2532, jul 8 1999

ZIVOT NADOMAK KOSOVA

HLADAN VETAR S JUGA

U opstinama oko juzne srpske pokrajine malo ko veruje u price o sacuvanom suverenitetu i integritetu Srbije, posle svega

Hladan vetar sa juga dobro je rashladio juzne krajeve Srbije koji vise od drugih, zbog blizine, osecaju zbilju Kosova i Metohije.

U ponedeljak, 5. jula, u centru Leskovca okupilo se oko 20 000 ljudi - dosad najveci odrzani skup u ovom gradu. Do okupljanja je doslo na poziv realizatora programa lokalne televizije Ivana Novkovica, koji je 1. jula, u poluvremenu kosarkaske utakmice Jugoslavija - Nemacka, emitovao svoju izjavu s pozivom Leskovcanima da u naznaceno vreme dodju i zatraze smenu nacelnika Jablanickog okruga Zivojina Stefanovica.

Demonstrantima su se pridruzili i rezervisti Vojske Jugoslavije, tek presvuceni u civilna odela posle nedavnih ratnih dejstava. Miting je poceo povicima "Ziko, odlazi", a nastavio se uz skandiranje "Slobo, odlazi", "Ostavke, ostavke", "Hocemo promene". Policija nije intervenisala, pa nije doslo do nemira. Epilog:Novkovic je osudjen na 30 dana zatvora, ali strasti se nisu smirile.

Zvizduci u Kursumliji

Nekoliko dana ranije zvizdanja i neprijatnih povika bilo je i u Kursumliji, na skupu koji nije trebalo da bude demonstrativan, nego svecan, jer je u posetu ovom siromasnom i u ratu mnogo stradalom kraju dosao predsednik Srbije Milan Milutinovic. Predsednik je bio prinudjen da odslusa salve nezadovoljstva ne samo mestana nego i mnogih pridoslica sa Kosova i Metohije koji su ovde sklonili zive glave.

Vise izloga u Kursumliji izlepljeno je umrlicama poginulih vojnika i policajaca, na kojima je uglavnom isti sadrzaj: "tragicno poginuo na braniku otadzbine, braneci svetu srpsku zemlju". Radovan Stefanovic Rade pogibe u Prizrenu, Dragan Kuzmanovic Kuzma pogibe u Decanima, Vladan Veljkovic pogibe u mestu Partizanski Put kod Urosevca...

Mnogo tuge slilo se u Kursumliju, sliva se i dalje, u prvo staniste za mnoge zitelje Kosova koji u strahu napustaju svoja ognjista. Ima kuca u ovom kraju u koje se smestilo i po dvadeset izbeglica. Retko ko se odlucuje na povratak. Bezvoljno se setaju ulicama ove varosi, zagledani na jug i osluskujuci svaki novi glas.

Posebno ih je zabrinula vest sto su albanski secesionisti u selu Merdare, izmedju Podujeva i Kursumlije, postavili veliku tablu, kao da je tu granica izmedju Srbije i Albanije. Jos vise ih ljuti sto to tolerisu i srpske vlasti i KFOR.

Radosav Radenkovic iz Kosova Polja, sa porodicom, izbegao je jos 15. juna, "u 13 casova i 25 minuta, sat vremena pre nego sto ce vojska krenuti iz Pristine".

- Morao sam da bezim, stalno su mi pretili - prica Radosav. - Stariji sin bio je u vojsci, mladji u policiji. Drugo, vidim dosta popaljeno albanskih kuca - sta znam ko je palio, znam da vojska nije - pa racunam bice svasta. Znate kako je, kad naidje mutan talas, on ne zna ko je prav a ko kriv. Ni ja, niti bilo ko od mojih nikome se nista nije zamerio. Ali...

- Prosao sam celo Kosovo, gledao sam kako neki Albanci pale svoje kuce, samo da bi to slikali strani novinari i pokazali da to rade Srbi ubacuje se mladji sin. Ne mogu reci da i neki Srbi nisu zapalili albanske kuce, jer su tu bili arsenali oruzja. Ali, to nije radila vojska i policija. Ima albanskih kuca popaljenih i tamo gde vojske i policije nije uopste bilo. E, sad, treba videti ko je to radio.

- Izgubili smo skroz nadu u vladu - nastavlja stariji sin. - Jedno se radi a oni drugo pricaju. Gledam na televiziji kako pricaju da se ljudi vracaju na Kosovo, a vidim, a i po snimku je to jasno, poznajem te krajeve, ljudi beze sa Kosova. Mnogo lazu...

- Kad su bezale albanske izbeglice, ja licno i moje kolege smo im pomagali, davali im hranu, sokove, vodu... Ali, kad sam se ja, sa zenom i decom povlacio, njihovih 400 do 500 ljudi kod Lab dzamije na Vranjevcu u Pristini htelo je da nas pobije - ogorceno ce opet mladji sin. - Tukli su nas cim su stigli, motkama, kamenicama, razbili nam auto, a pripadnici KFOR-a samo ih odguruju golim rukama. Kad mi je dozlogrdilo, uzmem automatsku pusku a onda oni oruzje upere na mene...

Narod gundja

Ogorcen je i mestanin Dragutin Lazarevic, zvani Guliver, koji je za vreme rata bio na Kosovu kao rezervista Vojske Jugoslavije:

- Ovo ne moze vise da se trpi. Mislim da cemo mi morati jos jednom da idemo tamo. Kosovo im ne mozemo dati. Nije mi zao sto pre neki dan izvizdase Milutinovica, ali mi je zao sto ne dadose nikome od vojske da govori...

Na putu izmedju Kursumlije i Prokuplja, u Plocniku, autobus sustize kolonu izbeglica na traktorskim prikolicama i u pretrpanim automobilima. Neki su poterali i kosacice, a jedan i kazan za rakiju... Vozac autobusa ugasi muziku na radiju. Sredovecan gospodin s bradom s prednjeg sedista uzdahnu i rece:

- Boze, dokle ove muke? Ceo zivot cemer i jad. Mucio se moj otac, mucim se ja, mucice se i moja deca...

Malo dalje crkva s desne strane puta. Prekrsti se vozac, prekrstise se gotovo svi putnici u autobusu.

U centru Prokuplja, na robnoj kuci "Toplica" veliki transparent u realsocijalistickom stilu: "Zivela slobodarska Toplica. Sve za front - sve za pobedu". Ali, nema pobednickog raspolozenja.

Glavna ulica, Jug-Bogdana, puna je setaca, pogotovo u vecernjim satima, ali nema one uobicajene vedrine. Kroz grad prolaze mnoga vozila sa kosovsko-metohijskim registarskim tablicama. Grupe izbeglica ispred bolnice i u parku ispred zgrade opstine. Cekaju da im se ponudi bilo kakav smestaj...

Narod gundja...

- Pobedili smo na bojnom polju a izgubili na politickom - kaze rezervista Goran koji je jos u vojnoj policiji. - Revolt gradjana je veliki, cekam samo kad ce da ustanu i kazu: dosta! Niko iz moje jedinice nije hteo da se povuce sa Kosova. Resili smo da ga ne damo, a sad su ga politicari dali. Najzalosnije je kad vidite kako policija sa punktova vraca ove nesrecne ljude koji su primorani da beze. Vracaju ih oni koji nisu osetili rat; oni koji znaju kako je dole, oni ih pustaju.

- Mi smo ti, brate, sad kao pogranicna zona - kaze njegov drugar, ne zeleci da se predstavi. - Znam kako je dole, poslednji sam se povukao. Srbima sada nema zivota dole. Malo ko se vrati, mozda samo poneki muskarac koji je ovde smestio porodicu...

- Problem Kosova nije uopste resen, samo se jos vise iskomplikovalo - kaze Petar Cupic, vozac. Izgubljeno je dosta ljudi, sam sam bio na petnaestak sahrana. Ljudi su ogorceni. Srbija nije sacuvala svoj suverenitet na Kosovu. Lose se zivi, platu nisam primio od Nove godine... Sve ovo moze se jedino resiti promenom vlasti...

Privatnik Perisa Zivanovic je optimista:

- Kosovo ne moze biti samo albansko, to nece dati svet. Srbija je ipak sacuvala suverenitet. Dobro, ima revolta medju gradjanima kad vide ovolike izbeglice, ali resice se to.

"Zivi ce da se pogusimo"

Krusevac je takodje pritisnut mnogim izbeglicama. Zdravko Kostic, sekretar Crvenog krsta kaze:

- Registrovali smo oko 3 500 raseljenih sa Kosova. Uglavnom su smesteni privatno, a njih kod familije. Njih 250, koji nemaju rodbine, u prihvatne centre. Organizovano se vratilo oko 1 500. Verovatno ima i prilican broj onih koji se nisu prijavili. Najvise ih je doslo s podrucja Suve Reke, a poslednjih dana iz Urosevca, Pristine, Peci. Kako dole udari neki talas, tako krene, uglavnom grupno.

Za mnoge, Krusevac je samo usputna stanica.

- Prve velike kolone ovuda su pocele da prolaze vec 12. juna - nastavlja Kostic. - To su uglavnom bili oni koji su isli dalje, prema Mladenovcu, Baricu, Lazarevcu, Kragujevcu, Smederevu, Pancevu... za te ljude u tranzitu do sada smo podelili vise od 10 000 sendvica, sokova, jogurta... Ukazivana je i prva pomoc. Prihvatili smo ih najbolje sto smo mogli. Samo za te potrebe utrosili smo vise od 200 000 dinara.

Krusevljani su pokazali gostoprimstvo unesrecenim ljudima, ali su i te kako nezadovoljni. Na svakom koraku na ulici ista prica, ljudi u grupicama stoje i nezdovoljno komentarisu rezultate "mudre politike".

Dva mladica u kaficu "Bagdolino" naglas raspravljaju:

- Ako se ovako nastavi, Srbija ce izgubiti Kosovo - kaze jedan.

- Zrtvovali su taj narod - drugi ce.

- Uvukao nas je samo u nove nevolje.

- Zasto, pobogu, ne podnese ostavku u interesu svog naroda?!

Kad na ulici nekog zaustavite i pitate da nesto kaze za novine, vecina ljutito odbija, uz reci: "Necu nista da kazem", potom, pre nego sto produzi svojim putem, doda: "Nista ne valja!"

Milan Babeovic, fizioterapeut, zabrinuto komentarise:

- Plasim se da smo Kosovo sasvim izgubili i da je ono samo nasa istorija, ali ne i nasa buducnost. Mozemo mi Srbe naterati da se vrate, ali njihov zivot vise nije siguran...

Stojadin Mladenovic, starina od 70 godina, zabrinuto vrti glavom i kaze:

- Svi ce zivi da se pogusimo u ovu Srbiju. Ne mogu svi da dodju ovde. Mnogo se slilo ljudi. Beze ljudi, sta ce, moraju... Pre neki dan, dosao sa Kosova dvospratni autobus sav izresetan, a unutra jedno preko drugog... Mora se ovo nekako resiti da ljudi opet zive zajedno...

Objasnjenja sa severa

Mnogi Krusevljani poreklom su sa Kosova, dosli su u nekoj ranijoj seobi.

Ugledni Krusevljanin Dimitrije Jocic, diplomirani ekonomista, govori sa suzama u ocima:

- Rodjen sam na Kosovu 1933. Prognani smo 1941. Ubili su mi dedu, ujaka, dva kuma, tri regruta. Vratili smo se 1945. Godine 1952. moj otac nas skupi i kaze: "Starim, 'ocu da vas ostavim medju svojima. Kad budem umirao, da znam da vas niko vise nece ubijati i biti zato sto ste Srbi." I te godine se doselimo u Krusevac. Na nesrecu, mnogi rodjaci su i dalje ostali tamo. Ove godine, 3. marta, ubili su mi dva sestrica. Brat je umro u Pristini 8. marta. Verovali su da je Kosovo nase, kao sto pricamo, a na kraju su oni koji su preziveli pobegli bez igde icega. Moj brat od strica, koji je ziveo u Vucitrnu, a radio je u pokrajinskim organima u Pristini, sa sestrama i unucadima poslednji je pobegao iz Vucitrna. Nista nisu mogli da ponesu. Srecom, njih dvadeset iz te familije iznelo je bar zive glave. Sad ne znaju sta ce, decu ne mogu da upisu ovde u skolu, traze od njih da se vrate!

I pita se:

- Ako tamo vojske nemamo, ako policije nemamo, ako granice nemamo, a i dinar tamo sve manje vazi, da li se onda moze govoriti o nekom suverenitetu?! Traze od ljudi da se vrate, a kako kad je UCK i vojska, i policija, i vlast?! Mozemo da se hvalimo pobedom, ne znam samo kako bi nam tek bilo da smo izgubili?

Krusevac je bio velika i cesta usputna stanica za Kosovo. Sada vise nijedan autobus odatle ne ide u nemirnu pokrajinu. Samo se dolazi, sa juga, i cudi objasnjenjima sa severa.

JOVAN JANjIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.