2533, jul 15 1999

PROTESTI

Mars na Dedinje

Osim difuznog nezadovoljstva stanovnistva i ocito narastajuce energije za promene, za proteste jos ne postoji zajednicki imenitelj, ni u pogledu cilja, a kamoli organizacije

Da sloboda ne ume da peva kao sto su suznji pevali o njoj, spoznaje sve vise gradjana u "najslobodnijoj" i "najdemokratskijoj" zemlji na svetu. Protesti gradjana u vidu okupljanja na trgovima ili potpisivanja peticija nizu se u sve vecem broju gradova. Ipak, jos se radi o relativno malom broju aktivnih ucesnika, a sarenolikost organizatora i umnozavanje incidenata mogu voditi u haoticne situacije i zestoku represiju.

Katarza

Pretpostavke o apaticnosti gradjana po zavrsetku NATO bombardovanja zasnivale su se na snaznim utiscima o ratnim razaranjima, prakticnom gubitku Kosova, egzistencijalnoj neizvesnosti i strahu usled zadrzavanja ratnih propisa. Prvi posleratni miting, pretposlednjeg dana juna u Cacku, odrzan je u teskoj atmosferi neizvesnosti zbog moguceg hapsenja gradonacelnika Velje Ilica koji se do tada skrivao i slikom oca sa umrlicom sina-vojnika oko vrata kao najupecatljivijom. Odrzan u organizaciji Saveza za promene koji je i na vlasti u ovom gradu, bez incidenata, predstavljao je pocetak katarze.

Vec sledeci miting, u Novom Sadu, protekao je u mnogo opustenijoj atmosferi. Sazvali su ga, bez velike prethodne pripreme, Liga socijaldemokrata Nenada Canka i Reformisti Mileta Isakova, kojima se pridruzila i Demokratska stranka. Velikim delom bio je uperen protiv centralne vlasti u Beogradu koja onemogucava snabdevanje gorivom, postavljanje pontonskog mosta i izgradnju novih, odnosno potkopava napore gradske uprave da olaksa zivot stanovnicima.

Na tragu prethodnih blokada puteva, sto su ucinili rezervisti nezadovoljni kasnjenjem isplata nadoknada, 5. jula je poceo protest Leskovcana koji se od tada svakodnevno okupljaju na gradskom trgu. Zakazan u gradu u kojem su socijalisti na vlasti, na neobican nacin - preko lokalne TV od strane do tada anonimnog Ivana Novkovica ovaj protest negovestio je klicu rumunskog scenarija.

Grananje

Protesti gradjana granaju se tako u nekoliko pravaca: kao mitinzi koje organizuje opozicioni Savez za promene u gradovima u kojima je na vlasti (Uzice, na primer), i u onima sa socijalistickom upravom (Prokuplje), mitinzi koje organizuju vojvodjanske stranke u saradnji sa demokratama i Gradjanskim savezom, spontana okupljanja rezervista na socijalistickom jugu (Vranje, Blace), ili na poziv novoformiranih gradjanskih inicijativa (Gradjanski otpor Valjeva).

Svemu tome je prethodio u Beogradu onemogucen protest Srba sa Kosova. Razocarani rezultatima rata kao i docekom u uzoj Srbiji, izbeglice sa Kosova sve otvorenije govore o zlocinima koji su tamo cinjeni i bezaniji lokalnih kompromitovanih funkcionera rezima.

Zahtev za ostavku predsednika SRJ Slobodana Milosevica jasno je istaknut u saopstenju Sinoda Srpske pravoslavne crkve. Akciji potpisivanja peticije za Milosevicevu ostavku, koju je inicirao Savez za promene, s jedne strane, i Jugoslovenska akcija (sindikat Nezavisnost i nevladine organizacije), s druge, pridruzile su se vojvodjanske stranke. Takav zahtev izglasan je i u niz opstina (Sombor, Kikinda, Pirot...), a u gradskim skupstinama Novog Sada i Nisa podrzali su ga i lokalni odbornici SPO-a.

Srpski pokret obnove ukljucio se i kao tehnicki organizator protesta u Leskovcu, narocito preko tamosnjeg poslanika Bojane Ristic, a predsednik stranke Vuk Draskovic u utorak je najavio velike mitinge, od subote, u Kragujevcu, potom u Nisu. Izgleda da SPO pod pritiskom dogadjaja ipak odustaje od svoje namere da se pozicionira izmedju vlasti i opozicije i pridobije konzervativne glasace, nezadovoljne socijalistima i radikalima, zastupajuci parlamentarne metode. O tome svedoci i najavljeni bojkot sednice republicke skupstine zakazane za cetvrtak.

Zahtev za smenu rezima i ostavku Slobodana Milosevica nije istaknut na protestima rezervista, koji su koncentrisani na isplatu nadoknada i otpor lokalnim mocnicima, kao i na oslobadjanje uhapsenih u Leskovcu. Draskovic je uputio pismo predsedniku Srbije Milutinovicu sa zahtevom da se uhapseni puste, ali stav Srpskog pokreta obnove o Milosevicevoj ostavci i dalje je nejasan, verovatno umnogome uslovljen zeljom ove stranke da sacuva manjinsku vladu u Beogradu.

Demokratska stranka Srbije i Nova demokratija, ostre u istupima svojih lidera, jos se drze po strani u odnosu na ove proteste.

Tenzije

Osim difuznog nezadovoljstva stanovnistva i ocito narastajuce energije za promene, ocigledno za sve ove akcije jos ne postoji zajednicki imenitelj, ni u pogledu cilja, a kamoli organizacije.

Vidljiva je, medjutim, sve veca tenzija, cije ce kontrolisanje umnogome zavisiti od ponasanja policije i sudova. Sarenilo u tretmanu pravosudnih organa prema organizatorima okupljanja unosi dodatnu konfuziju i nepoverenje javnosti u profesionalizam ove izuzetno vazne sluzbe.

Nervozni policajci koji pucaju u civilno vozilo na barikadi kod Blaca, ili mirno posmatraju batinase koji nasrcu na aktiviste i stand Demokratske stranke na sred Terazija, daju za pravo zloslutnim prognozerima pojacane represije ili cak gradjanskog rata. Situacije u kojoj nacelnik MUP-a u Somboru potpise i overi odobrenje za potpisivanje peticije, da bi se posle toga pojavili inspektori s usmenim zabranama bez obzira na izdati dokument, ili nacelnik Toplickog okruga zavodi red pucanjem bez ikakvih zakonskih konsekvenci, jasno govore o politickoj zloupotrebi sluzbe ciji je zadatak zastita lica, imovine i zakona.

Ukljucivanje u citavu pricu Vojske Jugoslavije koja ne nalazi za shodno da se oduzi rezervistima, ali ne propusta da iskaze zahvalnost vrhovnom komandantu i ukljucuje se u propagandnu masineriju rezima pustanjem u pogon mostova i obilaskom fabrika, daje jos vise razloga za zabrinutost.

Moze se reci, kako je nedavno izjavio savezni ministar iz redova JUL-a Goran Matic, da protestuje samo jedan odsto stanovnistva, sto je zanemarljiv broj. "Kvaka" je medjutim u tome sto to vise nisu, kako Matic tvrdi, samo oni koji uvek protestvuju. Osvesceni razlikom izmedju propagande servirane preko drzavne televizije i lokalnih funkcionera i onoga sto su stvarno videli, uzasnuti gubitkom najmilijih, zgadjeni ratnim scenama sa Kosova i tretmanom Srba koji odande beze, najvise su razocarani gradjani juga Srbije. Oni su spremni da podju za bilo kim ko govori istinu bez predumisljaja, i ko ce omoguciti egzistenciju njihovim porodicama. Posto takvog lidera ili organizacije za sada nema, sve opcije ostaju otvorene.

Savez za promene najavio je da ce za 10-15 dana uputiti poziv gradjanima da pesice krenu ka Beogradu. To svakako nece biti "najveci mars koje je covecanstvo videlo", ali bilo bi dobro da bar bude bez zrtava.

Socijalisti Politicka kultura

- Stitio sam penzionere, pucao sam da sprecim linc. To su bili samo starci koji svakoga dana tu sede na klupama u parku, a na njih su kidisali pridoslice iz Jagodine, Cacka i drugih mesta - izjavio je za NIN, posle sada vec cuvenog incidenta u Prokuplju, nacelnik Toplickog okruga i predsednik tamosnjeg SPS-a Ratko Zecevic.

Puseci cigaretu za cigaretom, nastojeci da bude ljubazan a vidno nervozan, Zecevic nije nalazio nista neobicno a kamoli protivzakonito u svom gestu. Radi se o revolucionaru starog kova, zaljubljeniku u Ce Gevaru, koji redovno nosi i ponekad poteze "tetejac", a ciji je recnik toliko ideoloski tvrd da Savez za promene naziva takozvanim. Negirao je da je bilo provokacija od strane pristalica socijalista i izjavio da se Toplica stidi takvih ljudi kao sto su Vuk Obradovic i Zoran djindjic.

- Gradjani su iritirani narocito pojavom ove dvojice, s obzirom na njihovo politicko delovanje. Vuk Obradovic je propali general koji je uzivao sve blagodeti onog sistema i ovde ima samo desetak pristalica, a Zoran Djindjic je od prvog dana bombardovanja pobegao u Nemacku - nastavio je Zecevic, odbijajuci tvrdnju da to nije istina. - SPS je ovde uvek bio na vlasti, u sve cetiri opstine u okrugu. Ali mi se trudimo da negujemo politicku kulturu i dali smo prostorije i nekim opozicionim strankama.

SVETLANA DjURDjEVIC LUKIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.