2524, maj 13 1999

JUNACI NASEG DOBA

PISAC S MASKOM

Zasto predsednik Ceske Republike Vaclav Havel voli novi svetski poredak

Zbog njega je moj prijatelj Danilo-Bata Stojkovic godinama, u svakoj predstavi "Audijencije", morao da popije petnaest boca piva (umalo da mu predje u naviku!), dok je nesrecni Petar Kralj (takva mu je uloga!) ostajao suvih usana. Bata i Petar bili su bolji od teksta, prosto su ga nadgradili, ali ni tekst tadasnjeg cehoslovackog disidenta Vaclava Havela nije bio bez duha.

Uz Batu i Peru, zavoleli smo i Vaclava.

Uobicajena srpska posla; kada su ga hapsili, brinuli smo - kao kad su nas hapsili.

Padom gvozdene zavese, talenti mnogih srednjoevropskih disidenata neocekivano su se tanjili, dok su apetiti rasli. Narocito zudnja za vlascu, posle mnogih gladnih godina. F. M. Dostojevski, pisac 19. veka, dalje i dublje je video nesrecno 20. stolece ("Zli dusi") od vecine literata koji su to stolece ziveli. Uostalom, ono ih je i cinilo onim sto su bili, a komunizam im je jacao libido!

Dramaticar Vaclav Havel pisao je uglavnom komedije i po sebi se razume da u njima nije bilo krvi. Na krv se navikao (?) kada je dosao na vlast. (Ima autora koji drze da osoba koja je lezala u zatvoru, makar i nevina, ne bi smela da vlada: suvise je frustracija, suvise su drugi grubom silom vladali njome.)

Kada je u vreme surove bosanske kampanje predsednik Republike Ceske, bivsi pisac i bivsi ljubimac pozorisne Srbije Vaclav Havel prvi put posetio Vasington, kurtoazno se zalozio za bombardovanje Beograda, kao i Srba uopste, sto su ljubazni domacini umeli da cene. Licno mu je Klinton rekao: "Thank dzou!" Havel je posle pojasnio da nije mislio tako, nego onako, tj. da on voli Srbe i samo mu se omaklo da ih ne voli, sto je puka kolateralna greska. Jednom je i gospodja Medlin Olbrajt izjavila isto: i ona voli Srbe, i to na srpskom! Zatim se zalozila, radi kredibiliteta Sjedinjenih Drzava i NATO pakta, za bombardovanje Srba, jer je, kaze literatura, izmedju ljubavi i mrznje znak jednakosti.

Dok je bio disident, Vaclava Havela su nazivali sampionom demokratije i ljudskih prava. Tu titulu je zatim dobrovoljno prepustio Bilu Klintonu. Sa Klintonom ga je upoznala zemljakinja Madlenka Korbelova, koja se posle naturalizovala kao Amerikanka Medlin i uspela da se uda za izvesnog Olbrajta, sve dok se taj Olbrajt nije razveo. Havel se u Klintona zaljubio na mah. Klinton mu se ucinio lepsim od Breznjeva i sirim od Hitlera.

Kada bi kakav manijak, ne daj Boze, srusio Angkor Vat u Kambodzi ili Tadz Mahal u Indiji, ozbiljan Evropejac bi se makar zacudio tom vandalskom cinu i bio bi (intelektualno) nesrecan.

Kad kazem Evropejac, mislim na Vaclava Havela.

Sirovi Amerikanac, onaj koji uporno gadja Gracanicu koja je starija i od njega i od njegove nacije, ukoliko bi je pogodio - smiluj se Boze da je ne pogodi - pitao bi koliko to kosta i moze li se na tim rusevinama nesto zaraditi!

Kad kazem Amerikanac, mislim na Bila Klintona.

Ljubav, medjutim, ne poznaje ovakve nijanse, pa Bil kaze:

"Napredujemo kao prijatelji i partneri. To je moguce zahvaljujuci samo hrabrosti predsednika Havela i ceskog naroda. Nastavicemo zajedno ozbiljno da radimo, tako da nasa deca imaju stvarnu korist od toga u novom veku... Ja sam izuzetno zahvalan predsedniku Havelu zato sto imamo priliku da gradimo novu Evropu, a to znaci novi svet, mirni svet."

Zatim su pocele da padaju bombe na Jugoslaviju.

U idilu Klinton - Havel upetljao se, medjutim, neki novinar sasvim drsko podsecajuci Havela kako je rekao da je Klinton njegov veliki prijatelj. Nije li, upitao je novinar, ono sto je otkriveno o Klintonu u vezi sa Monikom Levinski uticalo na to prijateljstvo?

Havel: "Nisam primetio nikakvu promenu..."

Zatim je dramski povisio ton: "Ta stvar se, verujem, pre svega tice americkog naroda i on ce odluciti ko ce biti njegov predsednik. Kada se ja sa nekim sprijateljim, toj osobi ostajem prijatelj bez obzira na kojoj je funkciji ili nije na funkciji".

Dok je bio disident, Havel je svojoj nesto starijoj supruzi Olgi pisao mudra i nezna pisma iz zatvora. Kada je Olga umrla od raka u januaru 1996. - i samom Havelu je odstranjena polovina desnog plucnog krila - zalio je Olgu nepunu godinu, a potom se ozenio glumicom srednje kategorije Dagmar Veskrnovom. Dagmar je nesto od glumackog temperamenta unela i u politicki zivot (kao glumica, kazu, nije bila losasta) - napravila je skandal na sednici parlamenta kad su joj kritikovali muza. Dagmar ima cerku iz prethodnog braka i sada njih troje srecno zive u Hradcanima.

Ludo zaljubljen u Dagmar, jos u amoku, Havel se setio i druge Cehinje - Madlenke Korbelove, zvane Medlin Olbrajt. Kao covek sa vizijom, ponudio je Madlenki, naturalizovanoj Olbrajt, da ga nasledi na celu Ceske Republike, a mozda i cele Mitteleurope! Medlin je ponudu odbila, bilo joj je malo: nece valjda Ceska biti svetski policajac!

"Pocastvovana sam, ali to nije moj zivot. Volim sto sam Amerikanka i predstavljanje Sjedinjenih Drzava je najdivniji posao koji u zivotu imam."

Bombe iznad Srbije ukazuju na veliko uzivanje gospodje Olbrajt u poslu koji ima. Kolateralne stete ne kvare joj raspolozenje.

Preostaje jos da se prisetimo kako je poceo nas bivsi prijatelj Vaclav Havel. Rodjen je 5. oktobra 1936. u Pragu, otac mu je bio bogati preduzetnik, porodica je gajila kulturu i intelektualne aktivnosti, ali je 1948. proglasena klasnim neprijateljem i imovina joj je konfiskovana. Vaclavu nije dozvoljen normalan nastavak skolovanja, ali je ipak zavrsio gimnaziju radeci kao laboratorijski tehnicar, zatim je studirao ekonomiju, diplomirao, zainteresovao se za pozoriste i u vojsci osnovao pozorisnu grupu. Pokusao je da se upise na dramaturgiju, ali je odbijen. Dvaput je bio u zatvoru, nije smeo da pise, mogao je da se angazuje samo kao obican radnik, dozvoljeno mu je da radi u pivari. Tako je i nastao komad "Audijencija" i zato je Bata Stojkovic morao da pije pivo.

S padom komunizma, popularni disident je 1989. izabran za predsednika Cehoslovacke Republike, a zatim, posle rastanka sa Slovackom, i za predsednika Ceske.

Vaclav Havel se nada da politika moze i da ne bude samo umetnost moguceg pogotovo ako "moguce" ukljucuje spekulacije, kalkulacije, intrige, tajne dogovore i pragmaticne manevre. Politika, veli, moze da bude i umetnost nemoguceg, "tacnije, umetnost poboljsanja nas samih, pa i celoga sveta".

U vezi s tim, Havel je upravo porucio Briselu, sedistu NATO pakta i prestonici evropske pedofilije da razume bombe nad Jugoslavijom i da u celosti prihvata novi svetski poredak.

Nas bivsi ljubimac, disident Havel, ipak je postao umetnik moguceg!



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.