2523, maj 5 1999

HRVATSKA I EPILOG RATA U SRJ

OD AUTONOMIJE DO PROTEKTORATA

Novi pristup Evropske unije zemljama prethodne Jugoslavije potvrdjuje da se Hrvatska posle osam godina samostalnosti ponovo nasla u istoj geopolitickoj zamci koju je naizgled tako spretno izbegla odvajanjem od Beograda

Prvi dani napada na Jugoslaviju izgledali su kao uzbudljiv i napet film koji je stanovnike Hrvatske doslovno ostavio bez daha. "Dobri momci" tukli su se protiv "losih momaka", pobeda "pravde" bila je samo pitanje dana, a rasplet je zvanicnom Zagrebu nudio i neke neocekivane darove. Posle pet nedelja razaranja slika NATO intervencije izgledala je drugacije, a njeni zloslutni rubovi poceli su da kvare dobro raspolozenje drzavnog vrha i dela politicke scene u Hrvatskoj. To, naravno, ne znaci da je neko od uticajnih politicara u zemlji razmisljao u kategorijama solidarnosti. Srbija i njeno stanovnistvo iz Zagreba se i dalje posmatraju kao "carstvo zla" koje mora biti unisteno svim sredstvima. Mada ga niko u Hrvatskoj glasno ne izgovara, pitanje koje muci sve, ipak glasi: Sta posle? Vidik s Pantovcaka

Opsednutost jugoslovenskim predsednikom Slobodanom Milosevicem dovela je hrvatsku politicku scenu u pomalo apsurdnu situaciju. Sudbina rezima u Beogradu danas se ponovo potvrdjuje kao trajna okupacija i vlasti i opozicije u Zagrebu. Mada je opozicija u jeku bombardovanja Beograda delovala po sistemu "sto gore, to bolje" ocekujuci skriveni kolacic koji NATO zbog toga nudi Hrvatskoj, drzavni vrh u Zagrebu ozbiljno se zamislio. Dok je lider najjace opozicione partije, socijaldemokrata Ivica Racan prve projektile nad Srbijom docekao zadovoljnim uzvikom "konacno!", u kancelariji predsednika Franje Tudjmana na Pantovcaku vladao je muk. Sa predsednickog brezuljka na Pantovcaku karta Evrope, naime, izgleda mnogo drugacije od one koju domacem birackom plebsu nude profesionalni politicki krojaci vladajuce Hrvatske demokratske zajednice. S brda se, osim toga, mnogo bolje vidi i kuda neke stvari vode. Hrvatska je, na tom putu, svakako samo usputna stanica, o cemu govori i neckanje oficijelne vlasti da svoju teritoriju ustupi kao poligon za moguci prodor kopnenih snaga NATO-a u Srbiju i na Kosovo

Hrvatski sociolog i predsednik Socijalisticke radnicke partije dr Stipe Suvar smatra da se NATO nece zaustaviti u Srbiji, nego ce produziti na Kavkaz, a onda i u pribalticke zemlje, "pod nosom Rusije". Komentarisuci stanje u jugoslovenskoj federaciji, dr Suvar je za NIN izjavio da su mali izgledi da se Crna Gora, u opstoj guzvi, odvoji od Srbije i Jugoslavije i proglasi samostalnost. "U tom slucaju moze se ocekivati gradjanski rat, jer bi proglasenje nezavisnosti Crne Gore izazvalo velike otpore i medju samim Crnogorcima, ali i Srbima u Crnoj Gori. Prvih je oko 470 tisuca u Crnoj Gori, a tu je i 125 tisuca Crnogoraca u Srbiji, dok u Hrvatskoj danas zivi dvije tisuce Crnogoraca." Stipe Suvar podseca i na pola miliona Albanaca i izmedju milion i po i dva miliona Srba i Crnogoraca koji, izvesno je, ne bi ostali u tom paklu, pa bi mogle da se ocekuju samo nove izbeglicke kolone koje javno mnjenje zapadne Evrope i SAD vec sada nerado gleda na malim ekranima i granicnim prelazima svojih zemalja.

Socijalisticka radnicka partija Hrvatske inace je jedina politicka stranka u zemlji koja je osudila NATO napade na Jugoslaviju. "Kako povjerovati u pricu da je vojna intervencija poduzeta da bi se srusio jedan nedemokratski rezim i sprijecilo etnicko ciscenje, kada se zna da je u svijetu bilo i da jos ima mnogo nedemokratskih rezima u kojima se ugrozavaju pa i svirepo krse ljudska prava, a da NATO-u i SAD nije palo na pamet da protiv njih poduzme vojnu intervenciju", primecuje dr Stipe Suvar. "Stovise, neke je takve rezime podrzavao i danas podrzava zbog vlastitih strateskih i ekonomskih interesa. Turskoj se, na primjer, godinama tolerira sto proganja i ubija Kurde, pa i vojskom upada u drugu drzavu (Irak) da bi ih i tamo ubijala. Rezim u Indoneziji je kroz tri desetljeca pobio na milione ljudi, ali je ipak uzivao podrsku demokratskog Zapada, sve dok ga narodna pobuna iznutra nije srusila. Zar Talibani u Afganistanu ne vrse nevidjeni teror nad ljudima, a Zapad im je ipak pomogao i pomaze zbog svog strateskog interesa. Etnickih sukoba, u kojim se mnogo ubija i gine, danas ima u pedesetak zemalja. Hoce li NATO intervenirati u svim tim zemljama?" Vaganje suvereniteta

Kad bi se to i dogodilo, javno mnjenje u Hrvatskoj verovatno bi pokazalo istu ravnodusnost koju, posle prve euforije, pokazuje prema zbivanjima u susednoj Jugoslaviji. Hrvatska se time dovela u jos jednu paradoksalnu situaciju. Uz Island i Irsku, ona je jedina evropska zemlja u kojoj niko nije protestovao zbog konstantnog bombardovanja susedne drzave.

Umesto precice u NATO i Evropsku uniju, Hrvatska ce, prema proceni dr Stipe Suvara, uskoro biti naterana na "balkanski pakt". "Kako stoji u upravo objelodanjenom planu iz Brisela, a o kojem ce se ubrzano izjasnjavati glavne instance Evropske unije, sve zemlje bivse Jugoslavije, mozda s izuzetkom Slovenije, cinit ce podrucje zapadnog vojnog i politickog protektorata u kojem bi izgubile neke atribute suverenosti i medjunarodne punopravnosti", kaze Suvar uz pojasnjenje da se u Briselu vec sada barata pojmovima "autonomna pokrajina" i "autonomna drzava" koji bi trebalo da zamene izgubljeni suverenitet. Osam godina posle napustanja bivse Jugoslavije Hrvatska se ponovo nasla u istoj geopolitickoj zamci koju je naizgled tako spretno zaobisla. Ukoliko se plan iz Brisela pokaze realnim i prihvatljivim za vecinu zemalja Evropske unije, Hrvatska moze da se nada tzv. "predprimitku" u ovu integraciju. To jos ne znaci da bi bila ravnopravna sa, recimo, Nemackom, Francuskom ili Spanijom, nego bi u Evropsku uniju usla u statusu "autonomne drzave". Posle potpisivanja "pakta o stabilnosti" Hrvatskoj bi u posebno aranziranom predsoblju Evropske unije drustvo pravile ostale "autonomne drzave i pokrajine" sa Balkana, od Makedonije i Kosova, do Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Domacu Valutu zamenio bi evro, tako bi se lakse pokrile i velike materijalne stete izazvane velikim i dugotrajnim razaranjem Srbije. "Spojeni sudovi"

Neke tek usput spomenute statistike govore da u Jugoslaviji vec ima na hiljade civilnih zrtava, ali se to krije i od domace i od hrvatske javnosti. Ako je sve to skrivio Milosevic, zasto ga je Zapad toliko vremena tretirao kao glavnog pregovarackog partnera na ovim prostorima, pita se dr Stipe Suvar. Ono do cega je svetu zaista stalo niposto nije uzoran, demokratski r5ezim u najblizem hrvatskom susedstvu. Ne samo zbog sistema spojenih sudova koji bi ubrzao promene na politickoj sceni u Zagrebu, koju Zapad jos drzi pod kontrolom. U slucaju brzog rusenja vlasti u Beogradu, Amerikanci bi morali da prionu na stvaranje novog niza "sugavih zemalja" u koje su, uz Severnu Koreju, Irak, Libiju i Kubu, sada proizveli i Srbiju. Rat je u ovom slucaju izazvan u najosetljivijem delu Evrope, a to je prava prilika da se tom podrucju nametne vec cuveni "padz americana" koji sledi posle velike i brutalne demonstracije oruzja i sile.

Sta se zaista danas dogadja u Srbiji, u Hrvatskoj se ne zna. Bolje obavesteni levicarski krugovi u Zagrebu tvrde da se mozda treba nadati novim kordonima "zvizdaljki" na beogradskim ulicama i trgovima. Demonstranti su tada masovno nosili americke i nemacke zastave. Sada je prica obrnuta. Americke i nemacke zastave se pale. Bez obzira na zvucnu kulisu, odlazak aktuelne vlasti u Jugoslaviji zabrinuo bi poziciju i opoziciju u Hrvatskoj jednako kao i iznenadna odluka Bila Klintona i Havijera Solane da se bombardovanje obustavi. U prvom slucaju rezim u Zagrebu ostao bi bez neophodnog politickog ogledala u kojem je korigovao sitne nestasluke inace dobrih momaka sa zapadnog Balkana, a u drugom - jos dugo bi morao da ceka da ga losi momci ponovo prime u svoje drustvo.

ZORICA STANIVUKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.