2527, jun 3 1999

JUNACI NASIH DANA

OVLASCENI SILEDZIJA

Tuzilac Medjunarodnog suda u Hagu Luiz Arbur vidi samo ono sto joj NATO kaze da vidi

Nije sve u postenju, nego u novcu. Kad se Medlin Olbrajt obrecnula na kriticare svoje politike u medjunarodnim organizacijama "Znaju li oni ko ih placa!", poceo je novi svetski poredak. Ljudi su, razumljivo, poceli da se prestrojavaju. Doprinos americkom medjunarodnom pravu medju prvima dala je i Kanadjanka Luiz Arbur, javni tuzilac Haskog tribunala, tako sto je pokusala da u jednu suverenu zemlju, tj. Jugoslaviju, sa visokom preporukom Medlin Olbrajt, udje bez vize. Slikala se na granici. Nije usla, nisu joj dali; medjutim, sujeti isluzene zavodnice bila je dovoljna i fotografija odlucne bitke za novi svetski poredak. Na slici se lepo videlo kako se muvala okolo, odlucna i pravicna.

Za karijeru sredovecne kanadske pravnice nije bez znacaja ni to sto je vecina njenih Srba mrtva (pod njenom optuzbom dospeli i umrli u Hagu), u prisustvu najvisih funkcionera medjunarodnog prava - bez dokazane krivice.

Tako je Luiz Arbur postala neka vrsta ovlascenog siledzije.

Portparol NATO pakta Dzejmi Sej, univerzitetski profesor koji poducava studente kako nije stetno izazvati kolateralnu stetu ukoliko je korisna u borbi za novi poredak - rusiti, ubijati, spaljivati, desava se! - licno je pohvalio gospodju Arbur i njenu hasku instituciju.

- Oni su nasi prijatelji (Luiz Arbur i Medjunarodni sud u Hagu) - izjavio je Sej novinarima sa karakteristicno hladnim osmehom, punim znacenja.

Prijateljica Dzejmija Seja i NATO pakta, gospodja Arbur, odmah je pruzila dokaz neraskidivog prijateljstva i optuzila najvise jugoslovensko rukovodstvo za ratne zlocine.

S predumisljajem, naravno.

Jos kada je Robin Kuk preklinjao Siptare u Rambujeu "Potpisite sporazum da bismo bombardovali Srbe", Luiz Arbur je nezavisno odlucila:

- Optuzicu sve osumnjicene, ukljucujuci i najvise licnosti srpskog drzavnog establismenta!

Da bi svet usao u XXI vek, nuzno je Srbiju vratiti u devetnaesti! Beograd je medju prvim gradovima u Evropi proslog stoleca dobio javnu rasvetu, NATO mu sada prinudno i sistematski uvodi mrak, sto gospodja Arbur u svojoj pomrcini nije u stanju da vidi.

Optuzeni za ratne zlocine ne vide i ne doticu svoje neprijatelje - sto se dogadja prvi put u istoriji. Neprijatelji ih gadjaju s neba, nevidljivi su, pa, prema gospodji Arbur, nisu krivi za genocid. Vidljiva kolateralna steta koju neprijatelj nanosi iz vazduha, haskim propisima nije predvidjena, sto ce reci da se i ne meri.

Ubistvo novorodjencadi, nepokretnih bolesnika, dece, zena, staraca, izbeglica, mostova, cistog vazduha, pijace vode, sumske divljaci, klijalih zitarica - to je van kompetencije Haga i gospodje Arbur, zato, uostalom, nisu ni placeni.

Cak i komentatori iz Luizine rodne, ekoloski ciste Kanade kazu povodom njenih optuzbi jugoslovenskog rukovodstva da je rec o imperijalnoj politici bolesnih zapadnih liberala i necasnoj sluzbi Haskog cirkusa novoj imperiji. Analiticari skloni istorijskim paralelama tvrde da se radi o novoj inkviziciji. Pitanje je, opet, ko je tu vestica, sto inkvizicija podrazumeva? Koga spaliti: Medlin Olbrajt ili Luiz Arbur?

Dokumentaciju na koju se tuzilac Haskog tribunala poziva cak i ostrasceni navijaci Alijanse nazivaju prozirnim kilotama gospodje Arbur ispod kojih je smokvin list izgubljenog strpljenja i nervoze Zapada.

Znacajno je da je odluku o podizanju optuznice protiv jugoslovenskog rukovodstva gospodja Arbur najpre saopstila svojoj neizbeznoj prijateljici, zvezdi Si-En-Ena Kristijan Amanpur, koja se bavi i medjunarodnim pravom kad nema leseva za slikanje.

Mogla je, razume se, gospodja Amanpur da slika kolone izbeglica pod raketama, razoreni Aleksinac, most kod Varvarina, izginulu novorodjencad, kao sto je i od gospodje Arbur moglo da se ocekuje makar samo pitanje, njeno pitanje: o cemu se tu radi? Gospodja Arbur nije, medjutim, imala nalog da ista pita.

Istraga je pravnicka strast gospodje Arbur. Kad su joj uskratili ulazak na Kosovo bez vize, placno je zasuzila:

- Ocajni smo sto su nam nedostupne cinjenice sa terena. Savet bezbednosti trebalo bi da preduzme akciju protiv Beograda, jer mi nije dopusteno da vodim istragu!

Arburova je na polozaj tuzioca Medjunarodnog suda u Hagu od oktobra 1996. Ranije je bila clan Apelacionog suda u Ontariju (Kanada), sudija Vrhovnog suda Kanade, bavila se kanadskom kazneno-popravnom politikom i uredjivala je casopise sa tematikom ljudskih prava i sloboda. Diplomirala je na koledzu u Kvebeku, magistrirala u Montrealu i doktorila na Jork univerzitetu.

Kanadski premijer Zan Kretjen, verovatno ponosan na ucinak svoje zemljakinje, izjavio je da bi glavni tuzilac Haskog tribunala Luiz Arbur uskoro mogla da postane (ponovo) sudija Vrhovnog suda Kanade i da napusti dosadasnji polozaj: "Arbur vec tri godine obavlja odgovornu funkciju, obavesten sam da joj je taj posao postao jako tezak zato sto ima i porodicu. Mozda je zato zainteresovana za povratak u Kanadu. Medjutim, ona shvata duznost i sama ce doneti odluku."

Dama koja shvata duznost ima 50 godina, mozda koju vise.

Posto je svoju duznost obavila na zadovoljstvo svih clanica NATO pakta, pa i sire (genocid nad Srbima u operaciji "Oluja" nije istrazivala), a narocito na zadovoljstvo gospodje Medlin Olbrajt, Luiz Arbur ce se cista srca povuci u svoj prozracni Ontario, sa svojim prozracnim moralom.

I sa ustedjevinom iz Haga, naravno.

Sto se gospodje Arbur tice, novi svetski poredak je poceo.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.