloj kuci je teskobno kao da SRJ bombarduje Ameriku, a ne oni nas. "Hamletovska dilema" formacijski najmocnijeg coveka na planeti izgleda ovako: "Saveznici imaju malo izbora. Bez opsteg kopnenog napada, sto izgleda niko ne zeli, ili povlacenja, sto niko ne bi podneo, administracija tvrdi da je jedina opcija jacanje pritiska. To znaci da sada, nesto manje od mesec dana od pocetka, balkanska guzva ubrzano postaje test, ne samo vojne obucenosti nego i snage volje: koja ce strana, Srbija ili NATO, prva izgubiti volju za borbu."

U medjuvremenu ce NATO - koji mora da pobedi cak kad je i CNN-u tesko da to tako izrezira - bombardovati, rusiti, ubijati. Zbignjev Bzezinski, Klintonov "sef" u Trilateralnoj komisiji, ceni da se "konflikt mora resiti do 23. aprila, kad bi trebalo, kako je najavljeno, da se odrzi sastanak na vrhu NATO-a u Vasingtonu". Bez obzira na krpljenje NATO-ovih "kosovskih dostignuca", koje ce uslediti, Bzezinski tvrdi da ce "neuspeh NATO-a na Kosovu destabilizovati situaciju u celom svetu".

NATO-u, inace, sve losije ide na Kosovu. Desetine hiljada Albanaca, izmucenih visenedeljnim tumaranjima od nemila do nedraga, pocele su da se vracaju kucama. Na njihovim licima se vidi pakao koji su prosli. Ko se i nadao pomoci "tomahavka", sad zna da to nije lako doziveti. Svi vodji, sem Rugove, otisli su do Skoplja ili Tirane, "ispovedili" se zapadnim reporterima i onda odleteli na Zapad da mole za jos bombi i kopnenu intervenciju. A ovim nesrecnicima obecavano da ce sve trajati dva-tri dana. Kao, Albanci se malo povuku, po Srbima ce NATO sa neba istresti bombe, pa ce oni dati vatru tabanima prema Srbiji, i evo ga - nezavisno Kosovo. Ucini se lako. Ali u ovoj situaciji uopste ne treba potcenjivati ni deo delovanja separatisticke OVK koje je londonski list opisao u jednoj recenici: "Rukovodstvo OVK je tajnovito i bezobzirno - u prirodi takvih organizacija je da terorisu stanovnistvo za ciju se slobodu, kako tvrde, bore." Rat, ipak nije kafansko ili kabinetsko trabunjanje i iznenada se sve okrenulo na glavu. I sad kad bi oni pustili NATO, nece NATO njih.

NATO i CNN su se posvetili podizanju velelepnog stereotipa "biblijskog egzodusa". Snimljeni su "velicanstveni kadrovi", a mnogi zapadni lideri sve do Bila Klintona, "podizali" su sa "primetnim zadovoljstvom" - sto se stvari lepo odvijaju - broj izbeglih do po stotinu hiljada dnevno. Kad bi neko sabrao "Klintonove liste", izbeglih bi bilo samo u Makedoniji bar milion. Dobro, milion za Ameriku nije sto je milion za nas, ali makedonske vlasti, evo, nedeljama ne mogu da doguraju ni do pola "stotke". Svakome ko je cuo jecaje i video onog decaka u zutom izbledelom dzemperu na ciju su kolonu traktora americki piloti bacali bombe i jedna izbeglicka tragedija je dovoljno mucna i opominjuca. Samo velikom NATO-u trebaju velike brojke.

Zato je NATO pokazao "veliku frustriranost" kad su prve izbeglice resile da se vrate. Desetine mrtvih su opravdane cinicnom banalnoscu: collateral damage. Mozda se neka stotina, pa i hiljade ubijenih Albanaca, kao zalog za "svetu stvar", u Vasingtonu i doima kao "uzgredna steta", ali zivom coveku na terenu to ne moze biti uteha. A to i za NATO postaje krajnje opasna stvar. Pada poslednje obrazlozenje za agresiju na Jugoslaviju.

Naravno, nece NATO obradovati iskreni bes izvesnog Nezira Balje, iz sela Izbice kod Istoka, cije je poorane njive "avaks" detektovao kao "masovne grobnice". Kaze covek besno i iskreno: "Zato sto laze taj CNN, on jebe majku nama Siptarima". Nadamo se samo da selo Izbice nece proci kao ona neposlusna izbeglicka kolona. A to, nazalost, pred "utilateralnim moralom" NATO-a uopste nije iskljuceno. Jer, zaista, kao najdublje objasnjenje smisla naseg stradanja i "sumraka civilizacije" stoji opomena one stare Argentinke iz udruzenja "Majke sa Trga Majo" koja je svoje veliko i uzasno iskustvo pre neku noc na Brankovom mostu sazela u prosirenu recenicu: "Ne, ne bojim se ja bombi, strah me od ravnodusnosti ljudi na Zapadu i dvolicnosti njihovih vlada."

SLOBODAN RELjIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.