2529, jun 17 1999

INTERVJU: OBRAD KESIC, AMERICKI ANALITICAR

OPASNA AROGANCIJA SILE

Americka administracija ce potpuno izolovati rezim i narod u Srbiji, a pokusace i da prosiri spisak optuzenih u Hagu

Obrad Kesic, americki analiticar za Istocnu Evropu, dobar je poznavalac funkcionisanja administracije SAD. Srbin poreklom, clan je Upravnog odbora za odnose sa etnickim zajednicama Klintonove Demokratske stranke. Angazovan je u Centru za medjunarodne strateske studije u Vasingtonu, americkom Institutu za mir, clan je radne grupe Programa za demokratske tranzicije IREX, "Atlantskog saveta" i "Vudro Vilson" centra u Vasingtonu u oblasti "Balkanska bezbednost"...

Zamolili smo gospodina Kesica da ovdasnjoj javnosti rastumaci americko shvatanje upravo zavrsenog rata i buduce poteze jedine globalne sile prema Balkanu i Srbiji. Kako se u SAD tumaci okoncanje bombardovanja Jugoslavije i pocetak implementacije sporazuma?

- U medijima i u zvanicnim krugovima, sporazum i rezolucija UN-a se vide kao potpuna pobeda NATO-a, SAD i Klintonove administracije. Sporazum se koristi kao argument protiv onih ljudi (a bilo ih je mnogo) koji su kritikovali politiku SAD-a i NATO-a, a pogotovo koji su osudili bombardovanje civilnih objekata. Jednom recju, clanovi administracije i veci deo medija tvrde da je ovaj sporazum dokaz da su svi ciljevi NATO-a postignuti, da je bombardovanje uspelo, da NATO nije popustio niti u jednom jedinom zahtevu. Sad se sve agresivnije zalazu za jos veci pritisak na Srbiju, a zbog neresenih pitanja Sandzaka i Vojvodine. Uvereni su da Milosevic i Srbi razumeju samo jezik sile. Postojala su razlicita tumacenja ciljeva agresije na Jugoslaviju. Da li su oni ostvareni, ili ce se insistirati i na promeni vlasti u Srbiji?

- U rat se uslo bez konkretnih ciljeva, osim da srpska strana potpise sporazum iz Rambujea. Ljudi koji kreiraju politiku u Vasingtonu nisu verovali da ce ovaj rat dugo trajati. Oni su procenili da je Milosevic hteo da napravi sporazum o Kosovu, da mu Kosovo malo znaci i da mu je potrebno samo malo bombardovanja i pretnji da bi potpisao sporazum koji odgovara americkoj pa i albanskoj strani, koja je dobila podrsku ovde u Americi. Kad je rat poceo, situacija se naglo promenila i glavno pitanje je ostalo ocuvanje kredibiliteta NATO-a, Amerike i ljudi u americkoj administraciji koji su se zalagali za ovaj rat.

Cilj navodno nije bio vezan za rusenje rezima, ali su predsednik i drugi clanovi administracije vise puta ponavljali da Srbija ne moze da bude prihvacena od strane medjunarodne zajednice sa ovim rezimom. Jasno su dali do znanja gradjanima Srbije i Jugoslavije da ne mogu da racunaju na ekonomsku pomoc, niti mogu da se vrate u medjunarodne institucije ako ovaj rezim ostane. Sad vlada misljenje da je Milosevic kroz kapitulaciju pred NATO-ovim ultimatumom sam sebe doveo u situaciju gradjanske pobune moguceg puca. Mnogi tvrde da ovakva politika rezima ne moze da se prihvati od naroda, vojske i drugih drzavnih institucija i da mora da dodje do neke promene u Srbiji. Samo ce vreme da pokaze da li je njihova procena tacna.

Oni ce da idu na potpunu izolaciju, da urade sve sto mogu da izoluju Milosevicev rezim, a nazalost i celu zemlju i narod. Vec su resili da ne daju pomoc za obnovu zemlje, i da prestanu sa svim kontaktima sa zvanicnim predstavnicima vlade, osim u pregovorima sa vojnim predstavnicima direktno vojska-vojska. Mnogi tvrde da ce se u narednih nedelju-dve spisak optuzenih iz Haga prosiriti, a imena koja se cesto spominju kao kandidati za optuznice su Seselj, Markovic i Pavkovic. Plan je da se pritisne rezim, a pritisnuce se i srpski narod koji ce, plasim se, na kraju snositi najveci deo patnje i troskova u miru kao sto su i u ratu.
Kako se rat protiv SRJ odrazava na unutrasnjopolitickoj sceni, kakve su pozicije Klintona i demokrata u vezi s narednim izborima?

- Ovaj rat je do sada imao negativan efekat na unutrasnju politiku. Demokratska stranka, vladajuca u Beloj kuci, manjinska u Kongresu, jednostavno je podeljena kao i republikanci. Deo demokratske stranke zestoko podrzava bombardovanje i intervenciju na Kosovu, i to je liberalni, levicarski deo. Drugi deo je vise umeren. Tu ima raznih ljudi, od Dzimija Kartera i Dzesija Dzeksona koji pripadaju krajnjoj levici, pa do nekih koji su celnici te stranke, poput kongresmena Kucanica, koji je poreklom Hrvat i maltene vidjen kao deo desne struje u Demokratskoj stranci, a koji su od pocetka kritikovali ulazak u ovakav rat bez ozbiljnijih pokusaja da se nadje diplomatsko resenje. Podsecam vas da se do sada 50 clanova Demokratske stranke u donjem domu izjasnilo protiv bombardovanja Srbije i Jugoslavije, tako da posledice postoje, ali tesko je predvideti da li ce biti ozbiljne kad je u pitanju izbor predsednika. Prema anketama, kako je rat poceo, ne samo sto je polozaj Ala Gora i podrska medju glasacima opala, nego je ugled predsednika Klintona kao coveka koji vodi dobru politiku opao medju glasacima.

Za Klintona i ljude u njegovoj administraciji je vazno da pokazu kako su vodili ozbiljnu spoljnu politiku. Do sada u tome nemaju neke ozbiljnije uspehe. Pregovori o miru na Bliskom istoku su maltene zamrznuti. Irska je uspela za sada, ali veliko je pitanje da li ce to da bude uspeh. Onda, odnosi sa Rusijom i Kinom su se naglo pogorsali, i to direktno zbog ovog rata, tako da je njima potreban neki krupniji uspeh. Da prodaju kao veliku pobedu i iskoriste za naredne izbore.
Postoji li americka strategija prema Balkanu?

- U americkoj administraciji hteli bi da misle da imaju konkretnu strategiju za Balkan koja se odvija na bazi principa ljudskih prava, demokratizacije i regionalne-ekonomske saradnje. U sustini, nemaju nekih ozbiljnih planova. Oni vecinom reaguju na situacije kada vec postanu krize, jednostavno idu od jedne krize do druge i nemaju globalan plan za izgradnju dugorocnog mira i stabilnosti. Koliko prosle jeseni, postojala je jaka struja u americkim predstavnickim telima za snaznu pomoc demokratizaciji Srbije. Gde su sada ti kongresmeni i kako je doslo do transformacije od podrske demokratiji do podrske bombardovanju?

- Jeste, bilo je mnogo govora i podrske u Kongresu za demokratizaciju Srbije. To je zaustavljeno zbog bombardovanja, ali ne znaci da su ti ljudi odustali. Sasvim suprotno. Administracija i Kongres zajedno govore da moraju ozbiljnije da pocnu da podrzavaju demokratizaciju. Oni su uvereni da jedan demokratski blok moze da se izgradi i podrzi oko nekih licnosti. Vide prvo g. Djukanovica u Crnoj Gori kao jedan od temelja za takav pokret, zatim u Srbiji mogucnost za siri demokratski blok koji bi se okupio oko licnosti poput prof. Avramovica, Milana Panica i Saveza za promene. Takodje vide mesto za Vuka Draskovica koji je, po njihovom misljenju, mnogo ucinio u poslednje vreme da popravi svoj ugled u Americi zato sto je dao ostavku u vladi iz principijelnih razloga, i zato sto je podrzao ovu mirovnu inicijativu. Mnogi misle da on moze da odigra vrlo zrelu ulogu u gradjenju nekih novih demokratskih pokreta u Srbiji, ali se plase da ce on da udje u neki dogovor sa vladajucom strankom. Takodje smatraju da je vrlo vazno da neki clanovi vladajucih struktura procene da li im je bolja buducnost bez gospodina Milosevica, pa da se i oni pridruze ovom novom demokratskom bloku. U americkoj javnosti postoje i zalaganja za nezavisno Kosovo. Zbog cega se prakticno sprovodjenje ideje "Velike Albanije" smatra legitimnim, a "Velike Srbije" opasnim, do te mere da se silom NATO-a menjaju i postojece granice?

- Tacno je da postoji grupa intelektualaca, pogotovu u Vasingtonu i Njujorku, koji podrzavaju slobodno i nezavisno Kosovo, maltene stvaranje "Velike Albanije", ali ti ljudi su u manjini. U vladi i van nje vecina je protiv tog koncepta ili bar (u administraciji) protiv implementiranja takvog koncepta odmah. U naredne dve-tri godine ne moze da se govori o politici Amerike koja bi direktno podrzavala stvaranje "Velike Albanije". Administracija je uverena da mora da se zalaze za ocuvanje granica na Balkanu i u Evropi, a istovremeno da se radi na integraciji Balkana i Evrope, tako da granice postaju samo administrativne i mnogo manje znace u politickom kontekstu.

Predsednik Klinton je nekoliko puta, u poslednjih mesec dana, spomenuo, najpre privatno u sastancima s nama, predstavnicima Srba u Americi, potom i u javnosti kroz seriju govora da je Amerika protiv stvaranja malih drzavica koje ne mogu da opstanu, da je Amerika za postovanje trenutnih granica i da kroz ekonomsku saradnju trazi resenje svih spornih nacionalnih pitanja. U slucaju agresije na SRJ zaobidjene su UN i prekrsene norme medjunarodnog prava. Sjedinjene Drzave ne prihvataju nadleznost nijednog medjunarodnog suda ali insistiraju da im se povinuju gradjani drugih zemalja. Smatraju li SAD legitimnim bilo sta osim sopstvenih nacionalnih interesa?

- Ne, u Americi potpuno vlada jedna grupa ljudi, pogotovu u spoljnoj politici, koji se prepoznaju po tome sto su vrlo arogantni i koji misle da imaju neku misiju u svetu, da oni odredjuju kako ceo svet treba da se ponasa, kakve vlade treba da postoje u raznim drzavama i kako treba da se postigne demokratija. Vodjenje ovakvog rata protiv Jugoslavije pokazuje da se razlikuje ono sto govore i ono sto rade. Njihov moralni stav je apsurdan. Oni i svojim ponasanjem krse osnovne principe moralnosti, prava i medjunarodne principe u ime kojih vode rat. To je veca opasnost za svet, pa i za Ameriku, jer ovakvi ljudi su opasni, u istoj meri opasni kao sto su najzagrizeniji komunisti, fasisti ili bilo koji fanatici. Bili ste u mirovnoj misiji Dzesija Dzeksona. Mozete li nam sada reci nesto vise o stvarnom nacinu organizovanja ove misije, ko je zapravo bio iza nje?

- Mnogi ljudi u Srbiji i Americi su se zalagali da nasa misija uspe. U Srbiji su to bili clanovi vlade, clanovi opozicije, Srpska pravoslavna crkva. Imali smo dobru saradnju sa oficirima Vojske Jugoslavije i sa mnogim ljudima koji su videli vaznost nase misije. Kljucan momenat bio je sastanak gospodina Dzeksona i predsednika Milosevica. Gospodin Dzekson je covek koji uliva veliko poverenje ljudima s kojima pregovara. Mislim da je on iskren i da je pokazao dobru volju i namere ne samo za vreme boravka u Srbiji-Jugoslaviji nego i kada se vratio u Ameriku i direktno zalagao protiv stavova svog predsednika.

Treba da se kaze da je Srpska zajednica u Americi potpuno podrzala nasu misiju i da smo imali cetiri od 26 clanova u Dzeksonovoj delegaciji. Iako nas americka administracija nije otvoreno podrzavala na sastanku s nama predsednik Klinton je podrzao nasu misiju zbog toga sto je gospodin Dzekson kao svestenik njegov glavni moralni i duhovni savetnik, te zato sto se nadao da ce nas uspeh da stvori povoljnu atmosferu za pocetak ozbiljnih pregovora.

SVETLANA DjURDjEVIC-LUKIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.