2532, jul 8 1999

NEDELJNIK

ULIVANJE OPTIMIZMA

Narod koji je mentalno, moralno, pa i fizicki odoleo prekomernoj sili, narod koji je prihvatio sluzbeni mazohizam, cak i sa nekriticnim entuzijazmom u trpljenju, zasluzuje barem punu istinu. Posle bombi i zrtava koje je podneo stoicki, kurazno i dostojanstveno, morao bi biti nagradjen istinom. Sta vise, razumeo bi neminovnost onoga sto sledi, i to sto sledi lakse bi podneo.

Za narod se, medjutim, svecano otvaraju fantomski objekti i zaposljavaju radnici tamo gde se ni pre rata nije radilo. Trapava propaganda veruje u laz, docim publika lazi ne veruje, ali je, do daljeg, trpi, a trpi zato sto mora.

Od optimizma bez pokrica razumnom coveku ne moze da bude lakse. Pozeljno je i da pokrice, ako ga ima, bude opipljivo. Lazna nada je opijum za narod; drogirati ceo narod nije korektno. Uprkos tome, nastavlja se ulivanje optimizma narodnim masama. Da li je to vlast, u borbi za golu vlast, spremna na zrtvovanje istine i podanika po svaku cenu, do poslednje fotelje!?

Narodni heroji (37. motorizovana jedinica iz Raske) traze dnevnice, postavljaju barikade i strajkuju (drzava herojima duguje po 5 000 dinara), dok predsednik SRJ porucuje da su borci iz minulog rata junackim i patriotskim drzanjem sacuvali najvece vrednosti boraca iz ranijih ratova.

Vlast i ne pomislja na ozbiljne promene, a pomenuti promenu nje same najveca je jeres nase sadasnjice, vrlo kaznjiva. Uprkos cinjenici da bi i u politici trebalo da postoji kakav takav prag morala, niko nece u statiste, a i ne isplati se: ko onda da voli promene!?

U zvanicnoj, drzavnoj verziji kolone izgnanih Srba vracaju se na Kosovo i Metohiju, u verziji Zorana Andjelkovica na Kosovu je sve mirnije - iako je stanje stvari na terenu upravo obrnuto. Nastavlja se progon Srba, pred ocima i pod pokroviteljstvom KFOR-a, nasilje ne prestaje (samo jednog dana u Pristini je pretuceno 46 Srba), skrnave se svetinje, kidnapuju se civili, a terorista Hasim Taci, od Zapada legalizovani albanski lider, cinicno izjavljuje: "Mi smo tuzni sto je deo Srba otisao sa Kosova"!

Voljom Zapada teroristicke ubice postaju legalni policajci, NATO ometa ruske trupe da stignu na Kosovo, pokusavajuci, valjda, da i Rusiju baci na kolena; pa i nasa uzdanja u pomoc ruske brace deo su srpsko-ruskog folklora, sanjive tradicije i romanticne poezije.

Druga losa vest: Kofi Anan imenovao je ovlascenog srbomrsca Bernara Kusnera, francuskog ministra zdravlja, za sefa misije Ujedinjenih nacija na Kosovu! Jos iz vremena bosanske krize Kusneru je ostao imidz pristrasnog egzibicioniste, neiskrenog "humanitarca" sa iskrenom zudnjom za svetskom slavom. Svojevremeno ga je Butros Gali nazvao projektilom bez kontrole!

Tu je i Bob Dol, sef Medjunarodne komisije za nestala lica, koji veruje Hasimu Taciju da nema nestalih i kidnapovanih Srba. "Nemam", veli, "razloga da mu ne verujem".

Tako stoje stvari.

Ne vidi se, dakle, smisao, cak ni propagandni, u prikrivanju pravog stanja stvari. Resantiman (ozlojedjenost) - govorio je Nice - iskrivljuje sliku stvarnosti. Nema sumnje da je vlast ozlojedjena sto je prinudjena da ne govori istinu, ali je prinudjena. U prinudi preteruje, tako da tragediju pretvara u komediju.

Primerice, jos traje konkurs za upis studenata za internacionalni menadzment (fakultet dr Zecevica); stvaramo diplomirane menadzere internacionalnog biznisa, kao Svajcarska!

Gde su pare, gde je biznis; biznis na korist naroda!?

Nema zime za narednu zimu, kaze ministar energetike Cosic, i svega ce biti dovoljno, kao da u medjuvremenu nije bilo rata i razaranja, kao da se i pre rata nismo pomalo smrzavali.

Govorka se, najzad, o devalvaciji i zlokobnoj inflaciji. Moguc je i raspad monetarnog sistema (profesor Stevan Lilic) zato sto medjunarodna zajednica namerava da uvede konvertibilnu valutu na Kosovu, mozda i u Crnoj Gori. U istoriji nije poznato da su u jednoj drzavi funkcionisale tri valute (ekonomista Mladjan Dinkic). U takvoj situaciji rezim se brani farsom, kao sto je farsa s "prijateljskom Grckom", sa stranim investicijama koje samo sto nisu stigle, sa uzdanjem u "sopstvene snage", sa brozovskim vokabularom (obnova i izgradnja), ikonografijom (svecana otvaranja) i insignijama (ordenje, plakete, narodni heroji).

Slavimo izgubljeno kao da se nije dogodilo. Vradzbine sa svecanim proslavama dana borca i ustanka (sa cetvrtim i sedmim julom - sedmog jula se nije radilo, iako je obnova i izgradnja u punom jeku) sluze samo za gorko uveseljavanje osamucenih narodnih masa.

Glave su nam duboko u pesku, narocito rukovodece.

Po svemu, stvari se razvijaju nepovoljno, (ako se i to sme reci).

Kao nekad, pocinju pripreme za secu sume na Crnom vrhu, da bi se ogrejao Beograd - tako je bilo posle oslobodjenja.

Dolazi zima.

Res perit domino!

(Sto u prevodu znaci: Stvar propada, gospodaru!) Milivoje Glisic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.