2527, jun 3 1999

SERDJO DE MELO

GORE OD ANGOLE

Situacija u Jugoslaviji je katastrofalna zbog cega je neophodno da se pomoc zrtvama rata uputi odmah - bez obzira na ishod mirovnih pregovora, ocenjuje visoki funkcioner UN

Svoju desetodnevnu posetu Jugoslaviji Serdjo De Melo, sef humanitarne misije Ujedinjenih nacija, zavrsio je ocenom da je situacija u zemlji "prilicno katastrofalna". Predvodeci interagencijsku misiju UN (cinili su je predstavnici Unicefa, UNHCR-a, SZO, FAO, predstavnici agencija UN za migracije, razvoj, zastitu zivotne okoline, poljoprivredu...) De Melo je upoznat sa razmerama razaranja izazvanih NATO bombardovanjem i sukobom na Kosovu o cemu ce u specijalnom izvestaju, cije se pojavljivanje ocekuje sledece nedelje, izvestiti generalnog sekretara UN Kofija Anana. Koliko ce sredstava i ljudstva biti potrebno da se ukaze pomoc zrtvama rata u Jugoslaviji?

- Ne mozemo u ovom trenutku govoriti o ciframa. Kada je rec o procenama sredstava koja ce biti neophodno uloziti u rekonstrukciju i obnovu ili o tzv. mini Marsovom planu za Balkan, mislim da su sve cifre koje se iznose u javnost prilicno proizvoljne jer nije bilo nikakve ozbiljne strucne procene. A ni rat jos nije gotov. Osim toga, cilj nase misije i nije bila procena te vrste vec utvrdjivanje razlicitih potreba civilnog stanovnistva koje je neophodno zadovoljiti odmah. Verujem da smo taj posao uspeli da uradimo i da bi sada nasu misiju trebalo da slede ekspertske misije koje ce detaljno razraditi plan pomoci ugrozenom stanovnistvu Jugoslavije. Srednjorocnim i dugorocnim planovima obnove bavice se, koliko znam, ekonomske komisije razlicitih medjunarodnih institucija pod okriljem Svetske banke i Evropske unije koje ce predvoditi makroekonomsku regionalnu rekonstrukciju regiona. U kojim oblastima su razaranja najveca, prema vasim procenama?

- Videli smo dokaze steta pricinjenih NATO bombardovanjem, unistenje infrastrukture koje ce se drasticno odraziti na ekonomiju, inace oslabljenu dugogodisnjim sankcijama. To ce, dalje, imati velike posledice na socijalne prilike u Srbiji posle rata. Svedoci smo unistavanja stambenih naselja, skolskih i zdravstvenih objekata, postrojenja za prenos elektricne energije, toplana... Dirnut sam i psiholoskim uticajem napada NATO-a na lokalno stanovnisto a stres koji dozivljava svakodnevno moze imati posledice u buducnosti. Upoznati smo i sa teskim zivotom vise od 500 000 srpskih izbeglica iz Hrvatske i Bosne, koji su zaboravljeni a trebalo bi da imaju sva prava kao i drugi narodi, ukljucujuci i ono da se vrate kucama. Rekli ste da postoji kvalitativna razlika izmedju razaranja koja ste videli u uzoj Srbiji i na Kosovu?

- Razmere unistavanja na Kosovu su uzasavajuce. Jugoslavija ima prava da se bori protiv oruzane pobune, culi smo da OVK proganja Srbe i Albance koji odbijaju da im se pridruze, videli da je NATO kampanja pogorsala situaciju, ali svi ti argumenti ne mogu da objasne velicinu i razmeru internog raseljavanja i osecaj da je doslo do mesanja borbe protiv pobunjenika i kaznjavanja civilne populacije. O tome sam razgovarao i sa jugoslovenskim zvanicnicima ali se nismo slozili o uzrocima takvog stanja. Izjavili ste da upucivanje humanitarne pomoci mora da pocne bez obzira na tok mirovnog procesa. Da li je to moguce s obzirom na to da su napadi na Jugoslaviju, narocito na Kosovu, intenzivirani?

- Humanitarne organizacije su navikle da rade u teskim uslovima. U Angoli, recimo, koja je sada u totalnom ratu, nastavili smo da radimo, koristeci pre svega vazdusni most kako bismo stigli do najizolovanijih oblasti. Ovde je, istina, drugacije. Nesigurnost je velika. NATO nastavlja sa bombardovanjem, a traju i sukobi na Kosovu. Tamo nam je, iz bezbednosnih razloga, uskracen pristup nekim oblastima u kojima je delovala OVK, koja je, uverili smo se, aktivna u nekim delovima pokrajine. Za nas je veoma vazno sto smo od jugoslovenske vlade dobili jasnu poruku da ce dolazak misije UN kako u Beograd, tako i u Pristinu biti podrzan, nadamo se da cemo slicne garancije dobiti i od OVK i iz komande NATO-a. Dobili ste, medjutim, poruku iz komande NATO-a u kojoj se kaze da oni ne mogu garantovati bezbednost pripadnicima vase misije? - NATO ne moze da nam garantuje bezbednost ali mislim da smo ovim dolaskom i desetodnevnim putovanjem kroz Srbiju i Crnu Goru dokazali da ukoliko budemo najavljivali svoja kretanja kao sto samo radili sada, oni mogu da nas ukalkulisu u svoje planove. Ipak, nadam se da NATO faktor nece jos dugo biti prisutan i da ce politicko resenje uskoro biti pronadjeno. Medjutim, clanice alijanse insistiraju na tome da upravo njihovi dobro naoruzani vojnici mogu biti jedini garant bezbednosti na Kosovu. Verujete li vi licno da takvo resenje nema alternativu?

- Ne mogu vam govoriti o svojim licnim utiscima jer sam dosao u zvanicnu posetu vasoj zemlji; voleo bih da mogu. Cak ni kao profesionalac ne bih se o tome izjasnjavao jer radim u humanitarnoj misiji i nisam zaduzen za politicke ili mirovne procese. Kao sto znate, to su veoma osetljiva pitanja o kojima se intenzivno razgovara. Uveren sam da je medjunarodno prisustvo na Kosovu neophodno. Iz razgovora sa ljudima na Kosovu stekao sam utisak da je to i njihov zahtev. Garancija bezbednosti civila, izbeglica i privremeno raseljenih lica je prvi i najvazniji cilj koji se mora postici. Kako ce on biti ostvaren, o tome necu odlucivati ja ili humanitarni radnici. Mislim da medjunarodno prisustvo na Kosovu mora biti jako i sa kredibilitetom koji ce sve strane postovati. Zastita nasih ljudi dolazi samo kao deo garancije bezbednosti svim gradjanima. Mi nikada nismo trazili neke posebne uslove zastite iako nam je veoma stalo da zastitimo svoje ljude. Od 1994. godine izgubili smo 162 humanitarna radnika. Ne mozemo vise da dozvolimo da gubimo ljude koji hoce da pomazu. Od pocetka agresije na Jugoslaviju i ovde se, kao i u svetu, preispituje uloga UN. Veruje se da organizacija nije koristila sva prava i ovlascenja koja joj Poveljom pripadaju i da je zadatak ocuvanja mira u svetu bez velikog protivljenja prepustila NATO snagama i Americi. Moze li takvo raspolozenje ugroziti vasu misiju u Jugoslaviji?

- I sam sam se to pitao nekoliko puta pre dolaska u Beograd. Da budem iskren, ocekivao sam da cu sresti prilicnu netrpeljivost, cak otvoreno neprijateljstvo srpske javnosti. Obisli smo mnoga mesta u Srbiji i Crnoj Gori i mogu vam reci da nista od toga nisam doziveo. Dogodila su se samo dva, rekao bih beznacajna incidenta. Jedan u Aleksincu, gde smo, na mestu koje je NATO, nadam se greskom gadjao, a rec je o stambenom naselju, sreli veoma uzbudjenog coveka koji je vikao da je to nepravda i da nismo smeli dozvoliti da se tako nesto dogodi. Nisam siguran da li je znao da smo iz UN ili je jednostavno video da se radi o strancima koji su, po njegovom misljenju, krivi za ono sto mu se dogodilo. I drugo, na putu ka Podgorici pored nas je prosao kamion sa pripadnicima VJ koji su nam dobacivali one dve reci koje pocinju sa f(uck) i Dz(ou). Nisam, dakle, zabrinut. Srbi su se ponasali dostojanstveno i trazili od nas da budemo svedoci njihovih stradanja za koja veruju da su nepravedna.

Iskoristio bih ovo pitanje da podsetim da postoji razlika izmedju Saveta bezbednosti UN, koga cine predstavnici zemalja clanica koji su u poziciji da nesto urade ili ne urade pa samim tim i da za svoje cinjenje ili necinjenje snose odgovornost. S druge strane, imate Sekretarijat UN, i generalnog sekretara, civilne sluzbenike u UN koji treba da pokusaju da promovisu ulogu UN u sprecavanju i razresavanju konflikata ili ako se u tome ne uspe, da obezbede pomoc i zastitu zrtvama dok SB i njegove clanice ne budu sposobne da preuzmu svoje odgovornosti. Srbi su pokazali da su sposobni da razluce te dve stvari. Govoreci o onome sto ste videli na Kosovu, ocenili ste da je bilo previse "slucajnih smrti". Sada ste pomenuli Aleksinac koji je bombardovan nekoliko puta uz brojne zrtve. Verujete li zaista da van Kosova je rec samo o greskama?

- Poznata su mi mnoga stradanja civila i mnoga se ne mogu opravdati. Nadam se da civilne zrtve mogu biti smatrane nenamernim i da nije rec o sistematskom ubijanju civila. Ne govorim u ime NATO jer nisam njihov portparol ali se nadam da njihova razaranja u Srbiji i Crnoj Gori nisu bila namerna.

LjUBICA GOJGIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.