2528, jun 1999

NA LICU MESTA: KOSOVO

NI OTICI, NI OSTATI

Sadasnji ritam iseljavanja, uglavnom zena i dece, nije jos poprimio dimenzije egzodusa iz Srpske Krajine, ali ce vecina odluku o buducim potezima doneti u veoma bliskoj buducnosti. U medjuvremenu, cekaju spakovani

Oko 150 000 preostalih kosovskih Srba sa zebnjom iscekuju naredne dane, a nesigurnost je rec najcesce upotrebljavana medju njima. Kolovozna traka od Pristine do administrativne granice sa uzom Srbijom znatno je prometnija od one koja vodi u suprotnom pravcu. Stotine Srba zele da u svojim domovima docekaju okoncanje pregovora oko povlacenja vojske i policije sa Kosova. Tokom samo jednog kisnog prepodneva putem Pristina-Podujevo, koji dalje vodi prema Kursumliji i unutrasnjosti Srbije, proslo je oko 200 putnickih automobila pretovarenih ogromnim putnim torbama, a prethodnih dana bilo ih je znatno vise. Ipak, najveci broj Srba na Kosovu sedi u svojim domovima - za svaki slucaj, spakovan.

"Nemam nameru da u Pristini docekam dolazak OVK i NATO", rekao je jedan od stanovnika tog grada koji se u prethodna dva meseca borio protiv separatisticke Oslobodilacke vojske Kosova u okolini Drenice. To misljenje deli i vecina njegovih sugradjana srpske nacionalnosti.

Kakvo je trenutno stanje, od sadasnjeg osecaja relativne zbunjenosti do pocetka konacnog egzodusa Srba sa Kosova dovesce samo jedan impuls, posle kojeg bi mogla uslediti prava lavina izbeglica. Iz razgovora sa kosovskim Srbima moze se zakljuciti da su mahom svi spremni za odlazak, ali da ipak niko ne zeli da krene prvi. Sadasnji ritam iseljavanja, uglavnom zena i dece, nije jos poprimio dimenzije egzodusa iz Srpske Krajine, ali ce vecina odluku o buducim potezima doneti u veoma bliskoj buducnosti. U medjuvremnu, cekaju spakovani.

Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg se vecina kosovskih Srba nije odlucila ni za ostanak u svojim domovima, kao ni za izbeglistvo, predstavljaju nejasnoce i spekulacije oko povlacenja snaga bezbednosti, pri cemu vecina stanovnika Pristine smatra da bi prihvatljiv bio i ostanak nekih 5 000 vojnika u granicnom pojasu.

Neocekivana brzina raspleta

U Pristini zivot se nastavlja vec ustaljenim ratnim ritmom. Uobicajene jutarnje redove za hleb, guzvu na pijaci i neprestano nadletanje aviona NATO-a remeti samo povremeno otvaranje vatre iz automatskog naoruzanja na obodima grada. Donedavno je na panoima na kojima se reklamira repertoar pristinskih bioskopa stajao plakat za americki film "Pregovarac", koji je trebalo da se prikazuje od 24. marta. Tog plakata vise nema.

Cini se, medjutim, da niko od stanovnika Kosova, ni Srbi ni Albanci, nisu ocekivali tako skori prekid rata, cime se sa briga o osnovnim egzistencijalnim potrebama preslo na razmisljanje o perspektivi daljeg zivota na Kosovu, pri cemu ce veoma vaznu ulogu igrati buduci sastav medjunarodnih mirovnih snaga u toj pokrajini kao i definisanje uloge koju ce u nekom buducem ustrojstvu Kosova imati OVK.

Ta organizacija, tacnije, ono sto je od nje preostalo posle petnaeestomesecnih borbi sa vojskom i policijom, pocela je, uporedo sa pregovorima predstavnika Vojske Jugoslavije i NATO-a u Kumanovu, novo poglavlje u svom delovanju. Dobri poznavaoci kosovskih prilika smatraju da je vodjstvo OVK videlo sansu koja im se pruza ukoliko se na Kosovu, u periodu izmedju povlacenja VJ i dolaska stranih trupa, stvori izvestan vakuum i otvori prostor za znatnije prisustvo pripadnika te organizacije. Takav razvoj dogadjaja predstavlja ozbiljnu opasnost ne samo za bezbedno povlacenje VJ i policije sa Kosova vec i za licnu sigurnost kako srpskog, tako i albanskog stanovnistva koje se nije priklonilo OVK.

Nikog na Kosovu zato i ne cude ucestali napadi manjih grupa naoruzanih Albanaca na automobile i autobuse koji se krecu kosovskim drumovima. Takve akcije, koje najcesce u neposrednoj blizini naseljenih mesta izvode grupe od po svega nekoliko pripadnika OVK, imaju za cilj stvaranje nebezbednog okruzenja ne samo za nealbansko stanovnistvo vec i za Albance koji ne podrzavaju tu organizaciju. Istovremeno, na taj nacin svim stanovnicima Kosova upucuje se jasna poruka sta ih ceka posle "zajednickog" ulaska OVK i NATO u tu pokrajinu. Napetost je poslednjih dana porasla i medju albanskim stanovnistvom, kako kazu obavesteni srpski izvori u Pristini, koje oseca izvesnu dozu olaksanja, s jedne strane, ali istovremeno raste i zabrinutost zbog povratka OVK.

Elementi odlucivanja

Nacin rasporedjivanja i sastav medjunarodnih mirovnih trupa predstavljace, takodje, znacajan element prilikom odlucivanja o napustanju Kosova. Prema recima vecine kosovskih Srba sa kojima je ovaj reporter razgovarao, dolazak ruskih vojnika u regione Zubinog Potoka, Gnjilana, Kosovske Mitrovice i juzno od Pristine, pretezno nastanjene srpskim stanovnistvom, dao bi odredjene bezbednosne garancije za ostanak Srba na Kosovu, ali bi, kako kazu, uporedo sa povlacenjem kompletnog sastava vojske i policije neminovno usledio i odlazak vecine Srba sa Kosova.

Relativno nagli prekid rata iznenadio je ovdasnje Srbe, koji su se prethodna dva i po meseca navikavali na teske uslove zivota izlozenog konstantnim vazdusnim udarima i borbama sa OVK. Cini se da takav razvoj dogadjaja niko nije ocekivao, posebno nakon dugotrajnih neuspesnih napora OVK i NATO da uspostave kopneni koridor od albanske granice do samog sredista pokrajine. Strah od dolaska NATO trupa na Kosovo sasvim je logicna posledica zestokog bombardovanja kojem je ta pokrajina bila izlozena u poslednjih sedamdesetak dana, te vecina nealbanskog stanovnistva smatra da te snage ne bi trebalo docekati u svojim domovima.

Tenzije zbog brzog i masovnog odlaska, ipak, pomalo splasnjavaju, jer je psiholoski najgori period nastupio neposredno posle odlaska Viktora Cernomirdina i Martija Ahtisarija iz Beograda, kada se cinilo da bi veliki talas izbeglica mogao krenuti svakog trenutka. Gotovo istovremeno, preostale grupice OVK znatno su pojacale aktivnosti ne bi li u odredjenoj meri izvrsili pritisak na vec dovoljno neodlucne Srbe da ksto pre napuste Kosovo.

Poruke vlasti

Na Kosovu ima ljudi koji sadasnju situaciju ne shvataju tragicno, tvrdeci da bi sada najveca greska bilo napustiti domove. Dvadesetsestogodisnji Dragan iz Pristine rekao je da nema razloga za odlazak: "Za godinu i po OVK nije uspeo da nas istera sa Kosova. To isto je osamdeset dana pokusavao NATO. Pre toga su vekovima pokusavali da nam zatru svaki trag ovde. Ne vidim nijedan razlog da odemo sami. Morace malo vise da se potrude da bi nas isterali odavde".

Slican stav dele i aktivisti pokrajinskog odbora Socijalisticke partije Srbije i organa lokalnih vlasti, koji su prethodnih nekoliko dana neprekidno putovali po Kosovu kako bi ovdasnjim Srbima dokazali da nema razloga za paniku i napustanje domova.

"Ne postoji nijedan dobar razlog zbog kojeg bi Srbi trebalo da napuste Kosovo. Medjunarodna zajednica obavezala se da ce nam garantovati bezbednost u pokrajini, bez obzira na buduce ustrojstvo, ovde su nasi koreni, nasi manastiri, ovde smo rodjeni. Mi samo pokusavamo da podsetimo ljude na te cinjenice", rekao je jedan od pristinskih socijalista.

S druge strane, negde na pola puta izmedju Pristine i Kursumlije, kod mesta Luzane, gde su pocetkom maja u napadu avijacije NATO-a na autobus poginula 34 civila, jos jedanput sreli smo svedoka tog dogadjaja, zemljoradnika Rajka Maksica, koji nam je kazao da "niko od Srba ne zeli da ostane na Kosovu". Taj pedesetogodisnjak, obucen u prostu radnu odecu, sa setom u ocima pokazivao nam je kuce iz kojih su se u poslednja dva meseca odselili Srbi. Samo u Luzanima ima desetak takvih domova, a ostali se spremaju da odu.

"Niko nije lud da doceka OVK u kuci". I on je pre nekoliko dana zenu i decu poslao kod rodbine u Prokuplje.

"Tamo zive Romi. I oni ce da odu", kaze Maksic pokazujuci na udzerice nekoliko desestina metara udaljene od njegove kuce. "Kada su pogodili autobus, mislio sam da je to nesto najteze sto je moglo da nam se desi. Sada vise ne znam", rekao je on pre nego sto se, verovatno poslednji put, od kise sklonio u kucu.

RADE MAROEVIC (Beta)



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.