2522, april 28 1999

INTERVJU: NOAM COMSKI

INTERES DOMINANTNIH GRUPA

Treba verovati Klintonu, Srederu i Bleru kada govore o potrebi da se ocuva, ono sto oni nazivaju, kredibilitet NATO-a. Ali kada govore o kredibilitetu NATO-a, oni ne govore o kredibilitetu Italije, Danske... Oni govore o kredibilitetu Sjedinjenih Drzava, a to znaci o kredibilitetu moci SAD. Taj kredibilitet znaci da drugi ljudi treba da budu na odgovarajuci nacin zaplaseni

Noam Comski je odmah posle agresije NATO-a doveo u pitanje pravnu i politicku zasnovanost tog cina. O svojim argumentima govorio je za NIN telefonski. Zasto ste rekli da je Vasington "izabrao opasan put"?

- Imali su nekoliko izbora. Jedan je bio ne ciniti nista. Drugi, da se izvrsi eskalacija nasilja. A to je bombardovanje za koje se prilicno sigurno moglo znati da ce izazvati vrlo snaznu reakciju, sto se i desilo. Treci put bi bio diplomatska opcija, i vec znamo da bi to bilo moguce. Sjedinjene drzave su postavile Srbiji ultimatum: ili prihvatite NATO snage ili bombardujemo. Srpski parlament je doneo rezoluciju u kojoj je predlozio alternativu... Sta mislite o tom ultimatumu? Moze li se uporediti sa sporazumom iz Minhena 1938, kad je Nemacka postavila ultimatum Cehoslovackoj?

- Slicnosti, svakako, postoje. Postoji, medjutim, mnogo skoriji medjunarodni sporazum - Becka konvencija o sporazumima - mislim iz 1970, koju su prihvatile sve drzave i koji kaze da svaki sporazum ili ugovor koji se potpise prisilno, nije valjan. To je generalna konvencija medjunarodnog prava. Da li je postojala mogucnost za diplomatiju 23. marta, ne znamo. Mislim da to jedino zna nasa sluzba za depese. Kada su predstavnika Ministarstva inostranih poslova Rubina pitali o tome na konferenciji za novinare, on je rekao: Mi nismo videli nikakvu trezvenu opciju koja pruza neku nadu. Ali nije na SAD da odluce ili na bilo kome drugom da odluci.

I opcija da se ne uradi nista bila je mnogo bolja od onog sto se uradilo. Sta bi dovela diplomatska opcija, ne mozemo da znamo jer su SAD odbile da nastave pregovore. Diplomatska opcija je jednostavno odbacena i izabrana je upotreba sile. Koja su pravila Ujedinjenih Nacija prekrsena prilikom poslednjih akcija NATO? Da li je ova akcija NATO-a deo uspostavljanja "novog svetskog poretka"?

- Pa, NATO je cudan. Njime prevashodno dominiraju Sjedinjene Drzave i kada govorimo o NATO-u mi, u stvari, govorimo o SAD. Britanija je filijala Sjedinjenih Drzava i tesko da ima vise nezavisnosti nego sto je Ukrajina imala u vreme Staljina. I ostale zemlje se moraju saglasiti s upotrebom sile, jer SAD su te koje dominiraju. Vec 35 godina SAD jasno pokazuju da njima vise nisu potrebne medjunarodne institucije. Prvo, Ujedinjene nacije. Kina i Rusija kontrolisu vetom u Savetu bezbednosti. I Amerika je izabrala samostalno delovanje kad je u manjini. Isto vazi i za Medjunarodni sud pravde u Hagu, jer jos 1985. SAD su odbacile jurisdikciju tog suda u sporu koji je pokrenula Nikaragva protiv SAD. Sud je tada okoncao slucaj i osudio SAD za, kako su to nazvali, "nezakonitu upotrebu sile" i naredile da se okoncaju napadi i operacije. Vasington je ignorisao odluku suda, a pravni savetnici Stejt departmenta su ponudili ozbiljne razloge na prvim stranama. U ranijem periodu Ujedinjenih nacija, vecina zemalja sledila je ono sto smo mi zeleli. Ali to vise nije slucaj i mnoge zemlje sveta se ne slazu s onim sto mi cinimo i ne prihvataju nasa tumacenja. Nasa politika pod Reganom i pod Klintonom predstavlja prezir prema Ujedinjenim nacijama. Vratimo se meseca unazad, u decembar. Oni su znali da ne mogu dobiti dozvolu Saveta bezbednosti pa su zato obavestili Ujedinjene nacije da one nisu nadlezne i jednostavno su rekli: mi smo ovlasceni da radimo kako hocemo, bez Saveta bezbednosti. Bombardovanje je, prema dokumentima Ujedinjenih nacija, vrlo precizno oznaceno kao zlocin onda kad se Savet bezbednosti sastao na vanrednom zasedanju da bi razmatrao problem Iraka. Da li ova akcija u Jugoslaviji predstavlja jednostranu agresiju, jer je NATO izbegao da trazi od Ujedinjenih nacija pravo za upotrebu vojnih snaga?

- Povelja UN je jasna kad govori o zabrani koriscenja pretnje i upotrebe sile koje nije odobrimo Savet bezbednosti. Izuzetak je samoodbrana, sto je ovde irelevantno. To je jasno, i to je osnova medjunarodnog prava. S druge strane, drugi veliki stub medjunarodnog svetskog poretka posle Drugog svetskog rata je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koja treba da garantuje i brani licna prava od represivnih drzava. Postoji tenzija izmedju ta dva principa i tu se javljaju pitanja takozvane humanitarne intervencije. Tesko pitanje medjunarodnog prava jeste da li i kada zemlje imaju pravo da intervenisu krseci Povelju da bi zastitile prava koja garantuje Univerzalna deklaracija. U Minhenu je Hitler zastupao pravo "humanitarne intervencije" u Cehoslovackoj, da se okonca konflikt. Vecina agresija u istoriji su bile opravdavane tvrdnjom ili nekom vrstom tvrdnje za potrebom "humanitarne intervencije". Sta je nova uloga NATO-a u Evropi? Da li je razlog ove intervencije pre opstanak NATO-a nego briga za albanski narod?

- Delimicno se slazem sa vama, ali mislim da NATO ima i siru svrhu. Delimicno, NATO je bio savez protiv Istoka, ali i nacin da se integrise Zapadna Evropa pod dominacijom SAD. Setite se, kad je formiran posle Drugog svetskog rata, postojao je opravdan, znatan strah od ponovnog naoruzavanja Nemacke, a to nije malo pitanje. Krupan zadatak NATO-a bio je da se omoguci Zapadnoj Nemackoj da se ponovo naoruza, ali u okviru saveza kojim ce dominirati Sjedinjene Drzave. Politika je, dakle, da se obuzda Rusija, da se obuzda Nemacka i da se obezbedi da se Evropa nekako integrise, ali pod dominacijom SAD. Verujem da se upravo to u velikoj meri sada desava. Evropska unija se integrisala, ali ima komplikacija i sukoba o tome da li ce ona biti pod dominacijom SAD ili ce biti suprotstavljen entitet u svetskim poslovima. Evropa sada ima zajednicku valutu i zeli zajednicku politiku bezbednosti, zajednicku spoljnu politiku. Sve su jasnije razlike oko uloge NATO-a i namera Evrope.

- Da, kontradikcija je vrlo jasna, i to je problem. Slicno kao u Aziji. Japan razmislja da izgradi istocnoazijski region u kojem ce on biti dominantan, a Sjedinjene Drzave zele da integrisu taj sistem u sopstvene okvire. Azijsko-pacificki ekonomski ugovor je vrsta vojnog saveza, neka vrsta azijskog analogona NATO-u. Cinjenica je da postoje tri krupne ekonomije sveta: Sjedinjene Drzave, Evropa sa Nemackom i Japan s istocnom Azijom. To su tri najkrupnija ekonomska jezgra sveta. Sjedinjene Drzave su daleko najvece, ali druge nisu bitno slabije, jer Evropa kao privreda postaje veoma mocna. To je ono sto se ponekad naziva trilateralizam, tripolarni svet, ali Sjedinjene Drzave dominiraju u vojnoj sferi, sto dovodi do raznih vrsta konflikta. Jedan od tih konflikta, i to veoma bitan za vas, jeste onaj izmedju NATO-a i Evropske unije. Evropsku uniju NATO podredjuje moci SAD i sama Evropa gubi svoju nezavisnost. Vodece grupe u Evropi, a ima ih mnogo, sasvim su zadovoljne da budu povezane sa moci SAD i u tom slucaju su protiv sopstvenih interesa. Ako pogledate multinacionalne korporacije, one bi bile, vecina njih, mnogo srecnije da budu pod vlascu SAD nego pod nacionalnom vlascu. Prosle godine je bivsi americki ambasador u NATO-u Robert Hanter rekao da je Bosna mogla da podeli NATO, ali je kasnije Bosna spasla NATO. Da li Kosovo sada treba da spase NATO?

- Mislim da je tako. Vojne akcije, oslanjanje na snagu, uvek pruzaju prednost Sjedinjenim Drzavama i Britaniji, jer su one vojnoj dominantne, pa gde god neka konfrontacija predje na teren sile, ona jaca dominaciju SAD. To je prilicno ocigledno. U ovoj tenziji izmedju NATO-a i Evropske unije Sjedinjene Drzave, oslanjanjem na silu, jacaju NATO, a to je apsolutno lose. Treba verovati Klintonu, Srederu i Bleru kad govore o potrebi da se ocuva ono sto oni nazivaju kredibilitet NATO-a. Ali kada govore o kredibilitetu NATO-a, oni ne govore o kredibilitetu Italije, Danske... Oni govore o kredibilitetu Sjedinjenih Drzava, a to znaci o kredibilitetu moci SAD. Taj krediblitet znaci da drugi ljudi treba da budu na odgovarajuci nacin zaplaseni. U jugoistocnoj Evropi se najlakse moze izvrsti destabilizacija na nacionalnoj osnovi, naravno manipulacijom?

- Da, tacno. Zbog toga je Evropa toliko okrenuta ka Balkanu. Postoje mnogo ozbiljnije humanitarne krize u Africi, u Sijera Leoneu, Kongu, Angoli, i niko ne obraca paznju na njih jer one ne ugrozavaju interese bogatih i mocnih ljudi. S druge strane, poremecaji na Balkanu zaista ugrozavaju interese bogatih i mocnih ljudi i zbog toga dolazi do krize. Turska armija je sprovodila etnicko ciscenje i masakre znatnih razmera. Turci su unistili hiljade sela, bilo je nekoliko miliona izbeglica, ubili su desetine hiljada ljudi, ali je sve to radjeno uz jaku podrsku SAD i Britanije. Oni, uostalom, koriste uglavnom americko naoruzanje... Ti izvestaji su u Sjedinjenim Drzavama potpuno nepoznati i to se nije smatralo krizom iz dva razloga: jedan je da SAD nije umesana, a drugi da ne ugrozava interese velikih i mocnih zemalja. S druge strane, poremecaji na Balkanu to ugrozavaju. Sada je najvise tih uzasa u Srbiji i zato ne iznenadjuje sto su Srbi postali meta. Da li ce NATO preziveti ovu akciju?

- Postoji odredjena podela u NATO-u. Italija i Grcka, na primer, mnogo vise se protive da se koristi sila na Balkanu nego Nemacka, Francuska, Engleska i Sjedinjene Drzave. Mislim da ta podela mnogo zavisi od toga da li ce NATO preci na direktne kopnene operacije. Ako dodje do direktnih kopnenih operacija, veliki su izgledi da se zemlje NATO-a podele. Da li vam se cini cinicnim da je ovaj rat inicirao i vodi americki predsednik koji je izbegao Vijetnam, a vode ga i bivsi mirovni aktivisti Joska Fiser, Havijer Solana?

- Nemojmo preterivati. Vecina ljudi koji se nazivaju mirovnim aktivistima bili su protiv nuklearnog naoruzanja iz prostog razloga sto bi bili i sami ugrozeni, ako bi se ono upotrebilo, a bili su protiv Vijetnamskog rata kad je postao suvise skup. Sve do danasnjeg dana, americki i zapadnoevropski intelektualci ne prihvataju elementarnu i ociglednu cinjenicu da su Sjedinjene Drzave napale Juzni Vijetnam. Mozete da pitate nekog francuskog intelektualca da li je cuo o tome? Naravno da jeste, jer su pocetkom sezdesetih godina za vreme predsednika Kenedija Sjedinjene Drzave napale Juzni Vijetnam i prosirile rat. Onda je shvaceno da je to bila greska i, posto je mnogo kostao, receno je da se treba iz njega izvuci. To je onda nazvano opozicijom sveta. Prema tome, tesko je reci sta su bili ti ljudi za koje kazete da su pacifisti. To je veoma slozeno ako se malo poblize pogleda. Na primer, bilo je ljudi u nemackom generalstabu koji su smatrali da je posle Staljingrada bila greska voditi rat na dva fronta. Da li da ih nazivamo pacifistima? Kako gledate na cinjenicu da su ti "pacifisti" ujedinjeni s americkim zvanicnicima koji su bili angazovani u Centralnoj Americi, a sto ste vi istrazivali: sa Veslijem Klarkom, bivsim americkim izaslanikom Robertom Gelbardom, Vilijamom Vokerom?

- Iste se stvari desavaju i u Evropi, samo u manjoj meri, jer je Evropa manja svetska sila. Ovo sto se desava samo je deo globalne dominacije. Vratimo se na Drugi svetski rat. Sjedinjene Drzave su imale veliku ekonomsku moc, ali nisu bile glavni akter na svetskoj sceni. Nisu bile ni blizu Velikoj Britaniji iako su imale daleko bogatiju i vecu privredu. Posle Drugog svetskog rata to se promenilo. Sjedinjene Drzave su imale polovinu celokupnog svetskog bogatstva i prevashodnu vojnu prevlast i odlucile su da koriste tu moc, otprilike onako kako se moglo i ocekivati. Kao sto bi i ostali uradili. Da, dakle, organizuju svet u interesu dominantnih grupa - ne nuzno naroda, nego internih dominantnih grupa. To je to. To je pitanje dominacije. Americki sekretar za odbranu Vilijem Koen je pesnik

- Ima ljudi i u privredi koji su pesnici. Hitler je imao pored sebe mnogo filozofa ili ljudi koji su se time hvalili. Kako gledate na ulogu medija? Izgleda kao da nemaju kriticki stav prema institucijama, kao da predstavljaju njihov deo?

- To vazi za obrazovano mnjenje i medije svuda. Oni su deo institucionalne strukture u svakom drustvu i vrlo malo se razlikuju, narocito u SAD i u Velikoj Britaniji. Ako pazljivo pogledate medije u SAD i Britaniji, naici cete na pojedinacne izvestace s visokim profesionalnim integritetom i ono sto oni opisuju obicno je prilicno tacno. S druge strane, okvir u kojem se to tumaci i nacin na koji se to uredjuje potpuno je druga stvar. Tu spada i pitanje o kojem smo ranije govorili, naime da li je bilo diplomatskih opcija 23. marta. Naravno, bilo ih je, ali nije na izvestacu da odlucuje da li ce se o tome izvestavati. To je stav urednistva. Stav urednistva moze da bude zauzet u korporacijskom stabu u Vasingtonu, a to je deo opste strukture moci. Vidite li mogucni izlaz za ovu krizu u regionu Balkana? Ovde su pocinjali najveci sukobi. Kako ovo moze stati?

- Mozda kako je i pocelo. Voleo bih da mogu da kazem da je to moguce, ali mislim da nije. Evropa ce morati da savlada svoje histericno zveckanje oruzjem, da pocne da razmislja i da se predje na diplomatiju. Onda bi to moglo da se dogodi i u Sjedinjenim Drzavama i u Britaniji, pa bi mozda bilo moguce da neki nezavisni posrednici, koji nisu direktno umesani, vide da li je moguce naci nacin za resavanje konflikta izmedju ljudskih prava na Kosovu i drzavnog suvereniteta koji je ugrozen od strane NATO-a. Tada ce mozda postojati nacin da se posreduje i da se, na primer, postigne sporazum o autonomiji i uspostave neke nezavisne snage za pracenje sporazuma - ne NATO. To bi moglo dovesti do stisavanja prolema, a onda da se bavimo mnogo bitnijim pitanjima koja treba resavati, ali koja se mogu resavati bez rata. Da li je prihvatljivo da jedna drzava intervenise u drugoj drzavi? To nosi velike opasnosti...

- Naravno da je opasno ici protiv vrlo krhkih okvira medjunarodnih normi koje bar nude neku ogranicenu zastitu slabima. Da, to je uvek veoma opasno i zato mora da se stane. S druge strane, tu je ono drugo pitanje, pitanje odbrane ljudskih prava. Obim ljudskih prava razlicit je u bogatim i siromasnim zemljama. Ako bi velike sile pruzale vise pomoci siromasnim zemljama, bio bi to najbolji put za napredak.

- Apsolutno se slazem. Velike sile prakticno ne daju nikakvu pomoc i Sjedinjene Drzave su po tome najgore, kako su jedna od najbogatijih industrijskih zemalja. Pomoc koju pruzaju predstavlja, upravo, unapredjenje izvoza u sopstvenom interesu. Razmotrimo jos jedan razlog za intervenciju. Genocid? Prema podacima NATO-a, ubijeno je 2 000 ljudi, uglavnom kao odgovor srpske vojske na napade OVK, koja je osnovana i vodjena iz inostranstva. Vojska od leta 1998. reaguje na napade OVK na policijske stanice i obicne ljude. Kako bi reagovale SAD na napade na policijske stanice i civile u Njujorku, od strane naoruzane gerile osnovane i podrzavane od strane Libije.

- Ne bih koristio termin genocid za takve operacije - to je nacin ultradesnog revizionizma da bi se prikrile i zaboravile zrtve holokausta. Veoma je tesko reci, kao sto se govori, da je vojna intervencija bila neophodna da bi sprecila Milosevica da pocini genocid, kao sto je i 2. svetski rat bio neophodan da se zaustavi Hitler. U stvarnosti, to se uopste nije dogodilo. SAD i Velika Britanija vise su simpatisale, nego sprecavale Hitlera, a apsolutno su prihvatale Musolinija. Kada je Hitler napao Poljsku, objavile su mu "telefonski rat". Toliko su bile spremne da ucine za nju. Tek kada su i same bile napadnute, krenule su u rat. Dodajmo jos nesto onome sto Klinton i njegovi britanski lovacki psi zove kredibilitetom NATO-a. Ovde se vracamo na zakone bosova mafije. Ako neko ne plati "reket", bos mora da uspostavi "kredibilitet" kako i drugi ne bi dosli na istu simpaticnu ideju. Ono sto Klinton i ostali zele da kazu, jeste da je neophodno da se svako u potrebnoj meri plasi "globalnog siledzije". Vazno je znati da se Klintonov strateski dokument zove "Sustina posthladnoratovskog zastrasivanja". Tu se SAD same prikazuju kao "iracionalna i osvetnicka sila" ako su njeni interesi ugrozeni. Neki veruju da ozbiljnijeg otpora americkoj akciji nece biti dok americki vojnici ne pocnu da se vracaju kuci u plasticnim kesama?

- Ne slazem se s tim u potpunosti. Pogledajmo istoriju. Tokom 1980. postojala je velika opozicija Reganovim zlocinima u Centralnoj Americi. Opozicija je bila toliko jaka da se Reganova administracija povukla i odabrala koriscenje medjunarodne teroristicke mreze, poput kontrasa da bi sprovodili njegovu politiku i nije bilo americkih vojnika u "plasticnim kesama". Ako gledate primer Vijetnama, Amerikanci su bili ubijani, ali to nije bilo odlucujuce. Naglasavanje kako samo mrtvi americki vojnici mogu pokrenuti mirovni pokret, drugim recima, da ljudi deluju samo u skladu sa sebicnim interesima, u sustini je americka propaganda. Propagandni sistem ne moze da prihvati da ljudi deluju u skladu s moralnim instinktima kao sto u stvari i deluju. Kako objasnjavate da bi vecina Amerikanaca podrzala slanje kopnenih trupa na Kosovo?

- Morate misliti o tome sta ljudi slusaju. Publici se svakodnevno emituju naredbe iz Vasingtona. Fokusirajuci paznju samo na katastrofu, prisiljeni ste da mislite da je to delo samo jednog zlog coveka koji sprovodi genocid. To je ono sto se govori danju i nocu preko nasih medija. To deluje i vecina ljudi, priohvatajuci to, kaze: "Uradimo nesto, naprimer, posaljimo trupe". Pentagon i evropske zemlje tome se veoma protive, uglavnom zbog tehnickih razloga. Bila bi to, mislim, katastrofa. Zvuci jednostavno - poslati kopnene snage - ali mislimo malo o tome. Nece biti jednostavno ni uci na Kosovo, a ako se udje, trupe ce se suociti s takvom gerilom da ce sve pretiti da rat zahvati ceo region. To ce se desiti ako se posalju kopnene snage. Bice to velika katastrofa. Predsednik Klinton je pre neki dan u svom govoru u San Francisku pomenuo Bugarsku kao idealnu zemlju na balkanskim prostorima...

- Da, zato sto Bugarska cini ono sto mi hocemo. Ali, tamo nista nije bolje. Cak je sve gore nego sto je bilo pre deset godina. I to je pitanje povezano sa zapadnom dominacijom.

DRAGAN BISENIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.